DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1900 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 134 —


pina anilinovog sulfata bojadiše ga u prisutnosti sumporne
kiseline intenzivno žuto; tom reakcijom možemo dokazati
drvne čestice u papiru. Floroglucin i solna kiselina,
bojadišu odrvenjene menbrane crveno, a fenol i koncentrovana
solna kiselina modro.


Čini se, da je lignin smjesa raznih tvari. Pošto se lignin
topi u Schulzeovoj tekudini (kalij, klorat J~ dušična kiselina)
to možemo lako količinu lignina (inkrustiranili tvari) u drvu
opredieliti. Borovina sadržaje 41´097o, a hrastovina 54-127o it. d.


Dalnji pratioc celuloze u drvu je drvna guma (ksilan),
koju možemo prirediti ekstrakcijom drva s natrijevim lugom.
To je amorfna masa, koja se razpada lako na ksilozu ili drvni
slador (C^ H,„ Oj .


Na inkrustirane tvari nadovezuju se i kutikularizirajuće
substancije, koje pretvaraju infiltracijom kutina celulozu u kutinizovanu
kožu (t. zv. kutikulu), koju nalazimo na površini
zelenih stabljika, plodova, lišda i t. d.


Vanjski slojevi stanica, koji štite bilinu od vanjskih nepogoda
imadu staničnu kožu infiltrovanu sa posebnom substancom
suberinom (plutovina u. pr. na kori). Kemijski čist suberin nije
uspjelo pripraviti; na temelju novih iztraživanja drže ga smjesom
glicerin etera stearinove (C^g H^g O2) i felonove kiseline (C^g
H42 O3), po tome bi sastavu odgovarao mastima. Plutasta i
kutinizovana koža poznaje se po tome, što se u koncentrovanoj
sumpornoj kiselini ni nakon duljeg djelovanja ne topi. Koncentrovana
kalijeva lužina bojadiše ju opreznim grijanjem žuto;
Schultzeova tekućina ju ne topi. Kuhanjem sa alkalijama razpada
se suzerin i kutin na stearinovu i felonovu kiselinu.


Time bi opisali najglavnije sastojine svakoga drva. U što
se ove sastojine pretvaraju suhom destilacijom bilo je već u
našem listu govoru. Na koncu je vriedno, da spomenem jošte
jednu važnu kemijsku i fizikalnu promjenu drva, koju uzrokuje
toplina.


Svakome je poznato, da velika većina krutih tjelesa prelazi
povisivanjem topline u tekuće stanje; kod plinova je obratno,