DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1899 str. 48 <-- 48 --> PDF |
biti, što su se jeleni u naših šumah zatrli, svjedoči već i ta okolnost, što su seljaci gore spomenutog jelena ođma kao takovog upoznali, prem se znade, da ga od školske obuke ne znadu, pošto starija generacija škole pohađjala nije, jer je ni bilo nije. Još nešto o Iranu pl. Ehrenwertliu. U posliednjem smo broju donieli neke podatke o Ehrenwerthu. U zadnjem broju «Oesterreichiscbe Forst- u. Jagdzeitung« od 11. sieonja t. g. priobćio je umir. ravnatelj moravsko-šlezkog šumarskog učilišta eulenberžkog G. Buchmajer još neke dosele nepoznate podatke o Ebrenwerthu. Taj je odlični šumarski stručnjak bio svojedobno počašćen ne samo od cara Josipa II., već i od blage uspomene carice i kraljice Marije Terezije. Još i danas čuva se u obitelji, koja je bila u sredstvu sa Ehrenwerthom, prsten, kojega isti je dobio od Marije Terezije. Ujedno se čuva u istoj obitelji slika Ehrenwerthova izradjena g. 1827. u Pragu. Nakon što je dobio Ehrenwertb od cara Josipa II. 100 dukata, dobio je on zajedno više odlikovanja, i to: zlatnu počastnu medalju, naslov c. kr. «Forstratha » i plemstvo sa pridjevkom »Ritter v. Weischowitz». Zadnji broj gore spomenutih novina donosi sliku samoga Ehrenvrertha i carskoga prstena, kojega je na poklon dobio. Ne ima sumnje, da je Ehrenwerth bio osobiti muž, koji se je u ono vrieme, a u struci tada samo slabo uvažavanoj, mogao podičiti tolikimi odlikovanji. Držimo s toga da smo ugodili našim čitateljem, donesav u prvom broju prvu, a ovom još i drugu noticu o tom vanreduom mužu naše zelene struke. Uprava carskih ruskih obiteljskih dohara. Polag viesti ruskog šumarskog stručnoga časopisa «Lesnoj journaU slavila je uprava carskih dobara u Rusiji 5. travnja 1897. stogodišnjicu svojeg ustrojstva, kojoj je položio toga dana prije 100 godina temelj, ruski car Pavao. On je prvi odredio, da neka dobra zajedno sa kmetovi seljaci, a svem 2,157 000 desjatiua, imadu služiti za uzdržavanje carske obitelji. Ova su dobra bila većinom takova, da su šume zapremale mnogo veću površinu, nego li ino gospodarstveno zemljište. Posebno su se upravljala dobra velike kneginje Katarine Pavlovne i ona dobra, koja je carska obitelj prikupila, u svem 400 tisuća desjatina. Tek g. 1884. prešla su i ova dobra pod istu upravu. Sve do petdesetih godina našega stoljeća nisu sve te ogromne šume skoro ništa nosile. Iz njih su se drvarili samo seljaci badava ili za male novce. Kmetovi podanici morali su te šume čuvati, a da posebnih lugara bilo nije. Tek petdesetih godina počelo se je prodajom sječina, koje bi mjernici izkolčili. Godina 1863. doniela je oslobodjenjem kmetova znatnih |