DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 565 —


Širina na tanjem kraju ne smije visinu na tanjem kraju
više nego za četvrtinu nadmašiti.
Wagenscliuss piljenice imadu se uvjek po žici (in Spiegelschnitt)
rezati.


Duljina mora biti 3´66 —5*49 mt. ==^ 12—18 engl. stopa,
dozvoljeno 10% od 3-05—3-66 mt. - 10—12 engl. stopa;
širina na najužjem mjestu bez kore mjerena i mora najmanje
0-203 mt. =^ 7 engl. palaca iznašati, a debljina može preko
0"076 mt. — 3 engl. palca iznašati.


Mjerenje »Wagenschuss-a« obavlja se na sliedeći način: u
duljini mjere se samo centimetri ili ciele i polovice englezkih.
stopa; šina se mjeri na najužjem mjestu promjerkom, a visina
u sredini duljine izpod kore takodjer promjerkom i to tako,
da se visina na dvima stranama mjeri i to na mjestima, koja
su od brida toliko udaljena, da te udaljenosti četvrtini ciele
širine odgovaraju.


Od mjera na dvima stranama za visinu pronadjenih uzima
se sredina, te se pri tom uzimaju u obzir kao i kod mjerenja
centimetri ili polovice englezkih palaca.


Da se pronadje visina »Wagenschussa« snimi prodavaoc
u sredini duljine koru.


Kod piljenica uzimaju se kod duljine u obzir centimetri
ili polovice englezkih stopa, kod širine i debljine centimetri ili
polovice englezkih palaca.


Širina piljenice mjeri se na uzkoj strani u sredini duljine
bez kore. Nu trpe se samo vrlo male razlike u mjeri.


(Nastavit de se).


Da li šume uplivaju na oborine?


Priobdio A. Bcnak.


Motrimo li sa koje glavice ili vrhunca velegorja podno
sebi ležeće doline, po kojih se steru polja i šume, ter podignemo
li naš pogled u uzdušni i bezkrajni ocean, koji nas




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 566 —


posvud okružuje, to ako nije oblačno, pričinja nam se sve, što
se na zemaljskoj površini prostire, maljušnim i neznatnim.


I same visoke šume pričinjaju nam se kao koprena tla
samo, slabo se razlikujuć od prirodnih sagova, kakove nam se
pričinjaju livade i polja.


Drugačije je u tom pogledu za oblačnog vremena, tada bo
dolazimo do osvjedočenja, da obličje zemaljske površine upliva
na atmosfiirske dogodjaje.


Namiče nam se s´ toga i nehotice pitanje: po kojem zakonu
uzsljedjuju gibanju i razne dogodovštine atmosfare (uz
dušni ocean), u koliko upliva na iste površje naše zemlje, i
koja uloga pripada u tom pogledu šumi ?


Pošto riešenje tih pitanja nije još dovoljno razpravito,
to demo se samo obazrieti na pitanje, da li šume u obće uplivaju
na množinu oborina, i da li sume napose uplivaju na porazdiobu
godišnjih oborina ?


Ova pitanja razpravlja u »Centralblatt fiir das gesammte
Forstwesen« u svezku 5. i 6. o. g., c. kr. šumar, savjetnik
Richard Kopeckv, sliedećim poredkom:


Konačno riešenje tog pitanja bilo bi preunagljeno, ter je
ovoj razpravi svrha, lih stanovište tog iztraživanja razjasniti, a
samo riešenje tog pitanja pospiešiti i unapriediti.


Malo su još doprinieli historični, koli statistički, toli i
fjsikalni pokusi meteorologiČkog iztraživanja, ka konačnom
riešenju istog pitanja.


Meteorologija je znanost, koja za podkriepu i dokaz svoje
nauke iziskuje osim experimentalnih pokusa, još mnogobrojna
opažanja, za koja su od potriebe točni i pouzdani instrumenti
i pouzdanici za tu svrhu dorasli i skloni joj, jer samo tada
demo moći sakupiti nuždne, valjane i uporabive meteorologične
podatke, koji su po samu statistiku od velike važnosti.


Zato če se i pitanje, da li šume uplivaju na množinu oborinš,
i njihovu porazdielbu, moći konačno tek onda riešiti, kada
mnogobrojna i mnogostrana pouzdana iztraživanja u tom pravcu
izvedena budu.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 57     <-- 57 -->        PDF

— 567 —


Da je odnošaj izmedju šume i oborina samo mjestimice i
povremeno znamenit, to je više nego vjerojatno, rieč bi
bjelodano.


Proti sili cjklona vrtloga za vrieme titanskih (Titanmetalno
počelo) u atmosfari se više put sbivajućih dogodjaja,
upliv je šume neznatan, buduć cjkloni prigodom barometričkih.
depresija poljima bjesneć, surljaju u šume sa neodoljivom žestinom,
(nizko stanje barometra usljed slabog tlaka uzduha) i
najsnažnija stabla polamaju.


Ali postoje i ine povremene obs|,ojnosti, koje su upravo
od velike važnosti po razvitak vegetacije u našem zemljopisnom
pojasu, za koje se vrieme mjestni klimatički elementi iztiču, i
na koje vidljivo upliva pokrov zemljišta na stanje atmosfare
dotične pojedine okolice.


Pojam atmosfarskih oborina važan je u ovoj razpravi, a
isti se sastoji n sliedećem:


Pod oborinom razumjevamo svako izlučcnje vodenih para
iz atmosfare, koje budi prosto iz uzdušišta na zemlju padaju,
kao : kiša, led, snieg, solika ; ili se pako po zemljištnoj površini
prostiru kao: rosa, mraz, inje, poledice. — Prve se oborine
mogu mjeriti u tu svrhu ustrojenim ombrometrom za stanovito
vrieme i stanovita razdobja godišta, akoprem se već i
rosa mjeriti može sa strojem zvanim drosometer, te je nade,
da se budu s vremenom mogle mjeriti i ostale oborine, za
koje do danas strojevi za mjerenje ne postoje.


Izlučivanje atmosfarskih vodenih para posliedica je condensacije
(sguščivanja) istih na vodene kaplje ili snieg, ako je
naime u uzdušištu nastupilo rosište, t. j . ako je zrak sa vodenimi
parama nasićen, jer tada se namah stvaraju vodene
pare i sniežni ledci, koji ako su vrlo maleni, lebde u uzduhu
poput oblaka ili magle, ili ako su veći ili medjusobno spojeni,
to usljed teže padaju na zemlju u obliku kiše, sniega
ili leda.


Znamenit je po vrst raznih oborina oblik, buduć bo male
kapljice i pri temperaturi izpod ledišta, nemoraju oblik snjega
poprimiti, nego pri — 3,—4° C.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 58     <-- 58 -->        PDF

— 568 —


Zrak može biti vodenimi parama nasiden na razni način,
kao: ako se u uzdušištii mješaju uzdušni slojevi razne toplote
ili ako se uzdušna struja do rosišta ohladi, ili ako vlažni
i topli vjetrovi preko hladnih poljana, — ili pako hladni vjetrovi
preko ugrijanih i vlažnih dolina, ter preko vodenih pučina
— duvaju, tako, da se u obće vlažan uzduh ohladi.


Prvim posljedkom condensacije stvaraju se oblaci, odnosno
magla, što je sasma naravno, kako nas to uči nauka meteorologijska.


Koji su pako razlozi raznomu značaju oblaka i izlučivanju
takovih, odnosno sa kojitni bi se sredstvi to prepriečit moglo,
to još konačno razjašnjeno nije.


Naučna meteoroložka djela smatraju kao najveći uzrok
zbiljnih oborina jednostavno pojačanu condensaciju, koja omogućuje,
da vodene kapljice tolike objame zapreme, da iste uzlazede
zračne struje ne uznose, a niti se ne rasplinu usljed topHne
padom prouzročene.


Koliko i jesu ova načela temeljita, ipam pomna opažanja
pružaju dokaz, da još i druge sile pri razvijanju i samoj tvorbi
oborina sudjelovati moraju, koje bar samu condensaciju spješuju,
i takovu ne dopuštaju lih jednostavno k prelazu do rosišta;
jer Često težko (s vodom) snabdjeveni, tmurni i tmastni
nimbus (kišnici) nad nami prolazi, a da nije ni kaplja pala,
dočim obratno višeput lahki i prozirni cumuli (gomile) čine
da kiši.


Iztraživanja dokazaše, ako se obični trak pare elektrizuje,
da se odmah condensacija poveća i da se trak sgušćuje.


Ovaj oblik condensacije se naziva, sgusnuta condensacija.


Takova se još polučuje pomnožanjem u uzduhu se vitlajućih
drobnica najfinije prašine i organičnih stvorova — bakterija
i mikroba —, usljed nizke temperature.


Tvorbu magle i oblaka svakako unapredjuje predspomenute
u uzduhu se vitlajuće drobnice najfinije prašine, koje
su jezgra condesacije, koju takove drobnice i pospiešuju, čim ih
se više u uzduhu nalazi.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 59     <-- 59 -->        PDF

— 569 —


Opažanja dokazaše, da ako condensacija jenjava ili prestaje,
to da se jedan dio kapljica povedaje, a drugi dio umanjuje
ili pače razpline.


Trajanje magle ovisi od brzine condensacije i srodnosti
drobnica u vodenu paru prelazedih, zatim od brzine i stalnog
pravca vjetra, ter promjene (dizanja i padanja) temperature.


Posjeduju ili naime uzdušne drobnice privlačivu snagu
denih para, to se tad ne bude samo condensacija prouzročila,
prije nego li je uzdušište s vodenimi parama nasićeno, već i
izhlapljivanje manjih kaplica biti prepriečeno; usuprot da njihova
napetost i nagnuće za izhlapljivanjem raste, ako se njihova
površina umanji.


Tim se podjedno pr^priečuje i prekomjerno umnažanje pojedinih
kapljica i padanje istih na zemlju, t. j . kapljice su
stalne i zato je i magla uztrajnija.


Prigodom pako razlučbe magle prouzročuju opet neprestano
se ugrijavajuće uzdušne drobnice, da condensirana voda
brzo ishlapi.


Magla u otvorenom predielu sastoji od grubo-zrnate condensacije,
sve bo condensirajuće se pare, stegnute su na razmjerno
mali broj centra (središta); dočim je magla po gradovih
sastavina fino-zrnastih drobnica.


Izti-aživanjem ustanovljeno je, da u 1 cm´ uzduha ima u
velegorju prosječno do 1600 prašnih drobnica, a u Londonu
100.000.


Tomu dosljedno condesacija pa i oborina vodenih para
atmosfare, ovisna je od temperature i mjenjajuće se brzine
vjetrova, zračnom strujanju postojećih zaprieka na zemaljskoj
površini, ter inih još okolnosti.


Te sve činjenice dovoljno doprinašaju tomu uvjerenju, da
šume na oborine uplivati moraju.


Bezbrojni ovršci drveća stršeći u zrak, nisu od nemalog
upliva po odnošaje električne napetosti, preko kojih uzdušne
naslage struje.


Pomnažanje je prašnih drobnica u uzduhu, osobito za
vrieme cvatnje, u šumi obilno. Od prirodnih pako zaprieka




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 60     <-- 60 -->        PDF

— 570 —


(oblika zemaljske površine, ter njezinog obrasta i pokrova), nijedna
nije proti strujanju toli snažna, kao sama šuma, i zato
ista na temperaturu i brzinu vjetrova uplivati mora, a naročito
u pojedinih predjelih.


Pisac je sam tog osvjedočenja, da je porazdjelba oborina
naročito ovisna od mjestnih okolnostih mnogo vise, nego to
njeki meteorolozi i priznaju ter tvrdi, da nisu odnošaji vremena
lih samo od barometričke depresije ovisni.


Zatim navadja pisac proizvodnju oborina iz atmosfare na
umjetni način, što dokazuje raznimi učinjenimi pokusi, primjećujuć,
da je množina i porazdioba godišnjih oborina od obde
poznatog upliva po rodovitost i proizvodnu snagu ratarskog
zemljišta, što je nemanje i sa znanstvenog stanovišta utvrdjeno,
a to je ujedno i dokazom, da se je o postojanju oborina već
od vajkada razmišljalo.


Na to poredjuje pisac pojedine slučajeve, kako se je proizvela
oborina (kišai´umjetnim načinom, i to: pomoćju velikih
požara; usljed buke od Ijudih; ratoborne zaglušne buke, koja
se buka i umjetnim! zemnimi baterijama proizvadjati može ; nadalje
pomoćju lučbenih ingrediencija i razarajućih počela, tako,
da se uzdušne naslage razhlade, prasne drobnice pomnože, koje
opet tvore usredočenje tvorećih se vodenih kapljica, i zato poradi
uzdušnog uzdrmanog strujanja, ili pomanjivanja elektriciteta,
atmosfara jest na daždenje prinukana.


Za oluje opaziti je, da nakon groma (striele), kiša pojača,
što može biti sliedstvo bud prouzročenog uzdušnog uzdr manja
strujanja, bud promjene električne napetosti.


Meteorolozi nisu ipak obćenitog mnienja, da se uzdrmanim
strujanjem može kiša proizvadjati, bar ne izdašna i potrajna,
dočim neki sude, da se ne može kiša doduše proizvesti
umjetno tim načinom, već da se može kiša umjetno proizvesti
izdašnim umnažanjem prašnih drobnica, koje condensaciju
pospješuju.


Sam pisac nadalje priznaje, da zvonenje na oblake akonesprieči oluju sasma, ipak takovu bar ublažuje — naročito u




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 61     <-- 61 -->        PDF

— 571 —


uzkih sklopljenih dolinah, — a tako isto da i pucanje iz topova,
ako ne spriečava daždenje, to da ipak tuču odstranjuje
po visinah bar, a po gdjekad i samo daždenje.


U drugom dielu svoje razprave razpravlja pisac pitanje:
da li šume uplivaju na množinu ter prostornu i povremenu
razdiobu atmosfaričkih oborina?


Vodene pare atmosfare postaju kako je poznato usljed
izparivanja zemaljske površine, ter Čim je izdašnije to izparivanje,
tim če više biti vodene pare u atmosfari, a tim obilnije
i oborine uzsljediti mogu.


Ukupna množina izparina zemaljske površine ovisi o insolaciji
(upliva sunčanih traka), porazdiobi vode i kopna, od
vertikalnog vrstanja kopna, ter od fvsikalnog svojstva čvrste
zemaljske površine, koli i od pokrova tla.


Ako si predstavimo zemaljsku kruglju sa malo nagnutom
i gladkom površinom, to bi tada bez sumnje množina vodenih
izparina bila neznatnija, nego li je u istinu jest, budud bi obo"
rine najkraćim putem u more dospjevale, a zato bi se i zemaljska
površina neznatnije izparivati mogla.


Uzmemo li dulje trajuću insolaciju, razdiobu tla i kopna
koli i vertikalno vrstanje nepromjenljivo, to bi na množine izparina
u plivalo tada još više fjsikalno svojstvo i pokrov tla.


Prije, no li ova dva činbenika proučimo, izpitajmo, da li
su u obće od važnosti množine vodenih izparina, koje kopno
izparuje, buduč voda — koja se izdašno izparuje — zauzimlje
sama ´% zemaljske površine.


Iztraživanji je ustanovljeno, da se 60—70"/^ od množine godišnjih
oborina usljed izparivanja kopna, opet atmosfari povraćaju,
sto naročito ovisi od fjsikalnog svojstva tla, buduć
prema okolnostim može tlo sadržavati u svojoj utrobi u dubljini
od 6 do 10 metara toliku množinu vode, koliku godišnje
oborine tvore«.


Od koli velikog je upliVa izparivanje vode iz tla po vodostaj,
osobito u pređielih, u kojih malo oborinah pada, obće je
poznato.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 62     <-- 62 -->        PDF

— 572 —


Izparivanju na kopnu uvjetom je množina vlage u uzdušištu.


Fvsikalno svojstvo tla je po tom od nepobitne važnosti
po množinu izparivanja, te se osniva na djelovanju izravnog
zemaljskog pokrova sa vegetaciom, zatim na meteorologičnom
položaju i odnošajih exposicije.


Stoga pokrov tla i vegetacia na fysikalno stanje tla samo
po sebi bitno upliva.


U pogledu množine izparivanja pojedinih vrstih tla, raznog
pokrova, itd. učinjena su već prilična opažanja, akoprem osobito
točno u tom pravcu još razpravljano nije. Ustanovljeno je
primjerice, da se kulturno tlo više izparuje, no li površina
same vode, da se tlo obraslo, n. pr. šuma, manje izpariva,
nego li (otvoreno) neobraslo tlo, a ipak da je transpiracija
vegetacije vrlo izdašna i da mnogo vodenih para izlučuje.


Posljedci takovih iztraživanja ipak se ne mogu smatrati
obćenitim i´avnalom, jer su isti pod raznimi okolnostima i u
raznih prilika uzsljedili. Tako je navodno ustanovljeno, da jedan
hektar 115 godišnjeg bukvika danomice 26.000 litrah vode
transpirira, kojoj je množini još i izparivanje tla priračunati.
Po ovom mjerilu bi za 120 dana 3,120.000 litara vode transpiriralo
se, dočim sa vinovom lozom uzgojeno tlo u svemu
1,000.000 litara; ono sa djetelinom i zobju 3,400.000 litara;
a livade 12,000.000 litara vode izparivaju, no to su sve podatci
— akoprem sa velikim trudom sakupljeni — nestalni, i
pod stanovitimi odnošaji sabrani, dočim važno pitanje, naime
kako i koje u obče množine izparivanja tečajem ciele godine
u stanovitih prilika za jedan hektar šume ili livade uzsljedjuju,
još riešeno nije. Da u tom pogledu u šumah odlučuju razne
vrsti drveća, stanje šume, položaj i ini odnošaji, to je već
svakako ustanovljeno, kao i to, da tlo obrastlo tečajem ciele
godine više izpariva i transpirira vode, nego li neobraslo —
golo —, i da rašće duge životne snage takodjer izparivanju
više pogoduje, nego li bilje od kratkog života.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 63     <-- 63 -->        PDF

— 573 —


Suma prečesto zaprema takovu stojbinu koja da nije
šnjom obrastla, bila bi kras i golo stienje, ili pusta ledina, to
ved i s tog razloga moramo priznati, da šuma pomnožaje ukupnu
množinu izparina zemaljske površine.


Ovo umnažanje izparivanja dolazi u prilog množinam
oborina.


Da li se umnažanje oborina po prostoru ili povremeno
usljed šuma na stanovito područje koncentrirati može, razpraviti
ee se u sliedećem.


Da se izbjegne nesporazumku, budi iztaknuto, da ukupna
množina oborina tečajem jedne godine na stanovito poveće područje,
bez sumnje ovisi u obće od klimatičkib odnošaja dotičnog
područja, kao primjerice: od vladajudih uzdušnih struja,
dočim ostaje pitanje još neriešeno, kako ipak nastaje mjestna
razdioba oborina od tvorečib se samih po sebi vodenih para
iz samog područja, i vjetrom dognanih iz vlagom nasičenog
uzduha.


Kako je jur spomenuto, nije dovoljno, da, ako se i otvori
oblak condensaciom vode u uzdušnih prostorina, da će se zato
na područje izpod oblaka spustiti kiša.


Oborina stoji u odnosu sa drugimi meteorologičnimi prilikami,
kao tlakom zraka, temperaturom, uzdušnom vlagom, izparivanjem,
vjetrom, naoblakom, insolacijom, radiacijom, zračnom
elektricitetom, i možda još drugimi nepoznatimi počeli, zato i
zahtjeva da se medjusobnost odnošaja izmedju šume i spomenutih
faktora, na temelju dosada učinjenih opažanja napose
iztraži.


Da uzmognemo prispodabljati, trebalo bi naročito, da sva
meteorologičua opažanja dolaze sa istoga ishodišta, kao što mi
tlak zraka stanovite okolice prama onom nadmorske visine, na
ništicu stupanja temperature svadjamo, a tlak izparivanja odračunamo,
da uzmognemo prispodobne brojke (mjere) dobiti. Tako
bi primjerice za ustanovljenje množine izparina, takodjer tlak
zraka, tlak izparivanja, temperaturu, relativnu vlagu, vjetrove,


naoblaku i strujanje u uzduhu, u obzir uzeti morali.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 64     <-- 64 -->        PDF

— 574 —


Buduć su valjano uređjene meteorologičke postaje skupe,
to je i razlog, da su šumsko-meteorologička opažanja nepodpuna
i nesigurna ili se pako tiču samo pojedinih faktora, a
daljnji je razlog, koji prosudjivanje djelovanja sume na meteorologičke
elemente otežčava, taj, što se atmosfara neprestano giba.


Idealom meteorologičkog stanja stanovite točke zemaljske
površine možemo smatrati:


1. neodvisno od bližnje i daljnje okolice, t. zv. statičko
stanje;
2. ovisno od bližnje okolice, indi mjestno-dynamičkimi
činbeniei uvjetovano ;
3. ovisno od obde circulacije atmosfare i prolaznih barometričkih
minima i maxima, uzroka cjclona i anticjclona,
indi u obče od djnamičkih činbenika.
Statičko meteorologičko stanje za pojedino mjesto —
obzirom na predspomenuto gibanje atmosfare —, u obče nepostoji,
dočim samo mjestno-dynaraičko prouzročeno stanje,
slično je onom u području kalma (Region der Kalmen oder
Windstillen), no ipak i za predjele sa prostranimi istovratnimi
površinama, moći demo za stanovita vremena bar približno
ustanoviti, po kojem čemo si nakon višegodišnjih opažanja
uporabive podatke sabrati moći.


U svrhu šumske metereologije i meteorologije u obće,
dobro bi bilo od meteorologičkih podataka za stanovitu okolicu,
bar obćenito-djnamičke činbenike razlučiti, što bi se bar dielomice
izvesti i moglo, ako li sve one brojke, koje su od
očito obćenitih dynamičkih činbenika ovisne, odlučimo i brojke
za prispodabljanje samo od takovih opažanja rabimo, koja su
po našoj uvidjavnosti posljedicom upliva same okolice.


Mogao bi se možda i poredak opažanja kombinirati, a
predbježno mogli bi smo se zadovoljiti i sa prosječnimi brojkama,
koje su često proizvod višebrojnih činbenika.


Svratimo se pobliže na odnošaj šume prama pojedinim
klimatičnim faktorom, ter razpravimo ponajprije tlak zraka.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 65     <-- 65 -->        PDF

— 575 —


Do sada se je ponajviše predmievalo, da su razlike tlaka
zraka za manje područje (okoliš) neznatne, a da bi na odnošaje
vremena uplivati mogle, ter da je razdioba tlaka ovisna od
barometričkih maxima i minima.


Ako bi to u obće i postojalo, to su ipak učinjena opažanja,
da su žestoki vjetrovi, koji oluju prate, sa brzom i relativno
velikom promjenom barometra u savezu, što se posljedkom
malih brzo prolazedih depresia smatrati može.


Bitne su razlike tlaka izmedju gorja i ravnica. Rastudora
temperaturom pada tlak zraka na podnožju gorja.


Na prostranih gorskih ledina u Alpah i Karpatih više
odmiče uzduh poradi jake insolacije travom obraslih površina
a manje sa drvljem obraštenih gornjih gorskih strana — usljed
česa su uzdušni slojevi preko istih u visini razredjeni, — prama
dolinama, koje su sa gustima šumama zaštićene.


Tim povodom pojačani tlak uzduha u podolju, potiskuje
jakim vjetrom podoline hladni i vlažni uzduh šume prama
otvorenom polju tako, da primjerice za vrućih dana na većih
enclava u prostranih šumah za jake insolacije nastaju takova
minima, da se pomanji cjcloni pojavljuju, koji su u stanju
plastove siena raznieti.


Pisac je motrenjem pravca vjetrova u nekojih predielih
došao do osvjedočenja, da usried ljeta usljed prednavedenog
na velikih prostorina vladaju pojedine struje vjetrovš,, koje po
odnošaje vremena ne mogu biti baš bez svake važnosti.


Upravo u ljetu zauzimlju djelomične depresie važno mjesto,
i za to bi vrieme od glavnih depresia prilično neovisno bilo.


Upliv šume na odnošaje uzdušnog tlaka, more se naravno
samo pod povoljnimi mjestnimi prilikama i za stanovito doba
ustanoviti.


Znamenit je upliv šume po temperaturu uzduha i temperaturu
šumskog tla. Suma bo snizuje temperaturu koli uzduha,
toli i tla u proliedu, ljetu i jeseni, a djelomice i po zimi, akoprem
po zimi šuma temperaturu često i povisuje.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 66     <-- 66 -->        PDF

— 576 —


Potonja se naročito tiču minima, akoprem je povisivanje
neznatnije nego li je snizivanje minima, koja pri uzduhu od
circa 5" C , pri tlu skoro 6° iznašati mogu. Ovaj upliv ovisi
od vrsti i svojstva šume, vrsti drveća, ter od uzdušne topline
takodjer pogledem na uzdušne slojeve u samoj šumi, budud su
odnošaji insolacije raznr od uzduha u krošnjali, i onog pri tlu.
Šumsko je tlo u obde hladnije, nego li je uzduh nad njim.


Ovo snižavanje temperature temelji se na umanjivanju insolacije
šumskog tla posredovanjem krošnje, zatim višje specifične
topline drvne gromade, ter ukupnog izdašnijeg izparivanja
u šumi, poradi obilne vlage. Po teoriji osvrnuti se je i na absorbiranje
topline u svrhu tvorbe obrasta.


Množina u uzdušište stršede vegetacije od upliva je po
temperaturu uzduha u toliko, u koliko loši vodidi topline u
drvedu i granju istu su u stanju povisivati ili snizivati; nodju
je jača stablovina obično toplija, danju hladnija od uzduha
šume. Odrvenjene svrži krošnje pri jakoj toplini mogu takodjer
uzdušnu temperaturu krošnje znatno povisiti.


Upliv je šume obzirom na uzdiišnu toplinu okolice razan,
prema svojstvu iste, i to po odaljenom djelovanju šume u obde,
ne strujanjem, ved samo kroz vjetrove.


Šuma može zato lakše, nego li druga vrst gojitbe tla, na
okolicu uplivati, budud najviši uzdušai sloj izvržen strujanju
(u i iz šume) i transpiraciji, u krošnji terrain nadvisuje.


Strujanjem u šumu može uzliediti naglija promjena uzdušnih
slojeva, nego li kod ine vegetacije; a za vrieme strujanja iz
šume opet se polaganije temperatura snizuje izmjenom sa toplijim
uzduhom tla, ter ohladjeni uzdušni slojevi lakše se okolici
privadjaja, budud isti padajud vodoravno ili koso, mogu se na
daleko širiti.


Ohladjenje uzduha povrh šume uslied studeni nastale transpiracijom,
razlikuje se od ohladjenja otvorenog polja samo u toliko,
u koliko oko krošnje slaba il nikakova transpirirajuda
naslaga ne obstoji.


Za bližnji okoliš umnožaje šuma extreme temperature naročito
oslabljivanjem vjetrovi, pri nezapriečenom strujanju u




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 67     <-- 67 -->        PDF

— 577 ~
šume i iz šume, koja se okolnost dielomice paralizuje vedom
vlagom uzduha dopirujućeg iz šume.
Ovo pojačanje extrema temperature stoji u suglasju sa opažanji
predspomenutimi za elemente tlaka zraka.


Povišenje poldnevnog maxima pri povoljnom sukobu odnošaja,
može izvanredno biti, tako, da i mali cjcloni nastupiti
mogu.


Doba opažanih takovih slučajeva izmedju 1 i 2 sata po
podne, sudara se sa maximum djelovanja insolacije.


Iz navedenog proizlazi, da šuma prema svojoj okolici razno
na odnošaje temperature djelovati može, obzirom na uzduh u
samoj šumi, povrh nje, i kroz nju strujajudi, ter da ponajviše
prouzročuje snižavanje temperature.


Ovo snizivanje temperature nije u savezu i sa umanjenjem
vlage, kao što kod pustog neobraslog tla, ili ine gojitbe tla,
osobito za dobe dozrievanja, pače pomnožavanju vlage često
pogoduje, i zato je isto svakako u prilog oborina.


Leprši li uzduh pun vlage ki^oz šumu i nad sumom, to je
vrlo vjerojatno, da će dođi do oborine, dočim ako pustu i zato
topliju i sušu površinu takav uzduh okružuje i promahuje, to
nam se nije nadati oborinam, budud su tu uvjeti proti condensaciji,
i zato se sama izdašnost oborina može sa pospiešenjem
condensacije usljed hladnijeg uzduha šume povisiti.


Obzirom na povišena djelovanja insolacije i radiacije u šumi,
postoji povrh šume za toplije doba manja disposicija oborine,
na li u saveznih i višjih uzdušnih slojevih u prostom položaju,
dočim po noći je sklonost na oborine uplivom šume povišena,
što u ostalom samo tada stoji, ako je jakost izstrujivanja
okolice manja od one u šumi.


Povišenjem extrema temperature u blizini šume, povisuje
se mogudnost oborini., jer se time veda kondensacija prouzročuje.


Potonje dolazi naročito u prilog onim oborinam, koje se
ne mjere (rosa, mraz i t. d.), i za koje se razlike temperature
izmedju uzduha i pokrova vegetacije u šumi samoj (naime stabala
i grana), u obzir uzeti imaju. /


4t




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 68     <-- 68 -->        PDF

— 578 —


Daljnji meteorologički cinbenik je pritisak izparivanja, ili


absolutna vlaga uzduha i odnosi iste spram šumi.


Ako šuma absolutnu vlagu uzduha povisuje, tada ista


upliva na množinu oborina. A da šuma u obće vlagu atmo


sfare povisuje, to je jur naprvo iztaknuto. Ali i obzirom na


mjestnu razdiobu zalihe absolutne vlage uzduha, šuma je od


upliva, što je sa opažanji i ustanovljeno, da šuma naime, prema


vladajućim odnošajem vlagu bud povisuje bud snizuje.


Mjerilo pozitivnog i negativnog djelovanja je u obće ne


poznato, a za naše svrhe je dovoljno da znamo, da je šuma


prema okolnostim u stanju absolutnu vlagu uzduha pojedine


okolice povisiti.


Ako se uzme, da i ostale gojitbe tla na ovaj ili slični


način množinu vode u uzduhu povisuju, to ipak u tom pravcu


važnost šume ne izčezava, buduć se u obzir uzeti mora ta okol


nost, da je šumi danas ponajviše mjesta tamo, gdje je inoj


kulturi svaki obstanak i napredak onemogućen, ili bar svakako


veoma otežčan i dvojben.


Povišenje absolutne vlage uzduha posredovanjem šume,
očituje se naročito za vrieme suše, a iztraživanjem dokazano je,
da krmivo bilje gornje naslage tla jako izsušuje, dočim šuma
dublje slojeve tla, u kojem je žilje uvrieženo, jačje izsušuje, a
zato se gornja naslaga tla, sa steljom zastrta, više vlažnom
podržaje.


Za povišenje množine oborina to je doduše tek podredno
dapače skoro od nikakove vriednosti, ali je zato od tim većeg upliva
na odnošaje klimatičke.


Opažanji, učinjenimi u predgorju Karpatah, došlo se je
do sasma posebnog osvjedočenja izmedju vlage uzduha i djelovanja
šuma. Pri vjetru zapadnjaku naime obično je listača na
uštrb podržavanja vlage u uzduhu, dočim četinjača protivno
djeluje, t. j . povisuje absolutnu množinu vlage u uzduhu.


Pri vjetru pako iztočnjaku povisuje listača množinu vlage
u uzduhu, naprotiv ju opet četinjača snizuje. Podatci iztraživanja
— u koliko su sakupljeni — sve razlike nerazjašnjuju.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 69     <-- 69 -->        PDF

— 579 —


buduć koli listača toli i četinjača izmjenice djeluje čas na povišivanje,
čas na snižavanje vlage, bez obzira na ostale činbenike,
koji bi razloge ovih protuslovja objasniti mogli.


Zato je vjerojatna predmjeva, da pri stanovitih odnošajih
izmedju vlage i uzduha i substancije šume, u mjesto izčezavanja
vlage, sliedi naročito povišica vlage posredovanjem šume, i to
koli tla samog toli i pokrova vegetacije — indi naročito drveća.


Pisac je predmjevao, da se ovo primanje ima pripisati
prednavedenim činbenikom absorpcije vodenih para (hjgroscopicitat
— sgusnuće plinova), no to učinjena iztraživanja još dovoljno
ne podkriepiše.


Raznimi opažanji vrhu inja i poledice, došao je pisac do
osvjedočenja, da postoji još jedan oblik, koji veže vodu sa površinom
tjelesa, koji se oblik nazivlje: upijanje.


Tjelesa upijaju sitne kapljice usljed svoje šupljikavosti,
koje se kapljice tjelesima i uslied condensacije privadjaju.


Po teoriji su vodene kaplje vidljive i razno velike, a opet
i neznatne do najsitnijih čestica materije (molekula), i zato je
ponjatno, da se iste mogu u tjelesa upijati, a tomu je dosljedno
i vjerojatno, de je ovo upinjanje po šumskom tlu, pokrovu tla,
ter površju šumske vegetacie, veoma izdašno.


U dokaz toga potrebna su obilna opažanja, u pomanjkanju
kojih pisac navadja jedan primjer mjesečnih prosječnina absolutne
i relativne vlage pri vjetru iztočnjaku i zapadnjaku, i to
po opažsnjih učinjenih u 7 satih u jutro, 2 sata po podne i
8 sati u večer, za mjesec travanj do uključivo mjeseca listopada.


Iz ovih opažanja proizlazi, da četinjače pri vjetru zapadnjaku
ponajviše vlagu u uzduhu umnažaju, pri vjetru pako
iztočnjaku ponajviše umanjuju, što protuslovi baš muienju, da
upravo prije suhi vjetrovi iztočnjaci vlagu šume izcrpljuju, nego
li vjetrovi zapadnjaci, koji su jur vlagom nasičeni.


Pisac je svojim primjerom ustanovio, da je absolutna množina
vlage u zraku pri vjetru iztočnjaku viša, nego li pri vjetru
zapadnjaku i da je relativna množina vlage takodjer prije viša
nego li pri vjetru zapadnjaku. Naročito je pako u večerno doba




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 70     <-- 70 -->        PDF

— 580 —


pri vjetru iztočnjaku relativna vlaga obično veća ili neznatno
niža, nego li pri vjetru zapadnjaku, koji primjer sa jednom
skrižaljkom obrazlaže za mjesec travanj do uključivo mjeseca
listopada za godinu 1S86. i 1887., i koji primjer naročito
vriedi za ljetne mjesece, od svibnja do rujna.


U šumali listača pokazuju se slični oduošaji, ter je primjetiti,
da se višem pritisku izparivanja pri vjetru iztočnjaku,
obično i višja temperatura priključuje.


Ako prema iztaknutomu četinjača pri vjetru iztočnjaku
prije vlagu absorbira, nego li pri vjetru zapadnjaku, te se tim
to razjašnjuje, što su baš vjetrovi iztočnjaci vlažniji biti morali.


Buduć pako listača baš protivno djeluje, to mu je za to i
potriebno posebno razjašnjenje.


Pisac se u tom pravcu drži ne samo stanovitih podataka,
več i svojih danomičnih opažanja, dakle ne računa samo sa
prosječninama, već u obzir uzima i sve podredne okolnosti.


Listača pri relativno suhom vjetru zapadnjaku obično vlagu
prima, u mjesto da ju izdaje, što se tim razjašnjuje, da su
krošnje drveća jur vlagu izdale, a izdašno primanje vlage se
lih odnosi na samo tlo i površje vegetacije (koru), a obratno
pri vlažnom vjetru .iztočnjaku, krošnje vlagu gube više, nega
li tlo vlage prima.


Pošto vjetrovi istočnjaci obično za vedrine nastaju, to naročito
i djelovanje inaolacije na krošnje drveća iztiču, dočim se
kod naoblake pri vjetr^ zapadnjaku djelovanje insolaeije malO´
ili nimalo izpostavlja, to se zato temeljem za prvi slučaj smatrati
mora znatno j^ovišena transpiracija krošnja listače.


Četinjaču pako, obzirom na manju snagu transpiracije —
djelovanjem njezine krošnje — u pogledu primanja vlage nadmašuje
stojbina i vršci vegetacije.


Pošto nerazpolažemo sigurnom ustanovom mjera i odnošaja,
pod kojimi se odnošaji stvara izparivanje i usvajanje vodenih
para po tlu, pokrovu tla i vrhu vegetacije, to naravno i
ovo razlaganje počiva samo na temelju nazora. Isto se samo
po sebi izpostavlja važnim, koli obzirom na stanje i stanovište




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 71     <-- 71 -->        PDF

— 581 —


tla, toli i na snagu usvajanja vode po tjelesih, korom obraslih
(stablih.)


Pokusi došlo se je i do osvjedočenja, da šume tečajem
ciele godine prosječno nedoprinašu k povišenju naročito absolutne
vlage uzduha, to je ipak pitanje neriešeno, kako bi se
stanje uzduha stanovitog šumovitog predjela razvilo pri nestašici
šume, buduć je u šumovitom predielu u tom pogledu otvoreno
polje ovisno, dočim je šuma opet i od hjgieničke znamenitosti
radi množinah vode, koje se iz iste izcrpljuju.


Kako pako uzsljedjuje porazdielba ovih vodenih množina,
i u koliko upliva absolutna vlaga na bližju i odaljeniju od
šume okolicu, to bi se moglo tek ustanoviti tečajem višegodišnjeg
iztraživanja.


Suma osobito upliva na relativnu množinu vlage u uzduhu.
Na cyklone i minima naročito upliva uzduh s vlagom
nasičeu, to je zato taj faktor i od osobite zamašnosti po odnošaje
vremena. Za dobe dana iznaša povisivanje relativne
vlage posredovanjem šume najviše okolo 3 —10%), može pače i
umanjenje za više postotakah za toplije doba dana tada usljediti,
ako je okolina šume okružena primjerice livadama koje
mnogo transpiriraju.


U ostalom jutrom i večeri bitno je djelovanje šume ne
samo u samoj šumi i u bližnoj okolici, nego i u odaljenosti,
tako, da se relativna vlaga prema okolnostim 4—57o povisuje.


Ako se ova množina vlage po teoretičnom sudu smatra
neznatnom po tvorbu oborina buduć ista uslied drugih mojnenta,
kao usljed jačjeg strujanja uzduha, kroz umanjivanje
temperature preko koje livade, itd. izmjeniti se može, to ipak
ovo mnienje nije baš sasma temeljito. Da spomenuti momenti
.u obde i obstoje, to ipak šume same stvaranje oborina posječuju,
a da li ima uzsljediti naoblaka, magla, kiša, o tome još
suditi nemožemo.


Nazor, da sama bitno umanjuje relativni stupanj vlage u
uzduhu uslied primanja vode (absorpcije i upijanja), jur je naprvo
razpravljeno, gdje je o absolutnoj vlagi govora bilo.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 72     <-- 72 -->        PDF

— 582 —


Veličina izparivanja podvržena je usljed šume raznim modificacijam.
Pokusi je ustanovljeno, da je na otvorenom polju
dva puta toliko izparina, toliko na kojoj šumskoj čistini.


Budud se izparivanje usljed nizkog tlaka uzduha, visoke
temperature, neznatne relativne uzdušne vlage i jakog strunjanja
vjetrova pospiešuje, to bi se morala za sigurnost sravnivanja
pojedinih opažanja, reducirati na jednaku osnovu.


Veličina izparivanja, pomoćju atmometra (stroj za mjerenje
izparivanja) mjerena, nije siguran posljedak vrhu zbiljnog izpai´ivanja
iz tla, koje od fjsikalnih svojstva, stanja vlage tla
i njegovog pokrova ovisi.


Na veličinu izparivanja osobito upliva šumom se umanjujuće
djelovanje insolacije, što se vidljivo dokazuje i tim, kako
je težko šumske puteve u suhom stanju podržavati.


U svrhu prosudjivanja upliva šume na ukupnu množinu
vode, koja se od stanovite šumske površine izparuje, potrebno
je u obzir uzeti tu činjenicu, da šuma nakon oborina, poradi
znatne površine krošnja i stabala, izparivanje svakako veoma
povisuje, a odtok kišniee uzporuje, ter množine vode u
svom tlu i pokrovu usvaja za kasnija izparivanja, koje se
množine vode na pustom tlu gube usljed naglog odtoka.


Nadalje valja u obzir uzeti veličinu transpiracije same vegetacije,
koja šumu sačinjava, i to koli glavne vrsti drveća koje
sastojinu tvore, toli i prizemne vegetacije. To su nam nepoznate
oline, kojih postojanje i ne poznate razne okolnosti uvjetuju, i
zato su posljedci pojedinih pokusa, koji se temelje na djelovanju
više manje ne poznatih nam činbenika, od male il neznatne
važnosti.


Ukupni posljedak veličine izparivanja jedne šumske površine,
biti će dosljedno prema okolnostima razan; posljedci razpravš,
vrhu absolutne i relativne vlage nedopuštaju sumnju,
da šuma uslied vlage iz dubljih slojeva tla više djeluje na
oborine, i to ponajviše umnažanjem istih, a naročito onih, koje
se nemjere, nego li pusta ledina i krš, ili ini vegetationalni
pokrov.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 73     <-- 73 -->        PDF

— 583 —


Upliv šume na vjetrove, u koliko takove šuma izravno
ne prouzročuje, izražuje se naročito u smanjivanju brzine kroz
sumu i bližjoj okolici strujajudeg uzduha, usljeo česa se djelotvornija
insolacija i radiacija razvija. Visoka šuma ima i tu
sposobnost, da poradi nadvisivanja terraina struje uzduha
ublažuje i potiskuje, pa da i samo strujanje diže.


Izdašnija insolacija povisuje sposobnost transpiracije krošnji,,
dočim je usporivanje strujanja uzduha naročito u nižjih naslaga
uzrokom, da se izparivanje vlage polahko razvija.


Tomu dosljedno šuma prieči, da se gornje naslage tla brzo
ne izsuše, i zato šuma bez sumnje pri naoblaci usljed ovog klimatičkog
elementa, naime umanjivanja izparivanja djehije, i na
umanjivanje oborinš,; akoprem mjerilo tog umanivanja nije
bas od znamenitosti.


Usporivanje strujanja uzduha prouzročuje uzdizavanje strujanja
usljed šume, koje kao i kod svakog inog uzvišenog
terraina na povišenje oborina djeluje, dočim je ustanovljeno,
da se i umanjenjem brzine uzdušne struje oborina iimnažava.


Za prosudjenje upliva šume na postajanje vjetrovi,,
nuždna su još daljna opažanja, ter su u tom pravcu svakako
uvaženja vriedni predspomenuti navodi o pritisku uzduha.


Da šume i na naoblaku uplivaju, takodjer je sa opažanji
dokazano, što se naročito iztiče za dobe kad je šuma u punom
listu, dočim se u jesen ovaj upliv više mienja, ter je u obde sa
posljedci opažanja ustanovljeno, da se posredovanjem šume
oblaci sgušduju.


Ako se tvorba naoblake smatra kao stepen prelaza vodenih
para u oborinu, to se u tom promatranju iztiče djelovanje
šume, naročito po oborine, uharno i povoljno.


Obzirom na radiaciju i insolatiju primjetiti je, da naročito
listača za dobe vegetacije djelovanje obih elementa na tlo šume
slabi, no ipak obstoji djelovanje istih na površje krošnja,
obzirom na temperaturu i obzirom na razlike relativne vlage
prama okolišnom otvorenom polju.


Naoblaka posredovanjem šume stvorena ili povedana, nije
insolatij u prilog. (Nastavit de se).