DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 47 <-- 47 --> PDF |
303 — tim zajedničkim radom sve postići, pak zašto da to i šumari ne čine? Stoga neka ne propuste gospod. uredi tražiti i moliti, da se ta banska naredba i na činovnike imov. obdinah protegne. Drag. Lahsar. Priobćujemo prem se sa nazori g. pisca u mnogom ne slažemo Ur. Kako da stanemo na put šumskim štetama, kod krajiških imovnih obćina? u broju 3. od o. g. ovoga cienjenog lista izašli članak pod gornjim naslovom, daje mi povoda., da i ja koju u prilog naših liepih šuma rečem, sledujući onu narodnu: »slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari!« Držim, da neima niti jednoga šumara službujućeg kod imovnih obdina, a da nije o važnosti gornjeg pitanja uvjeren, jer evo već skoro čitavi posljednji decenij bavimo se njim, no željenog uspjeha još neima. Pa što je razlog tomu? Razlozi, da se šumske štete još neprestano prave, pa šta više, hoće i maha da preotmu, jesu razni, no ipak ne mogu one u broju 3 »Š. 1.« donesene, kao glavni uzrok smatrati. Pisac rečenog članka smatra glavnim uzrokom šumskih šteta, u šumama petrovaradinske imovne obćine, doseljenike, bolje rekuć nepravoužitnike. Pisac je to uvjerenje crpio sigurno iz lokalnih okolnostih, onog šumskog kotara u kome službuje, a da nije uvažio pri tome okolnosti i prilike drugih šumarija, odnosno drugih imovnih obćina. Da je tako vidi se što pisac drži, da su šume imovnih obćina osamljene, dok je medjutim zaboravio, da šume petrovaradinske imovne obćine spadajuće pod šumarije Morović i Bosut, leže unutar državnih i investicionalnih šuma Pa tako su i sve ostale ponosne slavonske šume imovnih obćina, izmješane sa šumama kr. državnog šumskog erara. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 304 — U tim krajevima izdaju kr. državne šumarije doznačnice, uz uplatu od 72 filira od kola. na t. zv. biela drva (jasen, topolu i t. d.); prodaju prude za poplet uz cienu od 1 Krune i 20 filira od kola, izdaju kolarima po cieniku do iznosa od 100 Kruna potrebna tehnička drva; one daju proredjivanjem i sječenjem t. zv. bieliii drva čistiti odrasle mlade sastojine u u svrhu polučenja čistih hrastovih sastojina. Pa gdje su tek ogromne količine drvnog odpadka (za tanin neupotrebljivog) od onih silnih godišnjih trgovačkih sječina, što se svake godine redovito prodaju? Primjera radi navest ću samo, da je tečajem prošle zime tvornica tanina u Mitrovici nekoliko stotiva metričkih hvati oblica, uz cienu od 2 for. po hvatu prodati htjela. Narod je dosta kupovao, no težko da je polovica označenog kvantuma prodana. Mislim, da u takovim krajevima imade dovoljno izvoza od kuda i naši nepravoužitnici potrebe na drvo podmiriti mogu. A da je zbilja tako, svjedoči nam okolnost, što i sami naši imućniji pravoužitnici u tim krajevima, sve svoje potrebe na drvu iz državnih šuma podmiruju, a °da je tako, dokazuju mnogobrojne pravoužitničke zadruge, koje su prošle zime j)0 50 i više kola raznih bielih drva na napred označene načine sebi nabavile. Pa kako sa šumskim štetama u tim šumskim kotarima stojimo ? Šumskih šteta imade izobilja. Pa tako ni navod piščev, da se znatni dio šumskih šteta radi zgrada, naročito nepravoužitničkih, pravi, ne mogu usvojiti. Evo ima tomu već dosta godina, kako naš narod hraštovinu na zgrade ne upotriebljuje, a iz uzroka, što t. zv. čamovu gradju mnogo jeftinije kupiti može, te što mu je takova lahka gradja, za svoje dosta slabe zgrade podesnija. Ima tomu već punih 6—7 godina kako niti naši pravoužitnici potrebnu hrastovu gradju ne dobivaju, buduć im Petro |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 305 — varadinska imovna obćiua. iz obzira veće unovčivosti i štednje, umjesto skupe hrastove, mnogo jeftiniju čamovu gradju kupuje. Usljed ove hvale vriedne ustanove, malo se hrastove gradje na zgrade troši, jer kada ju pravoužitnik niti sam dobiti ne može, teže će ju za pravoužitnike nabaviti moći. A da je zbilja tako, osvjedočio sam se izpitujuć po selima više političkih kotara uspjeh gore iznesene ustanove. Pa šta je upravo glavni razlog pravljenju šumskih šteta? Potreba naših pravoužitnik a na drvu, jeste glavni uzrok toj nemiloj pojavi, a da je to baš jedan 0(1 glavnih uzroka, svjedoči nam sam fakt, da šumske štete gotovo sve brojnije bivaju. Diobom naših zadruga raste iz dana u dan broj pravoužitničkih ognjišta, potrebe bivaju sve to veće, a pripadci na drvu su im oni isti, što su ih još u zajednici uživali. Naročito potrieba ogrievnog drva, povod je pravljenju švimskih šteta, jer veće poti-ebe gradjevnog drva, podmiruje imovna obćina, dočim manje potrebe podmiruju pravoužitnici kupovanjem gradje uz sniženu cienu od 2 for. po kub. metru. To nam dokazuju same štete, buduć se u prestarim sastojinama izključivo izumrla, trula i samo za ogriev sposobna stabla sieku ili zdrava, skresavaju. a vrlo riedko zdrava, za tehničku porabu sposobna. Pojmljivo je, da se, gdje takovih sastojina ne ima (baš što je kod ove imovne obćine u četiri šumska kotara slučaj), srednjodobne sastojine sieku, te time znatan procenat gradje gubi, jer gotovo svako takovo stablo gradje ima. Moram navesti, da su pravoužitničke kompetencije kod Petrovaradinske imovne obćine opredieljene prema udaljenosti pojedinih sela do šumah, te razdieljene u III. razreda. Prema tome i odmjerene su one tako, predpostavljajuć da se pravoužitnici najbližih sela kupljenjem suharaka i leževine kroz tri ukazna dana u nedelji drvariti mogu. Najdalji pravoužitnici dobivaju najviše, a najbliži najmanje drva. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 50 <-- 50 --> PDF |
- 306 — Tako kompetencija ogrievnog drva iznaša za: *U (cielo) selišta i to: za I razred . . , 15 prost, mat.; za II. razred . . . . 12 prost. mat. ; za III. razred ... . 9 prost. met. ! ripadci za ostale dielove selišta, odmjereni su u svakom razredu sa 2 pr. m. manje za svaki pojedini dio selišta, usljed čega iznaša kompetencija za V4 selišta : u I. razr. 9 prost, met ; u II. razr. 6 prost. met. ; u III. razr 3 prost. met. Tsastaje pitanje, da li gore odmjerena količina ogrjevnih drva može podmiriti potrebe naših pravoužitničkili zadruga, da da li obće jedna kuća kroz godinu dana ne treba više drva? Neću da uzmem u obzir prva dva razreda, jer dotični pravoužitniei radi predalekog puta, najmanje, odnosno nikakove štete ne prave; nu da li se pravoužitnička kuća III. razreda sa 9, odnosno 7, 5 ili 3 prost, metra ogrievnih drva zadovoljiti može? Ne treba zaboraviti, da si pravožitnici ne mogu u ukaznim danima skoro ništa drva u šumi nakupiti, buduć je već tO davno odneseno. Sad tek nastaje pitanje, kako da se one kude drvare, kad po njih 3, 4, 5 pa i 6 jedan zajednički pripadak usljed diobe uživati imaju. Ovakovih je slučajeva bezbroj, a najmanje pak imade zadruga koje prvobitni pripadak i danas uživaju; jer skoro ne ima niti jedne zadruge, koja se bar jedanput nije dielila; pa zato i ima najviše zadruga sa pripadkom od ´A selišta a najmanje sa pripadkom od ´U selišta. Pi´ema ovdje navedenom sliedi, da prosječno malo kuća ima koje 9 prost. metr. ogrievnog drva godišnje dobiju. A da i sa tom količinom težko jedna porodica svoje potrebe podmiriti može, mislim da će svatko rado vjerovati. Spomenuti mi je, da pravoužitniei petrovaradinske imovne obćine dobivaju svoja ogrievna drva u stojećim stablima, te da |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 51 <-- 51 --> PDF |
. — 307 — se pri doznaci takovih stabala i obzir na gradju uzimati mora iz čega sliedi: da pravoužitnik faktično manje drva dobije nego li mu pripada (?), budući 1 m´´ drvne mase za gradju uz sniženu cienu (za pravoužitnike) stoji 2 forinta, dočim 1 m´ drvne mase za gorivo samo 50 nč. Pa kad zaista pravoužitnici ne mogu zakonitim putem dovoljno ogrievnih drva dobiti, šta im onda drugo preostaje, već sebi to nedozvoljenim načinom nabaviti, t. j . šum. štete praviti. (Prije je spomenuto, da imaju zgodu manjak si kupom nabaviti, s toga baš ne moraju štete praviti. Ur.) A da će svaki pojedini radje tu šumsku štetu u šumi svoje imovne obćine praviti, nego li u šumi državnog erara ili pak privatnika mislim ne treba komentara, jer ga već i zakonske posljedice na to nukaju, buduć s tim samo prekršaj čini, dočim u protivnom slučaju kradju. Pri tom se mora i na to obzir iizeti, što svaki pravoužitnik smatra šume imovne obćine svojom imovinom pak to uviek rado i iztiče. Eto, to je po mojem ranienju glavni povod pravljenju šumskih šteta, a ne pako špekulacija naših pravoužitnika. A da je to zaista glavni uzrok svjedoče nam to godišnji kazneni zapisnici (očevidnici), glasom kojih je mal ne svaki pravoužitnik dionik tog velikoga zla, a nikako pak družtvo propalih pravoužitnika, koji bi tobože od pravljenja šumske štete živili. Zapitao bi možda tko, pa zašto pravoužitnici ne kupuju potrebna drva u državnih šuma, ili drugih izvora, gdje to prilike dopiištaju? U tome ih sprečava oskudica u n o v c u, jer dobro nam je poznato, da seljak najteže do novca dolazi, dočim imućniji pravoužitnici to i praktikuju. Uz to ga rukovodi i uvjerenje, da šumsku štetu ne mora platiti, ili pak istom onda, kada mu to lahko moguće bude. Pored ovoga glavnoga uzroka potiču 23 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 52 <-- 52 --> PDF |
- 308 — šumske štete istina i od lirdjavih, moralno i materijalno propalih ljudi, koji si u tom gadnome zanatu obstanak traže. No to je nekolicina okorjelih štetočinaca, obično lenjivci, koji rad ne ljube, te pravljenjem šumskih šteta lakše živiti misle. Nikako pak nije to zanat većine naših pravoužitnika, jer oni imaju pune ruke svojih poslova, koji im većih probitaka donose. Od toga zanata neima nitko velike koristi, buduć dotični za napravljenu šumsku štetu više platiti imade, nego li što dobiti može, a i to istom onda, ako slučajno sretno prodje, da mu se drva ne oduzmu. No nije to tako velika opasnost, nju je moći ustanovama šumskog zakona, pak nastojanjem nadležnih političkih i sudskih oblasti, do temelja ugušiti. Jedina opasnost prieti od tuda, što imade dosta slučajeva, da takovi štetočinci ne posjeduju znatna imetka, pak će toga radi mnoga dugujuća šumska šteta, na štetu imovne obćine propasti. No tome je najpreči liek postojeća visoka naredba, koja dozvoljava, da se u sličnim slučajevima dugujuča šumska šteta, realnom ovrhom ubrati može. Od znatna je uspjeha naredba kr. županijske oblasti žu panije sriemske, da se svaka nepovlastno stečena drva zaplieniti i dražbeno prodati imadu. Istom je tomu godina dana kako je ova naredba izdana, a da je uspjeh znatan svjedoči okolnost, što je prošle godine sama šumarija Morović za 1000 komada kaznenih prijava manje od predprošle godine imala. Sada neka mi je dozvoljeno da iznesem potrebne mjere, koje bi upotrebiti trebalo, da se, mislim, uspješno i brzo na put pravljenju šumske štete stane. Prije svega imala bi se svestrana, i na temelju nove gruntovnice, revizija pravoužitničkog katastra provesti. Tom prilikom imale bi se sve izumrle, razudane i razse- Ijene zadruge, ili pak takove koje nepokretnog imetka ne posjeduju iz zajednice imovne obćine brisati, a njihovi pripadci na korist postojećih pravoužitnika porazdieliti. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 53 <-- 53 --> PDF |
_ 309 — Uvjeren sam da bi se revizijom znatno našim pravonžitnicima pomoći moglo, buduć sigurno Vs pravoužitničkih zadruga, upisanih prilikom sastavka pravoužitničkog katastera, danas ne postoji. Tom prilikom imao bi se obzir uzeti naročito na takove izdieljenike, kojima §. 7. naputka a) zakona za im. obć., polag zemljištuog posjeda zasebni dio uživanja uvjetuje, a oni ga nemaju, već po njih više jedan zadružni pripadak uživa. Kompetencije pravoužitničkih zadruga, bar III. raz. udaljenosti, morale bi se, iz dosada navedenih razloga, povisiti, a to bi se lahko učiniti moglo prilikom revizije gospodarstvenih osnova, pretvorivši više gospodarstvenih jedinica u nizku vrst šumarenja. Imovne obćine i ako ne mogu uslied poziva i svrhe (potrajnog načina gospodarenja) svojim pravoužitnicima više drva davati, nego što to godišnji etat drvne mase dozvoljava, to su ipak pozvane pobrinuti se drugim načinom za podmirenje svojih članova. Tako držim da bi shodno bilo, da Petrovaradinska imov. obćina, koja je prisiljena svoje prestare sastojine kao predhvat sjeći (prodavati), ne bi trebala ogrevna drva trgovcu prodati, već samo tehničku drvnu masu , dočim ogrievno drvo za svoje pravoužitnike zadržati Ne velim, da bi imovna obćina trebala bezplatuo tu drvnu masu pravoužitniku dati, no mogla bi im uz istu cienu uz koju i trgovcu daje, prodati; jer 50 novč. po prostornom metru, tako rekući već za na polak izradjena drva, rado će svaki platiti. Od tih drva mogla bi takodjer imovna obćina znatni broj pravoužitnika i podmiriti, — u mjesto pak stojećih stabala, s čime bi prištednje imala — a i narod bi u podpunoj mjeri svoju kompetenciju dobiti mogao. Možda bi bilo shodno u povoljnim prilikama ogrievna drva kupiti. Imade za cielo još načina, kako bi se potrebe pravoužitničke podmiriti mogle, no ovi bi bili najbrža pomoć, a brza pomoć je dvostruka pomoć. * |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 310 — Još bi bio jedan uzrok šumske štete, a to sii preveliki lugarski srezovi. JSTeobhodno je s toga nuždno, da se pojedine prevelike čuvarije podiele, jer jedan lugar, ma kakovu sastojinu u j)ovršini od 2000—3000 jutara od pravljenja šumske štete sačuvati ne može, tim više, što je uz šumsku redarstvenu službu, po više mjeseci i drugim poslovima obterećen (kao kod ogojnih radnja, procjene, doznake itd.). No najuspješnije sredstvo, kojim bi se najednom pravljenju šumske štete na put stati moglo, jeste bezuvjetno brzo utjerivanje dužne šumske štete. Cim bi stranka na platež šumske štete osudjena bila, valjalo bi odmah, a najduže tečajem iste godine, dugujuću svotu ma kojim mu drago načinom ubrati. Tu činjenicu potvrdjuju i sami naši štetočinci, veleć zašto se nebi pravljenjem šumske štete pomogao, kad ju i onako nede morati nikada platiti, ili pak istom njegovi potomci. U tome neka je najbolji dokaz posljedica hvale vriedne naredbe kr. županijske oblasti županije sriemske, izdana na područna obćinska poglavarstva, da naime imaju dugujuću šumsku štetu ako ne drugačije, a ono transferacijom i prodajom pokretnosti od dužnika namiriti, jer da će u protivnom slučaju izaslanik političke oblasti na trošak dotične obćine, za provedbu rečene naredbe odredjen biti. Pa zaista osvjedočio sara se, da je jedno obćinsko poglavarstvo, za vrlo kratko vrieme na tisuće kruna dugujuće šumske štete ubralo; a posljedica toga jeste da pripadnici dotične obćine šumsku štetu ne prave. Naročito bi se moralo nastojati, da se grdne dugujuće svote, počam još od postanka imovne obćine, bezuvjetno uberu, te se time narod uvjeri, da imovna obćina nikom svoj dug ne prašta. U obće, da se ubiranjem šumske štete ide zatim, da štetočinci uvide, da im to baš nikakove, pak čak ni momentane koristi ne nosi, već naprotiv samovoljno prouzroČnu propast, |
| ŠUMARSKI LIST 5/1900 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 311 — nebi niti jednog štetočinca bilo, koji si nebi drugog koristaijeg posla tražio. Ne manje uspješno bi djelovale nadležne političke i sudske oblasti uredovanjem u smislu §. 44. do 51. pak §. 61. i 62. šum. zakona; naročito odmjerenjem ma i najmanje novčane globe i to bar tako dugo, dok bi to odnošaji šumsko redarstvene službe zahtievali. Nerado je priznati, da je za šumarsko osoblje kod imovne obćine šumsko policajna služba vanredno težka, a vrlo često i po sam život opasna. Stetočinci, slabo rešpektujuć organe šumske obrambe, vazda su na svaki odpor pripravni, pa je tako reći ustanove §. 55. šumskog zakona samo kod dobrodudnih štetočinaca moguće vršiti, a kod ostalih, mora se prečesto za održati auktoritet javne straže, i život izložiti. Pa zaista tomu ništa nije toliko povoda dalo, koliko preblago postupanje nadležnih oblasti sa šumskim štetočincima, jer je riedak slučaj, da je koji od njih zatvorom ili globom kažnjen bio. Zato su šumske štete u državnim šumama i riedje, jer se dotični stetočinci strožije kazne- Morao bi iztaći još samo moje nemjerodavno mnienje, da bi se ubiranje šumske štete naročito od prvašnjih godina, moralo drugim putem, a ne pomoću obćinskih ovrhovoditelja obavljati. Razlog tomu nalazim, što je dotičnicima namještenim od danas do sutra, takovo uredovanje skučeno, pa to je i iizrok da obćinski ovrhovoditel radje i svoju znatnu nagradu od ubiranja šumske štete (67o kod Petrovaradinske imovne obćine) zanemaruju. Protiv pak vlastitim ovrhovoditeljima, podižu se obično na temelju nekih istinitih slučajeva glasovi nepovjerenja, no držim, da bi se i toj bojazni moglo doskočiti. Poznajem još dosta manjih razloga pravljenju šumske štete, a mnogo i načina, kako da im se na put stane, no to bi me predaleko odvelo, pa mislim, da bi i ovo dovoljno bilo, da se brzo i uspješno našim liepim šumama pomogne. I. M. |