DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 293 izmedju države kao vlasnika drž. šuma i pravom služnosti obdarenih općina. Po ovoj su naime uredbi općine obvezane samo na izradjivanje i privažanje drvi. Opskrbljivanje svećenstva ogrjevnim drvom da valja smatrati kao teret, koji je ležao na ukupnosti državnih šuma prije njihove razdiobe, a to tim većma, što se država imala starati za uzdržavanje svećenstva, na koliko u tu svrhu nijesu dotjecali nadarbinski dohoci. Budući da zakon od 8. lipnja 1871. o segregaciji u tom obziru nije ništa odredio, to da je ovaj teret pro rata prava vlasnosti prešao na imovne općine, to jest polovica toga tereta ostala je na državi, a polovica prešla je na imovne općine, dok da je izradjivanje i dovažanje ukupnih ogrjevnih drva ostalo i nadalje u dužnosti crkv. općina. Takovo riješenje ovoga predmeta da je u skladu i sa načelima crkvenoga prava o beneficijima i o patronatu i sa urbarijalnim zakonima za gradjansku Hrvatsku o segregaciji šuma i pašnjaka. Po temeljnim bo načelima crkvenoga prava, da se za uzdržavanje svećenstva imadu u prvom redu upotrebljivati dohoci dotičnoga beneficija, a u koliko ovi ne dosežu, da ima pripomoći vjerozakonska zaklada odnosno erar. Sto se pak urbarijalnih zakona tiče, to da se po njima mora onaj dio šuma, koji ima služiti pokriću potreba svećenstva na ogrjevnom drvu, izlučiti iz šuma, koje su bile zajedničke nekadašnjoj vlasteli i urbarijalnim općinama. Prema tome da faktično ima urbarijalna općina toj svrsi prinositi po razmjerju njezinoga dijela. Naproti ovomu mnijenju navadjahu zastupnici glav. zapovjedniČtva i kr. zem. financ. ravnateljstva u glavnom slijedeće razloge. Pravilnik za šumsku upravu u Krajini od 3. veljače 1860., kao što je istaknuto u mnijenju odaslanika kr. zem. vlade, ne navodi medju služnostima šumskim u §. 68. ogrjevne drvarije svećenstva, već samo gradjevnu drvariju za crkvene svrhe. S toga se sa stanovišta šumskoga zakona može |