DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 565 — Širina na tanjem kraju ne smije visinu na tanjem kraju više nego za četvrtinu nadmašiti. Wagenscliuss piljenice imadu se uvjek po žici (in Spiegelschnitt) rezati. Duljina mora biti 3´66 —5*49 mt. ==^ 12—18 engl. stopa, dozvoljeno 10% od 3-05—3-66 mt. - 10—12 engl. stopa; širina na najužjem mjestu bez kore mjerena i mora najmanje 0-203 mt. =^ 7 engl. palaca iznašati, a debljina može preko 0"076 mt. — 3 engl. palca iznašati. Mjerenje »Wagenschuss-a« obavlja se na sliedeći način: u duljini mjere se samo centimetri ili ciele i polovice englezkih. stopa; šina se mjeri na najužjem mjestu promjerkom, a visina u sredini duljine izpod kore takodjer promjerkom i to tako, da se visina na dvima stranama mjeri i to na mjestima, koja su od brida toliko udaljena, da te udaljenosti četvrtini ciele širine odgovaraju. Od mjera na dvima stranama za visinu pronadjenih uzima se sredina, te se pri tom uzimaju u obzir kao i kod mjerenja centimetri ili polovice englezkih palaca. Da se pronadje visina »Wagenschussa« snimi prodavaoc u sredini duljine koru. Kod piljenica uzimaju se kod duljine u obzir centimetri ili polovice englezkih stopa, kod širine i debljine centimetri ili polovice englezkih palaca. Širina piljenice mjeri se na uzkoj strani u sredini duljine bez kore. Nu trpe se samo vrlo male razlike u mjeri. (Nastavit de se). Da li šume uplivaju na oborine? Priobdio A. Bcnak. Motrimo li sa koje glavice ili vrhunca velegorja podno sebi ležeće doline, po kojih se steru polja i šume, ter podignemo li naš pogled u uzdušni i bezkrajni ocean, koji nas |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 566 — posvud okružuje, to ako nije oblačno, pričinja nam se sve, što se na zemaljskoj površini prostire, maljušnim i neznatnim. I same visoke šume pričinjaju nam se kao koprena tla samo, slabo se razlikujuć od prirodnih sagova, kakove nam se pričinjaju livade i polja. Drugačije je u tom pogledu za oblačnog vremena, tada bo dolazimo do osvjedočenja, da obličje zemaljske površine upliva na atmosfiirske dogodjaje. Namiče nam se s´ toga i nehotice pitanje: po kojem zakonu uzsljedjuju gibanju i razne dogodovštine atmosfare (uz dušni ocean), u koliko upliva na iste površje naše zemlje, i koja uloga pripada u tom pogledu šumi ? Pošto riešenje tih pitanja nije još dovoljno razpravito, to demo se samo obazrieti na pitanje, da li šume u obće uplivaju na množinu oborina, i da li sume napose uplivaju na porazdiobu godišnjih oborina ? Ova pitanja razpravlja u »Centralblatt fiir das gesammte Forstwesen« u svezku 5. i 6. o. g., c. kr. šumar, savjetnik Richard Kopeckv, sliedećim poredkom: Konačno riešenje tog pitanja bilo bi preunagljeno, ter je ovoj razpravi svrha, lih stanovište tog iztraživanja razjasniti, a samo riešenje tog pitanja pospiešiti i unapriediti. Malo su još doprinieli historični, koli statistički, toli i fjsikalni pokusi meteorologiČkog iztraživanja, ka konačnom riešenju istog pitanja. Meteorologija je znanost, koja za podkriepu i dokaz svoje nauke iziskuje osim experimentalnih pokusa, još mnogobrojna opažanja, za koja su od potriebe točni i pouzdani instrumenti i pouzdanici za tu svrhu dorasli i skloni joj, jer samo tada demo moći sakupiti nuždne, valjane i uporabive meteorologične podatke, koji su po samu statistiku od velike važnosti. Zato če se i pitanje, da li šume uplivaju na množinu oborinš, i njihovu porazdielbu, moći konačno tek onda riešiti, kada mnogobrojna i mnogostrana pouzdana iztraživanja u tom pravcu izvedena budu. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 567 — Da je odnošaj izmedju šume i oborina samo mjestimice i povremeno znamenit, to je više nego vjerojatno, rieč bi bjelodano. Proti sili cjklona vrtloga za vrieme titanskih (Titanmetalno počelo) u atmosfari se više put sbivajućih dogodjaja, upliv je šume neznatan, buduć cjkloni prigodom barometričkih. depresija poljima bjesneć, surljaju u šume sa neodoljivom žestinom, (nizko stanje barometra usljed slabog tlaka uzduha) i najsnažnija stabla polamaju. Ali postoje i ine povremene obs|,ojnosti, koje su upravo od velike važnosti po razvitak vegetacije u našem zemljopisnom pojasu, za koje se vrieme mjestni klimatički elementi iztiču, i na koje vidljivo upliva pokrov zemljišta na stanje atmosfare dotične pojedine okolice. Pojam atmosfarskih oborina važan je u ovoj razpravi, a isti se sastoji n sliedećem: Pod oborinom razumjevamo svako izlučcnje vodenih para iz atmosfare, koje budi prosto iz uzdušišta na zemlju padaju, kao : kiša, led, snieg, solika ; ili se pako po zemljištnoj površini prostiru kao: rosa, mraz, inje, poledice. — Prve se oborine mogu mjeriti u tu svrhu ustrojenim ombrometrom za stanovito vrieme i stanovita razdobja godišta, akoprem se već i rosa mjeriti može sa strojem zvanim drosometer, te je nade, da se budu s vremenom mogle mjeriti i ostale oborine, za koje do danas strojevi za mjerenje ne postoje. Izlučivanje atmosfarskih vodenih para posliedica je condensacije (sguščivanja) istih na vodene kaplje ili snieg, ako je naime u uzdušištu nastupilo rosište, t. j . ako je zrak sa vodenimi parama nasićen, jer tada se namah stvaraju vodene pare i sniežni ledci, koji ako su vrlo maleni, lebde u uzduhu poput oblaka ili magle, ili ako su veći ili medjusobno spojeni, to usljed teže padaju na zemlju u obliku kiše, sniega ili leda. Znamenit je po vrst raznih oborina oblik, buduć bo male kapljice i pri temperaturi izpod ledišta, nemoraju oblik snjega poprimiti, nego pri — 3,—4° C. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 568 — Zrak može biti vodenimi parama nasiden na razni način, kao: ako se u uzdušištii mješaju uzdušni slojevi razne toplote ili ako se uzdušna struja do rosišta ohladi, ili ako vlažni i topli vjetrovi preko hladnih poljana, — ili pako hladni vjetrovi preko ugrijanih i vlažnih dolina, ter preko vodenih pučina — duvaju, tako, da se u obće vlažan uzduh ohladi. Prvim posljedkom condensacije stvaraju se oblaci, odnosno magla, što je sasma naravno, kako nas to uči nauka meteorologijska. Koji su pako razlozi raznomu značaju oblaka i izlučivanju takovih, odnosno sa kojitni bi se sredstvi to prepriečit moglo, to još konačno razjašnjeno nije. Naučna meteoroložka djela smatraju kao najveći uzrok zbiljnih oborina jednostavno pojačanu condensaciju, koja omogućuje, da vodene kapljice tolike objame zapreme, da iste uzlazede zračne struje ne uznose, a niti se ne rasplinu usljed topHne padom prouzročene. Koliko i jesu ova načela temeljita, ipam pomna opažanja pružaju dokaz, da još i druge sile pri razvijanju i samoj tvorbi oborina sudjelovati moraju, koje bar samu condensaciju spješuju, i takovu ne dopuštaju lih jednostavno k prelazu do rosišta; jer Često težko (s vodom) snabdjeveni, tmurni i tmastni nimbus (kišnici) nad nami prolazi, a da nije ni kaplja pala, dočim obratno višeput lahki i prozirni cumuli (gomile) čine da kiši. Iztraživanja dokazaše, ako se obični trak pare elektrizuje, da se odmah condensacija poveća i da se trak sgušćuje. Ovaj oblik condensacije se naziva, sgusnuta condensacija. Takova se još polučuje pomnožanjem u uzduhu se vitlajućih drobnica najfinije prašine i organičnih stvorova — bakterija i mikroba —, usljed nizke temperature. Tvorbu magle i oblaka svakako unapredjuje predspomenute u uzduhu se vitlajuće drobnice najfinije prašine, koje su jezgra condesacije, koju takove drobnice i pospiešuju, čim ih se više u uzduhu nalazi. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 569 — Opažanja dokazaše, da ako condensacija jenjava ili prestaje, to da se jedan dio kapljica povedaje, a drugi dio umanjuje ili pače razpline. Trajanje magle ovisi od brzine condensacije i srodnosti drobnica u vodenu paru prelazedih, zatim od brzine i stalnog pravca vjetra, ter promjene (dizanja i padanja) temperature. Posjeduju ili naime uzdušne drobnice privlačivu snagu denih para, to se tad ne bude samo condensacija prouzročila, prije nego li je uzdušište s vodenimi parama nasićeno, već i izhlapljivanje manjih kaplica biti prepriečeno; usuprot da njihova napetost i nagnuće za izhlapljivanjem raste, ako se njihova površina umanji. Tim se podjedno pr^priečuje i prekomjerno umnažanje pojedinih kapljica i padanje istih na zemlju, t. j . kapljice su stalne i zato je i magla uztrajnija. Prigodom pako razlučbe magle prouzročuju opet neprestano se ugrijavajuće uzdušne drobnice, da condensirana voda brzo ishlapi. Magla u otvorenom predielu sastoji od grubo-zrnate condensacije, sve bo condensirajuće se pare, stegnute su na razmjerno mali broj centra (središta); dočim je magla po gradovih sastavina fino-zrnastih drobnica. Izti-aživanjem ustanovljeno je, da u 1 cm´ uzduha ima u velegorju prosječno do 1600 prašnih drobnica, a u Londonu 100.000. Tomu dosljedno condesacija pa i oborina vodenih para atmosfare, ovisna je od temperature i mjenjajuće se brzine vjetrova, zračnom strujanju postojećih zaprieka na zemaljskoj površini, ter inih još okolnosti. Te sve činjenice dovoljno doprinašaju tomu uvjerenju, da šume na oborine uplivati moraju. Bezbrojni ovršci drveća stršeći u zrak, nisu od nemalog upliva po odnošaje električne napetosti, preko kojih uzdušne naslage struje. Pomnažanje je prašnih drobnica u uzduhu, osobito za vrieme cvatnje, u šumi obilno. Od prirodnih pako zaprieka |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 570 — (oblika zemaljske površine, ter njezinog obrasta i pokrova), nijedna nije proti strujanju toli snažna, kao sama šuma, i zato ista na temperaturu i brzinu vjetrova uplivati mora, a naročito u pojedinih predjelih. Pisac je sam tog osvjedočenja, da je porazdjelba oborina naročito ovisna od mjestnih okolnostih mnogo vise, nego to njeki meteorolozi i priznaju ter tvrdi, da nisu odnošaji vremena lih samo od barometričke depresije ovisni. Zatim navadja pisac proizvodnju oborina iz atmosfare na umjetni način, što dokazuje raznimi učinjenimi pokusi, primjećujuć, da je množina i porazdioba godišnjih oborina od obde poznatog upliva po rodovitost i proizvodnu snagu ratarskog zemljišta, što je nemanje i sa znanstvenog stanovišta utvrdjeno, a to je ujedno i dokazom, da se je o postojanju oborina već od vajkada razmišljalo. Na to poredjuje pisac pojedine slučajeve, kako se je proizvela oborina (kišai´umjetnim načinom, i to: pomoćju velikih požara; usljed buke od Ijudih; ratoborne zaglušne buke, koja se buka i umjetnim! zemnimi baterijama proizvadjati može ; nadalje pomoćju lučbenih ingrediencija i razarajućih počela, tako, da se uzdušne naslage razhlade, prasne drobnice pomnože, koje opet tvore usredočenje tvorećih se vodenih kapljica, i zato poradi uzdušnog uzdrmanog strujanja, ili pomanjivanja elektriciteta, atmosfara jest na daždenje prinukana. Za oluje opaziti je, da nakon groma (striele), kiša pojača, što može biti sliedstvo bud prouzročenog uzdušnog uzdr manja strujanja, bud promjene električne napetosti. Meteorolozi nisu ipak obćenitog mnienja, da se uzdrmanim strujanjem može kiša proizvadjati, bar ne izdašna i potrajna, dočim neki sude, da se ne može kiša doduše proizvesti umjetno tim načinom, već da se može kiša umjetno proizvesti izdašnim umnažanjem prašnih drobnica, koje condensaciju pospješuju. Sam pisac nadalje priznaje, da zvonenje na oblake akonesprieči oluju sasma, ipak takovu bar ublažuje — naročito u |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 61 <-- 61 --> PDF |
— 571 — uzkih sklopljenih dolinah, — a tako isto da i pucanje iz topova, ako ne spriečava daždenje, to da ipak tuču odstranjuje po visinah bar, a po gdjekad i samo daždenje. U drugom dielu svoje razprave razpravlja pisac pitanje: da li šume uplivaju na množinu ter prostornu i povremenu razdiobu atmosfaričkih oborina? Vodene pare atmosfare postaju kako je poznato usljed izparivanja zemaljske površine, ter Čim je izdašnije to izparivanje, tim če više biti vodene pare u atmosfari, a tim obilnije i oborine uzsljediti mogu. Ukupna množina izparina zemaljske površine ovisi o insolaciji (upliva sunčanih traka), porazdiobi vode i kopna, od vertikalnog vrstanja kopna, ter od fvsikalnog svojstva čvrste zemaljske površine, koli i od pokrova tla. Ako si predstavimo zemaljsku kruglju sa malo nagnutom i gladkom površinom, to bi tada bez sumnje množina vodenih izparina bila neznatnija, nego li je u istinu jest, budud bi obo" rine najkraćim putem u more dospjevale, a zato bi se i zemaljska površina neznatnije izparivati mogla. Uzmemo li dulje trajuću insolaciju, razdiobu tla i kopna koli i vertikalno vrstanje nepromjenljivo, to bi na množine izparina u plivalo tada još više fjsikalno svojstvo i pokrov tla. Prije, no li ova dva činbenika proučimo, izpitajmo, da li su u obće od važnosti množine vodenih izparina, koje kopno izparuje, buduč voda — koja se izdašno izparuje — zauzimlje sama ´% zemaljske površine. Iztraživanji je ustanovljeno, da se 60—70"/^ od množine godišnjih oborina usljed izparivanja kopna, opet atmosfari povraćaju, sto naročito ovisi od fjsikalnog svojstva tla, buduć prema okolnostim može tlo sadržavati u svojoj utrobi u dubljini od 6 do 10 metara toliku množinu vode, koliku godišnje oborine tvore«. Od koli velikog je upliVa izparivanje vode iz tla po vodostaj, osobito u pređielih, u kojih malo oborinah pada, obće je poznato. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 572 — Izparivanju na kopnu uvjetom je množina vlage u uzdušištu. Fvsikalno svojstvo tla je po tom od nepobitne važnosti po množinu izparivanja, te se osniva na djelovanju izravnog zemaljskog pokrova sa vegetaciom, zatim na meteorologičnom položaju i odnošajih exposicije. Stoga pokrov tla i vegetacia na fysikalno stanje tla samo po sebi bitno upliva. U pogledu množine izparivanja pojedinih vrstih tla, raznog pokrova, itd. učinjena su već prilična opažanja, akoprem osobito točno u tom pravcu još razpravljano nije. Ustanovljeno je primjerice, da se kulturno tlo više izparuje, no li površina same vode, da se tlo obraslo, n. pr. šuma, manje izpariva, nego li (otvoreno) neobraslo tlo, a ipak da je transpiracija vegetacije vrlo izdašna i da mnogo vodenih para izlučuje. Posljedci takovih iztraživanja ipak se ne mogu smatrati obćenitim i´avnalom, jer su isti pod raznimi okolnostima i u raznih prilika uzsljedili. Tako je navodno ustanovljeno, da jedan hektar 115 godišnjeg bukvika danomice 26.000 litrah vode transpirira, kojoj je množini još i izparivanje tla priračunati. Po ovom mjerilu bi za 120 dana 3,120.000 litara vode transpiriralo se, dočim sa vinovom lozom uzgojeno tlo u svemu 1,000.000 litara; ono sa djetelinom i zobju 3,400.000 litara; a livade 12,000.000 litara vode izparivaju, no to su sve podatci — akoprem sa velikim trudom sakupljeni — nestalni, i pod stanovitimi odnošaji sabrani, dočim važno pitanje, naime kako i koje u obče množine izparivanja tečajem ciele godine u stanovitih prilika za jedan hektar šume ili livade uzsljedjuju, još riešeno nije. Da u tom pogledu u šumah odlučuju razne vrsti drveća, stanje šume, položaj i ini odnošaji, to je već svakako ustanovljeno, kao i to, da tlo obrastlo tečajem ciele godine više izpariva i transpirira vode, nego li neobraslo — golo —, i da rašće duge životne snage takodjer izparivanju više pogoduje, nego li bilje od kratkog života. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 573 — Suma prečesto zaprema takovu stojbinu koja da nije šnjom obrastla, bila bi kras i golo stienje, ili pusta ledina, to ved i s tog razloga moramo priznati, da šuma pomnožaje ukupnu množinu izparina zemaljske površine. Ovo umnažanje izparivanja dolazi u prilog množinam oborina. Da li se umnažanje oborina po prostoru ili povremeno usljed šuma na stanovito područje koncentrirati može, razpraviti ee se u sliedećem. Da se izbjegne nesporazumku, budi iztaknuto, da ukupna množina oborina tečajem jedne godine na stanovito poveće područje, bez sumnje ovisi u obće od klimatičkib odnošaja dotičnog područja, kao primjerice: od vladajudih uzdušnih struja, dočim ostaje pitanje još neriešeno, kako ipak nastaje mjestna razdioba oborina od tvorečib se samih po sebi vodenih para iz samog područja, i vjetrom dognanih iz vlagom nasičenog uzduha. Kako je jur spomenuto, nije dovoljno, da, ako se i otvori oblak condensaciom vode u uzdušnih prostorina, da će se zato na područje izpod oblaka spustiti kiša. Oborina stoji u odnosu sa drugimi meteorologičnimi prilikami, kao tlakom zraka, temperaturom, uzdušnom vlagom, izparivanjem, vjetrom, naoblakom, insolacijom, radiacijom, zračnom elektricitetom, i možda još drugimi nepoznatimi počeli, zato i zahtjeva da se medjusobnost odnošaja izmedju šume i spomenutih faktora, na temelju dosada učinjenih opažanja napose iztraži. Da uzmognemo prispodabljati, trebalo bi naročito, da sva meteorologičua opažanja dolaze sa istoga ishodišta, kao što mi tlak zraka stanovite okolice prama onom nadmorske visine, na ništicu stupanja temperature svadjamo, a tlak izparivanja odračunamo, da uzmognemo prispodobne brojke (mjere) dobiti. Tako bi primjerice za ustanovljenje množine izparina, takodjer tlak zraka, tlak izparivanja, temperaturu, relativnu vlagu, vjetrove, naoblaku i strujanje u uzduhu, u obzir uzeti morali. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 574 — Buduć su valjano uređjene meteorologičke postaje skupe, to je i razlog, da su šumsko-meteorologička opažanja nepodpuna i nesigurna ili se pako tiču samo pojedinih faktora, a daljnji je razlog, koji prosudjivanje djelovanja sume na meteorologičke elemente otežčava, taj, što se atmosfara neprestano giba. Idealom meteorologičkog stanja stanovite točke zemaljske površine možemo smatrati: 1. neodvisno od bližnje i daljnje okolice, t. zv. statičko stanje; 2. ovisno od bližnje okolice, indi mjestno-dynamičkimi činbeniei uvjetovano ; 3. ovisno od obde circulacije atmosfare i prolaznih barometričkih minima i maxima, uzroka cjclona i anticjclona, indi u obče od djnamičkih činbenika. Statičko meteorologičko stanje za pojedino mjesto — obzirom na predspomenuto gibanje atmosfare —, u obče nepostoji, dočim samo mjestno-dynaraičko prouzročeno stanje, slično je onom u području kalma (Region der Kalmen oder Windstillen), no ipak i za predjele sa prostranimi istovratnimi površinama, moći demo za stanovita vremena bar približno ustanoviti, po kojem čemo si nakon višegodišnjih opažanja uporabive podatke sabrati moći. U svrhu šumske metereologije i meteorologije u obće, dobro bi bilo od meteorologičkih podataka za stanovitu okolicu, bar obćenito-djnamičke činbenike razlučiti, što bi se bar dielomice izvesti i moglo, ako li sve one brojke, koje su od očito obćenitih dynamičkih činbenika ovisne, odlučimo i brojke za prispodabljanje samo od takovih opažanja rabimo, koja su po našoj uvidjavnosti posljedicom upliva same okolice. Mogao bi se možda i poredak opažanja kombinirati, a predbježno mogli bi smo se zadovoljiti i sa prosječnimi brojkama, koje su često proizvod višebrojnih činbenika. Svratimo se pobliže na odnošaj šume prama pojedinim klimatičnim faktorom, ter razpravimo ponajprije tlak zraka. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 575 — Do sada se je ponajviše predmievalo, da su razlike tlaka zraka za manje područje (okoliš) neznatne, a da bi na odnošaje vremena uplivati mogle, ter da je razdioba tlaka ovisna od barometričkih maxima i minima. Ako bi to u obće i postojalo, to su ipak učinjena opažanja, da su žestoki vjetrovi, koji oluju prate, sa brzom i relativno velikom promjenom barometra u savezu, što se posljedkom malih brzo prolazedih depresia smatrati može. Bitne su razlike tlaka izmedju gorja i ravnica. Rastudora temperaturom pada tlak zraka na podnožju gorja. Na prostranih gorskih ledina u Alpah i Karpatih više odmiče uzduh poradi jake insolacije travom obraslih površina a manje sa drvljem obraštenih gornjih gorskih strana — usljed česa su uzdušni slojevi preko istih u visini razredjeni, — prama dolinama, koje su sa gustima šumama zaštićene. Tim povodom pojačani tlak uzduha u podolju, potiskuje jakim vjetrom podoline hladni i vlažni uzduh šume prama otvorenom polju tako, da primjerice za vrućih dana na većih enclava u prostranih šumah za jake insolacije nastaju takova minima, da se pomanji cjcloni pojavljuju, koji su u stanju plastove siena raznieti. Pisac je motrenjem pravca vjetrova u nekojih predielih došao do osvjedočenja, da usried ljeta usljed prednavedenog na velikih prostorina vladaju pojedine struje vjetrovš,, koje po odnošaje vremena ne mogu biti baš bez svake važnosti. Upravo u ljetu zauzimlju djelomične depresie važno mjesto, i za to bi vrieme od glavnih depresia prilično neovisno bilo. Upliv šume na odnošaje uzdušnog tlaka, more se naravno samo pod povoljnimi mjestnimi prilikama i za stanovito doba ustanoviti. Znamenit je upliv šume po temperaturu uzduha i temperaturu šumskog tla. Suma bo snizuje temperaturu koli uzduha, toli i tla u proliedu, ljetu i jeseni, a djelomice i po zimi, akoprem po zimi šuma temperaturu često i povisuje. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— 576 — Potonja se naročito tiču minima, akoprem je povisivanje neznatnije nego li je snizivanje minima, koja pri uzduhu od circa 5" C , pri tlu skoro 6° iznašati mogu. Ovaj upliv ovisi od vrsti i svojstva šume, vrsti drveća, ter od uzdušne topline takodjer pogledem na uzdušne slojeve u samoj šumi, budud su odnošaji insolacije raznr od uzduha u krošnjali, i onog pri tlu. Šumsko je tlo u obde hladnije, nego li je uzduh nad njim. Ovo snižavanje temperature temelji se na umanjivanju insolacije šumskog tla posredovanjem krošnje, zatim višje specifične topline drvne gromade, ter ukupnog izdašnijeg izparivanja u šumi, poradi obilne vlage. Po teoriji osvrnuti se je i na absorbiranje topline u svrhu tvorbe obrasta. Množina u uzdušište stršede vegetacije od upliva je po temperaturu uzduha u toliko, u koliko loši vodidi topline u drvedu i granju istu su u stanju povisivati ili snizivati; nodju je jača stablovina obično toplija, danju hladnija od uzduha šume. Odrvenjene svrži krošnje pri jakoj toplini mogu takodjer uzdušnu temperaturu krošnje znatno povisiti. Upliv je šume obzirom na uzdiišnu toplinu okolice razan, prema svojstvu iste, i to po odaljenom djelovanju šume u obde, ne strujanjem, ved samo kroz vjetrove. Šuma može zato lakše, nego li druga vrst gojitbe tla, na okolicu uplivati, budud najviši uzdušai sloj izvržen strujanju (u i iz šume) i transpiraciji, u krošnji terrain nadvisuje. Strujanjem u šumu može uzliediti naglija promjena uzdušnih slojeva, nego li kod ine vegetacije; a za vrieme strujanja iz šume opet se polaganije temperatura snizuje izmjenom sa toplijim uzduhom tla, ter ohladjeni uzdušni slojevi lakše se okolici privadjaja, budud isti padajud vodoravno ili koso, mogu se na daleko širiti. Ohladjenje uzduha povrh šume uslied studeni nastale transpiracijom, razlikuje se od ohladjenja otvorenog polja samo u toliko, u koliko oko krošnje slaba il nikakova transpirirajuda naslaga ne obstoji. Za bližnji okoliš umnožaje šuma extreme temperature naročito oslabljivanjem vjetrovi, pri nezapriečenom strujanju u |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 67 <-- 67 --> PDF |
— 577 ~ šume i iz šume, koja se okolnost dielomice paralizuje vedom vlagom uzduha dopirujućeg iz šume. Ovo pojačanje extrema temperature stoji u suglasju sa opažanji predspomenutimi za elemente tlaka zraka. Povišenje poldnevnog maxima pri povoljnom sukobu odnošaja, može izvanredno biti, tako, da i mali cjcloni nastupiti mogu. Doba opažanih takovih slučajeva izmedju 1 i 2 sata po podne, sudara se sa maximum djelovanja insolacije. Iz navedenog proizlazi, da šuma prema svojoj okolici razno na odnošaje temperature djelovati može, obzirom na uzduh u samoj šumi, povrh nje, i kroz nju strujajudi, ter da ponajviše prouzročuje snižavanje temperature. Ovo snizivanje temperature nije u savezu i sa umanjenjem vlage, kao što kod pustog neobraslog tla, ili ine gojitbe tla, osobito za dobe dozrievanja, pače pomnožavanju vlage često pogoduje, i zato je isto svakako u prilog oborina. Leprši li uzduh pun vlage ki^oz šumu i nad sumom, to je vrlo vjerojatno, da će dođi do oborine, dočim ako pustu i zato topliju i sušu površinu takav uzduh okružuje i promahuje, to nam se nije nadati oborinam, budud su tu uvjeti proti condensaciji, i zato se sama izdašnost oborina može sa pospiešenjem condensacije usljed hladnijeg uzduha šume povisiti. Obzirom na povišena djelovanja insolacije i radiacije u šumi, postoji povrh šume za toplije doba manja disposicija oborine, na li u saveznih i višjih uzdušnih slojevih u prostom položaju, dočim po noći je sklonost na oborine uplivom šume povišena, što u ostalom samo tada stoji, ako je jakost izstrujivanja okolice manja od one u šumi. Povišenjem extrema temperature u blizini šume, povisuje se mogudnost oborini., jer se time veda kondensacija prouzročuje. Potonje dolazi naročito u prilog onim oborinam, koje se ne mjere (rosa, mraz i t. d.), i za koje se razlike temperature izmedju uzduha i pokrova vegetacije u šumi samoj (naime stabala i grana), u obzir uzeti imaju. / 4t |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 68 <-- 68 --> PDF |
— 578 — Daljnji meteorologički cinbenik je pritisak izparivanja, ili absolutna vlaga uzduha i odnosi iste spram šumi. Ako šuma absolutnu vlagu uzduha povisuje, tada ista upliva na množinu oborina. A da šuma u obće vlagu atmo sfare povisuje, to je jur naprvo iztaknuto. Ali i obzirom na mjestnu razdiobu zalihe absolutne vlage uzduha, šuma je od upliva, što je sa opažanji i ustanovljeno, da šuma naime, prema vladajućim odnošajem vlagu bud povisuje bud snizuje. Mjerilo pozitivnog i negativnog djelovanja je u obće ne poznato, a za naše svrhe je dovoljno da znamo, da je šuma prema okolnostim u stanju absolutnu vlagu uzduha pojedine okolice povisiti. Ako se uzme, da i ostale gojitbe tla na ovaj ili slični način množinu vode u uzduhu povisuju, to ipak u tom pravcu važnost šume ne izčezava, buduć se u obzir uzeti mora ta okol nost, da je šumi danas ponajviše mjesta tamo, gdje je inoj kulturi svaki obstanak i napredak onemogućen, ili bar svakako veoma otežčan i dvojben. Povišenje absolutne vlage uzduha posredovanjem šume, očituje se naročito za vrieme suše, a iztraživanjem dokazano je, da krmivo bilje gornje naslage tla jako izsušuje, dočim šuma dublje slojeve tla, u kojem je žilje uvrieženo, jačje izsušuje, a zato se gornja naslaga tla, sa steljom zastrta, više vlažnom podržaje. Za povišenje množine oborina to je doduše tek podredno dapače skoro od nikakove vriednosti, ali je zato od tim većeg upliva na odnošaje klimatičke. Opažanji, učinjenimi u predgorju Karpatah, došlo se je do sasma posebnog osvjedočenja izmedju vlage uzduha i djelovanja šuma. Pri vjetru zapadnjaku naime obično je listača na uštrb podržavanja vlage u uzduhu, dočim četinjača protivno djeluje, t. j . povisuje absolutnu množinu vlage u uzduhu. Pri vjetru pako iztočnjaku povisuje listača množinu vlage u uzduhu, naprotiv ju opet četinjača snizuje. Podatci iztraživanja — u koliko su sakupljeni — sve razlike nerazjašnjuju. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 69 <-- 69 --> PDF |
— 579 — buduć koli listača toli i četinjača izmjenice djeluje čas na povišivanje, čas na snižavanje vlage, bez obzira na ostale činbenike, koji bi razloge ovih protuslovja objasniti mogli. Zato je vjerojatna predmjeva, da pri stanovitih odnošajih izmedju vlage i uzduha i substancije šume, u mjesto izčezavanja vlage, sliedi naročito povišica vlage posredovanjem šume, i to koli tla samog toli i pokrova vegetacije — indi naročito drveća. Pisac je predmjevao, da se ovo primanje ima pripisati prednavedenim činbenikom absorpcije vodenih para (hjgroscopicitat — sgusnuće plinova), no to učinjena iztraživanja još dovoljno ne podkriepiše. Raznimi opažanji vrhu inja i poledice, došao je pisac do osvjedočenja, da postoji još jedan oblik, koji veže vodu sa površinom tjelesa, koji se oblik nazivlje: upijanje. Tjelesa upijaju sitne kapljice usljed svoje šupljikavosti, koje se kapljice tjelesima i uslied condensacije privadjaju. Po teoriji su vodene kaplje vidljive i razno velike, a opet i neznatne do najsitnijih čestica materije (molekula), i zato je ponjatno, da se iste mogu u tjelesa upijati, a tomu je dosljedno i vjerojatno, de je ovo upinjanje po šumskom tlu, pokrovu tla, ter površju šumske vegetacie, veoma izdašno. U dokaz toga potrebna su obilna opažanja, u pomanjkanju kojih pisac navadja jedan primjer mjesečnih prosječnina absolutne i relativne vlage pri vjetru iztočnjaku i zapadnjaku, i to po opažsnjih učinjenih u 7 satih u jutro, 2 sata po podne i 8 sati u večer, za mjesec travanj do uključivo mjeseca listopada. Iz ovih opažanja proizlazi, da četinjače pri vjetru zapadnjaku ponajviše vlagu u uzduhu umnažaju, pri vjetru pako iztočnjaku ponajviše umanjuju, što protuslovi baš muienju, da upravo prije suhi vjetrovi iztočnjaci vlagu šume izcrpljuju, nego li vjetrovi zapadnjaci, koji su jur vlagom nasičeni. Pisac je svojim primjerom ustanovio, da je absolutna množina vlage u zraku pri vjetru iztočnjaku viša, nego li pri vjetru zapadnjaku i da je relativna množina vlage takodjer prije viša nego li pri vjetru zapadnjaku. Naročito je pako u večerno doba |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— 580 — pri vjetru iztočnjaku relativna vlaga obično veća ili neznatno niža, nego li pri vjetru zapadnjaku, koji primjer sa jednom skrižaljkom obrazlaže za mjesec travanj do uključivo mjeseca listopada za godinu 1S86. i 1887., i koji primjer naročito vriedi za ljetne mjesece, od svibnja do rujna. U šumali listača pokazuju se slični oduošaji, ter je primjetiti, da se višem pritisku izparivanja pri vjetru iztočnjaku, obično i višja temperatura priključuje. Ako prema iztaknutomu četinjača pri vjetru iztočnjaku prije vlagu absorbira, nego li pri vjetru zapadnjaku, te se tim to razjašnjuje, što su baš vjetrovi iztočnjaci vlažniji biti morali. Buduć pako listača baš protivno djeluje, to mu je za to i potriebno posebno razjašnjenje. Pisac se u tom pravcu drži ne samo stanovitih podataka, več i svojih danomičnih opažanja, dakle ne računa samo sa prosječninama, već u obzir uzima i sve podredne okolnosti. Listača pri relativno suhom vjetru zapadnjaku obično vlagu prima, u mjesto da ju izdaje, što se tim razjašnjuje, da su krošnje drveća jur vlagu izdale, a izdašno primanje vlage se lih odnosi na samo tlo i površje vegetacije (koru), a obratno pri vlažnom vjetru .iztočnjaku, krošnje vlagu gube više, nega li tlo vlage prima. Pošto vjetrovi istočnjaci obično za vedrine nastaju, to naročito i djelovanje inaolacije na krošnje drveća iztiču, dočim se kod naoblake pri vjetr^ zapadnjaku djelovanje insolaeije malO´ ili nimalo izpostavlja, to se zato temeljem za prvi slučaj smatrati mora znatno j^ovišena transpiracija krošnja listače. Četinjaču pako, obzirom na manju snagu transpiracije — djelovanjem njezine krošnje — u pogledu primanja vlage nadmašuje stojbina i vršci vegetacije. Pošto nerazpolažemo sigurnom ustanovom mjera i odnošaja, pod kojimi se odnošaji stvara izparivanje i usvajanje vodenih para po tlu, pokrovu tla i vrhu vegetacije, to naravno i ovo razlaganje počiva samo na temelju nazora. Isto se samo po sebi izpostavlja važnim, koli obzirom na stanje i stanovište |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 581 — tla, toli i na snagu usvajanja vode po tjelesih, korom obraslih (stablih.) Pokusi došlo se je i do osvjedočenja, da šume tečajem ciele godine prosječno nedoprinašu k povišenju naročito absolutne vlage uzduha, to je ipak pitanje neriešeno, kako bi se stanje uzduha stanovitog šumovitog predjela razvilo pri nestašici šume, buduć je u šumovitom predielu u tom pogledu otvoreno polje ovisno, dočim je šuma opet i od hjgieničke znamenitosti radi množinah vode, koje se iz iste izcrpljuju. Kako pako uzsljedjuje porazdielba ovih vodenih množina, i u koliko upliva absolutna vlaga na bližju i odaljeniju od šume okolicu, to bi se moglo tek ustanoviti tečajem višegodišnjeg iztraživanja. Suma osobito upliva na relativnu množinu vlage u uzduhu. Na cyklone i minima naročito upliva uzduh s vlagom nasičeu, to je zato taj faktor i od osobite zamašnosti po odnošaje vremena. Za dobe dana iznaša povisivanje relativne vlage posredovanjem šume najviše okolo 3 —10%), može pače i umanjenje za više postotakah za toplije doba dana tada usljediti, ako je okolina šume okružena primjerice livadama koje mnogo transpiriraju. U ostalom jutrom i večeri bitno je djelovanje šume ne samo u samoj šumi i u bližnoj okolici, nego i u odaljenosti, tako, da se relativna vlaga prema okolnostim 4—57o povisuje. Ako se ova množina vlage po teoretičnom sudu smatra neznatnom po tvorbu oborina buduć ista uslied drugih mojnenta, kao usljed jačjeg strujanja uzduha, kroz umanjivanje temperature preko koje livade, itd. izmjeniti se može, to ipak ovo mnienje nije baš sasma temeljito. Da spomenuti momenti .u obde i obstoje, to ipak šume same stvaranje oborina posječuju, a da li ima uzsljediti naoblaka, magla, kiša, o tome još suditi nemožemo. Nazor, da sama bitno umanjuje relativni stupanj vlage u uzduhu uslied primanja vode (absorpcije i upijanja), jur je naprvo razpravljeno, gdje je o absolutnoj vlagi govora bilo. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 72 <-- 72 --> PDF |
— 582 — Veličina izparivanja podvržena je usljed šume raznim modificacijam. Pokusi je ustanovljeno, da je na otvorenom polju dva puta toliko izparina, toliko na kojoj šumskoj čistini. Budud se izparivanje usljed nizkog tlaka uzduha, visoke temperature, neznatne relativne uzdušne vlage i jakog strunjanja vjetrova pospiešuje, to bi se morala za sigurnost sravnivanja pojedinih opažanja, reducirati na jednaku osnovu. Veličina izparivanja, pomoćju atmometra (stroj za mjerenje izparivanja) mjerena, nije siguran posljedak vrhu zbiljnog izpai´ivanja iz tla, koje od fjsikalnih svojstva, stanja vlage tla i njegovog pokrova ovisi. Na veličinu izparivanja osobito upliva šumom se umanjujuće djelovanje insolacije, što se vidljivo dokazuje i tim, kako je težko šumske puteve u suhom stanju podržavati. U svrhu prosudjivanja upliva šume na ukupnu množinu vode, koja se od stanovite šumske površine izparuje, potrebno je u obzir uzeti tu činjenicu, da šuma nakon oborina, poradi znatne površine krošnja i stabala, izparivanje svakako veoma povisuje, a odtok kišniee uzporuje, ter množine vode u svom tlu i pokrovu usvaja za kasnija izparivanja, koje se množine vode na pustom tlu gube usljed naglog odtoka. Nadalje valja u obzir uzeti veličinu transpiracije same vegetacije, koja šumu sačinjava, i to koli glavne vrsti drveća koje sastojinu tvore, toli i prizemne vegetacije. To su nam nepoznate oline, kojih postojanje i ne poznate razne okolnosti uvjetuju, i zato su posljedci pojedinih pokusa, koji se temelje na djelovanju više manje ne poznatih nam činbenika, od male il neznatne važnosti. Ukupni posljedak veličine izparivanja jedne šumske površine, biti će dosljedno prema okolnostima razan; posljedci razpravš, vrhu absolutne i relativne vlage nedopuštaju sumnju, da šuma uslied vlage iz dubljih slojeva tla više djeluje na oborine, i to ponajviše umnažanjem istih, a naročito onih, koje se nemjere, nego li pusta ledina i krš, ili ini vegetationalni pokrov. |
ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 73 <-- 73 --> PDF |
— 583 — Upliv šume na vjetrove, u koliko takove šuma izravno ne prouzročuje, izražuje se naročito u smanjivanju brzine kroz sumu i bližjoj okolici strujajudeg uzduha, usljeo česa se djelotvornija insolacija i radiacija razvija. Visoka šuma ima i tu sposobnost, da poradi nadvisivanja terraina struje uzduha ublažuje i potiskuje, pa da i samo strujanje diže. Izdašnija insolacija povisuje sposobnost transpiracije krošnji,, dočim je usporivanje strujanja uzduha naročito u nižjih naslaga uzrokom, da se izparivanje vlage polahko razvija. Tomu dosljedno šuma prieči, da se gornje naslage tla brzo ne izsuše, i zato šuma bez sumnje pri naoblaci usljed ovog klimatičkog elementa, naime umanjivanja izparivanja djehije, i na umanjivanje oborinš,; akoprem mjerilo tog umanivanja nije bas od znamenitosti. Usporivanje strujanja uzduha prouzročuje uzdizavanje strujanja usljed šume, koje kao i kod svakog inog uzvišenog terraina na povišenje oborina djeluje, dočim je ustanovljeno, da se i umanjenjem brzine uzdušne struje oborina iimnažava. Za prosudjenje upliva šume na postajanje vjetrovi,, nuždna su još daljna opažanja, ter su u tom pravcu svakako uvaženja vriedni predspomenuti navodi o pritisku uzduha. Da šume i na naoblaku uplivaju, takodjer je sa opažanji dokazano, što se naročito iztiče za dobe kad je šuma u punom listu, dočim se u jesen ovaj upliv više mienja, ter je u obde sa posljedci opažanja ustanovljeno, da se posredovanjem šume oblaci sgušduju. Ako se tvorba naoblake smatra kao stepen prelaza vodenih para u oborinu, to se u tom promatranju iztiče djelovanje šume, naročito po oborine, uharno i povoljno. Obzirom na radiaciju i insolatiju primjetiti je, da naročito listača za dobe vegetacije djelovanje obih elementa na tlo šume slabi, no ipak obstoji djelovanje istih na površje krošnja, obzirom na temperaturu i obzirom na razlike relativne vlage prama okolišnom otvorenom polju. Naoblaka posredovanjem šume stvorena ili povedana, nije insolatij u prilog. (Nastavit de se). |