DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1900 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 245 — oni to mogu platiti. Kad dakle mogu, zašto to ne čine, da barem izcrpe ono sve što je u drvosjeku — za njih opredie- Ijeno — makar i nije dosta za sve. A zašto ne? Od kad sam ja šumarom u Vališselu, dakle kroz 5 godina, u toj obdini nije utjerano niti 500 for. šum. odšteta. Pučanstvo dakle jednim dielom ne krade drva za to, što ih nebi »moglo« kupiti, nego zato jer si misli: zašto da drva plaćam, kad si ih mogu i sam uzeti. Ako me lugar uhvati, prijavit će me, a odšteta Bog zna, hoče li se ikada tražiti i utjerati. Uvjeravam svakoga, da je to mnienje kod naroda ved prevladalo, da se odšteta od njega ne de tražiti ili utjerati, jer to ved kroz 5 godina vidi. A kako ovakovo mnienje naroda može ugroziti obstanak šume, mislim da mi ne treba dokazivati. U takovih prilikah imale bi se šumske štete utjerati bezobzirno ako i ne mislim od svih, ali barem od onih, koji bi si mogli drva kupiti a nede ih kupiti, a takovih ima vedina Dapače poznam materialno dobro stojeće zadruge sa 10 do 15 komada goveda, 40 ovaca, 2 konja i 40 jutara zemljišta a uz to i vlastite šume, koju ali nikad ne sieku za sebe, nego ju prodavaju drugima, a u imovnoj šumi drva nikad ne kupuju, već uvjek samo štetu prave. Pa ipak se od njih neutjeruje ništa. U ovom dakle specialnom slučaju vidimo, da je šumskim štetam krivo jedino što se odštete marljivo ne utjeruju. Mi se stoga ovdje borimo najviše za to, da se odštete ako i ne obćenito i do skrajnosti, ipak redovito makar i u manjoj mjeri utjeruju e bi se time pokazalo narodu, da mu se ne pušta od šume raditi što on hode. Malo nam ipak to od hasne, jer nas odbijaju sa motivacijom, da je »narod siromašan« i »gladan«. Pa akoprem sam ja prošle godine dvjema obrazloženima izvješdima na gospodarstveni ured na temelju službenih podataka zem. statist, ureda dokazao, da to neobstoji, naše je nastujanje i opet ostalo bez uspjeha. |