DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 345 akademiji po 2—3 godine, a uvršteni su u status državnog šumarskog osoblja, te mogu za slučaj ako ostanu dulje vremena na akademiji, biti promaknuti i u viši činovni razred (kao nadšumari i t. d). Redovito se medjutim vraćaju nakon 2—3 godine i opet natrag u šumarsku praksu. Ukupna redovita godišnja potreba akademije varira izmedju 115 i 120.000 for. sto je i opet dokaz, kako ugarska vlada nežali troškova, da i taj velevažni zavod digne i uzdrži i na što višem znanstvenom niveau´u — pa će u obće biti malo šumarskih akademija, koje su toli sjajno dotirane a i inače situirane kao što Sćavnieka. Time mislim, da sam dovoljno obširno i jasno predočio sliku o stanju i ustrojstvu Sdavnićke šumarske akademije, a tim zadovoljio sam i stavljenoj si zadaći — pak stoga svršavajući želim samo još i to, da i našoj mladoj hrvatskoj akademiji bude sudjeno, doživiti danas sutra bar onoliku starost ter takovu sjajnu prošlost, kakovu eto posestrima joj akademija u Sćavnici sada slavi. Da se to pako i u istinu sbude, 0 tom nastojati u prvom je redu svakako i dužnost svih hrvatskih šumara. F. Ž. K. 0 pripravljanju svile iz drvne staničevine. Već odavna nastoje ljudi, da sami umjetnim putem stvaraju ono, što priroda već milijone godina, nama još nepoznatim procesima, stvara. Tko bi prije desetak godina i pomislio, da će ljudska ruka pripravljati iz soka ernogorice tvar istog mimirisa i istih svojstava kao što je ona u omiljeloj nam vaniliji. Da li je ikada ma koj od naših otaca i pomislio na to da bi mogao drvo pretvoriti u neizmjeran broj najrazličijih tvari, koje je do sada jedino priroda stvarala, a uz njih još mnogobrojne sasvim nove njemu još nepoznate. I mi sami ne znamo još danas cieniti vriednost drva, spaljujemo ga često samo radi neznatne topline, koju nam izgaranjem daje, a ne mislimo na to, što se je sve s tim spaljivanjem izgubilo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 346 — Doći će vrieme, kad će se sinovi naši čuditi u kakve smo mi svrhe naše dragocjene šume upravo uništavali. Strojeve, koji progutavaju dnevno silnu količinu drva, tjerati će elektricitet, a mnogi od nas će se pod starost grijati kod peći, koju neće ložiti drvom a možda ni kamenim ugljem. Iz drva ćemo pripravljati ocat, žestu, slador uz veliki broj drugih tvari, od kojih znatnu količinu već danas iz njeg pripravljamo. Već se danas divimo, kad čitamo koliko se centi drva troši samo u jednom danu za svagdašnje novine i listove, a moramo se začuditi kad čujemo, da je moguće drvnu staničevninu pretvoriti u dragocjenu svilu. Na ovom mjestu želim u vrlo kratkim crtama opisati način, kojim možemo tvrdo drvo pretvoriti u mekanu svilu. Naravna je svila, kako znamo, produkat gusjenice od svilca BombYx mori; pošto je uzgoj ovih gusjenica dugotrajan i mučan a takva svila vrlo skupa, nastojali su ljudi već odavna, da priprave svilu na drugi jeftiniji zgodniji način. Pa im je uspjelo pretvoriti predju drugih prelaca, dapače i bilinska vlakanca, u svili sličnu tkan. Prvu umjetnu svilu kemičkim putem pripravio je francuzki kemičar grof Hilaire de Chardonet iz celuloze ili staničnine. Istim, nu donekle usavršenim načinom pripravlja se svila u tvornicama u Besangonu, Spreitenbachu i Wolstonu. Glavni materijal za pripremu takve svile je staničnina ili celuloza, pa mislim, da neće biti suvišno ako ponajprije progovorim nekoliko rieči o pripremi celuloze iz drva. Poznato je, da se drvo sastoji iz celuloze inkrustirane ligninom uz druge infiltrirane substancije, koje se kod pripreme celuloze odstranjuju raznim kemijskim agencijama. Danas ih odstranjuju ili natrijevim lugom ili sulfitom ili pako vapnikovim dvosulfltom; prvim se načinom dobiva t. zv. natronceluloza a drugim sulfitna celuloza. Prvim načinom pripravljaju većim dielom staničevninu iz slame, a drugim iz drva, poradi toga želim ovdje drugu metodu nešto potanje opisati. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 347 — Drvo smreke, redje borovine, oguli se i posebnim strojevima rasječe u malene komadiće, koji se dulje vremena kuhaju sa vapnikovim bisulfitom u kotlovima pod tlakom do 5 atmosfera. Tim se kuhanjem otope većinom sve druge tvari drva osim celuloze, koja se nakon toga izpire i na razne načine čisti. Ovako pripravljena čista celuloza, ili pamuk se djelovanjem koncentrovane sumporne i dušične kiseline pretvara u nitrocelulozu firoksilni ili puščani pamuk, koj lako udarcem eksplodira. Nitroceluloza se izpire, preša i otopi u smjesi žeste i etira, ime dobiva nama poznati kolodij, koj se upotrebljava u fotografiji i medicini. Kolodij se pod velikim tlakom procjedi (filtrira) i kroz kapilare (fiue 0*01 mm. uzke cievi) štrca u vodu, u kojoj se kolodij sgruša (koagulira) u fine svilene niti. Ove se niti posebnim strojem preplidu, dok ne postanu 1—40 mm. debele, sada se denitriraju sa alkalijskim sulfitima, da se zaprieči u koliko je moguće laka upaljivost istih. Svila ova dolazi u trgovinu pod imenom »soie frangaise« ili »soie artificielle«, sivkaste je boje, veoma lako i liepo se dade bojadisati, nu nije tako elastična i jaka kao naravna, a lakše se upali. U Besangonu priprave tri stotine radnika dnevno sličnim načinom do 400 kg. ove kolodijum-svile. Dakako, da se je ta kao jedna od najstarijih metoda vremenom promjenila i usavršila. Osobito rado uzimaju na mjesto skupog i lako upaljivog alkohol-etira, koje drugo otapalo za nitrocelulozu, n. pr. ledenu ocatnu kiselinu, alkalijske sulfide i t. d. Kadi explozivno8ti nitroceluloze rado ju mješaju sa otopljenim smolama, uljima i drugim tvarima; a u najnovije doba upotrebljuju na mjesto iste čistu celulozu n, pr. vunu, te ju otope u kuproksid amonijaku, klorcinku i t. d te ju na slični način preko kapilara koaguliraju. Dakako, da ima za pripremu umjetne svile celuloza tim veću vriednost, čim je čišća i finija, a za to se mora ponajprije olahkotiti priprema čiste celuloze iz drva. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 20 <-- 20 --> PDF |
348 — Ovaj kratki i nepodpuni člančić, neka nam pruži pogled VI veliko polje i budućnost kemijske industrije drva. Milutin Urbani, kemičar. Šumarstvo i naravoslovne znanosti. činiti će se mnogomu čudno o tome u obće i rieči trošiti. Ta kako da ne bi šumarstvo bilo u svezi sa naravoslovnimi znanostima? Nu ako zavimo u prošlost šumarstva, viditi ćemo, da šumar za onda nije ni znao, što je to naravoslovna znanost, a dozvolit će mi se tvrdnja, da imade i danas mnogo šumara, koji tim znanostima malu, često skoro i nikakovu pažnju ne posvećuju. Neka mi bude slobodno u kratko ocrtati odnošaj naravoslovnili znanosti i same šumarske znanosti. Nauka o šumskom gospodarenju sastojaše prvobitno iz pravila, koja su postala tekom vremena i po kojih se šuma gojila i upotrebljivala. Ta pravila su nastala \isljed opažanja naravnih pojava u šumi. Dugo su bila ta pravila izkustva i opažavnja dovoljna, i dugo se nije nitko potrudio, da ih dovede u neki sklad, niti da te pojave dublje prouči i traži im razloga. Ta i čemu, mislili su: šume ima dosta, samo sjeći i čuvaj, da neovlašteni ne sieče. U to doba imalo je šumsko gospodarstvo značaj jednostavnog obrta (kao što to žalibože i danas mnogi tvrdi), tekar onda, kad su se naravoslovne znanosti stale bolje razvijati, stadoše se njimi koristiti i u šumarstvu, i to od prilike u drugoj polovici 18. stoljeća. I od te dobe datira razvoj šumarske znanosti, tako, da danas možemo govoriti o šumarskoj znanosti kao nekoj posebnoj znanosti. Premda jedna od najmladjih, dovila se navlastito u Njemačkoj uvažena položaja. A čemu da zahvali svoj postanak, eksistenciju i razvoj nego naravoslovnim znanostima, matematici i narodnoj ekonomiji. Usljed toga se je tako naglo i razvila šumarska znanost pod zadnje vrieme. |