DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 543 — U nas je zakonom od 26/III. 1894. §. 14. i 15. glede šuma stojedih pod javnim nadzorom propisano, da se za sve slične šume ima sastaviti gospodarska osnova ili program; dakle oblasti jeste poznat način bududeg gospodarenja i sjeČe. Napred spomenuti zakon ali predmjeva, da su ved osnove gotove, pak se »čisti i prieborni sjek« uvjek oblasti prijaviti mora. To je glavno načelo zakona! Ako je oblasti poznato uvjek gdje se sječe, i što se sječe, lahak jeste nadzor. Šumari imadu točan pregled sječe i kultiviranja izsječenih površina. Za naše odnošaje probitačno bi bilo, da se upodpuni §. 14. zakona od 26/III 1894. glede dužnosti prijavljivanja sječe oblasti. Da se to izvede, u mnogom bi se olakšao rad šumarskoga osoblja; a po šumarstvo bila bi velika korist. Stoga dobro bi bilo, da mjerodavni krugovi obrate pozornost »čistom i priebornom sjeku.« To je rak-rana u šumarstvu, ako se sječa točno neprovadja; odnosno ako se sječine za vremena nepošumljuju. Ako je prijavljivanje sječe u Štajerskoj zakonom odredjeno, ne bi škodilo, da se to uvede i u Hrvatskoj! Odnošaji su isti. Bagrem obični (Robinia pseudoacacia L.). Zovu ga obično akacija, premda nije prava akacija, pa ću se i ja tim imenom služiti, kad smo se na njega naučili. Svrha ovome članku jest podati čitateljima po mogućnosti što jasniju sliku drveta, za koje se je kod nas vrlo slabo marilo, a sad si sve vise utire put, ne samo radi važnosti svoje u obrtu i gospodarstvu, nego kao drvo, koje će nam stotine rali pieska pretvoriti u zelene šume i stvoriti novo vrelo podpore za mlade vinograde. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 544 — Akacija spada u XVII. red Diadelfia, 6 razred Decandria — Papilionaceae; Robinia. Ime Robinia potiče od nadziratelja »Jardin des plahtes« u Parizu Ivana Rob ina, koji je akaciju g. 1601. prvi uvrstio u izkaz drveda. Po mnenju drugih prvu je akaciju zasadio njegov sin Vespasian Robin g. 1630. (po Burkbardu g. 1638. U Njemačkoj se je tekar god. 1763. počela kultivirati. Akacija potiče iz sjeverne Amerike: Pennsjlvanije, Ohio, Illinois, Kanade. Šumarstvo (njemačko naročito) bavilo se u prošlom stoljedu mnogo više sa kulturom akacije. Radi brzoga rasta i time, što se zadovoljava i najlošijom stojbinom mislilo se s njome nadoknaditi prietedi manjak na gorivu. Osobito se je izticao kao zagovaratelj njezin dr. Fridrik Kasimir Medicus, falački vladin savjetnik i ravnatelj visoke škole u Heidelbergu. Isti je izdao g. 1796. brošuru: Unechter Akazienbaum; zur Ermunterung des allgemeinen Anbaues dieser in ihrer Art einzigen Holzart«, u 5 svezaka. Proti Medicusu digao se naročito G. Ljudevit Harti g (1798), koji je dokazivao, da se pomodju akacije ne može prepriečiti manjak na gorivu. Svakako da imade uz svoje prednosti i mana, da je akacija drvo, koje traži mnogo svjetla, što je opet ubitačno po stojbinu, a i radi svojih bodljika vrlo je nespretna za izradjivanje. Da se pobliže s njom upoznamo! Botaničke olbilježje. Stablo akacije je liepo i uspravno. Krošnja dosta riedka i nepravilna. Kora već za rana debela, duboko razpuca, korenje je jako i razgranjeno. Lišće je lihoperasto, na crvenkasto zelenoj petlji (po 11—25 samostalnih listića) poredano, na gornjoj strani tamno zeleno, dolje plavkasto 2—4 cm. dugo, 1—2*5 cm. široko. Puplje je sitno, sakriveno, slabo dlakavo, i na obje strane, barem na duljim granama, po jedan čunjasti i oštri trn. Cvietovi su obilni, u dugim, visećim grozdovima, bieli- Cvjeta u svibnju i lipnju. Plod je u mahunama, koje su 6—7 cm. duge, a IV2 cm. široke, plosnate, gole, crvenkasto smedje, sa |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 545 — 6—8 zrna. Zrno (sjeme) je 5 mm. dugačko u spodobi bubrega, smedje, sitno crno šrafirano. Dozrije u listopadu, studenom, a odpada u veljači, dočim mohune ostaju još dugo otvorene na stablu, iza kako se je sjeme istreslo. Dok je sjeme u mohuni, zadrži klicavost 2—3 godine. Klicavost se računa na 50 do 807o- 1 Hektolitar sjemena važe do 75 kilograma, a na 1 klgr. sjemena idu po Hessu 60.000, po Hammu 30.000, dočim sam ja nabrojio 56.400 zrnaca. Klica probija za 2—3 tjedna sa 2 velika, obratno jajasta, mesnata, bliedo zelena lističa (Samenlappen). Aiiatomijsko obilježje. Bielika, koja obuhvaća samo nekoliko zadnjih godova, je žućkasto biela, srčika žuto smedja, ponešto zelenkasta. Pore su kao u dudovine, samo su prama spoljašnjoj medji (naročito u širokim godovima) poredane u periferične nizove, slično kao i u briesta; osim toga sve su (osim najmladjih) zatrpane parenchimskim delicama, te se iztiču kao jasne, žute pjege. Srčani se traci manje razpoznaju nego u dudovine. Drvo je sastavljeno od cijevi, trachejida, sklerenhimskih vlakanaca, vlaknastih ćelijica i parenchima. Drvo je težko, tvrdo, težko se ciepa, elastično je, čvršće od hrastovine i trajno. Gorivna snaga mu je po G. L. Hartigu 080, po Th. Hartigu 1"31. Dakle svakako ne zaostaje mnogo za bukovim. Specifična težina je u sirovom stanju 0*75—1-21, u suhom 0-58—-0"85. O gibkosti i snagi drveta neka nas uvjere i iztraživanja prof. Nordlingera. Sravnit ću ovdje samo bukvu i hrast sa akacijom. Specifična Odpor savijanja Potezni odpor Odpor pritiska Vrst drveća težina u (Beugungsfestig (Zugfestigkeit) (Druckfestigkeit) suhom stanju keit)* 1636 6-12 11-53 Fagus sylvatioa . 0-742 Quot. 22-1 Q. 8-25 Q. z 15-3 13-11 5-11 10-20 Quer. pedunculata 0-757 Q. 17-3 Q. 6-75 Q. 13-5 18-33+ x 637 13-07 Kobima psendoa. 0-769 Q. 23-8 Q. 8-28 Q. 17-0 * Ovi nam se 1)vojevi slabo svidjajii. Ur. 39 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 546 — Akacija raste isprva brzo, tako da jednogodišnje biljke iz sjemena dosegnu visinu do 160 cmt., a iz panja preko 2 mt, nu posije popusti u rastu i riedko dodje do jačih dimenzija. Zrelost postigne u 20—25. godini, a dosegla je već i dobu od 200 godina. U srednjoj Europi dodje do 25 mt. visine i 80 cm. debljine. Rodi sjemenom svake godine ili barem svake druge. Akacija je jedna od najskromnijih vrsti drveda, zadovoljava se sa najlošijom stojbinom, samo na vlažnom i tresetnom tlu ne uspieva. Uspieva dobro na ravnom, pješčanom tlu, na pjeskuljama, ne traži dakle vlage, ali tlo mora da biide lagano i toplo, dakle ilovasto pješčano ili vapnasto; na samoj ilovači gine. Položaj mora da je topao i proti vjetru zastiđen, u smjeru ist jugoistoka, juga. Na mraz je vrlo ćutljiva, osobito s proljeća, mladi izbojci smrznu se jeseni i zimi vrlo lahko. Sušu lahko podnaša. Čvrsto stablo odoljeva buri, samo pojedini ogranci lahko se odkidaju. Takodjer joj vrlo škodi i snieg i led, jer kida grane i vrhove. Pošto je akacija vrst, koja traži mnogo svjetla, najviše od svih listača, to kvari tlo u Čistoj sastojini. Izbojna snaga akacija je vrlo velika, tjera iz panja i korenja vrlo brzo. Kultura akacije. 1. Akacija iz sjemena. Kad je sjeme dozrielo, mahune se poberu i na suncu suše, na plahtama izmlate i trijerom sjeme očisti. Prije nego se posije, drži se sjeme u pokrivenom situ nad vodenom parom dotle, dok se tako umekša, da se dade sa dva prsta zdrobiti, ili se u toploj vodi jedan dan moči. Priredjena zemlja, u koju ćemo akaciju posijati, poravna se drvenim valjkom, sa špagom se razdieli u stopu široke dielove, i u koje sa držalom od grablja povučemo do 3 cm. duboke brazde, u koje se posije sjeme i sa grabljama lagano pokrije. Bolje je, ako udesimo sjetvu pravilno na brazde (Rillen) sa za to priredjenom daskom (Rillenbrett) najjedno stavnije vrsti. Takova je n. pr. Langova daska, koja sastoji od jednostavne daske 44 cm. široke, na kojoj su po dužini pribite 2 letve 2 cm. široke u odaljenosti od 20 cm., |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 547 — što je obzirom na brzi rast akacije najzgodnija širina brazda. Debljina letava za dubljinu brazda može za akaciju biti veća nego za druge vrsti, dapače i do 7 cm., jer su pokusi dokazali, da kod jačeg pokrova akacija bolje niče, podnaša dapače i do 10 cm. jaki pokrov. Nekoji bode samo od ´/a najviše ^Ji cm. Ne ćemo pogriešiti, ako pokrijemo sjeme sa 2 do 3 cm. debelom vrstom, osobito u našim krajevima, gdje akacija nije toliko podvržena usljed oštrog podneblja pozebi kao u Njemačkoj. Sto se tiče množine sjemena, to če odlučiti klicavost sjemena i klimatički odnošaji. Po Burkhardu bi došlo na 4 četvorna cm. 4 zrna, dakle jedno zrno na četvorni cm., Fiirst uzimlje dvostruko. Ako se držimo ovoga, trebali bi na 1 ar (ako su brazde 2 cm. široke, a 20 cm. odaljene jedna od druge) 3 klgr. sjemena, računajud na klgr. 56.500 zrnaca. Po mnenju direktora Beauregarda da je dovoljno jedno zrno na jedan četvorni palac odgovaralo bi velikoj klicavosti sjemena i zgodnom podneblju za akaciju, kako to i jest na ugarskim pjesku- Ijama, za koje odnošaje je on to i mislio. Pošto je to kod nas podneblje umjerenije i akaciji priličnije od onoga u Njemačkoj, to mislim, da bi uz dobru klicavost dovoljno bilo jedan najviše jedan i pol kilograma sjemena na ar. Mnogi preporučuju vrlo gustu sjetvu kao n. pr. kod bora, ali su pokusi, koje sam vidio, dokazali, da akacija ne voli, kad je gusto posijana. To je bez dvojbe i direktor Beauregard znao, kad je preporučio tako malu količinu sjemena. Bor mora da razvije specijalno glavni korjen, kod njega želimo, da mu taj čim dulji bude, a za tim mu i sama narav ide; dočim akacija ima zadaću, da i postrano korjenje razvije i razširi, a k tomu i sama treba zraka i svjetla. Pred menom su dva primjerka tromjesečne akacije. Jedna je sijana vrlo gusto, druga mnogo rjedje. Pa koja razlika: prva je 50 cm. s korenom dugačka, postrani korjenčići slabi, vrlo tanki i po nekoliko cm. dugački, dočim je drugi primjerak 87 cm. dug (s korenom), sa jakim pobočnim korenjem od 8 do 17 cm. dugim. Prva je 2 mm. a druga 5 mm. debela u * |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 548 — vinisi od 5 cm. izmed korenja. Gusto sijanje daje više materijala, ali za koliko je taj malerijal lošiji, a često i ne odgovara svrsi! Sjeme valja da je svježe, premda zadrži klicavost 2—3 godine, i da ga po mogućnosti sami kupimo. (Koliko se može osloniti na naručeno sjeme, neka služi za primjer ovaj slučaj: imovna obd. gjurgjevačka naručila je od tvrdke S. iz B. N. mj. sjemena od akacije. Pokusna klicavost na Steinerovom aparatu iznašala je 29°/o, a od 56.500 zrna (1 klgr.) niklo je faktično samo 5060, dakle ni punili 9% ! Što je tomu krivo, nisam mogao do sada konštatovati, ali svakako da sjeme nije valjalo. Vlastito sjeme, što ga sami uberemo sa okolišnih akacija bolje je ne samo zato, što smo sjegurni, da sjeme nije staro, stara roba podmetnuta, nego je od aklimatizovanih akacija klicavost veća. Takodjer valja paziti i na to, da sjeme ne ostaje vani dugo ležati, jer je pokus sa ubranim sjemenom od oborenih akacija pokazao samo 34% klicavost. Sjeme izklije nakon 2—3 tjedna. Biljke valja češće plieviti, a krivo je mnienje, da je dosta jedanput. Trava, i u obće korovlje vrlo je ubitačno po napredak akacije, pa ako i jest zadovoljna svakakovim tlom, žegi i suši prkosi, to je s druge strane vrlo dutljiva, te se svaki manjak hrane, svjetla i zraka, što ga korovlje oduzimlje, znatno opaža u njezinom napredku, jer ona samo s početka tako rapidno raste, posije znatno polaganije. Tu bi opet štednja na radnim silama značila raztrošnost i uzgoj lošeg materijala. Dogodi se, da se zimi još neojačani vršci akacije smrznu, ali to ne škodi, jer na proljeće pobočno puplje dalje tjera, a dobro je takove biljke i prirezati. I kasniji mrazovi znadu joj naškoditi, jer je vrlo ćutljiva. Najviše se presadjuje kao jednogodišnja biljka u tlo, koje želimo pošumiti, za zasaditi odvale uz željezničke nasipe, za ogradu i pješčano tlo. Prerada voli i ona sa kalijem bogato tlo, zadovoljava se i sa slabijim ilovastim, sa kalijevim pjeskom. Sadi se obično u četvornoj mreži od 1 mt. ili trokutnoj od 1 ´A m. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 549 — odaljenimi redovi i daljinom biljka od 1 m. Lošije tlo mora se naravno prije obraditi i korov odstraniti. Kao jednogodišnja biljka dosegne visinu od 1 m. i više. Ako želimo jače biljke za presadnju dobiti, udarimo zazmak brazda na 30 cmt. Dvogodišnje biljke su za presadnju nespretne, te se samo za nasade rabe. 2. Akacija iz panja: Akacije još pomladjuju i izbojci iz panjeva ili korenja, pošto akacija ima izvrstnu izbojnu snagu, da joj jednogodišnji izbojci pače i preko 2 mt. segnu. Pitanje je, koji je način pomladjivanja bolji; iz panja ili korena. Kod pomladjivanja iz korena izkopa se panj dosta duboko, negdje pače i korenje gdje je bolje tlo, da se veča drvna gromada izvuče. Iz preostalog slabijeg korenja iztjeraju mladice dosta gusto i liepo, kao da bi akaciju posijao, i mnogo ljepši izgled imade takova šuma, od one iz panja pomladjene. Ali zato je u novoj drvnoj gromadi razlika, koja se neda pokriti niti korišću, što ju imademo u siromašnim predjelima na drvu od korjenovine, niti liepim izgledom. Već prve godine su izbojci iz panja za 30 do 40"´o u duljini i debljini napredniji od onih izbojaka iz korena. Osim toga izbijaju mladice i iz korenja, koje sa panjem ostane, i te su mladice jače od onih, što izbiju iz samog korenja, koje ostane iza izkopanog panja. I dočim mladice, koje iz panja izbijaju, potisnu one iz korenja, koje iza 3—4 godine znadu izbiti, to se one prve puste za nadstojna stabla, a ove nam dorastu do uporabe za kolje za vinograd i sitniš, i sjeku se prigodom prve proredbe. Napokon naravna je stvar, da se izbojci iz korenja mnogo laganije i sporije razvijaju od onih iz panja, i tako usljed toga, što nemogu tako brzo odrveniti, nježni su i ćutljivi, te izvrženi pozebi, osobito kvaru od sniega i leda. Dogodi se, da nam je šuma odviše riedka, možda stoga, što smo imali premalo biljka a površina je bila velika, bud skojega drugoga razloga, to ćemo izkopati prema potrebi duge, 2—3 stope duboke, a toliko i široke jarke. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 550 — Svaki presječeni korjen akacije tjera množinu izbojaka, koji nabrzo obrastu stiene jarka i uspješno u vis tjeraju. Kad su se nekoliko stopa u vis digli, zasipljerao grabe ali samo stoga, da ih nema, da ne smetaju. Uporaba akacije. Prema izgledu i nepristupnosti svojoj došlo je drvo akacije do prilično znatne i proširene uporabe. Svakako su tomu dopriniela dobra svojstva ovoga drva, koja redaju akaciju medju najbolje vrsti drveća. Drvo je težko, ta specifična težina mu je u suhom stanju 071 ; po cjepkosti spada u isti red sa briestom i grabrom, u žilavosti nadkriljuje bukvu i grab, a u trajnosti, ako baš nećemo reći, da nadkriljuje hrast (Pfeil, Hess), mu svakako blizu stoji. Drvo je po svojoj elastičnosti i gibkosti vrlo upotrebljivo za rukotvorine, a po gorivosti spada u J. razred, dočim hrast u IV. Upotrebljuje se za podvlake, za zdenčane cievi, kod brodogradje za klinove, za žbiee; stolar i kolar rabi za sitnije stvari; tokar i rezbar rabi ju takodjer, pače rabe ju i za gradju kod krovova; u obde je uporaba vrlo razgranjena. Samo za podzemnu uporabu nemože se preporučiti, jer se vrlo brzo gljive uhvate i drvo pokvare. Kod nas, gdje se je akacija istom počela gojiti, rabi se samo za kolje u vinogradima, za živicu i kao gorivo. Kolje se prema traženim dimenzijama može dobiti već četvrte godine, jače pako osme godine. U jednom predjelu doljnje Austrije, kako mi je poznato, krči se svake treće godine jedna stanovita površina za kolje. Kal se prodaje do 96 for. to je dakle godišnji prihod od 32 for. Kolje za vinograde ne valja sirovo upotriebiti, jer se skrivi. Jednostavno se naguli, da može zrak do drveta, sveže u kupove po 50 komada i baci kamo u pojatu, gdje ne smeta. Preko zime se drvo osuši i na proljeće nam stoji na uporabu čvrsto i suho. I lišće akacije je slastna hrana osobito ovcama. Iz statističkih podataka Engelove brošure; Holzindustrie Ungarns, koji su glede industrije akacije vrlo mršavi, doznajemo n. pr. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 551 — da u županiji Aradskoj, predjelu Ueliblat akacija od 30 godina pokusno stablo mjeri 26 cm. u debljini, 12 cm. u visini (150 metara nad morem), ima je 356 stabala po rali sa 97 m´. I to je u tlu, kako si ga lošijeg jedva pomisliti možemo (živi piesak). Ugarska imade nizke šume akacije 62269 rali sa 76809´´m. (?) Trsti akacija. Ostale vrsti akacije je jesu: Bobinia pseudoac. var. variegata sa bielimi pjegami po lišću, » » » inermis Dum. sa grana bez bodljika, » » » umbraculifera (Kugelakazia) sa okruglom krošnjom, kasnolista, cvjeta koncem svibnja. » » » aurea, sa žutim lišdem. » » » crispa Hort. sa nafrkanim lišćem. Robinia hispida L. crvena akacija (borstige, rothe A.) malo, gusto, listnato drvo sa vrlo malimi stipularnimi trnovi, dlakastimi grančicami i mahunami. Cvjetovi su vrlo veliki, ružičasto crveni u okruglim grozdovima. Rob. viscosa Veet., drvo srednjega uzrasta, sa malimi stipularnimi bodljikama. Grane, petlje lišda i cvieta su priljepčive, crvenkasti cvjetovi vise u gustima dugoljastima grozdovima. Eobinia Bessoniana, bez bodljika, monophjUos Plort. kao predjašna bez bodljike. Sa prvom je vrsti pravljen pokus, ali iznikla biljka bila je puna bodljika. Dne 12. travnja o. g. posijano je u biljevištu 25 grama Rob. Bessoniana, od toga je 107o izniklo. Dne 25. srpnja iznašala je duljina stabljike od najveće biljke 35 cm. a korjen 22 cm., dočim je srednja biljka obične akacije mjerila: stabljika 62 cmt. a korjen 22 cmt., dočim je srednja biljka ove akacije mjerila: stabljika 62 cmt., koren preko 25 cmt. Našao sam razliku od obične akacije samo u lišću, što je gore jače urezano. Možda je pometnja od firme, ili koja druga vrst podmetnuta, da se samo naručbi udovolji, dočim R. monophjlos nije se mogla ni dobiti. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 552 — ^Neprijatelji akacije. ISTa koncu da spomenem dosada poznate neprijatelje akacije, kojih, kao će se vidjeti, nije mnogo, a i vedina tih nije osobito pogibeljna. Možda će se s vremenom naći još koji neprijatelj, jer akacija nije drvo kod nas još udomljeno, pa će se možda po koji podkornjak zabušiti u njezinu koru i drvo, i po gdjekoja vrst gusjenica leptira namečiti na njezino slastno lišće. Od životinja ovce i koze rado brste mlađe izbojke, a zečevi i kunići vrlo slastno glodju zimi koru akacije, a i miš znade zagristi. Proti tomu, ako mislimo, da se izplati i moramo da to uradimo, dade se pomoći, ako koru okužimo, osmradimo sa razredjenom Latrinom, kojoj se primieša još Assa foetida (dobije se u svakoj ljekarni), i to se sa četkom namaze na koru, a da dulje stoji primiješa se malo ilovače. Od kukaca najveću štetu pravi, naročito u pješčanim predjelima, vrst hrušta, Melolontha fuUo, čije ličinke grizu korenje akacije i tako naravno već u početku biljku unište. Na stablu, odnosno mladim izbojcima, vrlo je štetna bagrenova uš, Lecanium Robiniarum Dongl., koja je na ugarskim akacijama dosta kvara napravila. Slična je razrezanom jajetu, u visini od 3—4 mm. tamno smedje boje, priliepi se kao oklop — odtale njemačko ime Schildhaus — na mlade izbojke, koji onda zaostanu u rastu, a slabiji se i osuše. Kad ju skinemo, ostane biela mrlja poput praška, po čemu se i pozna, da je tu bila uš. U tom bielom prašku nalaze se mlade ličinke, koje se se brzo razšire po lišdu i mladim izbojcima. Mužak je krilat, dosad još nedovoljno proučen, posije parenja odmah ugine. Ženka leže preko 300 jaja. Obrana je težka, samo djelomično preprečuje štetu, a i skupa je, ma da i samim vapnom škropimo i mažemo, dade se provesti kamo u nasadima, gdje nije mnogo stabala zaraženo. Šteta je ondje dosta znatna, gdje se goji akacija kao nizka šuma za kolje i drugi sitniš. Nema davno, što je opažena i opisana, od godine 1881. Potanko ju opisuje magjarski strukovnjak Horvath u izvješću akademije znanosti od god. 1892,, koji je imao zgode, |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 553 — da ju na ugarskim pjeskuljama motri, gdje je dosta štete napravila. Mnogo te uši utamani kornjaš Anthribus varius Fabr. Njegova ličinka kao parasit uništi izpod uši sva jajašca. Kukac ovaj spada medju kornjaše Bruchidae, crn, gusto piknjast, sivkasto dlakast. Krila su piknjasta u prugama i sivo mrljasta. Dug je 2"5—4 mm. Ako se u velikoj množini pojavi, daleko više utamani uši od najboljeg sredstva. Puplje s proljeća napada Peritelus familiaris. O njemu neznam pobliše ništa redi, a nisam ga mogao nadi ni u Ratzeburgovom djelu od god. 1895. (bio bi zahvalan kome, da o njem što pobliže napiše), samo to znam, da se preporučuje tjerati pure u šumu dok vjetar duva. koji ga s drveta sruši, i one ga slastno pozoblju. U samo drvo udubi se Hylesinus fraxini, dobro poznati jasenov podkornjak i To micusdomesticus, (Xyloterus d.) koji je vrlo sličan običnomu lineatusu, dug je 3 mm., krila su mu žuta, ovratnjak crn. Najprije buši drvo prama srcu, onda mu se hodnik razgrani u više trakova poput vila sa 4 oduga zuba, dakle nisu tako pravilni trakovi i ravni kao kod lineatus-a. Lišde napada gusjenica poznatog nam leptira Porthesi a chrjsorhoea, mali leptir, dug 15 mm, razkriljen širok 30— 40 mm. Krilca biela, prednja sa crnom mrljom. Na stražnjem kraju tiela ima ženka čuperak vrlo žut, poput hrdje, odkale i ime latinsko (i njemačko Goldafterspinuer). Pravi znatnu štetu na lišdu i cvietu. Tako iLithocolletis acaciella. I u sjemenu su ved našli kukaca. Tako sitni kornjaš Bru chus villosus, 2—2´/2 mm. dug, crn, na gornjoj strani pravilno finom dlačicom obrašten, noge sasma crne. Osim toga kornjaša napada sjeme i moljac Tinea sericopeza, sitan leptirić 6 mm., prednja krilca su mu tamno smedja sa crnim mrljami, stražnja siva. Dvostruke je generacije, leti najprije u svibnju i lipnju, onda opet u srpnju i kolovozu. Ova druga generacija napada sjeme. Šteta se u tome sastoji, što podgriza sjeme (ljusku, mohunu), da prije odpane još nezrelo. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 554 — Od bolesti nalazimo gljivu Polyporus sulpliureus, vrlo poznat i razširen parasit, koji se nadje na ranama drveta i brzo se razširi, drvo postane tamnocrveno i osuši se. Gdje mu se desi zgoda, da kroz rane drveta može da prodre van, izraste svake godine gljiva (guba) mesnata, liepe žute boje, na gornjoj strani žarke crvenkasto žute boje. Nectria cinnabarina ubija mlade biljke, a Septoria currat a na doljnjem kraju lišća akacije vise napada sa strane, a opaža se, kako lišće na okrajku tamni i suši se. Mjcelium gljivice prouzroćuje, da se epidermis stanice raztvara i suši, i listovi često sasma, nu većinom samo dielomice osuše. Dogodi se, da 80 do 90^0 lišća napadne, nu pošto se dosad nije opazilo, da mnogo stabala napada, nije se bojati pogibelji. I tako sam nabrojio po mogućnosti sve dosada poznate neprijatelje akacije, pa ih nema kako se vidi ni mnogo, što povećaje vriednost toga drveta. Nastojao sam ovime, da podam što bolju i jasniju sliku toga inozemnog drveta, koje se jedino može kod nas preporuručiti, i koje će nas riešiti tolikih stotina rali pjeskulja, a ujedno podati novo vrelo podpore našim opustjelim vinogradima. Vaclav Fttksa. Opazka . Ovaj članak liepo nadopunjuje članak g. kot. šumara Belamarića, pa ga stoga odma u ovom broju i donosimo, te navlastito upućujemo na ta dva članka gg, šumare, kojim je uprava šuma naših zemljištnih zajednica povjerena, jer je bagrem drvo, kojeg se uzgoj za iste u mnogih slučajevih najtoplije preporučiti može. Uredničtvo . |