DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1900 str. 18 <-- 18 --> PDF |
-le na Kalniku i drugim našim gorama, ali ne manjka ni planinama. U Gorskom kotaru našli smo ju na Burnom Bitoraju (1385 m.), na Velikoj Viševici (1428 m.), u šumama na Tuhobiću, na Eisnjaku, na Guslicama (1344 m.); na Japlenškom vrhu kod Delnica raste sa D, Laureola; našli smo ju na Plitvicama, Bjelolasici, na Velebitu. Na tjemenici Velike Ivančice ima od običnoga likovca stabalaca, koji mjere u premjeru do 3 cm. i najdeblji su, koje smo do sada našli u domovini. U Fužini i oko Mrkoplja zovu obični likovac »vučje liko«, a nalično ga zovu Slovenci, Rusi, Česi i Poljaci (Šulek: Jugosl. imenik bilja, p. 450.). Bugarom je poznat kao »bjasno dervo«, Srbima kao «ličac, vučja lika, ajdučka oputa« (po Paučiću 1. c). Za Crnogoru bilježi Pantoče k likovac obični za Crnu planinu (Virusa dol), Kom i Mali Durmitor, ali nam ne spominje narodnoga imena. Kora, cvietovi i bobice su u običnoga likovca otrovne. U kori i cvietu je »Daphnin«, smolasta smjesa, od koje se, kad je stučena u prah, žestoko kiše, dočim je u bobicama takozvani »Coccognin«. Ljekovita je kora, prije i bobice. Kora sa stabalca i korjena sabire se prije cvatnje, suši i veže u snopiće (Koliler: Medieinal-Pflanzen, Bnd. I., p. 27.). Tko se je otrovao bobicama, toga žari, žedja, baca, dobije i krvavi proliev, ćuti boli u dolnjim dielovima tiela, glava mu bude težka. lice bliedo i upalo, znoj mu je hladan, dihanje lagano. Kod djece se pojavi i trzavica. (Dr. Lewin : Lehrbuch d. Toxikologie, p. 275.). Korom može, da se predja bojadiše u žuto ; čvrsto liko kao da se kadšto za nevolju upotrebljuje mjesto opute, odtud valjda i ime ajdučka oputa (Pančićj. Likovac planinski. (Daphne alpina; Alpen-Seidelbast) značajan je grm za Alpe i njihove ogranke, kao i južnu Evropu i seže od Pireneja u Bosnu, Hercegovinu, Crnogoru i Srbiju. Kaste na krševitim, prisojnim mjestima, nu u Srbiji čini se da je riedak. |