DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1899 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 428 — članovom nikakove viesti o budućoj glavnoj skupštini, odnosno s njom eventualno u savezu stojećeg izleta ili poučnog putovanja. Primjetiti nam je medjutim, da su iz krugova naše gg, drnžtvenih članova učestali glasovi proti nakanjenom putovanju u posestrime nam zemlje Bosnu i Hercegovinu, jer da je taj put za većinu članova sa prevelikim troškom skopčan, pa da bi se uslied toga jedva moglo računati na dostatan broj učestnika na tom putu, pa da bi možda bolje bilo spojili sa predstojećom glavnom skupštinom manji izlet n. pr. u naše Primorje, pregledati tamošnji Kras i već izvedene na njemu kulture, u tečaju se nalazeće zagradjivanje tamošnjih bujica i t. d. eventualno se još na kratko zadržalo u našoj »Svici« Gorskomu kotaru. Taj bi put, dakako bio skopčan s daleko manjim troškom nego li put u Bosnu, a pružio bi mnogo poučnoga svakom posjetniku tih krajeva, navlastito onim, koji te krajeve ne poznaju. — Glede darova, koje je đo sele družtvo za družtveni šumarski muzej primilo, spomenuti nam je, da će družtvena uprava naposeb u ovom organu objelodaniti izkaz darovanih predmeta i imena p. n. gg. darovatelja i izraziti vrhu priposlanog svoju zahvalu, čim se bude prva sjednica obdržavala — u koliko to do sele jur učinjeno nije. — Glede »svečanoga broja«, koji je imao odma nakon prošlogodišnje glavne skupštine izaći, ubavjestiti nam je gg. članove, da je isti u tisku i da će doskora kao posebna spomen-knjižica na boljem papiru izaći. Akoprem je družtvena uprava nastojala, da svojem odnosnom obećanju u tom pogledu što prije udovolji, ipak je izdanje tog t. z. »svečanog broja« sa mnogo većim potežkoćama skopčano, nego se je prije i misliti moglo, pa s toga još sve do sele izašao nije. Dopisi. Njekoliko rieči o §§. 36. i 37. zakona od 35./4. 1894., te §. 13. zakona od 36./3. 1894, o koliko isti govore o samostalnoj razpoložbi i upravi imovine zemljištnih zajednica, te o namještenju sposobnog lugarskog osoblja za zaštitu svojih šuma. Ne ima dvojbe, da je lugarsko osoblje temelj cielom radu i poslovanju kotarskog šumara. Ako je to osoblje tjelesno nesposobno, nepismeno, ili možda ćak i moralno pokvareno, badava dotičnom šumaru, pod kojim takovo osoblje službuje, sav trud i muka. Da se je zapriečiti mislilo takovom osoblju u službu doći, najboljim je dokazom hvaljena naredba ministarstva unut. odjela i pravosudja od 1. srpnja 1857., te ostale naredbe visoke kr. zem. vlade, koje traže, da lugarsko osoblje bude neporočno, bez tjelesnih i duševnih mana, da je osposobljeno izpitom za lugarsku odnosno šumsko-tehničku pomoćnu službu. Ali na žalost što se opaža! U lugarsku službu — mislim ovdje lugare zemljištnih zajednica´ — dolazi sve, samo ne osposobljeno osoblje. |