DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 366 — Zakonski čl. XIX. od godine 1898. o državnoj upravi obćinskih šuma i t. d. u Ugarskoj. Akoprem je već u «Sumarskom listu« od o. g. u stupcu »različite viesti i sitnice« oglasilo uredničtvo ovaj velevažni zakonski članak za Ugarsku i spomenulo poglavja ovog zak. članka, to želim, da cienjene čitaoce nešto potanje upozorim na ovaj vrlo važni zakon, koga je lanjske godine kr. ugarsko ministarstvo za zemljotežtvo stvorilo. Navesti ču što krade, u koliko mi to nevjesto pero dozvoli, sadržaj zakona uz neka razjašnjenja. I. Odsjek. 0 državnoj upravi suma. I. Glava. Obćenite ustanove, gdje se nabraja i razlaže, koji šumovlastnici podpadaju pod taj zakon, a to su: velike i male obćine, imovne obdine bivše Vojne Krajine, udruženi šumski posjedi bivših urbarijalista^ vlastničtva municipiji,, gradovi sa mTinicipijalnim pravom, crkvene udruge, šume javnih ili privatnih zaklada, fideikomisne šume i šume udruga te dioničarskih družtava. II. Glava govori o organih državne uprave. Odtuda saznajemo, da de agenđe, koje spadaju na državnu upravu, voditi kr. ug. drž. šumski uredi i po potrebi njima podredjene kr. ug. kotarske šumske uprave. U naslovu uzeta je oznaka »državni« za razliku od kr. ug. šum. ureda, kojim je povjerena uprava državnih šuma. Po osnovi biti če takovih ureda do 42 sa strukovno naobraženimi činovnici, njih 270 do 280 na broju. III. Glava govori o djelokrugu kr. ug. drž. šumara, koji imadu dvostruke agende da vrše: koje bezuvjetno mora da vrši strukovnjak; i administrativne agende. O tom govore §. 11. i 12. Prve agende odnose se na izključivo šumarsko zanimanje; ovamo ne spadaju n. pr. izradba drva, transport, rukovodstvo s drvi i s novcem. U drugi administrativni djelokrug, koga opredjeljuje ministarstvo za poljodjelstvo. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 367 — spada i uprava ciepiljnjaka. Vlastnici ako neće sami da vode spomenuto rukovodstvo s drvi i dr., preuzimlje to uz odštetu troškova i sama država. Dužni su pako postaviti čuvarsko osoblje, nad kojim i disciplinu vrši, a discipl, kazne u novcu padaju u korist šumarskog fonda. Ne postavi li vlastnik sam čuvarsko osoblje, postavi ga upravni odbor; Vlastnik je dužan označiti jednog punomoćnika, koji ga prema kr. ug. drž. šum uredu zastupa. IV. Glava. O etatnih izdatcih. kr. ug. drž. šum. ureda. Troškove za radne sile, materijal i spreme kao i predprege i potrebne stanove nosi onaj vlastnik, u čijem području se poslovi obavljaju. Ostale troškove nosi država. Troškove uprave nose šumoposjednici, koji se repartiraju po kat. jutru. Tu su vrlo dobro u obzir uzete u pojedinim predjelima razne okolnosti i probitak vlastnika, jer često, pače većinom može vlastnik dati gore navedeno: radne sile, stanova i dr. u naravi, te tako ni ne oćuti taj teret kao onda, kad bi te troškove država preuzela i tražila povratak u novcu. Za pokriće ostalih troškova odredjuje država godišnji paušal, koji se ustanovljuje na temelju prihoda šuma, a najveći paušal, koga dakle imadu šumoposjednici godimice državi da plate, ne može prekoračiti trostruki ustanovljeni minimalni. Posjednike goljeti i zaštitnih šuma, može ministar na neko vrieme od paušala oprostiti. II. Odsjek. 0 uređjeiiju gospodarstva u nerazdieljenom posjedu zajednica 1 Ibivšili urbar. zajedni6ki uživanih suma i goljeti. Svrha ovom odsjeku jest ta, da se dosad neuredni i štetni odnošaji šuma urede, gdje dosad vlastnik nije od šume ni toliko prihoda imao, da može preduzeti i najmanje popravke šum. gospodarstva. Tomu zlu nije se doskočilo ni zak. čl. LIII. od god. 1871. kojeg §. 32. zabranjuje individualno razdieljenje šuma, niti zak. čl. XXXI. od god. 1879. Za to odredjuje, da |
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 368 — gospodarstvene odnošaje uređjuje skupština zajedničkih posjednika, a zaključke provadja izabrani predsjednik i exekutivni organi. Skupštinu zastTipa prema upravnoj sudbenoj oblasti predsjednik, iznimno koji zajednički delegat. Pogodan je za manjinu ^ 27. po kojem se može i na zahtjev jedne desetine posjednika sazvati skupština. Skupština doduše nema upliva na obteredenje posjeda, individiialnu razdiobu, ali svakako u pitanju, koje se tiče promjene medja, jer inače nebi mogla vršiti evidenciju udruženog posjeda, a prema tomu ne bi se mogao paušal godišnji ustanoviti. Prihod zajednički uživanih šuma, ima se po odbitku zajedničkih tereta razmjerno razdieliti. Ako nadodje kakov izvanredni prihod (n. pr. usljed kvara od kukaca; nuždne prodaje), to se ima dio istog koristonosno uložiti u investicije, nabavu nekretnina, pokriće dugova i dr. U slučaju, da prihod ne može pokriti izdatke, razpiše skupština namet. Tarifnu cienu odredjuje kr. ug. drž. šum. ured, na predlog upravljajućeg šum. činovnika u dogovoru sa skupštinom. Da se predusretne zloporabam, da se produkti drugačije ne unovčuju nego dražbom, treba za protupredlog najmanje tri četvrtine glasova. Predsjednika i ostale exekutivne organe bira skupština, koje mora upravnom odboru da prijavi. Ako to ne će da učini, sazove odbor sam skupštinu, pa ako se ta ne složi, postavi jednostavno odbor sam predsjednika i exekutivne članove. Ako ne će udruženi posjednici da se odazovu pozivu predsjednika ili ne će bud rad česa da stvore zaključak, vlastan je upravlj. odbor po §. 41. djelokrug skupštine prenieti na predsjednika. Nasuprot ako predsjednik ne vrši svoje dužnosti, to ga moŽB upravlj. odbor skinuti, i pozvati udružene posjednike na novi izbor. Skupština udruženih posjednika izradjuje statut, koji ima da sadržaje osim opisa šuma i goljeti organizaciju i djelokrug skupštine i predsjednika, prava i dužnosti exekutivnih članova, statut činovnika, disciplinarni red, propise o unovčenju pri |
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 369 — hoda, 0 izdatcima, riikovodjeriju materijalija, uporabe šuma i t. d. ali bez upuštanja u meritorne razprave. Daljnji paragrafi upućuju o statutu i dužnostima upravlj. odbora i skupštine. U dodatku vriedan je spomena §. 59. koji dozvoljava onim posjednikom, koji imadu više od 5000 kat. rali šume, da si upravljaju sami po svojimi strukovnjaci, ali naravno uvjetno: ako gospodarenje odgovara propisima racionalnoga šum. gospodarstva, i podvrženo je kontroli državnoj. U protivnom slučaju preuzimlje država upravu. Ovo je, priznajem, vrlo mršavi skelet toga zakona, ali se nisam hotio upuštati u obširnije, pošto si svaki, koga to zanima, može nabaviti njemački prevod od knjižare Rath u Budimpešti. Svrha mi je bila, da samo rečem, o čemu se radi. Kako je postao taj zakon? Država si je uzela za cilj, da se obdinskim i drugim manjim šumama osjegura stručno uredjenje i trajni prihod, a to da če se samo tako postići, de država sama preuzme uredjenje tih suma. Osobito je to od potrebe za one posjednike, kojim je posjed tako malen, da ne bi mogh za se Činovnike uzdržavati. Ovakovi su doduše po §. 21. zakona od 11. srpnja 1879. zak. cl. XXXI. upućeni, da više njih zajedno može držati po jednoga činovnika, ali to je bilo skopčano sa potežkodami. Budući su šume bile obično vrlo razdaleke jedna od druge, to je bilo češće od potrebe, da se veći broj posjednika sjedini u tom pogledu, što je bilo tim težje, pošto je svaki posjednik imao svoje nazore i tako je težko došlo do sporazumka — do ujedinjenja. Tomu je zlu nastojalo ministarstvo za poljodjelstvo da doskoči tako, da u nekojim županijama uzme obćinske šume (na vlastitu molbu) pod svoju upravu. I tako je to postalo u čitavoj državi obćenito. Da je sada svako udruženje postalo suvišno, a same takove udruge tražile su državnu upravu, razumljivo je, jer je država mogla jeftinije upravljati, nego njihove zajednice. Malih posjednika izpod 500 rali, ima preko |
| ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 370 — 10.000, a od 63 županije, predale su 38 svoje obd. šume u državnu upravu. Tom zakonskom osnovom hoće se postići to, da se sa šumami tako gospodari, kako će biti najbolje za vlastnika i obće dobro, da se vlastnici ne obterete suvišnimi izdatci za upravu, te da se vlastniku zajamči potrajni prihod iz šume. Vrlo je važno to, što su šumske površine, koje su služile za pašu, podvrgnute pod novi zakon, i to §. 3. da: »ovamo spadaju i one šumske površine, kojim nije glavni cilj produkcija drva, nego podmirivanje paše, a ista imade u toliko stegnuti, u koliko to zahtjeva produktivna snaga tla«. Da se pako produktivna snaga tla ne izcrpi, treba da se na površini toliko šuma uzgoji i uzdrži, koliko to treba tlo, da najbolju pašu producira, U prvi mah se čini, da država time prekoračuje svoj djelokrug, steže slobodu uživanja, ali svrha zakona ide za daleko većom korišću vlastnika, a da ne bi on mogao tu slobodu na svoju štetu prekoračiti. Osim toga država mu ne uzkraćuje, da razpolaže svojim dobrom, ali u granicama, koje mu zakon dozvo- Ijuje. Tim manje mogao bi se državi predbaciti vlastiti interes, pošto ona već s početka doprinaša do 96.000 for., a to je svakako liep doprinos, a u korist šumovlastnika, koje bi oni imali da nose. Taj zakon ima svakako liepe i plemenite intencije : da podigne šume i da popravi šumsku pašu, dva vrlo važna faktora u narodnom gospodarstvu. Uz to će doći odnosni posjednici do uredjenog šum. gospodarstva, a mnogu će do sele samo mrtvii glavnicu uživati. čini se, kako sam gore spomenuo, da je time sloboda vlastničtva donekle stegnuta, a donekle i povriedjeno pravo slobodnog uživanja. Sa pravničkog gledišta to je doduše istina, ali uzmemo li stvar sa šumarskog i narodo-gospodarstvenog gledišta, morati ćemo priznati, da je ta povrieda blagotvorna i i za samog vlastnika i za čitavu zemlju. Koliko mi je znano, postoji nešta takova i u Francuzkoj u nekih država u Njemačkoj, a možda jož i gdje drugdje, a u zemlji kao što je Ugarska, koja ima oko 11.500 šumovlastnika bez dvojbe je od potrebe |