DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 552 —


^Neprijatelji akacije.


ISTa koncu da spomenem dosada poznate neprijatelje akacije,
kojih, kao će se vidjeti, nije mnogo, a i vedina tih nije
osobito pogibeljna. Možda će se s vremenom naći još koji neprijatelj,
jer akacija nije drvo kod nas još udomljeno, pa će
se možda po koji podkornjak zabušiti u njezinu koru i drvo,
i po gdjekoja vrst gusjenica leptira namečiti na njezino slastno
lišće.


Od životinja ovce i koze rado brste mlađe izbojke, a zečevi
i kunići vrlo slastno glodju zimi koru akacije, a i miš
znade zagristi. Proti tomu, ako mislimo, da se izplati i moramo
da to uradimo, dade se pomoći, ako koru okužimo, osmradimo
sa razredjenom Latrinom, kojoj se primieša još Assa foetida
(dobije se u svakoj ljekarni), i to se sa četkom namaze
na koru, a da dulje stoji primiješa se malo ilovače.


Od kukaca najveću štetu pravi, naročito u pješčanim predjelima,
vrst hrušta, Melolontha fuUo, čije ličinke grizu korenje
akacije i tako naravno već u početku biljku unište.


Na stablu, odnosno mladim izbojcima, vrlo je štetna bagrenova
uš, Lecanium Robiniarum Dongl., koja je na ugarskim
akacijama dosta kvara napravila. Slična je razrezanom jajetu,
u visini od 3—4 mm. tamno smedje boje, priliepi se kao oklop
— odtale njemačko ime Schildhaus — na mlade izbojke, koji
onda zaostanu u rastu, a slabiji se i osuše. Kad ju skinemo,
ostane biela mrlja poput praška, po čemu se i pozna, da je tu
bila uš. U tom bielom prašku nalaze se mlade ličinke, koje se
se brzo razšire po lišdu i mladim izbojcima. Mužak je krilat,
dosad još nedovoljno proučen, posije parenja odmah ugine.
Ženka leže preko 300 jaja. Obrana je težka, samo djelomično
preprečuje štetu, a i skupa je, ma da i samim vapnom škropimo
i mažemo, dade se provesti kamo u nasadima, gdje nije
mnogo stabala zaraženo. Šteta je ondje dosta znatna, gdje se
goji akacija kao nizka šuma za kolje i drugi sitniš. Nema
davno, što je opažena i opisana, od godine 1881.


Potanko ju opisuje magjarski strukovnjak Horvath u
izvješću akademije znanosti od god. 1892,, koji je imao zgode,