DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 414 —


0 uzgoju košaračke vrbe.


(Po Krache-u.)
Uspjesi stečeni na polju ove kulture u Njemačkoj i drugdje,
pak i pokusi kod nas učinjeni, ponukaše me, da po mogućnosti
prokrčim put ovoj kulturi.
Razdieliti ću cieli člančić u dva poglavlja: I. gojidba,


II. uporaba.
I. Gojidba.
Tlo. Kako je glavni uvjet svakoj kulturi dobro tlo, tako
je to i kod vrbika. Nu moguće nam je za gospodarstvo neproduktivno
tlo sa malo truda i troška učiniti sposobnim za
uzgoj košaračke vrbe.
Preporučuje se težko, kiselo i humozno tlo, na kojem rastu
obične kisele zločeste trave. Dobro je i svježe pjeskovito
tlo. Cretno i močvarno tlo dobro je za uzgoj vrbovih kolosjeka.
Na tresetu rastu neke manje vriedne vrsti vrbe. Ako je treset
pokrit pjeskom ili glinom, to je takovo tlo dobro za vrbik. Na
goloj i suhoj pjeskulji us pjeva, kaspijska vrba. U dolinah, gdje
mraz škodi hrastu, škodi i vrbi, za to ju tamo ne sadimo. U
močvarah, gdje ljeti voda stoji, ne sadi vrbe nego na nasipe,
ili slogove.
Obradjivanje tla. U prvom redu valja močvarno tlo
kanalima i drenima odvodniti. U Njemačkoj rigolaju u jesen
zemlju, gdje će na proljeće vrbe saditi. Za naše prilike dovoljno
je zemlju u jesen što je moguće dublje preorati na široke i
visoke slogove. Na močvarnom tlu izkapaju se medju 10 do
15 metara širokim slogovima jarci, kojima se odvadja voda.
Dobro je takovo zemljište godinu dana prije ostaviti na ugaru,
a još i bolje jest zasijati ga, i u jeseni ga zeleno podorati, t. j .
zeleno gnojiti.
Izbor vrsti vrbe. Preporučuju se brzo rastuće vrsti,
kojim je životna snaga dugotrajna, kao u Salix amjgdalina i


S. viminalis. Prva je osobito dobra, biela, lako se guli, tvrda,
težka, kalava, vitka i pruživa. Jedina joj je mana, da rado


ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 25     <-- 25 -->        PDF

. — 415 —


izbija postrane grane, pak onda ne valja za bielu robu, t. j .
oguljene šibe.


Druga, t. j . viminalis, jest nješto slabija, sposobna je za
prostiju kosaračku robu i vijače, ili jake i debele šibe. Za bielu
i zbitu robu, pak za povez, osobito je dobra S. purp. viminalis.
Ona uspjeva na čretnom i tresetnom tlu, odoljeva suši, vlagi,
toplini i studeni. Na suhoj pjeskulji uspjeva S. caspica. Ova
kao i S. caprea viminalis, dasjclados, longifolia, daj a dvaputa
toliko materijala kao S. amygdalina i S. viminalis.


Iz mnogogodišnjega izkustva preporuča Krache koji je uzgajao
100 vrsti vrbe za košaračtvo od amydalina: Roer, Wurmsku,
sivu i žutu Greveling. Od viminalis : belgijsku i Schulze-ovu
vrbu. Od purpurea: Scliulze-ovu, purp. viminalis suvrsti, kaspijsku,
pak S. fragilis Triahdra za čretove. Za obruče rabi


S. dasjclados. Scbultze je sistematski opredjelio do 200 vrsti
vrba, koje je razvrstao u 8 skupina. Fragiles, Amvgdalinae,
Pruinosae, Purpureae, Viminales, Capreae, Frigidae i Glaciales.
čistih vrsti riedko ćemo u veliko naći, već bastarde. U Hrvatskoj
šum. flori razlikujemo 25 Salix species.
Sadjenje vrbe. Vrieme za sadnju jest kod nas siecanj.
veljača i ožujak. Sadjenice (ključeci) režu se 2—3 tjedna prije
nego ćemo ih saditi, pak jih spremimo na vlažno, nu ne zagušljivo
mjesto u podrumu. Cim su sadjenice manje sočne, tim
će se sjegurnije primiti. Za sadjenice režu se, gladko nožem i
škarama, jednogodišnje šibe na 30—35 cm. duljine. Za pjeskovito
tlo režu se sadjenice 40 cm. duge. Tlo se kako jur spomenusmo,
duboko preore. Po vrtljarski označe se uzicom redovi
u razmaku od 40 cm. željeznom šibom ili četreronožnom bodljom
bodu se jamice. Sadjenice utisnu se do vrška u jamice,
te se prstima i drvenim klinom zemlja uz sadjenicu pritisne.
Razmak sadjenica jest 10—15 cm , prema tomu sadimo li tanke
ili debele vrsti.


Vrbovi kolosjeci za vinogradsko kolje sade se tako: svrdlom
od 10 cm. promjera vrtaju se u razmaku od 4 metara u
kvadrat jame 75 em. duboke, u koje se sade kolci 2V2—3 met.




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 416 —


dugi. čim se manje kora ozliedi, tim se sadjenice bolje primu.
Radnici se tako razdiele da jedni vrtaju jame, a drugi sade.
Dva radnika mogu na dan zasaditi do 8000 sadjenica košaračke
vrbe a 120 kolaca u kolosjeku. Sadjenice stoje po 1000
komada košaračke vrbe 1—2 for., a kolje 2—4 nove. po komadu.


Uzdržavanje vrbika. Košaračku vrbu treba u lipnju
okopati, da drač izdanke ne uguši. Korov medju šibama izčupa
se rukom. Ogrtati vrbix je dobro, ali za naše prilike preskupo.


Gnojidba . Gnoji se prije sadnje ili iza rezadbe. Kod
nas jedva, da se uzmogne dosta gnojiva za oranice, a kamo li
vrbike, za to se gnojidba ne rabi. U Njemačkoj gnoje vrbike
pače i umjetnimi gnojivi. Svakako ne smije se listinac sgrtati,
jer je to jedini i vlastiti gnoj vrbika,


Neprijatelji vrbe. To šu najviše razna divljač i kukci:
mravi, ušenci, Galeruca caprea, lineola, Pharatora, Chrvsomela
tremula, Curculio lapathi, Melolonta solstic, Phal. bombix salicis,
Tortrix clorana, Cecidomja sal., Tipula oleracea, Omias
Barjpitlies i drugi. Zatim izjedaju vrbu neki crvi. Od bolesti
ćemo spomenuti vrbovu lirdju, trulež, raka, Ijuštenje kore itd.


Obranbena sredstva poznata su nam iz nauke o čuvanju
šuma. —


II. Uporalba.
Uporaba vrbika sastoji se u rezadbi, gulenju i spremanju
šiba za pletenje košara. Krache nas tuj ponajviše upozoruje na
zle posljedice rezadbe svake godine. Time panj oslabi i skoro
ugine. Najbolje jest, ako možemo unovčiti vrbovo kolje ili vijače,
da spojimo nizki užoj sa visokim izmjenice. U tom slučaju
režemo kroz tri godine šibe za košare, a onda pustimo
uzrasti vijače. Ne valja propustiti prvogodišnje šibe rezati, jer
u drugoj godini tako ojačaju, da su za pletenje prejake, a za
obruče ili vijače preslabe. U četvrtoj godini prorede se izdanci
na toliko, da se ostave na panju 2—3 šibe, koje se puste, da
kroz 3 godine izrastu u kolje. Ne možemo li kolje unovčiti,
to ostavimo šibe samo kroz 2 godine rasti, a onda ih režemoza proste košaračke radnje prodamo. Za tim sliedi opet nizki




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 417 —


užoj izmjenice i tako dalje. To je prava košaračka obhodnja, u
kojoj se može vrbik bar 25 godina pomladjivati.


R e z a d b a. Eezadba. obavlja se od studenoga mjeseca do
veljače, t. j . dok nije drvo u soku. Ljeti rezane šibe ne valjaju,
a panjevi ljeti obrezavani poginu od zastanula soka.


Razlikujemo nizki i visoki rez. Nizki rez rabi se u mladim
vrbicima. Reže se sasvim nizko na panju tik zemlje. Cesto se
dogadja, da se zemlja slegne, a glava panja viri visoko nad
zemljom. U tom slučaju odreže se glava duboko tik zemlje. U
daljnjim godinama režu se šibe nizko na panju, kako je to samo
moguće učiniti. Time zadobije panj čvrstu glavu.


Rezadba se obavlja raznovrstnim noževima, kosirima, a najbolje
su jake vinogradarske škare. Vrbovi kolci sjeku se bradvom
ili škarama na poluge, kakove rabimo za proredjivanje
šume. Radnik uhvati lievom rukom šibu duboko dolje, a desnicom
ju odreže. Režu se najprije šibe iz vana, onda one nutarnje.
Kad je radnik narezao snopić šiba, stavi ga lievo iza
sebe u red. Snopići vežu se u snopove 20—30 kg. težke, da
jili je moei lasno na kola tovariti. Mjestimice običavaju odmah
kod rezadbe šibe sortirati. Obično sortiraju se šibe, kad se
kući dovezu.


Težaci, žene i djeca stave preda se snop šiba te sortiraju
šibe za guljenje sposobne i nesposobne. Šibe za gulenje vežu se
u snopove dolje i na rahlo, jer dolaze u močilo, gdje će nabubriti.
Jako granate, oguljene, kvrgave i bolestne šibe, pak
one, koje niesu bar 60 cm. duge, ne rabe za guljenje ili bielu
robu. Ovakove šibe vežu se u snopove od 60 cm. objama, na
zraku prosuše i pod krov spreme, dok se prodaju.


Ne valja cielu rezadbu u zakup dati, ili rezanje u akord
pogoditi. Zakupnik i akordant ne paze, kako se reže, pak pokvare
rezanjem panjeve. Vlastnik mora u tom slučaju najraiti
težake, koji moraju rez izpravljati.


Vrbove šibe za guljenje režu se u siečnju i veljači, a ako je
zima oštra i u ožujku.
Bieljenje ili guljenje kore. Koru ne valja nikada
guliti na panju. Živa ili zelena vrba guli se u travnju i rujnn.




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 418 —


Tko u to vrieme šibe reže, uništiti će vrbik, a takove šibe nevaljaju
za košarački posao.


Za guljenje opredieljene šibe moraju se močiti kao lan ili
konoplja. Gdje se na veliko vrba goji, priredjuju se močila pod
krovom. Močilo neka bude blizu vrbika, da se šibe prevaženjem
ne osuše. Voda u močilu neka ne bude dublja od 10 cm., ali
da se uviek izmienjuje. Tekuća voda osobito je dobra, jer je
čista, topla i protiče. I zdenčana voda može se rabiti, ali se
mora svaki dan nadolievati. Da se doljnji okrajei šiba, koji stoje
u vodi, ne zakalje i ne pocrne, valja dno močila (grabe) šljunkom
posipati. Na 1 ha. vrbika treba močilo od kojih 80 m.´^
površine. Snopovi slažu se u močilu stojećke u redove na gusto,
te se letvama i rašljama pričvrste. Vrbove šibe valja močiti
prije mezganja, koje traje od svibnja do polovice srpnja. Šibe
možemo početi močiti čim ciča zima mine a ne škodi šibama,
ako se zamrznu. Moči se tako dugo, dok se šibe lako guliti
ne dadu. To je tada kada možemo šibu prstima oguliti pošto
smo ju jednom kroz kliešta provukli. Pozna se to i po tom,
što se šiba dolje okorjeni, a gore zazeleni mlazom od 5—10 cm.
dugim. Često se vršci šiba suše, makar su dolnji krajevi u
vodi, onda treba 1 — 2 puta na dan šibe polievati, da se osvježe
pupovi. Ne imamo li prikladna močila, možemo u nuždi šibe
1 bez mnogo vode za guljenje pripraviti. Na tle prostremo
slame, na koju složimo snopove u kup ili kamaru 2 metara
visoku i široku. Kamara se pokrije čistom slamom ili vrbovom
korom. Svaki dan polievamo kamaru nekoliko puta obilno vodom.
U kamari se uslied vlage i topline počme kora mekšati.
To je najjednostavnije, ali i najlošije močenje.


U Englezkoj i Njemačkoj kuhaju ili pare šibe za guljenje.
Takove su šibe žute, vrlo gibke i pružive, nu manje trajne, te
rabe samo za bojadisanu robu.


Bolje je toplo močenje pod krovom. U posebnima zgradama
sazidani su basini od cementa, 10—15 cm. duboki, sa
banketom. Moči se toplom vodom, koja se izmienjuje. Za 8—21
dana postane kora zrela za guljenje. Gdje su veliki vrbici, moči




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 419 —


je cielu zimu močiti i guliti, te posao u pravo doba svršiti. Tuj
treba i prostorija za guljenje, sortiranje i sušenje. To je lasno
izvedivo uz koju tvornicu. Specijalno u tu svrhu prostorije graditi,
jedva bi se izplatilo.


Guljenje se obavlja rukom ili strojem na otvorenom ili pod
krovom, svakako blizu kude, da se je moguće za nevremena
skloniti. Radnik uhvati desnom rukom šibu, te ju od sredine
provuče kroz kliešta, koja u lievoj ruci čvrsto drži. Šibu baci
preko glave iza sebe, gdje stoji drugi radnik, koji oguli koru.
Kliešta za guljenje ima više sustava. Dobra su poranjska i francuzka
kliešta; najbolja su patentirana t. zv. «Weidenschaler»
od bravara Kriegera (Hrachelen, Njemačka), stoje 3 for.


Gdje je malo radnika, radi se brzo i jeftino strojem na
ručno kola, «Rapid» zvanim. Ovaj stroj dobiva se kod L. Fogelberga
u Heinsbergu u Njemačkoj, a stoji 70 for. Šibe moraju se
odmah guliti, kad smo jih iz vode izvadili, jer se brzo (za 1 sat)
osuše, a onda se težko gule. Kod guljenja treba paziti, da se
šibe ne zdrobe, što se kod ručnog guljenja ne dogadja. Oguljena,
biela vrba stavi se na ogradu (plot) ili ljestve, da se na
suncu i vjetru prosuši. Za nekoliko sati osuše se šibe. sakupe
i u snopove i na rahlo svezu. U snopu pustimo šibe još koji dan
sušiti, a onda jih čvrsto vezačom kao fašinu svežemo. Snopovi
neka ne budu više od 20—25 kg. težki, da ih možemo lahko
premetati. U čvrsto vezanim snopovima ima roba liep izgled i
zadrži bielu boju. Šibe suše se najbolje na prostom zraku. Za
kiše valja šibe pod krov spremiti, da ne dobiju mrlje. Pod krovom
sušene šibe nisu liepe, niti su t. zv. «prima» biela roba.


Dobro osušeni snopovi spreme se do prodaje u tamne i
suhe prostorije, pak se pokriju slamom ili ponjavama, da ne
trpe od prašine.


Sortiranje obavlja se odmah kod guljenja, ili prije čvrstoga
vezanja šiba u snopove. Obično sortiramo šibe u tri vrsti: kratke
za fine košare; srednje za kalanje; i jake za stalke. Imamo li
ponudu na više sortimenta, to ćemo toliko izabirati.


Kora se kod guljenja skuplja, sječe na 10—20 cm. duge
odrezke, suši i u kup kao sieno sprema, pak se kao stelja ili




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 420 —


ogriev rabi. Riedko kada upotriebljuje se kora kao vezivo. Za
strojenje, ili za proizvadjanje salicila, kod nas ne će se trebati.
Na 100 kg. suhe šibe odpada 72 kg. na drvo, a 28 na koru.


Mjenbeno gospodarstvo u vrbiku. Preporuća se
vrbik izmjenice pustiti, da izrastu u njemu debele šibe vijače.
Spomenusmo jur, da se uslied toga ojača panj. Za uzgoj kolja
i vijaea ne valjaju spororastude vrsti S. viminalis i S. purpurea.
Ovakova kultura može se proredjivati. Pri tom dobivaju se liepe
jače šibe.


Cisti uzgoj vi jača, (Bandstockbetrieb). U tu svrhu sadimo
brzorastude vrsti bastarde od S. caprea, dasyclados, longifolia
i cinerea; najbolja je pako S. caprea viminalis. Za suho
tlo preporuča se S. caspica, koja daje dobre obruče. Ovakova
kultura sadi se nješto redje nego košaračka vrba. Prve godine
odrežu se sve mladice, druge godine ostave se 1—2 najljepše
mladice, ostale se odtrgnu. Vijače rabe za pletenje koševa, za
stalke, pleteno pokućtvo, držala itd. To je često dosta tražena
roba.


Vrbovi kolos jeo i. Kako se ovi sade, spomenusmo kod
sadjenja vrbe. Obhodnja u kolosjeku traje 5—6 godina. Ova
kultura razširena je u vinorodnim krajevima Njemačke. Tamo
dapače impregniraju vrbove kolce.


Za naše prilike, gdje imamo svagdje na sjevernoj strani
iza vinograda hrastov ili kestenov kolosjek ne imaju vrbovi
kolosjeci prave vriednosti.


Vrbici sade se obično u nizini, pak se mora kolje često
daleko u vinograd voziti, što se ne izpladuje.


Vrba za vezivo. Gotovo pod svakim vinogradom nalazimo
od S. aurita po više stabala. Tanke šibice ove vrberabe
za vezanje loze.


Umetnuta kultura. Gdjegdje sade u vrbik vode ili
topole, što ne valja za naše prilike, jer se kod uas vrbik ne
sadi na najboljem zemljištu.


Košaračka vrba u šumi. Mladi hrastidi dobro uspjevaju
u zaklonu medju redovima od vrbe. Vrba daje ved u prvoj




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 421 —


godini prihod, pak taj znatno upliva na šum. rentu. Nekoliko
redova vrbe dobro je ostaviti u šumi, osobito iiz puteve. Požar
dade se iza ovakova vrbovoga plota ugušiti ili lokalizirati.


Živice, ili plotovi od košaračke vrbe kod nas su neobicajni,
akoprem je dobro sadjena živica od vrbe ne samo liepa
ved i dobra. Naše obične glogove, trnove i lieskove živice, često
zabujaju daleko iz reda u rudinu. Vrbova živica sadi se ovako:
U pravcu plota prekopa se zemlja na 50 cm. široko i duboko.
U razmaku od 1 ´A met. zabiju se Čvrsti drveni stupovi, koji
se letvama horizontalno spoje. Za 1 ´/a—2 met. visoki plot dosta
je jedan red letava u toj visini. Jake vrbove šibe sade se 30 cm.
duboke a 8 cm. razdaleko, vršci se gore za letvu privežu i
jednako škarama obrežu. Želimo li osobito gustii živicu uzgojiti,
to sadimo dva reda u križ, a šibe prepletemo, a na vrhu odrežemo.
Ovakova živica daje nam medjutim i dobre šibe za
pletenje. Kasno u jesen svake godine .obreže se živica, dok bude
imala liepši izgled. Zato je najbolja S. purpurea, jer ju marva
ne brsti. Na pjeskovitom tlu sadi S. caspica. Na tresetnom i
vlažnom tlu uspjeva S. dasjcl. purpurea. Liepa je živica od


S.
pentandra, koja ima lišče mirisavo, a lovorici slično.
Vrba rabi mnogo i nenadoknadivo dobro kod učvrsta
nasipa i obala bud živa ili kao šibača.
Vrba u vrtljarstvu. Njeke osobito liepe vrsti vrbe
rabe mnogo u umjet, vrtljarstvu, kao uresno grmlje i drveće.


Trgovina sa košaračkom vrbom jest osobito u Njemačkoj
dosta živahna. U godini 1896. izvezeno je 2 milijona kg. šiba u
vriednosti od pol milijuna maraka, dočim je uvezeno 4 milijuna
kg. u vriednosti od 729.000 maraka. U Austro-Ugarskoj
jest uvoz 6 puta veči od izvoza. Kod nas bave se neracionalnim
rezanjem šiba po obalama rieka najviše Cigani. Budući ne
znaju robu sortirati, to ju slabo unovčuju. Dobra, sortirana šiba
plača se u Zagrebu po 10—11 for. mt Zalostno je, da nasi
exporteri ne mogu udovoljiti velikim naručbama na iztok. Iz




ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 422 —


Siska exportira se nešto košarackih šiba u Englezku. Jedino
našoj nehajnosti pripisati je nemar, dapače prezir te kulture,
kojoj je kod nas otvoreno široko i rodno polje.


Košaračtvo je u Hrvatskoj kućni obrt. Pravi se većinom
prosta roba, dočim se fina gotova roba uvozi. Ima već više
15 godina, što se po raznima krajevima obdržavaju košarački
tečaji, koje narod rado posjećuje. Najviše se bavi košaračtvom
sirotinja hrvatskog Zagorja.


Kako je znao i mogao pokojni načelnik J. A. Krache
svoju obćinu Prummern u visokokulturnoj Njemačkoj sa kulturom
košaračke robe usrećiti, tako pokušajmo i mi, da si pomognemo,
kako se pomoći dade.


Početniku u toj kulturi ne mogu dosta preporučiti djelo:
«Lehrbucli der Korbweidenkultur von J. A. Krache», koje je
dostiglo pet izdanja, a stoji 3 for. a. vr. M. Dr...


Kojih se načela treba držati kod pošumljivanja
pjeskulja?


u našoj domovini nema toli ogromnih površina živoga
pieska (Flugsand), koji bi grozio propašću susjednom kulturnom
tlu, pa se toga kod nas nije toliko pažnje posvetilo onom
piesku, što ga imamo i koji se nalazi u većim kompleksima u
Podravini; kao dihivijalni piesak nuz Dravu od Gjurgjevca do
kose «Bilo» i medje Slavonije ; a u Liki od Bunića do Udbine
pod imenom «pržina».


Podravski piesak nije svuda najlošije vrsti, negdje je vezan,
te se sije heljda, zasadjeni su vinogradi, a šumski predjeli pošumljeni
borom. Dobar dio tih pjeskulja, i to baš najlošije, steru
se izmedju Drave i Gjurgjevca. Tu imade živoga pieska u podpunom
smislu rieči; tu leži nekoliko stotina rali utaman, dapače
ubitačno po susjedno kulturno tlo. Ovdje si je naša kr.
zem. vlada odabrala oštrac, na kome je pokušala svoju požrt