DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 474 — Šumarstvo i zemljoradnja u njihovim odnosima. Piše M. 0. Ličanin. Jedno od najglavnijih svojstva šumarstva medju ostalim granama narodne privrede jest to, da su: ustanovljenje prihoda i sastavak jedne utvrdjene gospodarske osnove , u šumarstvu mnogo važniji faktori, nego kod ma koje druge grane u zemljoradnji. Da vidimo najpre, koja su to svojstva šumskog gazdovanja, koja bi imala presudnog uticaja na uredjenje šuma. Svojstva ova jesu: 1. proizvodnja šuma zahtjeva veliki kapital, koji se sastoji u vrijednosti šumskog zemljišta i u nuždnoj količini drveća, a ovaj kapital ukamaćen je sa vrlo malim procentima; 2. šumsko gazdinstvo, daje — u sravnivanju sa ostalim granama proizvodnje — mali prihod; 3. godišnji prihod od šuma, dosta je neodvisan od rodnosti godine, jer se taj prihod ne dobije od godišnjeg prirasta drveta, već od prosječnog prirasta jednog cielog obrta (turnusa); 4. sjetva i sječa vrlo su razdaleko, s toga su nuždne neobično velike količine drveća, koje umjeren prirast pokazuje, a koje je izvrženo velikim opasnostima; 5. postupanje sa šumama bez ikakva utvrdjena plana, ima mnoge hrdjave posljedice, koje dugo traju i koje velike štete donose; 6. drvo je vrlo nepodesno za trgovinu, jer se ne može na svaku odaljenost prenositi. Godišnji prihod od šuma, može se samo onda točno odrediti, kad točno znamo tečaj prirasta na drvu VL šumama, pored ostalih uslova; greške pak u gazdovanju, mogu se samo onda odkloniti, ako unapred za izvijesni odsjek vremena, utvrdimo plan, osnovu, koje ćemo se po zakonima racionalnog šumskog gazdinstva točno držati. Bez obračuna prihoda i bez utvrdjene gospodarske osnove, mogli bi i nehotično da naše šume ili odveć izcrpimo, ili da |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 475 — se iz njih nekoristimo onoliko, koliko bi mogli, i koliko je po pravilu dozvoljeno. Bez predhodnog poznavanja ovih dvajuh činilaca u šumskom gazdinstvu, mogli bi — odnosno reda sjeća i podmladjivanja šuma — u takve pogreške da padnemo, koje bi imale za sobom grdne štetne posljedice. Isto to biva i onda, kad se personal u jednom gazdinstvu često mijenja. Pored ovih glavnih, ima još i drugih sporednih osebina u šumarstvu, koje stoje u drugčijim odnosima prema zemljoradnji i to: a) proizvodi šumski, vedinom su proizvodi prirode ; jer kapital i radnja pomažu njihovome obstanku isto toliko, koliko pomažu i postanku većine zemljodjelskih proizvoda. Jedan čuveni šumar-naučar rekao je: da šumarstvo nije u istini nikakav zanat, več je lahko uživanje u vezi sa brigom unapred i sa brigom mogućnosti daljeg uživanja.. Tako da se u većini u šumarstvu kulturnih država i dan danas još privredjuje: šuma se svojim opadajućim lišćem sama djubri, ona se sama od sebe sije, ili ako je ruka čovječija sije i sadi, onda je takva radnja dovoljna za čitav niz godina — za Čovječiji vjek. Samo oko sjetve i sječe ima nekog znatnijeg rada, ali takvi se radovi rijetko obnavljaju na jednom te istom mjestu. Pošto drva zimi sječena — iz poznatog uzroka — daju jači, bolji i dugotrajniji materijal, kako za ogrev, tako i za gradju, to se obično sve sječe vrše u zimsko vrijeme, a to je baš ono vrijeme, kad prestanu poljski poslovi, i kad je nadnica najmanja. Sa poslovima oko sječe padaju skoro u isto vrijeme i svi poslovi oko uredjena šuma, proredjivanja i podmladjivanja. Životinjska snaga nije po pravilu ni potrebna za proizvodnju šuma, isto tako i mjesto za čuvanje i preradjivanje drveta -— odgovarajući žitnici i gumnu — služi šumaru obično sama šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 476 — Najvažniji dio šumskog inventara a to je t. zv. šumski kapital, ima to dobro svojstvo, da sam od sebe raste i to tako, da obično raste najviše onda, kad glavna radnja šumareva — sječa — izostane. Sa tom velikom premoći majke prirode, kao glavnog i blagotvornog faktora u šumarstvu, objašnjava se, zašto su šumski proizvodi na nižem stepenu razviča, jeftiniji, a cijene im kasnije tako očevidno skaču. Iz šumarske historije poznato nam je, kako je cijena bukovini izmedju godine 1700. i 1830. skočila od 1 na 11; a kod četinjača (borovine i jelovine i t. d.) od 1 na 20. b) šumsko drveće ima tako snažne organe za crpenje atmosfere i dublje mrtvice, da hrana, koja se nalazi u gajnici mnogo manje za njih vrijedi, nego za većinu zemljodjelskih proizvoda. Stoga se svuda sa rastenjem narodnog naseljivanja, šume sve više ograničivaju na neplodnije predijele (absolutno šumsko zemljište), a naročito na strmna mjesta i okrajke brda. Veliko kamenje često godi rastenju drveća, a strmna mjesta obično su pogodnija za šumu, nego podpuna ravnica. Na strmini od 20 stepeni, ne može više plug da radi, a na strmini od 30 stepeni ne može čak da uspijeva ni livadarstvo; a šume naprotiv mogu da rastu i dobro napreduju i na strmini od 40 stepeni. Hrdjavija zemlja, u inače jednakim okolnostima, iziskuju ekstenzivnije privredjivanje, nego dobra zemlja. Cim je šuma na plodovitijem zemljištu (tlu), tim manje daje prihoda — u inače jednakim prilikama — zemljoradnja više. Otuda se i tumači, da slabija zemlja — pored izvjesne cijene drva — dade se bolje vipotriebiti za šumu, jer kao njiva upotrebljena za zemljoradnju, dala bi samo nizku rentu. c) kao svaka ekstenzivna privreda, tako i šumarstvo, daje prema prostoriji zemlje sarazmjerno samo neznata n cijelo kupa n prihod , ali od toga cijelokupnoga prihoda, zbog još neznatnijih troškova za proizvodnju šuma, čist i priho d dosta je velik. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 477 — Iz naše šumarske prakse, poznato nam je, da u redovnijem prilikama troškovi oko proizvodnje šuma iznose u obće i prosječno oko 327o od ukupnog prihoda. Po zvaničnim podatcima o upravi državnih šuma u Badenskoj iznose troškovi za proizvodnju šuma 42% ; u Virtemheržkoj 54´*´o; u Belgiji IB^/o; u Francezkoj čak samo 15% od cijelokupnog prihoda. U Belgiji i u Francuskoj ovaj je procenat za to tako nizak, što se tamo obično drvo prodaje na panju. Dan danas još, u većini zemalja — kuda u prvom redu spada Srbija — pretežni je dio šumskog prihoda: prost dar prirod e — ostatak od nekadašnjih prašuma, koje ma da zauzimaju po pravilu mnogo veće prostorije nego ostali poljski proizvodi od jednake vrijednosti, to se opet šnme s računom podižu i gaje. U našim prilikama, a u običnom životu jedne familije, sa vrlo malim izuzetcima, nije ni jedna druga potreba narodna tako važna, kao što je potreba drva za ogrijev. Prema ovoj velikoj i neobhodnoj potrebi i važnosti šumskih proizvoda, gubi se ona važnost, koju ima drvo u trgovačkom pogledu. Pošto za podpunu zrelost večine šumskih proizvoda treba više godina, nego što trebaju poljski proizvodi nedelja, to su mnogo veće i opasnosti, koje šumskom kapitalu u tolikom razmaku vremena prijete, nego opasnosti koje priete kapitalu u zemljoradnji, jer se ovaj svake godine redovno obnavlja i donosi novi prihod. Pored svijuh ovih napred pobrojanih i dobrih i hrdjavih osobina, šumarstvo je ipak, prema ostalim granama narodne privrede: najlakši, najjeftiniji i najpraktičniji zanat, koji se sam od sebe obradjuje uz vrlo malu pomoć čovjekovu, a ovaj zanat dobro i racionalno uredjen, sarazmjerno veliki prihod donosi.« Ovome je najbolji dokaz vrijeme. Na završetku ovog i odveć kratkog refleksa, neka nam je dozvoljeno i ovom prilikom napomenuti nepobitnu istinu: da su osobine šuma i šumarstva u svakom pogledu podesne, ali su nepodesne osobine našega naroda u pogledu šuma i šumarstva! |