DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 98 U toQi smjeru da je mnogo učinjeno od strane pruskog ratnog ministarstva i ministra za javne radnje Thielena , koji je odredio, da se kod javnih gradjevina što više bukovina rabi, a kao željezničke podvlaiie što više upotriebe bukove podvlake. Pisac zahtjeva ujedno, da se sa strane državne vlasti što bolje zaštiti palenje bukovog ugljena i stim skopčanih nUzgrednih proizvoda — poimence drvne žeste i drvnog vapna — koji se proizvodi danas u velikoj mjeri iz Amerike uvoze. Ta bi se zaštita mogla najbolje polučiti višimi zaštitnimi carinami. Samo ovim načinom, veli pisac, mogao bi se rentabilitet bukovih šuma dići, i posjednike prostranih bukvika zaštiti od umanjenja njihovog imetka. Ova brošura sadržaje dosta toga, što bi i mi uvažiti morali, pa jer želi uzeti u zaštitu producente bukovine, kojih i kod nas mnogo ima, to ju istim preporučiti možemo, tim više, što je sasvim malena — u svem samo 15 stranica. Različite viesti i sitnice. Kada i kako su iztisnuli hrTatski radnici radnike dužižare Francuze iz našili šuma. Jedan od naših starijih trgovaca, koji je mnogo radio sa francuskim dužicami g. J. J. pripovjeđao nam je kojom su prilikom naši radnici iztisnuli francuske radnike, koji su prije u naših šuma pravili francusku dužicu. Bilo je to polovicom šestdesetih godina, u kraju vrbovačkom kraj Križevaca. Do toga vremena proizvodilo se je kod nas malo duge, a i tu su naši radnici vrlo primitivno izradjivali. Do toga vremena oni su dugu samo tesali, pa je kod takovog načina mnogo drva propalo, a i samo izradjivanje dužice bilo skupo. Polovicom šestdesetih godina počelo je neko francusko đružtvo u šnmah oko Vrbovca u veliko proizvoditi francusku dužicu sa svojimi radnici Francuzi. Ti su radnici bili ne samo skupi, već su i samom družtvu pravili raznih neprilika držeći, da ih u tom poslu niko zamieniti ni dostići može. Da ne izbjegnu, đružtvo bi tim dužičarom Francuzom mnogo toga davati moralo i mnogo toga kroz prste pregledati moralo. Sama proizvodnja zapinjala je s toga, tim više, što su ti Francuzi i dosta pobo- Ijevali. Da se svim tim neprilikam doskoči, odlučio je g. J- J., koji je tada kod toga družtva službovao, da će pokušati proizvadjati dugu s našimi radnici. Pošto je đružtvo na njegov predlog pristalo, pisao je on u naš Gorski kotar u selo Gerovo i nagovarao tamo ljude, da dodju u vrbovačke Sume i da tamo nauče od Francuza praviti dugu. Kraj poznatog konservatizma naših ljudi nije čudo, da su se oni u prvi mah uztruča |