DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´tim,af i M Ilif t Br, 9. u ZAGREBU, 1. rujna 1899. God. XXIII. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/z stranice 4 for.; za Va stranice 2 for. 70 novo.; za ´A stranice 2 for. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. 0 upotrebi drva u modernoj kemijskoj industriji. Mnogo stoljeća bilo je čovjeku drvo uz kamen glavni materijal za gradnju stanova, orudja i oružja, i jedino sredstvo za podržavanje vatre. Kapredkom kulture upoznali su ljudi druge tvari s posebnim i boljim svojstvima, koja su im davala prednost pred drvom. Već pred više stoljeća istisnuo je u Englezkoj kameni ugljen drvo, kao gorivi materijal; danas je već mineralni ugljen, poradi dvostruke gorive snage, potisnuo drvo daleko u nazadak. Da se nije pojavio kameni ugljen progutala bi ogromna množina vatre po tvornicama, strojevima i brodovima silne šume Rusije, Skandavije, Ugarske i Hrvatske — jednom rieči za nekoliko decenija ostala bi Europa pusta i gola. U zemljama u kojima se je kultura naglo dignula, gdje se mnogo radi parnim strojevima, kao n. pr. u sjedinjenim amer. državama, tu ponestaju na oko silne prašume, koje su još pred nekoliko decenija pokrivale ogromne površine. Da se štedi drvo, ruju se silni slojevi antracita, prodire se duboko u tigljenike, koji se dnevice odkrivaju. Kako je metalurgija, osobito željezna napredovala, gubilo je drvo sve to više vriednost kao gradjevni materijal. Poznato je, da se je silna količina drva upotrebljivala za gradnju mostova, brodova i raznih strojeva; danas se, radi sve veće skupoće drva u tu svi´liu, rabi sve više trajnije i čvršće željezo. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 450 — U industrijalnim i jako napučenim zemljama prisilile su spomenute okolnosti ljude, da reduciraju upotrebu drva samo u onakove svrhe, za koje je ono neobhodno potrebno (n. pr. stolarski i tokarski materijal, i slično). Mnoge evropske države ne mogu ni za oto upotriebiti drvo iz vlastitih šuma, te su prisiljene uvažati drvo iz susjednih zemalja. Zapadni i južni evropski predjeli imadu malo šuma, dočim su iztočni i sjeverni vrlo šumoviti; uzrok tomu leži u kulturi i napučenosti spomenutih krajeva. Veliki dio Ugarske, Hrvatske, Galicije i Rusije pokriven je gustim šumama, pošto tu nije industrija, koja treba mnogo vatre, na onome stepenu, na kom je ona u drugim zemljama, ili se je tek kasnije razvila; a osim toga nema ovdje dovoljno puteva za izvoz, a i željeznička mreža je vrlo slaba. Radi dosta male uporabe drvo je ovdje jeftino, pa bi se bolje izplatilo izraditi ga na koj načm kod kuće i tako unovčiti, nego uz ogromne troškove daleko ga transportirati. Da se digne ciena našeg drva, morala bi se dignuti u našim krajevima kemijska industrija koja troši drvo. Svrha je ovog članka da prikaže kolik je broj najrazličnijih produkata te industrije, koji se u razne svrhe u znatnoj količini upotrebljavaju, a i dobro plaćaju; ujedno neka uvide mjerodavni faktori, koliki bi se kapital dao kemijskim izradjivanjem drva iz naših šuma izvaditi. Vriednost, koja radi naših nepovoljnih industrijalnih odnošaja godimice propada, je velika. Zadaća naših posjednika šuma i šumara mora se sjediniti u nastojanju, kako bi se po digla vriednost šuma u našim krajevima. Kod nas, u nekim slabo napučenim predjelima Rusijesjedinjenim američkim državama, palili su ljudi drvo, te su iz pepela vadili pepeljiku (potašu — K^ COs = kalijev karbonat). Drvo daje popriečno l^/o pepela t. j . ^U°lo pepeljike, ova se je jedina rabila u prvašnje vrieme u staklarstvu i sapunarstvu u mjesto drugih alkalija. Odkada se u veliko kemijskim putem pripravlja soda (natrijev karbonat), koja se mjesto pepeljike danas upotrebljava, pala je ciena ove i tim |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 451 — su prestali pripravljati pepeljiku iz drva. Svaki će Iako uvidjeti, da je ova produkcija pepeljike bila vrlo rasipna, jer se je za neznatnu množinu pepeljike uništila sva organska substencija drva, koja imade najveću vriednost u kemijskoj industriji. Najobičniji posao naših seljaka i posjednika šuma je p alenj e ugljena , koji imade mnogo veću gorivu snagu, a laglje se transportira. Mnogo tvrdo drveće, kojeg fizikalna svojstva ne dozvoljavaju drugu upotrebu, dade se jedino na taj način unovčiti. U predjelima u kojima se tali željezo (n. pr. Štajerska) pali se mnogo ugljena, koji je potrieban za metalurgiju, nu s ekonomskog gledišta nije to probitačno. Za pripremu neke količine željeza troši se razmjerno mnogo ugljena; pošto produkcija željeza svake godine raste, to bi ona za neko vrieme morala ostati na nekom maksimumu radi pomanjkanja ugljena t. j . produkcija ugljena nebi mogla usporedo ići s produkcijom željeza. Moramo i to spomeuuti, da je željezo dobiveno djelovanjem goriva koje ne sadržaje sumpora i fosfora (n. pr. ugljen od drva) boljih svojstava od onog, koje se je dobilo djelovanjem kamenog ugljena, koj uvjek nešto tih škodljivih tvari sadržaje. Metaluržkoj kemiji uspjelo je medjutim proizva. djati upravo tako dobro željezo pomoć ju kamenog ugljena, pak je uslied toga pala vriednost drvnog ugljena u metalurgiji. Palenje ugljena u našim krajevima možemo smatrati najnuždnijim sredstvom, kojim se drvo u zabitnih ili u obće slabo pristupnih predjelih unovčiti dade, jer se kod tog procesa gubi 75 — 80% organske tvari, koja imade takodjer svoju vriednost. Poznato je, da se kod palenja ugljen a razvijaju mnogi plinovi i pare, koji odilaze u obliku dima i uzrokom su, da taj dim toli jedko vonja. Naši se ljudi ni najmanje ne obaziru na ove produkte, a moguće ni neznadu kolika se vriednost dimom gubi. Ulovimo li ove produkte i ohladimo, dobijemo: katran, ocat i drvnu žestu uz plin. Ovi se produkti mogu dalje obradjivati ili odmah |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 452 unovčiti. U Podoliji, Volhiniji i iijekim departementima Franeuzke, osobito u departementu des Landes, pali se ugljen u peglier´ima (vrst ugljenika), koji su tako uredjeni, da se na vrlo jednostavan način može kondenzirati bar jedan dio tih produkata. Peglier je gradjen u obliku polukruglje nad Ijevkastom podlogom, koja imade u sredini kanal, kojim odtiče katran i smola. Takav peglier drži 4000 kg. drva, a daje 759 kg. ugljena i 440 kg. katrana, uz nješto ocatne kiseline. Da se uzmognu svi produkti ove sube destilacije uloviti, pali se drvo u željeznim retortama sa predložkama u koje plinovi i pare ulaze, Raeijonalno pougljivanje u retortama veoma je rašireno po Njemačkoj, Austriji i sjev. Americi, a u Rusiji i Švedskoj sve to više zamjenjuje pougljivanje u obćim ugljenicima, koje je kod nas dosta razširen, nu jedini način pougljenivanja. Količina produkta ovisi o vrsti drva i načinu destilovanja. 100 dielova dalo je kod pokusnog iztraživanja: ugljena katrana sir. octa kiseline plina Bukva brzo grijana . 21-9 4-9 39-5 3-9 33-8 Bukva lagano grijana 26-7 5-9 45-9 5-2 21-7 Breza brzo grijana . 21-5 3-2 39-7 4-4 35-6 Breza lagano grijana 29-2 5-6 45-6 6-6 19-7 Hrast brzo grijan 27-7 3-2 42-0 3-4 27-0 Hrast lagano grijan . 34-7 3-7 44-5 4-1 17-2 Smreka brzo grijana . 24-4 9-8 41-0 2-4 24-1 Smreka lagano grijana 30-3 4´4 41-0 2-7 24-4 Svi se ovi produkti u većini slučajeva dalje izradjuju. Znatna množina plinarskih prodiikata služi obično za rasvjetu dotičnib zgrada. Crnogorice davaju više katrana, koji je pun terpentina, dočim bjelogorice davaju više kiseline. Destilacija crnogoricš, izvadja se u retortama, koje imadu na dnu otvor za odtok raztaljenih smola. Destilacija traje do dvanaest sati. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 453 — Pošto kemička izradba drva ne gleda na oblik, već na substanciju drva, to se mogu za istu upotriebiti svi drvni odpadci, kao n. pr. pilovina, trešće, sitno granje i t. d. Ugljen koj se dobiva iz tako sitnog materijala, nema velike vriednosti, nu ta okolnost ne upliva na rentabilitet tog poduzeća, pošto leži glavna vriednost u drugim produktima. Napokon se danas mogu pripravljati brikette iz pilovine i istih sitnih odpadaka drva tako, da se prepuste djelovanju vodene pare, koja im oduzme elasticitet a tada se prešajtt, izobliče i destiluju. Dobiveni ugljen je jako čvrst te ne zaostaje po kvalitetu za ugljenom paljenim u običnim ugljevnieima. Do sada smo promatrali izradbu drva t. j . drvne substancije, koja se nalazi u svakome drvu. Danas znademo, da se drveće razlikuje ne samo po botaničkom srodstvu, već i po kemičkim sastojinama koje se nalaze otopljene u staničnome soku drva. U tome soku imade trieslovine, boja, eteričnih ulja, smole, gorkih tvari, glukozida, sladora, kiseline, alkaloida i t d. Sve ove tvari dadu se iz pojedinih vrsti kemičkim putem izvaditi. Njeke vrsti drva, koje sadržaju: boja, alkoloida, glukozida, rastu u tropskim predjelima, te se obično u svojoj domovini izradjuju ili se šiljaju u Evropu (n. pr. drvo sa bojami, kininci i dr.). U našem drveću nalaze se poglavito dvie vrsti spojeva, i to trieslovine, te eterična ulja i smole. Trieslovinu vade kod nas na više mjesta (Županja, Mitrovica i dr.). Ova grančica je jedina od silnog stabla kemijske industrije, koja je k nama prodrla i sjajno uspjela; a nema sumnje, da bi i produkcija drugih spojeva kod nasuspjela, a osobito u t. z. Gorskome kotaru, gdje se ugljen u veliko pali. Spomenuo sam već, da se surovi produkti suhe destilacije drva, i to razsvjetni plin, drvni ocat i špirit, drvni katran i ugljen dadu izradjivati na ocatnu, mravinju, propionsku, maslenu i valerijansku kisehnu, aceton, metil alkohol, lako i težko katranovo ulje, kreosot, smole i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 454 — Nabrojiti du sada spojeve, kojih bi se produkcija kod nas najbolje izplatila, i njihovu upotrebu. Velika važnost drvenog octa, a poglavito čiste ocatne kiseline za dobivanje umjetnog octa, acetata (soli spomenute kiseline) svakome je dovoljno poznata. Metil alkohol, koj ne mora biti čist, rabi se za fabrikaeiju mnogobrojnih i razširenih anilinskih boja, koje se fabriciraju u silnim tvornicama po Elsasu, Njemačkoj i Englezkoj. Metil alkohol, jošte drveni špirit zvan, neobhodno je potreban i za fabrikaciju katranskih boja, iz njeg se prave firnisi, politure, te nadomješćuje i sam etilalkohol (običan špirit). Osim toga rabe ga za konzerviranje anatomskih preparata u sbirkama i muzejima (Wickersheimerova tekudina) Aceto n je židka tekućina, koja služi za fabrikaciju bezdimnog baruta, a dosta se rabi u druge svrhe. Drvn i katra n sastoji iz smjese raznih spojeva od kojih dolazi jedna pod imenom kreosota u trgovini. Isti se katran upotrebljava za dobivanje kolomaza, konzervirajudih mazala, čadje, a može služit i kao gorivo kod suhe destilacije. Iz bukovog katrana može se vaditi i parafin. Katran crnogorice pun je terpentina, te se iz istog vadi običnom destilacijom. Produkti, koji postaju iz drva tek djelovanjem kemičkih agencija, su: celuloza, slador (respektive alkohol) i oksalna kiselina. Oksalna ili ceceljua kiselina postaje kemičkom pretvorbom celuloze (staničnine). Grijanjem staničnine sa kalijevim vapnom (kalijev vodokis, hidroksid) stvara se ceceljna kiselina, koja se u velikim količinama rabi u bojadisarstvu i tekstilnoj industriji. Prije su pravili oksalnu kiselinu oksidadacijom sladora sa dušičnom kiselinom, dakako da je ova skupa metoda propala. Čim je uspjelo ceceljnu kiselinu pripraviti iz mnogo jeftinijeg drva. Fabrikacija ove kiseline izplati se najbolje u krajevima u kojima imade mnogo drvenih odpadaka, jer se ma i najsitniji dielovi drva upotrebiti dadu. Nema sumnje, |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 455 da je kod nas za to vrlo zgodan »Gorski kotar«, koj imade mnogo pilana i vapna, koje se takodjer kod toga rabi. Za fabrikaciju ceceljne kiseline imade drvo ogromnu vriednost, jerbo nema jeftinijeg materijala. Koliku vriednost i važnost imadu produkti ove industrije, razabrati će se najbolje iz brojeva, koji nam kazuju, koliko je nekojih važnijih produkata godine 1898. u prometu bilo. U Njemačku se je iste godine uvezlo centi izvezlo centi ocatne kiseline 1.685 » 27.619 » drvnog špirita 26.241 » 8.207 » oksal. kiseline i oksalata kalijevog 870 » 23.539 » Za oksalnu kiselinu plaćalo se je po 83 for. za lOO kg. Za 40% ocatnu kiselinu (tehničku) po 33 for. Drvo sastoji većim dielom iz celuloz e ili staničnine, koju vidimo u dosta čistom stanju u obliku vate. I bieli fini papir sastoji iz dosta čiste staničnine. Nekada su pravili papir lih iz prnja, nu kako je potrošak papira brzo narasao, nije dostajalo prnja, pa su posegli za celulozom nekih trava i paprati. Kasnije su pokusima dokazali, da je drvo mnogo bolji materijal za proizvodnju celuloze nego slama. Moderniji m kemičarima uspjelo je drvo pretvoriti u substanciju, koja je prikladna za fabrikaciju papira. Danas se za oto mnogo drvene staničevine pripravlja, a time i diže vriednost i kemička izradba drva. Kratkim ovim člankom nije moguće prikazati u podpunoj slici veliku ovu industriju; ograničio sam se samo na produkte, kojih bi se proizvodnja eventualno danas ili sutra mogla dosta lako kod nas rentirati. Na koncu želim joste prikazati koju budućnost imade ova industrija. Naša predja sastoji većim dielom iz bilinskih vlakanaca t. j . iz staničnine. U novije vrieme kušali su celulozu drva pretvoriti u oblik u kome bi se dala presti. Uspjelo je presti vlakanca koja se nalaze izpod kore crnog duda i lipe, nu to su još samo pokusi, koji će vremenom igrati veliku ulogu u obrtu industriji. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1899 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 456 - Cienjeno svojstvo staničnine jest mogućnost pretvorbe celuloze u slador, koj prelazi vrienjem u alkohol (žestu). Pošto se drvo sastoji vedim dielom iz celuloze, kušali su drvenu celulozu upotriebiti za fabrikaciju alkohola. U malome je to uspjelo, nu radi njekih nesavršenosti ne može se ovaj proces u velikoj množini podpuno izvesti. Nema sumnje, da će se ovaj postupak vremenom usavršiti i time u industriji i obrtu prouzročiti možda novu epoku. Imade još mnogo kemičkih spojeva, koji se mogu iz drva izvaditi, nu za oto je potreban cieli niz kemičkih procesa tako, da ne možemo njihovu pripremu uvrstiti u kemičku izradbu drva, već u čistu kemičku industriju. MU. Urbana/, kemičar. Haračenje i krčenje privatnih šuma. Piše: Grašo Vae, kr. kot šumar. Kada o šumarstvu govorimo, uvjek su nam pred očima veliki šumski kompleksi državni, imovnih obćina i zemljištnih zajednica, gradova, vlastelinstva i t. d. Uvjek su nam misli i razpravljanja tu usredotočena. Mi znamo razna pitanja razpravljati, ali jedno medju najvažnijima u našem šumarstvu — ne. — To nam je naš šumarski maloposjed! Pod šumarskim maloposjedom razumjevamo onaj, naših seljaka, ratara i srednjih posjednika. Pogledajmo diljem naše hrvatske domovine, naročito po gorskim krajevima, naći ćemo na hiljade jutara malih šuma, lugova, i t. d. Da je to jedna cielina, imali bi jedan ogromni šumski kompleks! Nu s raznih pravnih i povjestničkih razloga, jeste taj posjed u rukuh bezbrojnih vlastnika. Da imamo statističke podatke u rukuh, iznenadila bi nas površina, broj vlastnika, raznolikost sastojina, položaj tla i t. d. |