DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1900 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 97 —


Hrastov crvac.


Piše Dr. lug. Langhoffer.


Sa raznih, strana tuže se na crvca, koji se pojavljuje na
hrastu a to me nuka, da progovorim o njem na ovom mjestu.


Hrastov crvac, Kermes reniformis Geoffr, spada
medju vede crvce, jer razvijena ženka, koju mi obično nadjemo,
biva 3—4 a i do 5 mm. duga, 2—4 mm. široka a 2—3 mm.
debela. Mužjak je jasno crvenkasto smedj 1 — l´U mm. dug,
sa posve malenom glavom, kratkim ticalima, ima 2 posve prozirna
krila, sa nježnim žilicama, a ta krila su 2 put tako duga
kao tielo. Mlade ženke iz početka su sivkasto smedje, kasnije
budu smedje, a oblikom su kao kruška, kasnije kao štit.
Oplodjena ženka leže jaja pod sebe, pogine i osuši se, a
to biva koncem svibnja, ili polovicom lipnja, kad štit poginule
majke štiti jajašca, iz kojih se razviju jasno smedje
ličinke, podju na lišće hrasta, a na zimu zavuku se u pukotine
hrastove kore, gdje se svojim rilcem čvrsto prisišu. Ženke
izlučuju Ijepivi sok, koji u proljeće kaplje sa stabla ili po
njem curi.


Ova vrst slaže se po svoj prilici sa Lecanium quercus,
što ju je tako nazvao profesor šumarstva u Nancy-u Henry,
kad ju je 1891. R. de Lapasse opazio na nekim dobrima Francezke
(Bouconne Montechij. U madžarskom entomološkom časopisu
»Rovartani Lapok« VI. 1889. svezak 4. priobćuje g.
Drag. Ratkovszkj, da je g. 1898. našao tog crvca u obilnoj
množini u obćini Osorna, županije šoprunske, a od tog doba
da se je crvac tako raširio, da ga sada ima Va hrastovih
šuma županije mošonjske i šoprunske a g. I. Jablonow8ki,
predstojnik kr. ug. entomološke postaje u Budimpešti veli u
istom svesku tog časopisa, da je tog crvca našao na raznim


mjestima Ugarskeosobitu važnost.
a i u Berlinu, nu ne pripisuje tom crvcu
Usmatra
njemačkim časopisima
se ga sad manjim sad
piše se
večim
takodjer
štetnikom.
o tom crvcu,




ŠUMARSKI LIST 2/1900 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 98 —


Prošle godine dobio sam od brodske imovne obdine na


istraživanje komade hrastovih stabala, na kojim sam našao,


imenito u pukotinama kore, dosta crvaca a kora sama bila je


mjestimice tamna, čak crna. U popratnom spisu spominje se,


da hrastovi poemu crniti, na vršcima se suše, vremenom posve


pocrne i poginu, pa je bojazan, da 6e se velike površine osušiti.


Što je tu na stvari? Crvac kao malen kukac mogao bi
posve mladim hrastićima i mladicama većih hrastova naškoditi,
ako ih se sabere velika množina, mogu oni i na starijim hrastovima
zategnuti pupanje, slabiti prirast, nu teško je vjerovati,
da bi oni mogli uništiti 30—40 godišnje hrastove naše
brodske imovne obdine, prem je tog mnijenja i Henschel kad
veli za Leeanium quercus L. u 3. izdanju svoje knjige: Die
schadlichen Forst- und Obstbaum-Insekten Berlin 1895. str. 513.
ovo: Aus Novigrad bei Kopreinitz (Slavonien) erhielt ih einen
45 Jahre zahlenden 22 cm. starken Eichenstammabschnitt mit
dem Bemerken eingesendet, das die Baume auffallend krankeln,
und man das Eingehen derselben befiirchte, und dazu war,
wie die Untersuchung ergeben hat, aller Grund vorhanden.
Zweifel8ohne gehort demnah L. quercus zu den schadlichsten
Cocciden. Arten«. Ja sam pisao u naš Novigrad, nu nisam
dobio odgovora, vjerojatno se tu ili radi o jednoj te istoj vrsti
Kermes reniformis ili Kermes variegatus Geoffr. koji je nadjen


i u Sv. Križu kraj Senja. Na stvari to ništa ne mijenja.


Ne poznam prilike dotičnih naših šuma, a nisam ni stručnjak
u šumarstvu, da mogu znati za pravi razlog toj bolesti, ali sva
je prilika, da su tu crvci a š njima u savezu crna kora tek
pratioci te bolesti Crvci izlučuju Ijepivi sok, na koji se pri-
Ijepe truske raznih gljiva, često i one saprofitičke gljive, od
kojih kora pocrni. G. sveuč. prof. Dr. Heinz rekao mi je, da
je od takvih gljiva i kora naših hrastova pocrnila, ali kako
to nisu parazitičke već samo saprofitičke gljive, ne prijeti ni
s te strane pogibelj. Drugo je pitanje, da li ne leži zoološki
ili botanički uzrok bolesnih stabala u korjenu, ili oko njega?
Ili je možda sve to skupni učinak od više bolesti, kako je to,




ŠUMARSKI LIST 2/1900 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 99 —


čini se u Njemačkoj slučaj ? Sumarnik Brecher iz Griine\vald-a
u provinciji Saskoj tuži se u »Forstlieh naturwissen8chaftliche
Zeitschrift« 1897. str. 66. itd., da već više godina opaža kako
kora 40^—-70 godišnjih hrastova bude od hrastovog crvca jako
ispucana, pocrni. To bi bilo kao kod nas, ali on spominje još
jedan, po mom mnienju mnogo nepovoljniji pojav.


Načine se na hrastovima rane, poput raka, iz kojih curi
sluz, sa intenzivnim mirisom kvasca, razvija se vrijenje kao
kod octa. Nadje se tu kao prva gljivica Endomjces Magnusii,
jaka gljivica vrijenja, a pridruži se na skoro Leuconostoc Lagerheimii,
a tu se brzo nadju, osim poznatog crvića iz octa
Anguillula aceti, razni kukci: leptiri, kornjaši i muhe, koji ne
samo da se tu goste pa čak i opiju, nego legu tu i jaja, a
ličinke tu se tove, ranu povećavaju, kao sto znadu upljuvci i
rane na životinjama povećavati. Naravno je, da rastvaranje
gnjiloba rane prelazi i u drvo, koje gubi tim na cijeni, Brecher
veli, da ubodi crvaca daju zgodno mjesto za takove rane, ali
sam veli, da je našao sluza i rana i tamo, gdje nema crvaca,
prem je moguće, da su tu bolest prenjeli kukci sa gozbe na
bolesnom stablu. Brecher veli, da u vlažnim šumama, slabog
tla, jače se opaža ta bolest.


Iz sveg ovog vidi se, da stvar još nije posve jasna obzirom
na uzrok, pa treba tu još daljnjih motrenja i proučavanja.


Osim Novigrada i okolice Dubrovice u brodskoj imovnoj
obćini dolazi bolest hrastova i drugdje, kako mi reče g. urednik
prof. Partaš, pa bi dobro bilo, da naši šumarski stručnjaci
pomno pregledaju svoje hrastike, ne bi li njima pošlo za
rukom stvar razbistriti.


Iznašanje drva preko tudjeg posjeda i ustanove
§. 24. šum. zakona.


Piše Grašo Tac, kr. kot. iumar.


U praktičnom životu, dobro je, da se sve zna. Tako je i
u šumarstvu.