DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1899 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 135 — skoga, te pravac neograničenog šumskog vlastničtva ili liberaln i pravac , kojega opet zastupahu šumovlastniei, ekonomi, profesori i ini nešumari. Šumari zahtjevahu, da se u zakon uvrste ustanove, koje bi kadre bile zaštiti šume proti nutarnjim i vanjskim napadajima, makar se time i ograničila prava šumoposjednika. Nasuprot nešumari ili liberalna stranka tražiše što više slobode šumskog gospodarenja; nu i oni priznavahu pravo države, da vodi nadzor nad šumskim gospodarenjem u zemlji. Najživalinija razprava razvila se je bila o tome, da li ima država pravo, da za gospodarenje u obćinskih šuma postavi državne šumske organe? Mnogi su govornici to pravo države napadali, nu kod konačnog glasanja prihvaden je predlog ministarstva, sadržan u napred spomenutom programu, pretežitom većinom glasova, premda je u kongresu bilo mnogo više nešumara, nego li šumara. Nasuprot je pao predlog ministarstva, da su šumovlastniei dužni samo osposobljeno stručno osoblje namjestiti. Ostale točke ministerijalnog programa prihvaćene su nakon živahne debate. Konačno je prihvaden i predlog zastupnika Grabnera glede ustrojenja šumarskih škola, koji je bio posebice tiskan i medju članove kongresa razdieljen. Na osnovu ovih razprava i ministerijalnoga programa sastavljen je sada kod nas u krieposti stojeći šumski zakon. Napose upada u oči, da šumski zakon nije suglasan sa prvotnim ministerijalnim programom u pogledu vršenja državnog nadzora nad gospodarenjem u obćinskih šuma. Kako smo napred pod točkom V. spomenuli, zahtjevao je ministerijalui program mnogo više, nego je šumski zakon odredio. Prema ministerijalnom programu imala bi bila država odmah preuzeti upravu u šumah obdina, zaklada i korporacija, dočim bi ovi sumoposjednici odštetili državi troškove stručne uprave. Svakako je za požaliti, |