DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1900 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 130 — Sve one tvari, koje izgaraju kada zapalimo drvo, ili koju drugu bilinu, spojevi su ugljika, te se zovu organske tvari. Vegetabilne organske tvari prelaze izgaranjem u ugljičnu kiselinu, amonijak, vodenu paru, dušik, dakle u same plinovite spojeve, koji se razplinu kao dim. Sve ove tvari, koje dolaze u životinjskom i bilinskom tielu a sadržavaju ugljika, zovemo organskim spojevima. Ime im potiče iz starih vremena kada su još držali, da se mogu stvoriti samo u organima životinja i bilina djelovanjem tajinstvene životne sile (vis vitalis). Ovu je tvrdnju oborio god. 1828. kemičar Wohler , koji je prvi priredio organsku tvar mokračevinu umjetnim putem iz neorganskih tvari. Kasnije je uspjelo pripraviti u laboratoriju umjetnim putem mnogo spojeva, koji dolaze samo u živim organizmima. Prem moderna kemija danas takove spojeve neprestano gradi, ipak nije mogla razsvietliti komplicirani sastav još mnogih tvarih, koje sastavljaju živa bića. Velika množina organskih spojeva, koja dolazi u stanicama bilja, sastavljena je iz razmjerno malo elemenata, a poglavito iz ugljika, vodika, kisika, sumpora i fosfora. Mnogi od njih se nalaze samo u pojedinim dielovima biline, a drugi samo u pojedinim vrstima. Medju najvažnije bilinske tvari spadaju sliededi organski spojevi: 1. ugljični hidrati, obćenito bilinske tvari medju koje spadaju: celuloza, škrob, dekstrin, sladori i razne gume; 2. bilinske kiseline, kao vinska, oksalna, jabučna i t. d. i trieslovine; 3. bilinske masti; 4. eterička ulja i kamfori (n. pr. terpentinovo ulje u crnogoricama i kamfori u lovor-kamfoni) ; 5. smole i slične tvari (n. pr. u Pinus maritima ima abietinove kiseline); 6. glukozidi, kao amigdain u koštunjačama, saliein u vrbama, populin u topolama, eskulin u divljem kestenu, kvereitrin u hrastovima, koniferin u crnogoricama i t. d. |