DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 219 —


Zemljištne zajednice, njihov postanak, razvoj i
uredjenje.


Piše Grašo Vac, tr. kot. šumar.


U cienjenom »Šumarskom listu«, doneseno je više razpravah
o zemljištnim zajednicama. Dapače doneseni su i nacrti
»pravilnikah«, kako da se zemljištne zajednice samostalno urede.
Mnogi cienjeni čitatelj možda je mislio, da je time dokrajčena
tema, o toj velevažnoj zakonskoj instituciji, — nije. —
Ono je istom početak. Gradiva ima i za više godina To donaša
sama praksa, ta vječna škola u prirodi i u narodu. Kada
bi mi svi, koji imamo posla sa zemljištnim zajednicami, o tome
u »Šum. listu« raspravljali, i kada bi svatko iz svojega kraja
donašao primjere o uredjenju zemljištnih zajednica, tada bi
istom imali cielokupno gradivo pred sobom; tada bi imali pred
sobom sliku ciele Hrvatske i Slavonije u tom pogledu.


Velika je razlika već prema pojedinom mjestu, a kakova
je istom razlika u cieloj domovini. Velika je razlika izmedju


t. ZV. provincijala i bivše Krajine, izmedju bivših kmetovah i
plemenitašah i t. d.
Izraz prava suvlastnosti na zajedničku imovinu jeste kod
nas raznoličan; mi svrha suuživanja jeste manje više jednolična.
Stoga ali moramo poseći i za povješću, da nadjemo prvi postanak
zajedničke imovine. Prije nego li podjemo tražiti taj
postanak zemljištnih zajednicah i dalnji razvoj istih, idemo da
predočimo cienjenim čitateljima one zakonske ustanove, koje
govore 0 tom, na koje se sve objekte proteže nakon o uredjenju
zemljištnih zajednicah; kada to znademo, nastaviti ćemo
dalnje naše razmatranje, a za podlogu služiti će nam obća, i šumarska
povjest od prof. F. X. Kesterčaneka, razne zakonske
ustanove, a i vlastita opažanja i izkustva. Zakon zem. zajednicah
propisuje:


§.1.
»Svaka skupina ili zajednica ovlaštenikah, kojim bud po
pravnih uredbah, potičućih iz dobe prije krieposti gradjanskog




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 220 —


zakona, bud na temelju zakonite provedbe razriešenja urbarske
sveze, bud po i?. 1 7. temeljnog krajiškog zakona, pripada skupno
uživanje stanovitih zemljištah, ima biti uredjena po propisih
ovoga zakona. Naročito odnose se propisi ovoga zakona na
skupine ili zajednice, sastojale one iz ovlaštenikah budi kojega
stališa, plemićali ili neplemidah, ili bivših krajišnika, nazivale
se one plemenitom, imovnom, urbarskom obdinom, selom,
mjestom i t. d.


a) Ako pojedinim ovlaštenikom ili skupinam ovlašteničkim
pripadaju skupni užitci s naslova zajednice vlastnosti, pristojeće
im nerazdjelno na dotična skupna zemljišta;


b) ako pravo vlastnosti skupnih zemljišta pripada občini
(urbar, obćini, selu, mjestu), ali je ipak pravo na skupne užitke
od tih zemljištah ovisno o posebnom ovlaštenju, spojenu bud
s osobom ovlaštenikovom, bud sa zemljištnim posjedom njegovim
(§. 2. a) 0. z.)«.


§. 1. predočen — kazuje nam, na koje se sve objekte
ne proteže zakon zem. zajednica.


y. 2.
»Ustanove ovoga zakona ne protežu se:


a) na takova zemljišta, koja po svojoj pravnoj naravi spadaju
u vlastničtvo slob. i kralj, gradovah, trgovištah i inih
upravnih obćina;


b) na šume pripale krajiškim imovnim obćinam, po zakonu
od 8. lipnja 1871. dok ne pripadnu provedenom diobom zajednicam
ovlaštenikah, nastanjenim u području pojedine upravne
obćine ili diela njezina (mjesta, sela);


c) na šume i pašnjake još zajedničke vlasteli i bivšim
podložnikom, dok ne budu odciepljeni u smislu carskog patenta
od 17. svibnja 1857.;


d) na zemljišta koja tvore već od prije godine 1848. zajedničku
vlastnost vlastele (komposesorate), zatim na zajednice
vlastnosti, nastale nakon krieposti gradjanskog zakonika, po
načelih toga zakonika, a koje se ne osnivaju na prestanku
urbarske sveze;




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 221 —


e) na zemljišta različitih crkvenih korporacija;
f) na zemljišta kućnih zadruga«.
Pošto sada znamo, na što se sve proteže i ne proteže


zakon o uredjenju zemljištnih zajednica, možemo sada priedi na


I. Obćeniti dio.
Od prve seobe Hrvatah u današnje krajeve, pak sve do
danas, uzdržan jeste karakter zadružnog života kod nas. Zadrugarstvo
ili zajednica porodice i imovine, jeste glavno obilježje
Hrvatah t. j . pojtim obdeg ili zadružnog imetka, jeste u nas
od pamtivieka razvijen.
Svaka obitelj ili pleme živila je združeno ; više onakovih
zadruga sačinjavalo je »naselje«, te su tako nastala prva pojedina
selišta; a iz više selištah — sela, mjesta i t. d.
Još u vrieme dolazka Hrvatah, bilo je u svim krajevima
dosta šuma. Jedino oko gradovah i tvrdjavah bile su šume
izkrčene; dočim po prostranim krajevima krčene su šume, za
vrieme razvoja i selitbe naroda t. j . za pojedina »naselja«, od
kuda su se sve dalje, kako rekosmo, razvijala sela, mjesta i t. d.
Naš narod bavio se je od vajkada, pa i danas, stočarstvom
i ratarstvom. U prvom ali redu bilo je stočarstvo glavna
grana privrede starih Hrvata. Po prastarim šumama širila su
se stada, a razštrkane kolebice po šumah, bile su prvo utočište
naših pradjedova. Stada su pasla većinom zajednički, kao što
je to i danas običaj!
Još za vrieme Rimljanah bila je u Hrvatskoj cestovna
mreža razvijena; ona je presjecala šume i spajala razne gradove
kao Castaviu, Tersatum, Tergestum, Sisciu, Celeu, Sirmium,
Mursu, Salonu i t. d.
Ta cestovna mreža pridržana je i kasnije, dapače uzdržala
se u glavnom i do danas, uz nju su se većinom i podizali gradovi,
tvrdje, sela i slična »naselja«. Dakako da je toga mnogo
razštrkano bilo i po šUmah. Ceste su jedino prekidale sklop i
Buvislost šumah. Kada se je ali počelo razvijati stočarstvo i
ratarstvo, tada je odpoČelo i prvo krčenje šuma. Od hrvatskog




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 222 —


mora ovamo, počela se je zemlja sve više napuČivati (?), a to
je i prvi korak krčenju šumah i osnivanju selah.


Uživanje šume, bilo je tada slobodno, zaoto demo spomenuti
onu poznatu: »koliko bi komu drva trebalo, toliko bi si
po volji i po izboru u susjednih šumah posjekao i izradio. Ta
šuma je rasla, dok je čovjek spavao, a narod ju smatraše
obcim darom božjim, poput vode«.


Uz drvo davahu šuma djedovom našim ipak još i ine koristi,
a to prije svega žirovinu i pašu. Buduć pako, da je
u zatvorenih šumah slaba paša, to si je narod prebirajudi
sječom šume na daleko po malo stvarao žirovnjake,
pašnjake i livade«.


Usljed raznih zgoda i nezgoda u Hrvatskoj, ako se i jesu
mienjale političke prilike, narod se u svom životu, radu i
čuvstvu i t. d. nije promjenio sve do danas.


Istina Bog, sa kulturom krede naprvo sve u životu. Tako
je u ratarstvu i stočarstvu. Nu u glavnom kako je u početku
bilo, tako je i danas. Bez šumah i pašnjakah ne ima zajedničkog
uživanja drva, paše, žirovine i t. d. Bez krčenja šumskoga
tla ne povedava se površina tla oranice, pašnjake i livade
i t. d. To je prije bilo, a i danas. Oboje, naime stočarstvo
i ratarstvo ima dakle izvor u šumi i na
šumištu . Razvojem političkih odnošajah u narodu, razvijali
su se i razni stališki odnošaji. Kraljevi darivali bi mnoge
šume vlasteli i plemićima t. j . odličnim porodicama, te su tako
postala vlastela, plemidi vlastnici zemaljah, a ovim opet bili su
seljaci podložnici ili kmeti, a to je od vajkada seljak-ratar i
bio. Dakako, kako gore iztaknusmo, pravo vlastnosti šuma
mienjalo se je razvojem ratne srede i političkih odnošajah. ali
potrebe ratara-seljaka, u stočarstvu i ratarstvu — ne! Sve je
danas, kao i prije! Zaposjednute komade oranica, livada i
šumah, omedjašivali su si posjednici i zadrugari; dočim je
zajednička imovina više zadrugah, selah, mjestah i t. d. bila slobodna
za uživati dotičnim pripadnicima »naselja«, sela, mjesta
. obdine.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 223 —


Tako se je to od vajkada razvijalo, sve do u XVIII. i


XIX. stoljeće. Od to doba, postaje nam slika šumskog gospodarstva
i vlastničtva sve jasnijom, a naročito glede zajedničke
imovine.
Razvojem političkih prilika u našoj domovini,
te usljed neprestanih ratovah i mienjanjemprava
i ustava, postali su u t. zv. provincijalu vlastelini,
plemići, biskupije i t. d. vlastnicima svijuh
šumah, a u bivšoj Krajini država.


Za uredjenje posjedovnih odnošajah, izdavani su i u starije
doba zakonici, statuti i naredbe. Spomenuti ćemo njekoje.


God. 1214. zakon krčki.
» 1280. zakon vinodolski.
> 1388. krčki statut o sječenju drva.
« 1325. Istarski razvodnik posjeda.
» 1514. »Tripartitum« od Verbocziusa, uredjuje od


nošaje i sječu u šumah, te pašu.


» 1452. »Reservatno pravo« za vrieme mljetačke republike,
koje se je protezalo na hrv. Primorje
i Istru.


» 1452. »Obći šumski red« upodpunjen g. 1475.
1771., 1777.


Tako smo eto u kratko promotrili i predočili prvobitno
gtanje šumah i uživanje istih, kao i razvoj (zajedničke) imovine.
Usljed raznih razprah, nesuglasicah izmedju vlastelina
i kmeta, bila je država prisiljena, da posjedovne odnošaje i
način uživanja zemljišta uredi. S toga ćemo početi razmatrati:


II. Prvo zakonito uredjenje.
Od neprocienjive je važnosti »urbarium« blagopokojne carice
Marije Terezija od god. 1755. U IX. poglavjah ovoga zakona,
uredjeni su odnošaji izmedju vlastelina i njegovih podanika.
Idemo, da promotrimo one ustanove, što se odnose na
našu razpravu.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 224 —


II. del §. 3. propisuje glede z a j e d n i č k e p a š e sliedeće:
»za kmetsku marhu, na koliko prilika kotara dopusti, mora
za dosta paše biti, iz kojega pašnika (svakako zajedničkoga)
kmeti za voznu svoju marhu, znanjem i dopuštenjem
gospodskim, nekoju stranu gojiti i prepovedati mogu (branjevina),
tak vendar, da na takovoj za se odlučeni i prepovedan
i paši , i gospodska vozna, s nikakvim pak načinom,
čreda more se pasti. Vu kojem pak kotaru paša bi tesna bila,
onde niti s oranjem, niti s drugim načinom na menje se
spraviti nesme«. To nam je jasan dokaz, da je
mnogo prije »zajedničkih pašnjakah«, (šumicah,
lugovah i t. d.) bilo, pak se ovim samo pravo uživanja
uredjuje i uzakonjuje.
§. 4. propisuje ustanove glede drvarije;


S. 5. propisuje ustanove glede gradje;
§. 7. propisuje ustanove glede žirovine u svih vlastelinskih
suma;
§. 8. sadržaje propise glede zajedničkih šuma kako
sliedi:
»Ako bi se pak koje selo znašlo, koje bi svojega luga
na hiže razdieljenoga imalo i takovoga nadalje ladati željelo,
iz takovoga luga (zajedničkoga svakako) drva za
oganj i za. zdanje, kak tulikajše za žirovinu, branje ruha iliti
gubača, kmeti samo za svoju potreboču, prez svakoga
gospodi podanka slobodno imali budu i t. d.« Evo prije 150
godinah, uzakonjeno je »zajedničko uživanje paše i šume«. To
je dokaz, da je mnog o prij e »zajednica imovine« postojalala
diljem ciele Hrvatske, kako je u uvodu ove razprave i spomenuto.


Proučimo li potanje važni taj spis, to vidimo, da je »urbarium
« bio od prevelike važnosti po dalnji razvoj naših agrarnih
odnošaja, a svi kasniji zakoni i naredbe, tičuče se šumarstva,
temelje se na istom; imenito pako i razni zakoni najnovijega
doba kao n. pr. zakon o segregaciji občinskih šuma i
pašnjaka, zakon ob odkupu servituta, odkupu gornjih daćah
ili gornica i t. d.; nije dakle ni čudo, da su ustanove urbarija,
u pravom smislu rieči postale najpopularnijim zakonom




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 225 —


naroda hrvatskoga. Da se je »urbarium« i provadjati mogao
glede šumah, izdan je god. 1769. zakon o čuvanju, zaštiti i


uzgoju šumah.
Spomenuti demo samo one ustanove, koje se odnose na
»zajedničke šume i pašnjake«, jer nam je to samo cilj.
§. 31. odredjuje: »znano je, da kmeti i podložniki ,


iz svojeh kmetskeh, ali obćinskih, kak i gospodarskeh loz
(šuma) i t. d.«


§. 47. propisuje glede sječe i to: »kada kmeti vu loza h
(šuma) obćinskih i t. d. »Ako pako loze obćinske i
kmetsk e tak velike i prostrane budu, da se na više let poleg
rečenoga derv sečenja reda razdieliti budu mogle i t. d.«


Ovo nam je jasno, da su t. z. »loze obćinske« dosta prostrane
i velike bile.


5. 50. odredjuje sadnju drva na svim praznim mjestima
... . »koje goder hiže stanovnik, . . . daklam pred hižum, za
hižum, dvorištem, vertom . . ali tratinami prazno i za sadjenje
drv prikladno mesto najde zasaditi bude moral«.
Te tratine su svakako na mnogim mjestima današnji pašnjaci
pored mnogih sela, mjesta i t. d.
§. 53. odredjuje glede pravednog uživanja zajedničke imovine
t. j. »da loze nerazdelene, i mnogem skup ladavcem
obćinsk e vekšem talem opušdene bivaju i t. d.«


Tako smo predočili najstarije podatke, glede »zajedničke
imovine — šume i paše«.


To su prvi izrazi, odkuda su postale današnje zemljištne
zajednice u t. z. provincijalu. Pošto je razvoj prava vlastničtva
i posjeda suma u bivšoj krajini i provincijalu raznolik, to ćemo
i mi ovu razpravu razdieliti u dva diela.


III. Razvoj i uređjeiije urbarskih odnošaja u t. zv.
provincijalu
a)Prviurbarskizakoni.


Vidili smo, da je prije spomenuti »urbarium« prvi zakon
0 uredjenju urbarskih ođnošajah. Istina Bog izdana je jedna
17




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 226 —


naredba i god. 1737. ali se nije obdržavala po vlastelinima.
Nu urbarium od g. 1755. vriedio je samo za Hrvatsku, dočim
je za Slavoniju izdana naredba god. 1756. Uvedbom tih »urbariuma
« odpočela je »mjera selišta i ustanovljenje veličine istoga,
te uredjeuje dužnosti i prava skopčana sa istima« ; a u r edjene
su i obćine. Tu je prvi početak ustanovljenja »selištne
pripadnosti«, koje se je mjerilo po veličini »naselja« — »sela«.


— Po ovoj izmjeri nastalo je 1, 2 i više selišta, ili prema
veličini površine i manje, do Vs selišta. God 1773., 1780. i
1791. izdane su ponovno carske naredbe, kojim se prije izdani
urbarialni propisi ustaljuju i prilagodjuju odnošajima. —- Dakako,
da su i za pojedine važnije slučajeve izdani posebni propisi,
pošto je uvjek bilo trvenja izmedju vlastelina i kmeta ratara.
Od velike je važnosti naredba od g. 1791. da se seljak seliti
smije. »Slobodan je postao!« Tu je leži početak, da su se
kmetovi iz svojih »naselja« seliti počeli u hrpe, te je više zadrugah
(obitelji) došlo skupa, pak su tako počela postajati sela. (?)
Pored sela, mjesta i t. d. bilo je svakako i »zajedničkih pašnjaka
i šuma«. Ovi odnošaji trajali su do g. 1836.—1848. t. j .
važili su sve do tada prvo izdani »urbarski zakoni« i propisi,
premda različiti za Hrvatsku i Slavoniju. Od to doba počelo
se je sve — prema okolnostima — mienjati preudešavati i
popunjivati.


b) Z e m 1 j i š t n 0 u r e d j e n j e.
God. 1836. odpočelo je uredjenje zemaljah i selištah;
dočim je i ostalo pravo kmetova na drvo i ine užitke uredjeno
u vlastelinskih šumah. Zakonskim čl. VI. i X. od god. 1836.
izdani su shodni zakoni, propisi i naputci glede »uredjenja zemaljah
«. Tim »uredjenjem« odpočela je i prva komasacija zemljišta.
Cieli posjed podložnikah — kmetovah — izmjeren je
i veličina selišta ustanovljena je. Sve vrsti kulturah razvrstane
su u rudine, parcele su brojno popisane, površina izračunana
je i tako je osnovana neka vrsta — katastra. Ovomu uredjenju
služio je za obdu podlogu »zemljarinski provizorij« od g. 1819.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 227 —


do 1821.; dočim je stalni uveden god. 1849. Obnovljena je


g. 1860.—1864. katastralna izmjera i procjena zemalja; dočim
je procjena još nadopunjena zak. čl. VII. od god. 1875.
Usljed ovog »zemljarinskog uredjenja«, izlučeni su zajednički
objekti, koji su vlastnost urb, obćinah, selah, mjestah.
i t d. Naročito godine 1840—1845. izlučeni su tada pašnjaci
u Slavoniji, obrašteni većinom raznim drvom, a ponajviše cienjenim
hrastovim, (ti su hrastovi kašnjeliep dohodak dali). Nizine
pako kraj selah sačinjavale su močvare, trstike, bereke i t. d.
a većinom vlastnici su istih urb. obćine, odnosno bližnja sela.
To mi je poznato iz prakse, naročito dok sam u Podravini
službovao (Dol. Miholjac, Osiek). S toga podpunim pravom
tvrditi možemo, da su na mnogim mjestima pašnjaci
mnogo prije izlučeni, nego li je provedena segregacija
šum ah. To se je dogodilo prigodom »zemljar. uredjenja«.


I tu leži postanak mnogih zemljištu ih zajedn
i c a h. Cim je prije koje vlastelinstvo svoj posjed i posjed seljakakmeta
uredilo, tim su bili bolje uredjeni pravni odnošaji, a
odnosna urb. obćina, selo i t. d. moglo je nesmetano uživati i
uredjivati svoj zajednički posjed, pašnjak ili šumu.


Spomenuti moramo saborske zaključke od god. 1848., koji
su mnogo doprinieli, da su se odnošaji izmedju vlastelina i
kmeta-ratara uredili.


Zak. čl. XXVII. ukida robotu. Zak. čl. XXVIII. uredjuje
prava drvarine, pašarine i žirovine, kao i shodna glede uzgoja i
uzdržavanja šumah. Saborski zaključci od g. 1848. u mnogom
su poboljšali stanje seljaka-ratara! Iz cieloga ovoga razlaganja
proizlazi, da je obći zajednički posjed već više stotina godinah
prije postojao na mnogim mjestima.


c) Segregacija šumah i pašnjakah.
Provedenjem segregacije izmedju vlastelina i seljaka, odštećuje
se seljak za sva podavanja »zemaljskom gosponu« (ili
inim vlastnicima zemljišta), to jest izlučenim djelovima
same šume ili šume i pašnjaka, odštećen je on za »pravo služ




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 228 —


nosti drvarije, žirovine i paše u vlastelinskih šumah. Za sva
vremena izlučeni su segregacijom drvarinski i pašarinski djelo
vi bivšim podanicima i kmetovima. Evo tu jepravi prvi
postanak mnogih, zemljištnih zajednicah u Hrvatko
j i Slavoniji ! Cielokupno uredjenje, segregacija, provedeno
je na temelju carskog patenta od 17. svibnja 1857.
(zemalj. vladin list I. razdiel komad XIX. 1857.). Pošto je
ovaj patent od velike važnosti po postanak i razvoj zem. zajednicah,
idemo da ga pobliže sa našega stanovišta predočimo
i promotrimo.


Cieli car. patent razvrstan je na 4 odsjeka, a sadržaje
42 paragrafa.


I. odsjek sadržaje: »Propise kako se urediti imadu zajednička
ona posjedna razmjerja, koja postoje medju njegdašnjimi
gospoštinami i bivšimi njihovimi podložnici i podanici«.
II. odsjek sadržaje: »O komasacijah i o novom dieljenju
posjedah«.
III. odsjek sadržaje : ~^>0 sudovih, koji de obavljati uredjivanje
iliti regulaciju razmjerjah posjednih«.
IV. odsjek sadržaje: »O postupku kod sudovah urbarskih«.
Za nas je od velike važnosti I. odsjek sa svojih 12 paragrafah,
dočim ostali odsjeci propisuju sudovanje, uredovanje i
cieh postupak konačnog uredjenja. S toga ćemo donieti njekoje
paragrafe u cielosti, ili pojedine odlomke istih.


§. 2.


»Pašnjaci imadu se odciepiti i urediti po postojavših zakonik
urbarskih. Grmlje (Gestriippe), kojim su se ljudi
do sada koristili kao pašnjakom a ne ujedno kao
šumom, ima se smatrati kao pašište. Ovim uzakonjena
je i priznato, da je: »do sada« bilo zajedničkih pašnjakah


t. j . da je »zajednička imovina« postojala mnogo prije ui´barskog
uredjenja i segregacije!
Nadalje "propisuje ovaj paragraf: ^>Gdje su ljudi imali
pravo pasti marhu svoju u šumah gospoštinskih ... . ondje se




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 229 —


»u to ime u smislu zakona §. 3. VI. 1836., doznačiti imade
iz ukupnosti šumah.... ili iz drugih zemaljah . . . Tim
je dokazana naša tvrdnja u »obćenitom dielu«, da je blago
slobodno paslo po šumah.


§. 3.


»Pašnjak , koji je zakonito jur ve6 odciepljen, ili koji u
buduće putem zakonitim odciepljen bude, tak o i šum a i
trstik, odciepljeni u smislu zakonah, podpuna su
svojina bivših podložnikah i t. d.«


^. 6.


»Što se tiče odkupa onih koristih, što su ih bivši podložnici
po zakonu imali iz šumah njegdainje zem. gospode (pod
kojimi medjutim nerazumjevaju se šume one, koje su već uslied
§. 19. našega patenta od 2. ožujka 1853. postale vlast nin a
njihova ) imadu u tom obzira valjati propisi sliedeći: »Gdje
se bivši podložnici po zakonu drvare iz šum ah gospoštinskih,
ima im se umjesto toga odciepiti primjeren
diel iz onoga ukupaistih šumah, koji im je
po zakonu do sada služio za drvarenje. . .. »Svaka
stranka imade u onom dielu šume, koji je za nju odciepljen i
odredjen, podpuno pravo na koristi šumske, nego se ima držati
propisah šumsko-redarstvenih!« . . .


Js. 7. propisuje »kolik je prostor šumski potrebit, da se


S
namiri ono. što je pronadjeno, da bivšim podložnikom pripada.
Pripadnost šume može se odmjeriti od % jutra i ne više nego
6 jutara po leOOG", a prema okolnostima i više, a podnipošto
preko 9 jutararah. »Može se odmjeriti i manje, nego poldrugo
jutro. Nadalje valja paziti na to, da šumski dielovi,
odciepljeni za podložnike, budu takovi, da
se oni uzmognu izistih postojano drvariti«.


§. 8. propisuje »da se ima i za duhovnike i školnike
(učitelje) odciepiti diel šume«.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 230 —


§. 9.


»Suma, koja po propisih ovih odciepljena bude na korist
bivših podložnika, ima se smatrati kao šuma obdins
k a i treba pod nadzorom vlastih političkih nastojati oko nje
i obradjivati ju polag propisah, koji za takove šume obdinske
jurve postoje ili koji još izdani budu. Šumski dielovi
odciepljeni duhovnim pastirom i učiteljem, imadu se uzeti
k šumi obćinskoj«.


§. 10. odredjuje . . . »da će se uživanje primjerenim načinom
proračunati, a tako isto ustanovit će se, kako , gdj e
i u koje će doba bivši podložnici tu stalnu godišnju
količinu drva dobivati«.


§. 11. odredjuje glede uživanja trske . . . »Gdje je stanovit
dio trstita budi obćinam budi pojedinim podložnikom polag
selištah njihovih doznačen bio iznad pristojećih im zemaljah
urbarskih, i za izklopnu njihovu porabu, postaje ta pod-
puna vlastnina njihova«.


Napredkom kulture, jesu već danas mnogi »trstici« odvodnjeni
i posušeni, pak sada služe kao pašnjaci, s kojima su
od vajkada u suvislosti i bili. To se jako liepo opaža u cieloj
Podravini. Usljed segregacije izlučeni »pašnjaci, šume i trstici«
sačinjavaju danas u bivšem provincijalu imovinu urediti se imajućih
zemlj. zajednicah. Segregacija provedena je kod nas
putem nagode ili putem dugoljetnih parnica. Gdje je nagoda
uspjela, tu su brzo odnošaji uredjeni.


Tako primjerice provedena je segregacija većinom putem
dobrovoljne nagode god. 1860. i 1861, u »Valpovštini« (prije
vlastelinstvo blagopokojnog baruna Prandau*), konačno dovršene
su tamo segregacije »putem nagode« do god. 1866. Tamo
su odmah nakon izdanog carskog patenta sve radnje preduzete,
da je dobrovoljna nagoda glede »izlučenih šumah« uspjela.
Pašnjaci su ali na mnogim mjestima mnogo prije izlučeni i to
već prigodom »zemljarinskog uredjenja«. Gdje su ali parnice


* Vidi »Šumar list« za mjesec siečanj g´ 1898. strana 11—28.


ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 231 —


nastale, tu je kasno do segregacije došlo. Razne parnice te
vrsti dokrajčene su u novije doba; a gdje-gdje su još u tečaju.
Da je parnica na štetu šume i šumskog gospodarstva bila, ne
treba nam tek dokazivati. U novije doba, provadjane su segregacije
na mnogim mjestima, pomoću »brachiuma« i t. d. Jedva
su se ipak i u tom pogledu odnošaji popravili i uredili. Kako
u uvodu rekosmo, segregacijom šumah i pašnjakah, nastale
su mnoge naše zemljištne zajednice. Sada će promatrati
sliedeće:


(i)
Uprava, nadzor, uživanje i čuvanje izlučenih
obćinskih šuma i pašnjakah.
Čim jo god. 1857. izdan napred spomenute carski patent
i razaslan 24. lipnja iste godine o izlučenju šumali i pašnjakah
bivšim podložnima, poskrbila se je drž. vlast, da izda zakon,
kako da se ono dobro čuva i upravlja. Carski patent od


24. lipnja 1857. izdan i razposlan 14. kolovoza 1857. — glasi
u uvodu; »Budući je želja Naša, da se osobita ona obramba
vlastnine, uzderžavanja i obradjivanja šumah i nasada šumskih
(Holzpflanzungen) i t. d.« Stoga se podpunim pravom kazati
može, da se ovaj carski patent proteže na sve šume i šumom
obrasle pašnjake. Ovim patentom, uveden je »šumski
zakoni´ od 3. prosinca 1852. kod nas i stavljen
u kriepost 1. siečnja 1858 To je »šumski zakon« koji
i danas kod nas vriedi, i na kojem se cielokupno uredjenje
šum. gospodarstva i uprave temelji. Cesarski patent od 24./VI.
1857. sadržaje V. članakah, a tada sliedi »šumski zakon«. Za
našu razpravu biti će od važnosti, kada spomeno §. 1. š. z.
§. 1. Sume ili lugovi diele se:
a) na lugove državne i t. d.;
b) na šume obćinske t. j. takove lugove i nasade od


drva, koji su vlastničtvo obćinah — gradskih i seoskih; zatim
c) na šume privatne i t. d.
Za nas je od velike važnosti toč. b) §. 1. š. z. Za bolje shva


ćanje same stvari, donjeti ćemo izvadak iz originalnog njemačkog




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 232 —


teksta — koji glasi: §. 1. toč. h) »in Genieind.ewalder d. h.
solche Forste und Holzpf lanzungen, welche der Stadtoder
Landesgemeinden gelioren«. Pojam »Forste und Holzpfflanzungen
« obuhvaća sve obćinske šume, šumišta i sve drvom
obrasle površine, a naročito pašnjake koji gradskoj ili selskoj
obćini pripadaju. Zakonodavac imao je pred očima »obćinske
šume«, koje će se putem segregacije izlučiti,"^ali kriepost istoga
patenta proteže se i na sve ostale površine obraštene drvom —
pašnjake — koji su već i mnogo prije postojali; a zajednička


su vlastnost grada ili sela. To i opet učvršćuje naše tvrdnje u
uvodu spomenute.


O obćem šumskom zakonu ne ćemo na dugo razpravljati,
jer su sve ustanove svakako dobro poznate. Odjel I. šumskog
zakona govori »o gospodarenju šumskom« ; a naročito §§. 9.—17.
š. z. sadržaju sve propise, kako se ima gospodariti sa šumami,
na koje se proteže toČ. b) %. 1. š. z. Naročito propisuje §.18.
š. z. kako se ima postupati u slučaju prieporah, parnicah i t. d.


Bog zna kakova bi sudbina stigla segregacijom izlučene
obćinske šume, da nije bilo §. 21. š. z., koji glasi: »Obćinskih.
šuma nije u pravilu slobodno dieliti«. Gdje


— gdje samo, dozvoljena je dioba. Ovoj zakonskoj ustanovi
imademo jedino zahvaliti, da imademo danas
šumah i šumom obraslih pašnjakah, koji sačinjavaju dobru i
veliku imovinu zemljištnih zajednicah. Zakon bio je tu; ali
težko je bilo bez osoblja koje bi zakon provadjalo. — §. 22.
š. z. donaša liepe propise glede lugarah i šumarah. - Istina
Bog, svagdje su postavljeni lugari za obc. šume, ali domaćih
šumarah Hrvatah bilo je malo. Što je u inozemstvu šumarah
svršilo, otišlo je većinom krajiškoj upravi, dočim je u provincialu
u tom pogledu slabo bilo. Kod samih vlastelina bili su
većinom upravitelji šumah, iz tudjine nadošli. špani, lugari,
lovci. Dakako bilo je i riedkih častnih iznimakah. Pored takovoga
stanja stvarih, bilo je kod nas dosta slabo glede uprave
i gospodarenja obćinskih šumah. — Ipak krenulo je i u tom
pravcu kod nas na bolje.


ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 233 —


Naredbom vis. kr zemalj. vlade od 4. ožujka
1871. br. 2144. uredjeni su kod nas odnošaji ob
upravi, gospodarenju i uživanju obćinskih šuma
u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji


Ta »privremena naredba« vriedila je skoro četvrt stoljeda
(do 1894.). Na temelju iste, uređjivana su šum. gospodarstva ;
crpljene su sve koristi po suovlaštenicih; namještano je šumskoupravno
i lugarsko osoblje. Ne ima bivšeg »urbar obdinskog
šumara«, koji ne bi poznao potanko sve ustanove ove »normativne
naredbe«. Svaki se dobro sjeća tog jedinog šumarskog
oslona i utočišta! Ipak — ali, moramo toj naredbi zahvaliti,
da je šumsko gospodarstvo uredjivano i šuma uzčuvana, te
time osigurana imovina zemljištnih zajednicah.


Spomenuti demo ipak razdieljenje ove naredbe:


a) uprava i gospodarenje u obće;


h) šumarsko i lugarsko osoblje;


c) uživanje obćinskih šuma ;


d) glavna ustanova.


Naredba obuhvaća 50 §§. Spomenuti ćemo zadnji §. 50.
»Sve ustanove šumskog zakona od 3./XII. 1852., koji je cesarskim
patentom od 24./VI 1857. za kraljevinu Hrvatska i
Slavoniju uveden, ostaju u podpunoj svojoj krieposti i imadu
se do dalnje odredbe svestrano i točno obdržavati«. Obćeniti
šumski zakon i ova naredba, jesu — kako rekosmo, u provincijalu
služile za glavnu podlogu gospodarenju, čuvanju, nadzoru
i uživanju »izlučenih obćinskih šumah«. Preustrojstvom
i razvojem političke uprave uredjeni su donjekle i odnošaji
šumskog gospodarstva i uprave u Hrvatskoj i Slavoniji
i to zakonom od 5. veljače 1886. o upravnih odborih, te o
ustroju županijah i uprave u kotarih. Godinu 1886. možemo
uvrstiti po šumarstvo — kao godinu »daljnjega napredka«,
koji je osnovan na novom zakonitom temelju. Nu zlatnim slovima
ostati će u historiji upisana po šumarstvo god. 1894.
Ova godina ostati će i po obće narodno gospodar




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 234 —


stvo neizbrisiva, jer je u Hrvatkoj šumarstvo
dobilo u svakom pogledu stalni zakoniti temelj
i pravac.


Davanje anuitetnih zajmova pravoužitnikom
brodske imovne obćine.


Piše M. Smolčić, rač. oticijal brodske imovne obćine.


Pripadnici odnosno pravoužitnici brodske imovne obćine
uživaju tu pogodnost, da mogu uz osobito povoljne uslove dobiti
zajam.


Imovna obdina osjegura svoju tražbinu tim, što gruntovno
uknjiži pravo zaloga na nekretnine zajmoprimca.


Ovim načinom dana je svakom pravoužitniku prilika, da
si jeftinim zajmom popravi svoje gospodarstveno stanje, pak
da mu ne treba tražiti štedionice i spašen je od pogibelji, da
pane u šake raznim lihvarima.


Ova po naš narod veoma koristnu ustanovu, pokrenulo je
još godine 1890. samo zastupstvo imovne obćine.


Od spomenute godine do sada izdala je imovna obćina
zajmom od preko 120 tisuća kruna.


Zajmovi se daju na amortizaciju od 27 godina, a odplaćuju
se unapried u polugodišnjim obrocima uz odplatii glavnice i
kamata (anuitetima).


Posjed molitelja zajma mora biti prost od drugih tereta,
jer propisi traže uknjižbu prava zaloga na prvom mjestu
(primo loco).


Kod odmjerivanja svote zajma, koji je stranka zamolila,
vriedi samo zemljište, kao što su livade, pašnjaci, vinogradi,
vrtovi i t. d., dok se ne osvrće na kuće i druge nuzgrade.


Iznos kontrahiranoga zajma ustanovljuje se prema vriednosti
čistoga katastralnoga prihoda od zemljarine.
Toga radi imade molitelj zajma svojoj molbi priložiti katastralni
posjedovni list.