DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 15     <-- 15 -->        PDF

- 297 -


Sto se segregacije šuma u gradjanskom dijelu zemlje tiče,
to da je ona provedena po sasvim drugim načelima, pa uslijed
toga ovdje ne može analogom služiti.


Resumiramo li sva ova razlaganja, nalazimo u njima izražena
slijedeća dva mnijenja :


1. Ogrjevna drvarija rk. svećenstva ima se u cijelom području
bivše Krajine smatrati neposrednom služnosti, koju je
država svećenstvu u svojim šumama podijelila u ime njihove
dotacije.


2. U jednom dijelu Krajine (t. j . u varaždinskoj i slavonskoj
Krajini) davala je država svećenstvu u toliko pravo
služnosti ogrjevno drvarije u svojim šumama, u koliko je bila
dužna općinama titulo servitutis dozvoliti namirenje svih njihovih
potreba na ogrjev, drvu, uključivši ovamo i potrebe svećenstva,
u drugom pak dijelu Krajine (t. j . u karlovačkoj i banskoj
Krajini) da je već u prvom početku uredjena ogrjevna drvarija
svećenstva kao lukno.
Po našem nemjerodavnom mišljenju niti je jedno niti drugo
od ovih mnijenja, apsolutno uzeto, ispravno, nego bi se imala
stvar tako shvatiti, da je prvobitno država u načelu podijelila
svećenstvu u ime njegove dotacije u svoj Krajini bez razlike
neposredno pravo služnosti ogrjevne drvarije u drž. šumama a
župljani (župne općine) da su imali dužnost drvo izraditi i dovesti;
no tečajem vremena da je u nekim dijelovima Krajine
ova služnost prestala, a na njezino mjesto stupilo pravo žup.
nadarbina zahtijevati ogrjev, drvo od svojih župljana kao lukno.


Kako je naime u 18. vijeku vladao sustav državne crkve,
smatrala je državna vlast svojim pravom i svojom dužnošću ne
samo vršiti pravo vrhovnoga nadzora nad crkvom nego i djelotvorno
utjecati u crkvenu upravu*. Ova djelatnost državne
vlasti bila je još intenzivnija u području Vojne Krajine, koja
jo stojala pod neposrednom vlasti vojne uprave državne**. Pred


* Vidi; Gautsch, Die confess. Gesetze vom 7. u. 20. Mai 1874 Wien. Einleitnng.
** Isp. Hostinek, die k. k. MilitSrgrenze, sv. I. str. 86—92. i av. II. str. 23-52.