DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 364 — mjesta poznaju tragovi od divokoza. Trubljenje na pušćanu ciev sabralo nas je na okup, gdje smo radi blize noći odlučili odustati od pogona, i odgoditi ga na ranu zoru. U zatišju pod jelom na podnožju jednog obronka, izabrali smo konačište. U kratko vrieme pod suhovrhom jelom -plamsala je velika vatra naložena od suliaraka. Preobuveni u domaću pripravnu snknenu obuću, koja je najprikladnija za studen i nepogode vremena u ovih krajevili, hvatali smo razkriljenih ruku vrućinu oko vatre, izmjenice namičuć joj i ozebla ledja. Nešto umor od hoda, a nešto preseljeni pršut, uciniše veliku žedju, koju jedva ugasi bevanda (smjesa od vina i vode). Noćne ure učiniše se triput duljima od sprovedenih pod krovom; težko smo ih izćekivali u pričanju o zgoda preživjelih u lovu, zasoljenih sa gdjekojom mastnijom doskočicom. U cik zore ostavimo naše noćište. Dva brakirca pomješane istrijanske i bosanske pasmine, povede Pave tragom jučerašnjim, a Mileta sa mnom krene u pravcu najvećih litica, jer od svakuda pognate divokoze tamo da najradje dodju. Jaka bura, što nas je u noći poštedila, ljuto se u zoru razmahala. Nakon kratkog vremena, čuo sam štek pasa, kojeg je vjetar prekidao. Radostno se preznem i mirno stojeć napnem uši, da naslutim pravac progona. Osjetim po štektanju, da se divljač ne kreće, jer je isti glas istim pravcem dolazio. Pošaljem Miletu k naumljenom mjestu, a sam krenem pravcem štektanja veruć se kroz vrletne stiene. Ružni su to prečaci, prava vratolomija, koju čovjek može puzajuć se prevaliti jedino pod dojmom velike strasti. Na ovećem kamenu stanem i čujem neprekidno štektanje, u guduri. Bacim pogled tamo, ali ne segnu, kud sam namjerio, već se obustavi na šiljku ne daleke litice, koju je završio krasan jarac u divnom vilenom stavu. Kao saliven stajao je nepomično u prvom trenu pognute malko glave, oholo uvinuta vrata napram guduri, odakle je dopiralo štektanje. Nikada nisam, a valjda i neću doživiti sladjeg užitka u lovu, nego li je bio taj ne zaboravni, radostni trenutak. |