DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 238 —


raju biti previše vezani u svom dobru, koje su od svojih djedova
baštinili, te trudom i mukom tražiti pripomoći na drugim
stranama.


Kako da stanemo na put šumskim štetama, kod
imovnih obćina bivše Krajine.


Odazivljuć se želji, kako slav. uredničtva, tako i pisca
gornjega članka u broju 3. »Sum. lista» od ove godine, odlučio
sam, u ovom mom članku ne samo iznieti moje mnienje
oduosede se na to pitanje, nego činjenicami i brojevi pokazati,
da mi u obće nismo kadri nikako zapriečiti šumske štete, niti
ih kako reducirati.


Ovo dakako vriedi za imovnu obćinu Slunjsku, kod koje
ja službujem, a vriediti će tako dugo, dok stanje šuma t. j .
količina drva u njima ostane tolika, kolika je danas. (Odnosno
kako ćemo viditi, ona će se i umanjiti.) Da je to neoboriva
istina, tuj netreba puno mudrovati ni dokazivati. Jer ako nam
je godišnji etat neke šume 100 m´, kojega smijemo svake godine
uporabiti, pak ako imamo namiriti kompetenciju pravoužitnika
sa 150 m´, to će biti manjak od 50 m^ — kojega mi dati
ne možemo, jer etat niti možemo niti smijemo po načelih potrajnog
šum. gospodarenja prekoračiti, — pravoužitnici sami
si namiriti, i to praveć šumske štete.


Kazlažući ovo, ja se ograničujem na šumski kotar, kojim
imam čast upravljati, naime na kotarsku šumariju Vališselo,
jer za drugu šumariju Rakovac ne imam podataka; ali ni u
toj šumariji ne će stanje biti ništa povoljnije.


Za podlogu mojemu računu služiti će mi kataster pravoužitnika,
ušumljenih u šume moga šumskoga kotara.


Prema tomu katastru imade u tom šum. katastru ušumljenih
2994 pravoužitnih obitelji, ili još bolje ćemo reći 2994
kućnih brojeva.


Previše bi mi zadavalo posla, da sam sbrajao kompetenciju
tih pravoužitnih obitelji po broju ili veličini selišta.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 239 --
Ja ću stoga uzeti za svih 2994 obitelji kompetenciju u
najnižoj izmjeri, dakle tako, kao da sve te obitelji imadu pravo
dobivati drvo na V4 selišta.


Kompetencija prema užitnom katastru za ´l^ selišta iznosi
i to podpuna 10 pr. metar , a reducirana — upravo nevjerojatno
— 2 prostorna metra.


Da se dakle svim tim obiteljima daje ogrievno drvo po
ovoj najnižoj reduciranoj izmjeri, to bi trebalo 2 X 5994 = 2988
pr. metara.


Osim toga ima se davati ogrievno drvo školama i oblinama
— koje gore uračunane nisu — podpuna kompetencija
za 24 ciela selišta a 21 pr. m. = 504 pr. m.


za 9 puta % selišta a 14*´ » » = 126 » »
» 12 » % » a 17-´ » » == 210 » »
» 7 » 74 » a 10° » » -= 70 » »


Ukupno 910 pr. m
k tomu gornjih 5988 pr. m.
Ukupno 6898 pr. m.
Sjeeivi godišnji etat za ovaj šumski kotar bio je prema


drvosječnoj osnovi (i to redoviti i izvanredni užitak)
u godini 1897/8 . . 4769 m´
» » 1898/9 . . 4694 »


1889/900. . 4744 »
ili uzmimo okrugli broj 4750 ml


Računajuć 1 m´ = 1-26 prostor, metra, to imamo 4750 m´


= 5937 prost, metara, kao godišnji etat, koji smijemo sjedi i
pravoužitnikora razdieliti.
Prema gore izračunanoj najnižoj izmjeri kompetencije tre


bali bi 6898 prostornih metara
a imamo na zalihi samo 5937 pr. m.
dakle već u tom slučaju manjak od . . . 961 pr. m.


Nu žalibože mi ćemo vidjeti, da je taj manjak mnogo veći.
Ja sam ovim računom htio samo pokazati, da bi već i
kod takove najniže izmjere, (koja se u ostalom ni zamisliti ne
može) imali već manjak.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 240 —


Kako sam već prije spomenuo, zadavalo bi mi mnogo
posla, da naposeb i točno sbrajam sve selištne pripadnosti t. j .
da točno opredielim koliko obitelji ukupno imade sa V4, koliko
sa ^U, koliko sa ^/^ i koliko sa cielim selištem. Ne želim, a
držim, da ovdje i nije potrebno, ustanoviti ukupni »sbiljni>
manjak na drvu, uzeti ču dakle poprilični sbroj pojedinih selišta i
to ću opet gledati da najmanjim brojem označim veća selišta,
a najvećim najmanja selišta. T. j . uzmimo, da od svih 2994
pravoužitnih obitelji imade njih samo 10% sa 1 (cielim) selištem
dakle okruglo 800 cielih selišta,
nadalje 10% sa % selišta okruglo 300 po ^U cielih selišta


2/


207o » 74 » » 600 .´4


konačno 60"; 0 » % » » 1800 » V* » »


Stegnuta kompetencija za cielo selište iznosi 3-5 pr. met.
za % sehšta 3 pr. met,, za ^U selišta 2´5 pr. met., a za ´U selišta
2 pr. metra


Prema tomu bi imali izdati:


za 300 cielih selišta a 3*5 pr. m. = 1050 pr. m.


^ 300 ^U » » 3 » » = 900 » »
» 600 ^U » » 2-5 » » = 1600 » »
. » 1800 V4 » * 2-0 » » - 3600 » »
Ukupno . . 7050 pr. m.
Pribrojiv k tomu kompetenciju za obćine i škole 910 pr. m.
7050 » »
Skupa 7960 pr. m.
Godišnji etat 5907 » »
manjak 2053 pr. m.
Cjelokupna drvna zaliha šumskog kotara iznosi 246.001 m^
ili 307.501 pr. met.
Predmjevajuć, da je odmjerena reducirana kompetencija
dovoljna svakomu pravoužitniku za podmirenje potrebe na
ogrievnom drvu, pak uz to još imademo godišnji manjak na
drvu od 2053 pr. metra, koji kvantum ce si svakako pravoužitnici
prisvojiti sami, praveći šumske štete, to ćemo nakon
100 godina, t. j . na koncu obhodnje imati manjak na drvu




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 241 —


za 205300 pr. met., ili od cjelokupne drvne zalihe, koju smo
smo imali na početku obliodnje i koju bi morali imati i na
koncu obhodnje, imat ne demo faktično niti polovicu.


Ako se sada uoči okolnost, da izmjera kompetencije pravoužitnikom
ni iz daleka nije dovoljna za pokriće potrebe na
ogrievnom drvu, a leževine pravo rekud niti nema, jer su skoro
Vs šumab branjevine od 16—25 godina stare, tada demo lahko
razabrati, da nam ni gornji račun ne daje još ni iz daleka
pravu sliku manjka na drvu.


Kako se dakle iz svega rečenoga vidi, mi ne imamo niti
toliko šume, da bi racijonalnim potrajnim gospodarenjem mogli
namiriti i ove minimalno ustanovljene potrebe pravoužitnika;
pak kada ni to ne možemo, kako demo modi zapriečiti šumske
štete, a to tim manje, što znamo, da pravoužitnici traže i pe t
put a toliko drva, koliko im prednavedena, zaista malena,
kompetencija iznaša. Mislim dakle, da medju nama šumarima
ne ima nikoga, te bi mogao osbiljno misliti, da se u takovib
okolnostih pravljenje šumskih šteta može ma ikako zapriečiti.


Pitajmo se sada mogu li se šumske štete »obdenito» ili
»sasvim » zapriečiti.


Tu ima mnogo razloga odgovoriti jednostavno sa »ne».


Tko pozna način života i običaje, koji su se u narodu
ukorjenili, taj mi svaki to potvrditi mora.


Mi dakle ne demo iči za tim, da šumske štete posve zapriečimo,
jer to naprosto nikad, velim nikad, postidi nedemo.
A to 8 toga ne, jer: »Dok bude šuma, biti de i štetš-». Zato
imamo toliko primjera i razloga, da bi ih jedva izbrojili.


Kad nam nije mogude to postidi, moramo nastojati, da te
šumske štete svedemo na minimum.
Što nam pako u prvom redu treba, da tu svrhu postignemo
?


Sume ! Sume, velim, i to prostorno, kvantitativno i kvalitativno
trebamo najprije, nu toliko , da potrajnim uživanjem
uzmognemo ovlaštenikom dati, ne toliko, koliko oni hode, nego
onoliko, koliko im »sbilja» ali uz najracij onalniju šted


1 OD




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 52     <-- 52 -->        PDF

- 242 —
nju treba, što bi se dakako moralo izpravkom katastra, točnom
izmjerom potrebštine drva i t. d. ustanoviti.


Dok ali nemamo toliko šuma, da možemo Uz potrajno
racijonalno gospodarenja ovlaštenikom ovako odmjerene i opredieljene
potrebštine dati, dotle nam je badava misliti i razpravljati
ob umanjenju šumskih šteta.


Ako pako ima imovnih obdina, koje svojim ovlaštenikom
mogu dati i davaju njihovu cielu pripadnost na drvu, te im
je ista faktično i dostatna za namirenje kućnih potreba na
drvu, pak oni uza sve to prave šiimske štete, bilo za spekulaciju
i prodaju, onda ja ne nalazim razloga, zašto se od takovih
ljudi ne bi svom strogošdu i energijom utjerivale šumske
odštete.


Ako se već šumske štete utjeruju kod pasivnih imovnih
obdina jako slabo, to bi se i s nekih razloga dalo i opravdati,
nu i to samo donekle. Ali ako se te odštete neutjeruju kod
drugih imovnih obćina, onda ja to držim, ako i ne jedinim,
ali svakako važnim uzrokom, da se šumske štete povećavaju.


Tu bi se doduše mogao staviti ovaj prigovor, kojeg ću ja
ali opovrći, naime sliededi:


Ovlaštenika imade i takovih, koji podieljena im drva iz
odredjenih drvosjeka ne mogu dovezti, jer ne imaju tegleće
marve, pak stoga prave šumsku štetu u šumah, koje su im
bliže Taj prigovor u obće ne postoji do neznatnih iznimaka.


Mi znamo (barem je u ovom mojem kraju tako), da oni
žitelji, koji ne imaju tegleće marve, ipak obradjuju svoje zemljište,
i to tako, da si od susjeda ili prijatelja posudi tegleću
marvu, a on mu to vraća ručnom radnjom t. j . težacima. Zar
dakle ne bi tako isto mogao učiniti, da si priveze doznačena
mu drva? Tu se dakle mora uzeti, kao glavni razlog, nemarnost
i lienost našeg pučanstva, a s druge strane predmnjeva, da je
šumu Bog za to stvorio, da ju svatko po volji uživa. Ima li
dakle razloga, da se takova nemarnost i lienost podupire, t. j .
da se ona u narodu i dalje podržaje? A podržaje se time, što
se ne utjeruju redovito šumske odštete. To je za mene veliki razlog
da se narod u pravljenju šumskih šteta sve više demoralizuje.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 243 —


O tom doduše može biti raznih mnienja, ali ja unapried
kažem, da bi me težko tko o protivnom uvjerio.


To dakako, kako sam spomenuo, vriedi za one imovne
obdine, koje mogu podmirivati kompetenciju na drvu svojih
pravoužitnika, jer kako rekoh gore, ja ne nalazim opravdanog
razloga, zašto svaki ne bi mogao dobiveno drvo kući si dopremiti,
osim možda riedkili iznimaka,´ Ako pako zbilja ima
takovih pravoužitnika, kojima radi posvemašnjeg siromaštva i
nestašice teglede marve, nije absolntno mog ude iz oda-
Ijenih drvosjeka pribaviti si drvo, tada bi se tomu možda
moglo doskočiti zavedenjein nizkog šumarenja ili proredbom
mladih sastojina, njima bližih. — Kako da se to provede,
nije ovdje shodno, da razpravljam. Ovo bi se imalo prilagoditi
mjestnim i inim odnošajem dotične imovne obdine, kojih uprava
morala bi topogledne okolnosti točno i svestrano proučiti, dakako
najvećom opreznošdu, da se eventualno ne bi na taj način
trošilo drvo na račun »šumske glavnice«. Glavno je, kako ved
rekoh, da imamo tolik o šume , da potrajnim uživanjem možemo
namiriti »sbiljnu« ali i točno odmjerenu potrebu svakog
pravoužitnika. Kada to budemo mogli, pak se uz to još budu
pravile šumske štete, onda proti štetočiniteljem moramo postupati
svom strogošdu, ter od njih utjerivati i zadnji novčić presudjenih
odšteta.


Time sam u kratko mislim razjasnio postojeće činjenice,
a ujedno i moje mnienje, kako ćemo, ne sasvim na put stati
šumskim štetam nego ih reducirati na minimum.


Meni de biti vrlo milo, ako budem mogao čuti odnosna,
makar i protivna mnienja, gg. sudrugova, naročito bi nam
dobro došla mnienja gg. upraviteljah imovnih obćina, kojim su
te okolnosti najbolje poznate.


Skrajne bo je vrieme, da se tim, pravo rekud, životnim
pitanjem imovnih obdina obširno bavimo, da nam poslie ne
bude prekasno; a to tim više, kako je opazio pisac gornjega
članka u 3. broju »Šum. lista« — jer se sa svim drugim više
bavimo, nego čuvanjem šuma.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 54     <-- 54 -->        PDF

— 244 —


A sada da u kratko spomeDem i drugi razlog pravljenju
šumskih šteta kod slunjske imovne obeiue, kojemu uzrok nije
baš samo pomanjkanje dovoljne količine drva, gdje dakle ne
leži krivnja u tom, što se drva ne bi moglo dati, već je krivnja
samih pravoužitnika, što ih ne uzimlju, odnosno ne uplaćuju
pristojbe za iste. Doista pako i najveća krivnja jest na onima,
koji se protive utjerivanju šumskih odšteta, jer samo tim načinom
mogli bi se pravoužitnici prisiliti, da plaćaju pristojbe
bare m za sva ona drva, koja su u drvosjecih za njih ubilježena.


Prije svega moram spomenuti, da se kod slunjske imovne
obćine užitci u naravi ne podavaju pravoužitnicima bezplatno,
već za sve užitke moraju plaćati beziznimno sniženu pristojbu.
U tom razmatranju pustiti ću sasvim s vida činjenicu, da ne
imamo dosta zalihe drva za pokriće potreba.


U srezu »Gospodarskoj kosi« i »Komesarskoj kosi« u
drvosjecih za godinu 1899./1900. numerirao i procienio sam
ja za pravoužitnike ušumljene u ove šume ukupno 374 bukova
stabla sa 1405 prostornih metara ogrievnih drva. Pa koliko
su si pravoužitnici tih stabala kupili? Ciglih 66 stabala sa
sadržajem od 239 prostoi´nih metara drva. Pa i tih 239 pro!?
tornih metara kupili su oni pravoužitnici, koji su od šume
najdalje.


Pitajmo se sada: kako to? Jesu li ti pravoužitnici tako
siromašni; ne imaju li vozne marve?


Niti jedno, niti drugo! Sigurno polovica toga pučanstva
ima voznu marvu, jer je ovo kraj. gdje se ono bavi stočarstvom.
Zemljišta su im prema ostalom predjelu najbolja (tako su i
klasificirana po katastralnom povjerenstvu). Jeli dakle moguće
da ne bi mogli smoći svaki n. p, 1 for. da si plati bar 5 prostornih
metara drva? To nije moguće, tim više ako se uvaži,
da su ti ljudi po 2—3 puta u tjednu, a ako ne više, bar u
nedelju u Vališselu (kako oni vele u varošu) tu su ih sve
krčme pune i redovito se vrlo ugrijani kući vraćaju. Tko bi
dakle mogao uztvrditi, da oni ne mogu platiti pristojbe za
drvo, ako se sve gore navedeno uvaži. Ja odlučno tvrdim, da




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 245 —


oni to mogu platiti. Kad dakle mogu, zašto to ne čine, da
barem izcrpe ono sve što je u drvosjeku — za njih opredie-
Ijeno — makar i nije dosta za sve. A zašto ne? Od kad sam
ja šumarom u Vališselu, dakle kroz 5 godina, u toj obdini
nije utjerano niti 500 for. šum. odšteta.


Pučanstvo dakle jednim dielom ne krade drva za to, što
ih nebi »moglo« kupiti, nego zato jer si misli: zašto da drva
plaćam, kad si ih mogu i sam uzeti. Ako me lugar uhvati,
prijavit će me, a odšteta Bog zna, hoče li se ikada tražiti i
utjerati.


Uvjeravam svakoga, da je to mnienje kod naroda ved
prevladalo, da se odšteta od njega ne de tražiti ili utjerati, jer
to ved kroz 5 godina vidi. A kako ovakovo mnienje naroda
može ugroziti obstanak šume, mislim da mi ne treba dokazivati.


U takovih prilikah imale bi se šumske štete utjerati bezobzirno
ako i ne mislim od svih, ali barem od onih, koji bi
si mogli drva kupiti a nede ih kupiti, a takovih ima vedina
Dapače poznam materialno dobro stojeće zadruge sa 10 do
15 komada goveda, 40 ovaca, 2 konja i 40 jutara zemljišta a
uz to i vlastite šume, koju ali nikad ne sieku za sebe,
nego ju prodavaju drugima, a u imovnoj šumi drva nikad ne
kupuju, već uvjek samo štetu prave. Pa ipak se od njih neutjeruje
ništa.


U ovom dakle specialnom slučaju vidimo, da je šumskim
štetam krivo jedino što se odštete marljivo ne utjeruju.


Mi se stoga ovdje borimo najviše za to, da se odštete
ako i ne obćenito i do skrajnosti, ipak redovito makar i u
manjoj mjeri utjeruju e bi se time pokazalo narodu, da mu
se ne pušta od šume raditi što on hode.


Malo nam ipak to od hasne, jer nas odbijaju sa motivacijom,
da je »narod siromašan« i »gladan«.


Pa akoprem sam ja prošle godine dvjema obrazloženima
izvješdima na gospodarstveni ured na temelju službenih podataka
zem. statist, ureda dokazao, da to neobstoji, naše je nastujanje
i opet ostalo bez uspjeha.




ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 56     <-- 56 -->        PDF

— 246 —


Dokle demo tako doći s našim šumama ?


Šume se posječe svake godine pravljenjem šteta i redovitom
godišnjom sječom mnogo više, nego li iznosi godišnji etat;
pristojbe za drva se ne plaćaju; šumske odštete se ne utjeruju
Od kuda dakle demo podmiriti za sva vremena svoje pravoužitnike
drvom, od kuda namiriti troškove uprave i čuvanja,
i kako kraj takovih okolnosti možemo misliti na umanjenje
šumskih šteta?


Mogao bi doduše o tom važnom pitanju još mnogo što
šta napisati, ali držim, da sam i ovim barem u glavnih crta i
predočio najvažnije uzroke šumskih šteta, a i jedine možda načine
(barem u ovom kraju) kako bi ih na najmanju mjeru dovesti
mogli, a to su :


1. morali bi najprije imati dosta šume, t. j . toliko da bi
sve pravoužitnike, bez da takaemo »u šumsku glavnicu» namiriti
mogli;
2. utjerivati tad a redovito šumske odštete.
Vj. Stuhlić.


Peritelus familiaris Boheman.


Rado se odazivljem, dozvolom g. urednika, želji, što ju
je izrazio g. V. Ftiksa u našem »Šumarskom listu», da ob
ovom kornjašu što priopčim.


Taj kornjaš je pipa 8—4-5 mm. duga Tijelo je tomu
kornjašu sivo, a kako sliči sjemenu konoplje, prozvali su ga
Madžari »Kendermagbogar» što znači kornjaša kao sjeme konoplje.
Rilce mu je kratko, nadvratnjak je dulji, nego što je
širok, a i pokrilje dulje nego što je široko. Pojavljuje se u
pjeskuljastim vinogiadima već u travnju, a znade ga biti još i
u lipnju. Najviše štete počini u travnju, kad ozledi nabubrene
pupove loze, pa ih izgrize, i to gornje, dočim u donje plodne
ne dira. Navaljuje na voćne mladice, i na drugo bilje, što
raste na pjeskovitom tlu. Domaća perad uništi ga na niskoj
lozi. Pojavljuje se u četama, a kad je iza parenja jedna četa