DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 371 —


strukovno uredjenje šumskih odnošaja, da se ne povjerava dobro
od mnogo i mnogo tisuća jutara ljudima, koje ne riedko susrećemo
kao: »unesrećene šumare!«


Priobćio Vaclav Fuksa.


Rujevina.


Jedna od važnijih suro vina upotrebljujućih se u strojbarstvu,
nepobitno je rujevina. U trgovinu dolazi ova surovina
kao zelenkast prašak, opora teka i osobita mirisa, koji se i
na njim ustrojene kože prenosi.


Mi poznajemo u Južnoj Furopi tri vrsti bilina, koje nam
pružaju ovu robu, a to je ruj grozdasti (Rhus Coriaria L.)
koji se najviše u Maloj Aziji i zemljah sredozemnoga mora
nalazi; zatim ruj mrežasti (Rhus Mjrthifolia ili Coriaria Myrthifolia),
koji raste u zemljama jugozapadne Europe, po obalama
Sredozemnoga mora i Sjevernoj Africi; konačno po nas najvažniji
ruj obični ili rujevac (Rhus cotinus), koji raste po našem
Primorju, Krasu, u Lici i Dalmaciji i njenih otocih. Osim ovih
vrsti rabi se još u strojbarstvu u sjevernoj Americi Rhus
Tjphinum a u Algirii Rhus Pantophjlla, nu trieslo ovih ne
dolazi u Europi nigdje u trgovini, pa imade samo mjestnu
vrijednost za one krajeve.


Najbolja rujevina je sicilianska, španjolska, portugizka i
grčka, a dobiva se izključivo od R. Coriaria, isto tako i bolje
vrsti francuzke rujevine. Tršćanska, venecijanska i južno tirolska
potiče lih od R. cotinus, pa se ovamo i ona kod nas proizvedena
rujevina ubraja. Provensalska ili francuska rujevina potiče
od Coriaria Mjthifolia.


Pošto vriednost rujevine u prvom redu ovisi o vrsti biline,
od koje je uzeta, važno je da se pronadje kažiput, kojim će se
nedvojbeno ustanoviti botaničko porieklo pojedinih vrsti rujevine.
Dr. Julio Wiesner promatrajuć rujevinu pod mikroskopom,
opazio je, da su od svih histologijskih elemenata, rujevinu pru




ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 372 —


žnjućeg lišda, tjenici pripadajući dielovi najbolje, a najlošije
stanice Mesophjlla sačuvane.


Morfologija ali tjenice upravo je kod raznih vrstili ruja
tako raznolika, da se može po razpoznavanju ove, sa sigurnošću
zaključivati na porieklo rujevine.


Lišće od R. coriaria jest perasto bilje, te imade obično
na jednoj zajedničkoj petljici žućkaste boje, koja je veoma vlasasta,
po 11 dugoljasto jajolikih krupno izrezanih; na doljnoj
strani maljavih palistićl,.


Petljica na kojoj lišće stoji i koju veoma često u obliku
sitnih fragmenta u rujevini nalazimo, okrugljasta je, bliedo
žuta, te je sa mnogobrojnimi plutastimi bradavičicami posuta.


Osim toga je plojka sa veoma sićušnima 0´009 mm. širokim
tjeničnim stanicama prekrivena, nad koje se uzdižu razno
veliki na širokom podištu sjedeći jedno do dvostanični vlasi.
Veličina ovih varira od ()-03 do 0-04 mm. Membrane ovih
vlasaka žute su boje, te su prekrivene cutikolom pokritom
sitnimi bradavicami, a promjer tih vlasića nad podištem iznosi
0´016 do 0"033 mm. Vlasi na dolnjoj plojci listića isto tako
su ustrojeni, te imadu iste dimenzije, dočim su oni gornje plojke
znatno sitniji. Stanice tjenice gornje plojke listića neimadu
medjusobom nikakovih puci, ter su razne veličine, poligonalna
obhka, obično 0-036 mm. dugačke i 0-039 mm. široke, prekrivene
prugastom cutikulom, koje pružice teku pravcem listne
duljine. Osobito se ova prugasta cuticula opaža na veoma produljenih
stanicah ležećih nad fibrovazalnimi svežnjići gornje
plojke, a prugasta cuticula istih nije tako izrazita, kao kod prije
navedenih. Lišće običnoga ruja (R. cotius) jest jednostavno,
razhčite veličine, oblo jajasto zaokružena lista, cjelovito sa obje
strane glatko mrko modrasto zeleno, dočim su mu peteljke kratke
i gladke, gdjegdje sa malimi plutastim bradavicani posute.
Gornja plojka lišća posvema je gladka bez pusti i dlaka, njeno
staničje naliči doduše po veličini staničju E.. coriaria, nu razlikuje
se bitno u sastavu i obliku, jerbo je okrugljasto izbočeno
i relativno mnogo tanjeg tinja. Staničja naličja, kako to pod




ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 373 —


mikroskopom razabiremo, ne imaju nikakovih dlaka niti vlasih


no znatno mnogo sićušnih puci, a stanice su mu manje izbo


čene no staničje gornje plojke, ali u cielosti znatno manje nego


one. Prugasta kutikula na gornjoj plojci neopaža se.


Debelo kožasto lišće od li. myrtifolia ili Coriaria mjrthi


folia, poredano na četverobridnoj peteljci, posve je gladko, cielo


vito i mnogo veće od palistidali vrsti R. coriaria.


Lice lista pokazuje pojedine puci nu posve je gladko, bezvlasasto,
stanice su mu debela tinja, ostrobrido višekutne, razne
veličine do 0´44 mm. duge. Wiesner opazio je na istih samo
tragove prugaste cutieule. Naličje jest takodjer bez dlaka, ali
puno 0-028 mm, dugih i 0´014 mm. širokih puci. Stanice su
poligonalna oblika, kad kad malo zaokružene, tinj im je relativno
debeo, jasno prugast.


Iz ovih podataka lasno razabireno, da možemo pomoćju
mikroskopa točno ustanoviti temeljnu biljku pojedine vrsti rujevine.


Konačno valja jošte spomenuti, da je mesophjU od vrsti


E. coriaria i R. cotinus veoma bogat na ledčastih agregatih
cecelno kiselog vapna, koji se u veoma malih mjerah kod R.
mjrthifolia nalaze, stoga je i pepeo lišća od R. cotinus i cariaria
pun 0-012 i 0´034 mm. velikih okrugljastih šiljci providjenih
agregata cecelno kiselog vapna, dočim takovi u pepelu od R.
mjrthifolia manjkaju. Kemička svojstva ruja nisu jošte u podpunoj
mjeri izpitana, nu po iztraživanju Rad. Wagnera čini se, da se
trieslovina rujevine neslaže podpuno sa ouom od šiške. Rujevina
od R, coriaria sadržaje trieslovu kiselinu, te se trieslo u
lišću ove vrsti lučbenim putem u čistu trieslovnu kiselinu pretvara.
U lišču R. mjrthifolia nadjeno je eteričkog ulja, u vinovici
topivih smola, chrophylla, triesla i trieslovne kiseline,
žutog mastila identičnog sa guereitrinom, alkaloida, škrobastaničevine.
Tehnička vriednost pojedinih vrsti rujevine nije takodjer
jošte stalno uglavljena, nu u trgovini uzimlje se kao najbolja
ona od R coriaria, a do nje reda se rujevina od R. cotinus,




ŠUMARSKI LIST 7/1899 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 374 —


dočim je najlošija ona od R. mjrthifolia. Po Bolleju imale
bi se prve dvije vrsti smatrati posvema jednakovriednima.


JSTajvriednija u trgovačkom svietu jest rujevina sicilijanska
a to poglavito ona iz Nillitela, do nje je rujevina španjolska
(iz Priego, Valladolida, Malage i Moline) franceska (iz Avignona
i Montpelliera) dočim naša domaća rujevina stoji u istoj cieni
sa portugizkom, alzačkom, mletačkom i tirolskom rujevinom.


Upotrebljuju se pako sve vrsti za strojenje laganih i finih
koža, osobito za strojenje onih, koje se bojadišti. Ujedno rabi
se i za crnobojadisanje.


Dobivanje rujevine veoma je jednostavno, te se svagdje
jednako proizvadja. Mlade grančice lome se i skupljaju, te se
na suncu suše, posije toga se lišće sa grančica štapovi otuca;
ili se pako odmah kod sabiranja sa grančicah opurka i tako suši.


Posušeno lišće melje se medju mlinskimi kameni u više
manje sitno brašno, te kao takovo u trgovinu dolazi.


Pošto je sakupljanje ruja našem kraškom i primorskom
pučanstvu pružalo lijepe zaslužbe bez ikakovih troškova, to se
je sakupljanje ruja stalo tako neracijonalno provadjati, da je
nastala dvostruka po one priedjele pogibelj, i to: da se ono i
onako golo kraško tlo prekriveno jedva čbunjem ruja, ponovno
svake bilinske zaštite rieši, i da se time, što su sabirači ruja isti
skupa sa korienjem kidali, ova liepu privredu pružajuća biljka
kod nas posve neizkorieni.


Uslied toga prinuždena je bila Visoka kr. zem. vlada izdati
ponovno 30. lipnja 1882. pod br. 23753. odj. unut. naredbu,
kojom se ovo sabiranje ograničuje, a u šumah i pašnjacih
imovnih obćina podpuno zabranjuje, tako da se očuva bar ono
malo bilinskog poki ova što no je dielom preostao, dielom težkim
troškom podignut i uzgojen na golom kamenu, njekad podlozi
bujnog i velebnog hrašća, koje je preradjeno u ponosne brodove
imalo navještati silnu moć Rimljana i Mletačke republike.


Jaroslav pl. Sugh.