DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1900 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 2 — Dr. T. Kotschy , bivši pristav botaničkoga kabineta u Beču, izdao je g. 1862. znamenito djelo: Die Eichen Europas und des Orientes« sa 40 koloriranih tabla. Na tabli XIV. predočuje nam vjernu sliku od Q. confert a i nekih njezinih djelova, pa ju opisuje jezikom latinskim, njemačkim i francezkim. U novije doba pisao je o tom hrastu i magjarski botaničar dr. V. Bor bas, izporediv ga sa Q. Hungarica^ Putujući g. 1894., a mjeseca srpnja u Požežku dolinu, zaustavim se u Kutjevu naročito toga hrasta radi, kojega sam do onda tek poznao po imenu. Gospodin šumarnik, M. Radoševi ć povede me 18. srpnja iz Kutjeva preko Begteža u hrastovu šumu Jasik, gdje sam zagledao prve Q. conferta, koja mi odmah pade u oči svojim velikim i uglednim listovima. Od seljaka, koji nas je vozio, doznao sam i za ime ove vrste; zovu ju i ovdje »sladka granica« ili »sladun«, jer mu je »lišće tako sladko« (a naročito mlado), da na nj rado nalieću pčele. Gospodin šumarnik mi reče, da ga zovu i »gradjen«, pa ima kod Kutjeva i šuma »Gradjenik«. Quercus conferta raste u Jasiku sa Q. pedunculata, Q. sessiliflora i Q. Austriaca, kojeg ima i na Lončarskom visu kod Gradišta. Sladun se stere na Krndiji prostorom od Gradišta (220 m.) do Begteža (179 m.), Kule (163 m.) i od Poreča (165 m.) do Caglina (167 m.) i Latinovaca (166 m.). Ima ga u Srierau, oko Zagreba (po Borbasu), u Turopoljskom lugu (po Worraastiny- u), pa i u perivoju Maksimiru, nu u gojenim pojedincima, kako nam to bilježi Vukotinović u svom herbaru (br. 52.) iz kojega razabiremo, da raste i u Bosni oko Brčke, iztičući se osobito velikim listovima, koji budu preko 2 dm. dugi, a 5 cm. široki. Po cieloj ravnijoj Srbiji raste Q. confert a (po Paučiću) obilato, a u Sumadiji sastavlja sa cerom prostrane šume. Zovu ^ Oestsrr. botan. Ztselir. Wion 1886., p. 282—283. — Botan. Oentralbl. Oassel 1886. p. 332. |