DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 361 — podje onom ugladjenom stazom, kojom su išle u šumarstvu napredne zemlje prije jednoga stoljeća. To ćemo učiniti u produženju. N. 0. Ličanin. Crtica iz lova na divokoze. Ugodno čustvujem, kad se sjetim mlade dobe i pomislim na drevnog starca, a vjernog druga u lovu od mog pokojnog djeda. Vriedni starina često mi je opisivao polučene uspjehe u tom sportu iz one dobe, kad još nije bilo strogih lovnih ustanova, i kad je kršno velebitno stienje oživljavala obilna množina plemenite divljači, kao i grabežljive zvjeradi. Daroviti pripoviedač od naravi, umio je razgovietnim ličkim dialektom sladke hrvaštine živo mi predočiti prerazličite zgode i nezgode, što ih je preživio u velebitskoj gorovitoj prašumi, pretražujud obitavališta i legla divljači. Mili starac najviše bi me razdragao, kad mi je pričao o težkom lovu na divlje koze. Na naivna pitanja mlada i neizkusna, koji sam tek započeo vježbati se u porabi puške, uzeo bi me starac u naručaj i osmiehom na licu znao bi mi prstom pokazati pojedine gole velebitske glavice, gdje živu divlje koze. I sad mi je živo u pameti, što mi jednom u ovakovom razgovoru reče: »Jerkiću, milo moje dite, četveronožce se puze kroz prolaze u onoj vrleti, što vode na čekalicu, kudaj divlje koze idju. I koji se nezna stanje prihvatiti, a trevi slabe žice^ zasvisti mu se, ulomi vrat i štrljajuć se niz onaj grič razletio bi se u komadiće, i ostao na veselje po onih škrapa orlu ili crvu. Nikada se više za nj nebi znalo«. Od te dobe začela je u meni iskra lovačke strasti i uviek me mučila pohlepa, hoću li se ikada moći uspeti na te visoke glavice, da barem vidim na vlastite oči obličje terena, u kom prebiva ta plaha divljač. Ljubav s pram prirode i udobni užitak slobodne kretnje u njoj, za rana su me sklonili, da prigrlim zelenu granu, da se posvetim dušom i tielom šumarskoj struci. |