DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1/1900 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 13 —


»borića« i na Konju, gdje ju je našao po bosansku floru prezaslužni,
Erich grof B r a n d i s.


Dvie godine kasnije odkri likovac Blagajev na Oštrcu velikom
kod Samobora, Stjepan Gjurašin , bivši asistent botaničkoga
zavoda u Zagrebu i objavi ovo prezanimivo našašde u
»Glasniku hrv. narav, družtva« (g. 1890., knj. V., p. 183—184.)
Raste na kamenim strminama sa strane iztočne, gdje smo
lanjske godine sabrali drugu prekrasnu vrstu D. Cneorum,
koju smo na naše čudo našli u družtvu sa primorskom vrsti
pelina Artemisia camphorata.


Ovo stanište ostalo je đr. C. Keis s vler u nepoznato, kad
je g. 1896. u »Verhandlungen« zoolog.-botan. družtva u Beču
štampao svoju radnju: »Ueber eine neue Daj)lme-Art und die
geographiselie Verbreitung derselben«, a ostalo mu je nepoznato,
jer i on, kao i mnogi drugi botaničari misle, da mu ne
treba znati »hrvatski« i poznavati »Hrvata«.


U Hercegovini raste D. Blagajan a na Glogovu kod
Jablanice i u dolini Ladjanice kod Konjice; za Albaniju spominje
ju dr. Beck, za Macedoniju Dorfler, za Bugarsku ju
navodi (po Urumoffu) J. Velenovsk j u »Flora Bulgarica«


(Suplem I., p. 247.). Eat^te na Tiojan-Balkanu medju smričinom
(Juniperus nana), oko Ambarike i Dobrile.


U Kranjskoj druguje ona sa Valeriana tripteris
Potentilla Carnioliea, Ruseus bypoglossum i Erica
car ne a. Ova posliednja, koju zovemo crnica ili risje (Rosenrothe
Heide), stalna je njezina pratilica i u Bosni, Hercegovini
i Srbiji. Na Velikom Oštrcu raste s njome, koliko znamo do
sada, Chamaebuxu s alpestris, koji cvietom nalikuje cvietu
bagrena ili žutice (Genista), dočim zimzelenim listom oponaša
šimšir, pa mu odtuda i njemačko ime «Zwergbux« ili »Buchsbaumbliitterige
Kreuzblume«.


U Bosni ciene »boriću« ili »jagliku« odavna i čim odkopni
snieg, nude ju djeca u Cajnici na prodaju. Na Cvjetnicu zakite
se njome žene i djevojke, a ima u narodu i osobita priča, kako
je »borića« postala, koju nam bilježi dr. G. Bec k (Wiener


11. Garten-Ztg. 1893., p. 365—370.).