DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 293 izmedju
države kao vlasnika drž. šuma i pravom služnosti
obdarenih općina. Po ovoj su naime uredbi općine obvezane
samo na izradjivanje i privažanje drvi. Opskrbljivanje svećenstva
ogrjevnim drvom da valja smatrati kao teret, koji je
ležao na ukupnosti državnih šuma prije njihove razdiobe, a
to tim većma, što se država imala starati za uzdržavanje svećenstva,
na koliko u tu svrhu nijesu dotjecali nadarbinski
dohoci.


Budući da zakon od 8. lipnja 1871. o segregaciji u tom
obziru nije ništa odredio, to da je ovaj teret pro rata prava
vlasnosti prešao na imovne općine, to jest polovica toga tereta
ostala je na državi, a polovica prešla je na imovne općine,
dok da je izradjivanje i dovažanje ukupnih ogrjevnih drva
ostalo i nadalje u dužnosti crkv. općina.


Takovo riješenje ovoga predmeta da je u skladu i sa načelima
crkvenoga prava o beneficijima i o patronatu i sa urbarijalnim
zakonima za gradjansku Hrvatsku o segregaciji šuma
i pašnjaka.


Po temeljnim bo načelima crkvenoga prava, da se za uzdržavanje
svećenstva imadu u prvom redu upotrebljivati dohoci
dotičnoga beneficija, a u koliko ovi ne dosežu, da ima pripomoći
vjerozakonska zaklada odnosno erar. Sto se pak urbarijalnih
zakona tiče, to da se po njima mora onaj dio šuma,
koji ima služiti pokriću potreba svećenstva na ogrjevnom drvu,
izlučiti iz šuma, koje su bile zajedničke nekadašnjoj vlasteli i
urbarijalnim općinama. Prema tome da faktično ima urbarijalna
općina toj svrsi prinositi po razmjerju njezinoga dijela.


Naproti ovomu mnijenju navadjahu zastupnici glav. zapovjedniČtva
i kr. zem. financ. ravnateljstva u glavnom slijedeće
razloge.


Pravilnik za šumsku upravu u Krajini od 3. veljače 1860.,
kao što je istaknuto u mnijenju odaslanika kr. zem. vlade, ne
navodi medju služnostima šumskim u §. 68. ogrjevne drvarije
svećenstva, već samo gradjevnu drvariju za crkvene svrhe.
S toga se sa stanovišta šumskoga zakona može