DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 362 — Hvala providnosti Svevišnjega, koja me je uviek kriepila, polučio sam željko očekivani cilj, svladao sam težke, ali tim sladje zaprieke, što uvjetuju sposobnosti šumara. Rodjen pod planinama, osjetio sam posebno i vanredno dražestno čuvstvo reć bi neke višje blažene moći, sto mi je božica »Fortuna« pripomogla izboru najvedeg zadovoljstva, da razvijam djelatnost stečene nauke u zaboravnom od svieta kraju, a ubavnom području otočke imovne obdine. Pridieljen šumariji krasanskoj, pozdravio sam zanosnim uzhitom Krasno, svoje selo, pod divotnim velebitskim bujno obraslim vrhuncem Raincem, kojeg zavidni čar prirodne ljepote uzveličava sjajna čelava glava, goli kameni šiljak. Odaljen od svieta i razkošna života, što razpiruje moderne ljudske slaboće, posvetio sam sve slobodno vrieme t. ZV. visokom lovu. Velika stečevina u stručnom napredku, otvorenje šumarske akademije i smještenje našeg muzeja u zgradi radinog šumarskog družtva, pobudilo mi je čvrstu odluku, da izrabim zgodni položaj i pripomognem popunjenju tek osnovanog muzeja. Odlučno nastojanje nagradio mi je polučeni uspjeh. Odaslane kože medvjedice i od njezina dva mališa, osokoliše me na dalnji naporniji podhvat. Dva hrabra pomagača, dva lagašna kosinjanina Mileta Stakid i Pave Delač, koji no su upriličili karmine (podušje) medvjedici, prispješe na poruku u predvečerje krasnog vedrog dana 13. ožujka u času, kad je sjajno sunce tonulo z ^ visokim Raincem, a njegovi zlatni traci obasjavali južni obronak Bila, gdje visoko nad selom leže osamljena i nabožnim hodočastnikom od starine znana crkvica majke božje od Krasna. Pod svojim stanom, dived se ovoj veličajnoj ljepoti prirode, opazim, gdje hrle znojna čela, vesela lica i vatrena pogleda brzi došljaci, koji me na daleko osmjehom pozdravljaše: Podjem im u susret i poviknem »zdravo došb junaci slavni!« Odkrite glave odazvaše se došljaci »Bog vam dao dobra zdravlja! Nikada pomisliti ljepše ore«, nastavi Mileta. »Odprhnuti demo sutra na ornje planine, kao angjeli, kad u raj lete«, pridoda Pave. |