DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 295 —


U slavonskoj Krajini* konačno sasvim je isti pravni
odnošaj bio, t. j . i tuđe je država davala svećenstvu, da tako
rečemo, posredno tek služnost ogrjevne drvarije, u koliko je
naime podmirivala svekolike potrebe općina na ogrjevnom drvu,
uključivši ovamo i potrebe svećenstva.**


U varaždinskoj dakle i slavonskoj Krajini svadja se po
mnijenju krajiške zem. uprave obveza erara podmirivati potrebe
svećenstva na ogrjevnom drvu na pravo služnosti župnih općina,


po kojemu su one ovlaštene uzimati drva iz erarijalnih šuma
za svekolike njihove potrebe uključivši ovamo i pristojbe
ogrjevnoga drva za svećenstvo.


Posto su zakonom od 8. lipnja 1871. o segregaciji otkupljene
sv e služnosti sa drž. šuma, to je sasvim naravno, da je
i ta posredna služnost ogrjevne drvarije svećenstva otkupljena
i prešla na imovne općine, ili točnije rečeno: župne općine,
koje su prije imale neposredno pravo služnosti drvarije u
državnim šumama, dužne su i poslije segregacije opskrbljivati
svećenstvo ogrjevnim drvom, a u tu su svrhu poput ostalih
pravoužitnika u smislu čl. 10. i 21. zakona od 15. lipnja 1873.
0 imovnim općinama (List zem. uprave za vojnu Krajinu od


1. srpnja 1873. kom. VI.) upućene na imovne općine. Neposredno
bo pravo služnosti drvarije za svećenstvo nije nikada
postojalo, pa za to svećenstvo toga prava, uslijed pomanjkanja
pravnoga naslova, ne može imati neposredno niti u šumama
imovnih općina.
Razlog ovoj modifikaciji leži, veli se dalje u dotičnom
mnijenju, u tome: što svećenstvo u varaždinskoj i slavonskoj
Krajini, koje je imalo pravo zahtijevati stalnu količinu
drva , nije imalo prava služnosti protiv erara, pa što s toga
uslijed pomanjkanja služnoga ovlaštenja nema niti protiv imovne


* Vidi propise pod I., 4.
** Iz službenih spisa ustanovljeno je, da se ogrjevno drvo za svećenstvo doznačivalo
besplatno zajedno sa drvom za učitelje, škole i stražarnice tako, te se može
smatrati, da je u slavonskoj Krajini potreba svećenstva na ogrjevnom drvu sačinjavala
integrirajući dio potrepštine općine na drvu (Gemeindebrennholzbedarf).