DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1899 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 287 —


čenju) šumskih služnosti*, niti naputak A. ne uzimaju pri
opredjeljenju potrepštine pravoužitnika osim njihove vlastite
kućne potrebe. Otkle 6e dakle obvezanik dati n. pr. svake
godine po jedan voz župniku, kad on dobije tek toliko drva,
koliko mu je samomu nužno za vlastitu kućnu porabu, a katkada
ni toliko?** Sto u takim prilikama preostaje obvezaniku?
Dati od drva, što ga on dobiva za podmirenje vlastite svoje
kućne potrebe? Onda ga njemu uzmanjka. Drvo za župnika
kupiti ili mu opet vrijednost drva reluirati gotovim novcem?
Ali i to je muka, jer seljak, osobito u gornjoj Krajini, ne
dolazi lako do gotova novca. Jamačno je u mnogom slučaju
posljedica takovih odnošaja — šumska šteta.


Po ne mjerodavnom našem mnijenju prinukat će ove okolnosti
zakonodavstvo, te će ono, ako ne prije, a ono svakako
prigodom uredjenja kongrue dušobrižnoga svećenstva, morati i
ovo pitanje riješiti na pravednijem temelju.


U slijedećem pokušali smo, u koliko nam je bilo pri ruci
vrela, s jedne strane sabrati i sustavno poredati sve propise,
koji sadržavaju kakih ustanova glede ogrjevne drvarije rk. svećenstva
u bivšoj Krajini, a s druge strane iznijeti podatke o
pravnoj naraVi te drvarije do zakona o segregaciji od 1871.
S obzirom pak na temeljni preokret, koji je nastao zakonom
0 segregaciji krajiških suma od 1871. u vlastničtvu i uživanju
krajiških šuma, razdijelili smo cijelo razlaganje u dva odsjeka,
od kojih se prvi opet dijeli u dva poglavja: I. Propisi. II.
Pravna narav. Dali smo se pak na taj posao u namjeri, da
svima onima, koje budi kao obvezanike, budi kao ovlaštenike.


* Zakon od 8. lipnja 1871. o ustanovama za otkup (izlučenje) prava na
drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici imaju u državnih
šumah, ležećih u vojnoj Krajini Proglašen u listu zem. uprave za hrv.-slav. vojnu
Krajinu od 18. siečnja 1872. kom. 11.
** Može se naime dogoditi, a i dogadja se, da se zadruge potajno razdijele
na manje dijelove nego što to dopušta djelivost pravoužitničkih dijelova (§§. 14 i


15. naputka A. k zakonu od 11. srpnja 1881.). U tom slučaju nastaju novi kućni
brojevi, koji ne imađu posebnoga pravoužitničkoga prava na šume imovne općine^
jer se razdijeljenici nisu mogli nagoditi ili im je temeljna zadruga uživala samo uživanje
od ´/j selišta.