DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1899 str. 85     <-- 85 -->        PDF

— 595 —


je prije kojih 8 godina nastojalo uplivati na tadanjega ministra za po-
Ijodjeljstva Bethlena, da dozvoli prodaju velikog kompleksa vrstnih slavonskih
hrastika. Shodnost takove prodaje podkriepljivala se je i time,
da će ovakovo veliko poduzeće urediti uzornu piljanu, u kojoj će na stotine
šumskih radnika naći zarade. .Još se je k tomu reklo, da je ponudjena
svota od 2 milijuna forinti obzirom na mnoge investicije dosta
i visoka. Nu pošto su o tih pregovorih čuli domaći drvotršci, odaslaše
deputaciju banu i ministru trgovine, da se proti takovoj prodaji bez dražbe
potuže, i tu veliku prodaju osujete. Preuz. g. Ban je toplo zagovarao molbu
ove gospode i doista je ministar odredio dražbu, ali je ostao kod velike
prodaje, jer se je u tom obziru smatrao obvezanim. Rezultat dražbe bio
je upravo do zaeudjenja povoljan, jer je tom prodajom postignuta poprilici
dvostruka ciena (4 milijima forinti) koju je nudilo francuzko
družtvo, a sve uz uvjete u svakom pogledu povoljne po država, akoprem
se medju timi uvjeti nalazi i jedan takav, kojega možemo donekle nekom
vrsti stupice smatrati. Dražbeni su naime uvjeti medju ostalim sadržavali
uslov, da kupac ima uz trošak od 800.000 for. urediti piljanu koja ima
preći u slobodno vlastničtvo erara, nakon što je kupac kupljene hrastove
izradio. Pošto se pako ne može predmnievati, da će erar sam dalje tu
piljanu voditi u vlastitoj režiji, moglo se je samo stime računati, tu piljanu
uzeti u zakup pod izlikom, da se tako veliko poduzeće može i opet
dalje uzdržati samo pod tim uvjetom, ako u korist zakupnika i opet do
velike prodaje dodje, i tako novu veliku prodaju polučiti. Nu ovakovim
doista u izgledu stojećem postupkom oduzimlje se mogućnost rada i kupovanja
malih parcela množini malih drvotržaca, koji velikimi glavnicami
ne razpolažu, a ipak neko pravo na obstanak i posao u njihovoj
struci imadu. Male ljude iztisnut će jednostavno veliki kapital, čime će
se konkurencija znatno umanjiti i konačno ustupiti mjesto „cartelu"
(Ring). I u gornjoj Ugarskoj dokazalo je izkustvo, da je po erar mnogo
povoljnije prodavati malene skupine za sječu zrelih stabala, nego li velika
prodaja. Zašto bi se baš dakle u Hrvatskoj i Slavoniji išlo za tim,
da se veliki kapital na trošak države i malenih drvotržaca još više obogati?
Već se sada tvrdi, ako se država i opet na velike prodaje — dakako
u korist stalnim osobam ili skupinam, odluči, da ne će naći zakupnika
za svoju piljanu i tako da će napustiv ili prodav takovu piljanu
ostati više stotina radnika bez zaslužbe. Ova tvrdnja, koju od interesovane
strane čujemo, ne stoji. Prije svega, da se i takova veća piljana
napusti, o čem se može svakako dvojiti, to bi se sjeguruo osnovalo više
manjih piljana, u kojih bi takodjer množtvo radnika zaslužoe uušlo";
izostatak zakupnine za piljanu, nadomjestio bi se s gurno više nego
desetorostrnko polučenjem većih svota kod same prodaje. Tvrdi se, da,