DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1900 str. 9     <-- 9 -->        PDF

_ 7 —


Crnika je zimzeleno stablo mediteranske flore i po tome
se širi zemljama oko Sredozemnoga mora. Sjeverno seže do
Rive na Gardskom jezeru i do Trsta, ali se ne uzpinje više
od 100 m., nu na Siciliji ima je još u visinama od 1.300 m.
U Hrvatskoj najsjevernija joj je točka na izvoru Rječine, jer
je na visinama dalje ovoga nismo našli.


Kao grm sbija se crnika i u guštike, stvarajudi takozvane
»Maquie«, koje su značajne za sredozemnu floru,´ a druguje sa
maslinom, lovorikom, šmrikama (Juniperus Oxycedrus i macrocarpa),
tetivikom (Smilax), zelenikom (Phjllirea), veprinom
(Ruscus aculeatus) i dr.


U nas i u Dalmaciji cvate crnika mjeseca travnja ili
svibnja, a zrela ploda ima još u prosincu, kako nam to svjedoče
po Freyn u ubrani pojedinci kod Pulja u Istriji. Za
Dalmaciju spominje Dr. Giircke odliku agrifolia (i u
Francezkoj, na Siciliji), za Hrvatsku odliku smilax , koja
raste i u Španiji.


Drvo je crnike težko, čvrsto, trajno i elastično, daje krasnu
polituru, kao gorivo veliku vrućinu i čestit ugljen. Kora je
vrstna za učinjanje koža; žirom se krme svinje, lišćem se hrani
blago, naročito koze, koje crniku dosegnu na najsunovratijim
pećinama. Velika joj je vriednost i u tome, što raste i u najpustijim
kamenim krajevima, prikrivajući tako strahotu krasa.


Božlkovina (Ilex Aguifolmm).


Od svih zastupnika šumske naše flore najzanimivija je
božikovina, božje drievce ili zimzelen, koju Niemci
zovu »gemeiner Hiilsen, Hiilsdorn, Stechhiilse, Stechpalme,
Stecheiche, Christusdorn.


Božikovina je oblikom lista naše najljepše zimzeleno stablo
i malo ima bilina kožnata lišća, koje bi tako veliko bilo,
kao lašteći, izverugani, nazubljeni i trnoviti list božikovine, koji
može biti i opružen (flach). Radi ugledna lista, biela cvieta i
crvenih plodova, obljubljena je božikovina i u našega naroda.