DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 352 —


Primjetbe o gubaru.


(Ocneria dispar).


Piše dr. Aug. Langhoffer.


Kod sabiranja raztrešenih podataka o gubaru, u našem
»Šumarskom listu«, naišao sam na takvo obilje raznih opažanja,
da bi to dovoljno bilo za cielu razpravu o tom našem,
tako rekuć stalnom štetniku. U prošlom broju našeg »Šumarskog
lista« priobćio sam sabrane podatke o pojavljivanju tog
štetnika u našem području, a tu ću evo spomenuti ostala opažanja,
jer su to opažanja naših šum. stručnjaka, uz naše odnošaje,
a izostavit 6u opise jaja, gusjenica, kukuljica i lepirova,
jer se to lahko nadje u kojem stručnom djelu. Radi pregleda
razvrstao sam te podatke u više hrpa.


1. Jaja 1 gusjenice. Stojanović veH u svojoj razpravi u
»Šumarskom listu« 1889. str. 427.: odlaganje jajašca ide vrlo
sporo, 200—400 u roku od 4—5 dana.
Koča veli u »Šumarskom listu« 1888. str. 362.: ženka
snese jaja do blizu 400.


K—c. veli u »Šumarskom listu« 1891. str. 433.: da
ženka snese 200—400 jajašca a na str. 434. da »90% leptirića
snese sjeme u visini do 4 metra (od zemlje), dočim ostalih
10°/o u visini preko 4 metra.


U većoj svoti jajašaca slažu se sva trojica.
Glede gusjenica ima ovih podataka :


M. B. veH u »Šumarskom listu« 1878. str. 236.: »Gusjenica
počela je već koncem ožujka izpuzavati, žderivost njenu
usavršila je medju 25—30. svibnja«.
Koča veli u »Šumarskom listu« 1888. str. 362., da je
gusjenica mužjaka manja od ženkine.


Stojanović veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 425. da
su gusjenice žderale do 10. i 15 lipnja, a to žderanje da je
trajalo oko šest nedjelja.


F. St. veli za gusjenice gubara oko Uljanika, u »Šumarskom
listu« 1889. str. 472. : »Gusjenica počela je već koncem


ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 353 —


ožujka izpuzavati, žderivost svoju usavršila je međju 24--30 .
svibnja« slaže se dakle doslovce sa viešću od g. 1878. a to
vriedi i za ostale citate istog pisca.


K—č. veli u »Šumarskom listu« 1891. str. 432.: »Prve
gusjenice izlegle su se godine 1889. na 20. travnja god. 1891.
na 31. ožujka a g. 1891. na 16. travnja.


2. Brsteilje gusjenica. Mauka veli u »Šumarskom listu«
1889. str. 260.: da su gusjenice g. 1868. u 50—60 god.
staroj hrastovoj šumi »Sloboština« kod Belovara, kad su lišde
pojele, prešle na drugo razno drveće, osobito na vodke, jasen
su poštedile. G. 1887. bilo je u šumi Žutici, obćine Križke, i
u Varoškom lugu, obćine Kloštar Ivanić, gnjezda gubarevib
jaja Svakovrstno drvlje kao hrast, brjest, klen, bukvU, vrbu,
topolu, bazgu, glog i t. d. bez razlike, bilo staro ili mlado,
lišile lišća na prostoru od preko 5000 jutara, jasen opet netaknut
ostao. Kad nije bilo u blizini nikakove šume, zadovoljile
se gusjenice i sa travom, dapače i kopriva i habdika (sambucus
ebulus) im je bila dobra, navališe napokon na jednu od
100 rali veliku šumsku čistinu tako da ju nije trebalo kositi.
M. JR veli u »Šumarskom listu« 1878. str. 237.: »Gdje
gdje opaža se netaknuto po koje stablo uštrkane topole, jasena,
klena i javor-jasena (acer negundo), što ovi prije prolistaše i
tvrdje lišće imadu, a kadkada ugledamo po koji podpuno nakićeni
hrast, kojeg su mravci hrabro i naporno od navala
obranili«.
Beyer veli u »Šumarskom listu« 1885. str. 325., da gubar
najvoli obrstiti hrašće, prem ne poštedi ni ostale vrsti drveća,
pače ni čbunje od zelenike (Ginster) ne osta poštedjeno. Prosti
jasen i topole ostali su neoštećeni.


Koća veli u »Šumarskom listu« 1888. str. 361.: da je
našao gusjenice skoro svagdje i na ivi, topoli pa i na ruju.


Odredba županije zagrebačke u »Šumarskom listu« 1889.
str. 327. veli za gusjenice gubara da »nemilice pustoše ne samo
hrastove i bukove šume, već i voćnjake i vrtove, dapače u pomanjkanju
lišća brste i travu, žito i isti kukuruz« te se veli




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 26     <-- 26 -->        PDF

~ 354 —


da je gubar ne samo »ove godine na stotine hiljada rali šume
obrstio i žirovinu porušio, već dapače u njekih su krajevih
gusjenice te navalile i na travu i kukuruz«.


Fr. St. veli u »Šumarskom listu« 1890. stz. 453.: »Gusjenica
nije poštedila ni gloga, ni graba, već kad joj nije bilo
dosta hrane, koju treba do ovog uvijanja, spustili se milijoni
na travu, te obrstiše istu tako, da kad si došao u šumu, od
gubara napadnutu, mislio si, da je sve požarom uništeno. Trava
žuta, a drveće ma ni listića nema«.


K—c veli u »Šumarskom listu« 1891. str. 432.: »Gdje
imade izbora, tu se drže hrastovoga lišća, nu kasnije, kada
sve to manje hrane biva, nema više biranja, nego se uništi
sve: hrast, briest, grab, topola, vrba, jošovina, glog i t. d. u
50 godišnjoj sastojini obrstila i jasenice, na čistu jasenovu sastojinu
nije udarila. Za klen nije marila. Radje brstila u »visokoj
šumi, nego li u nizkoj mladoj sastojini, i to valjda radi
toga, jer nizka 5—10 godišnja šuma kao usljed kiše, tako
usljed rose dulje ostaje mokra, a na mokro lišće ne ide gusjenica
rado«. »U voćnjaeih čini se, da su joj šljive najmilije,
nu nije poštedila ni kruške, ni jabuke, ni kajsije, jedine breskve
i orasi ostali su čitavi, akoprem je ovdje ondje i na orahu
brstila«. Kada je list požderala, onda je bila i trava dobra.


Vidi se iz ovih podataka, da gusjenica bira dok može,
malo mari za jasen, ali u nuždi ne samo da obrsti stabla,
nego čak i travu.


Brstenje traje po izjavi Stojanovića i K—ca šest tjedana.
Stojanović veli u »Šumar, listu« 1889. str. 427.: iNajpohlepnije
ždere gusjenica pod večer i po noći.
K—c dopunjuje ovu viest u »Šumarkom listu« g. 1891.
str. 432. ovako: Po naravi svojoj brstila je gusjenica po noći,
a danju bi počivala; nu kada je nastala oskudica na hrani,
onda se je brstilo i po danu i po noći«. Zanimivo je i to, da
su po dvie tri vrsti gusjenica (dispar, chrjsorrhoea i neustria)
na jednom te istom listu žderale, a da nije jedna drugu nikojim
načinom u tom priečila«.




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 355 —


3. Selenje i pogibanje gusjenica. Stojamvić veli u
»Šumarskom listu« 1889. str. 425. da se gubar širi putovanjem
gusjenica a ne da bi ženke vjetar raznašao, jer su za let pretežke,
a o seobi samoj veli ovo: Kada je šumu dolj. Dolca
gusjenica obrstila, prešao je onaj dio, koji se još zakukuljiti
nije mogao, samac na gornjem kraju 3 m. širok a 2 m. dubok,
prešao je zidanu cestu, i nakon prevaljena puta od 300 m.,
prispio je u šumu gor. Dolca. Gusjenice pak, koje su drugim
pravcem udarile, preko polja i oranica, pošto su uz put obrstile
sve drveće i grmlje, prispjele su čile i zdrave u voćnjake sela
Trnjana, koje je daleko od Dolaca do dva kilometra. No gusjenici
ni voda mnogo ne smeta. Ona pliva poput zmije, naime
tako, da najprije glavom desno, a onda stražnjim krajem lievo
vesla. Cim iz vode izadje, spremna je opet, da svoj put dalje
nastavi. Mnogo ih nastrada u vodi, imenito uz kišu i vjetar«.


M. M—R. govori u »Šumarskom listu« 1890. str. 445.
proti selenju gusjenica.
Ako je gusjenica previše, tad ih dobar dio pogine kako
to potvrdjuju podaci M. E,-a, Mauke, F. St-a i drugih.


M. li. veli u »Šumarskom listu« 1878. str. 237. »pustošišta
su već na tisuće prepunjena mrtvimi gusjenicami i kuku-
Ijicami. Pod gdjekojim stablom imade mrtvih gusjenica na 0´5
hektolitra nagomilato a pod gdjekolim na 0´1^-0´2 hektolitra
kukuljica. Gusjenice izginuše najvećma od gladi«.
U članku o gubaru u »Šumarskom listu« 1884. str. 280.
veli se za obćinu Martinska ves i sela podžupanije sisačke,
da je gusjenica gubara »posvema obrstila hrašće, prešla na
čbunje i izginula u velikom množtvu neimajuć već hrane.
Jedno vrieme bijahu njeki šumski predjeli a naročito i »Dužički
lug« baš nepristupni sbog zadušljivog zraka, koji prouzročiše
rečene gusjenice.


Mauha veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 261. da su
se mnoge gusjenice smotale od gladi u hi´pe od 6 do 10 litara
i pokrepale. Pojavio se je jaki smrdež. Na šumskoj čistini
»Bekec« ležale su izmetine gusjenice 2 — 3 cm. visoko.




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 356 —


F. St. veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 473. ovo:
»Pod gdjekojim stablom imade mrtvih gusjenica na hiljade a
i kukuljica« koje pogibaju najviše od gladi.
4. Kukuljice, lepiri. M. B. veli u »Šumarskom listu«
1878. str. 236.: »uvijanje započelo je 10. lipnjem te će do
1. srpnja po prilici dovršiti«.
Koča veli u »Šumarskom listu« 1888. str. 362.: Prve
gusjenice zakukuljile se dne 6. lipnja. Zenkina kukuljica puno
je veća, nego li mužakova. Za 14—16 dana izlete leptiri.


Stojanović veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 425.: Gusjenice
zakukuljile se iza 15. lipnja.


F. St. veh u »Šumarskom listu« 1889. str. 472.: Uvijanje
započelo je 10. lipnjem te će se do 1. srpnja po prilici
dovršiti.
K—c veli u »Šumarskom listu« str. 432.: Zakukuljivanje
počelo je u g. 1889. u prvoj polovici mjeseca lipnja, dočim je


g.
1890. već koncem svibnja. Kukuljica traje 10—14 dana.
Što se tiče lepira-o tom veli M. B. u »Šumarskom listu«
1878. str. 237. da je po koji leptir već izašao bio 25. lipnja.
Koća veli u »Šumarskom listu« 1888. str. 361.: »Prve
gubare u šumi vidio sam ove godine 23. lipnja; naravno bili
su sami mužaci«.


Stojanović veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 425.:
Pod konac lipnja do po prilici 10. srpnja izadjoše leptiri.
K—c veli u »Šumarskom listu« 1891. str. 433.: Prvi
leptiri pokazali su se godine 1889. na 20. lipnja, g. 1900. na


18. lipnja a g. 1881. na 1. srpnja. Kako se čini najprije izlete
mužkarci; oni najživahnije lete (tumaraju) počam od pete ure
popodne, nu vidjeti ih u svako doba dana. U drugoj polovici
lipnja bilo je i gusjenica i kukuljica a već i leptirova. Za
vrieme parenja nije težko opaziti, da mužkaraca ima više nego
li ženka.
Vidi se iz tih podataka, da je zakukuljivanje gusjenica u
raznim godinama različito, bez dvojbe pod uplivom klimatskih
odnošaja u godini, koji djeluju povoljno, ili nepovoljno na




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 357 —


razvoj; razabire se iz članka K—ca, da su mužjaci pretežniji
a iz članaka K—ca i Koče da se najprije pojave mužjaci, dakle
da tu vlada t. zv. p r o t e r a n d r i a.


5. TamaDJenje. Dolazi tu u obzir tamanjenje prirodno i
umjetno.
M. B. veli u »Šumarskom listu« 1878 str. 236.: »Djelomično
su gusjenice a i kukuljci umanjeni po najezdnicili i to:
nigritarius, amulator, leucostomus, cijavator; zatim od chalcididae:
Eulophus xanthapus a osobito još po mravcili, škvorcih
(ovih se neobično mnogo doselilo) te po brzcih: Calosoma sycophanta
i Carabus hortensis. Posljedna dva brzca vidjena su
samo u jednom obrštenom pododsjeku sreza Vrabčana, koji je
do 50 godina star, na površini od 230 jutai-a i to u tolikom
broju, da se iz nijedne gusjenice leptir razviti neće. Osobito
se Sjcophant odlikovaše, koji je do sada na 100—160 km.
gusjenica smrtonosno najeo«.
Vincetić veli u »Šumarskom listu« 1885. str. 1877. za
gubara u Bošnjacima, da mu je pod zimu palo u oči »što se
je u ovaj kraj ove godine silno množtvo kreštelica (Eiclielliaher)
na ziminu naselilo«. Ubijena kreštelica imala je želudac
pun samih jaja gubara. Dalje veli da su se riešili gubara


g. 1883. kad se je pojavila u proljeće u šumama velika množina
čvoraka. G. 1884. i 1885. nema gusjenica, a ni čvoraka.
Koća veli u »Šumarskom listu« 1881. str, 362.—363. da
gusjenice gubara jedu valjda samo kukavice. Mladi i odrasli
čvorak u krletki nije htjeo jesti gusjenice, ma da je lakomo
progutao Orthoptera. No istina je, da čvorci žderu kukuljice.


Mauka veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 260 da
škvorac ne jede gusjenice, ali malene ptičice sjenice uništuju
gnjezda gubarovih jaja. Svinje neće taknuti gubarovih gusjenica
na zemlji.


F. St. veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 472. da su
tamanili gubara najeznice i to: nigritarius, amulator, leucostomus,
ciavator, zatim od Chalcidida i Carabida. »Mravci i
škvorci igrahu glavnu ulogu«. »Sam sam na svoje oči motrio.


ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 358 —


kako u šum. predjelu Lug silesija škvoraca marljivo kupe gusjenice
te š njima uzdržavaju sebe i svoje mlade, a i kukavica
tu pomaže, nu njih bijaše vrlo malo«.


S—c u »Šumarskom listu« 1889- str. 537. veli: »Čitali
smo u ovom cienjenom listu viest jednog prijatelja, da gusjenicu
gubarevu s osobitim veseljem škvorci tamane. Dao Bog,
te bi tako bilo! Nu mi žalibože imamo drugo uvjerenje. Naši
su škvorci bježali iz sTima, gdjegod se bila gusjenica gubareva
pojavila«. »Za stalno se može reći, da gubarevu gusjenicu ni
jedna ptica ne jede; ali je i jasno, da je ne jede sbog toga,
jer je ona vrlo otrovna«. Ptica kuša žderati gusjenicu gubarevu,
ali ju uz osobito negodovanje brzo ostavi, neće ju ni proždrljiva
patka.


ilf. M—B. u »Šumarskom listu« 1890. str. 443. nabraja
kao koristne kukce proti gubaru brzca, Brucliusa i šumskog
mrava. Brucliusa spominje kao proždrljivca gubarevili jaja i
veli da je to Bruchus Ptinus, o kom kaže na sti. 444.: »Ovog
zareznika uočismo u Kutjevačkib šumah u gnjezdili gubarevih.
On si provrta obično posred gnjezda rupicu i tada redom jaja
ždere«. Grčica tog kornjaša do 2 gnjezda uništi. Našli su i
»nekog nepoznatog crnog kebrida«.


K—c veli u »Šumarskom listu« 1891. str. 433. »nema
gusjenica upravo nikakvog neprijatelja; ja bar niesam mogao
opaziti, a da bi ijedna ptica gubarevu gusjenicu žderati htjela.
Usuprot kukuljica gubareva ima u ptičjem svietu neprijatelja,
a najglavniji je nedvojbeno čavka. Kao što sam i iz´ novina
razabrati mogao, i kao sto sam i sam se osvjedočio, padale su
čavke jatomice po vočnjacih u drugoj polovici lipnja i to punih
10—14 dana«. Za škvorce misli, da su oni tamanili kukuljicu
od Gastropacha neustria i chrjsorhoea. Vlažnom vremenu ne
pripisuje veliku važnost.


Kao što kod drugih štetnika, tako i tu opažamo ekonomiju
prirode, da se sa štetnikom poremećeno ravnotežje većim
brojem neprijatelja tog štetnika opet uzpostavi, napadno je samo
to, da dočim nekoji pisci nieču pomoć škvoraca, drugi ju posve
odrješito brane.




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 359 ~
Sto se tiče umjetnog tamanjenja veli se u »Šumarskom
listu« 1884. str. 281.: »Zali bože što se ne mogaše nikoje
mjere protiva toj po naše hrastike toli opasnoj gamadi
poduzeti«.


Vincetić veli u »Šumarskom listu« 1885. str. 263.: da je
uprava imovne obćine naložila mjeseca lipnja g. 1878., da u
napadnutih srezovih večernje vatrice pale.


Stojanović veli u »Šumarskom listu« 1889. str. 427—-428.:
da je Trnjanska obćina plaćala školskoj djeci za stotinu sakupljenih
ženka 1 nč. Za 8 dana nakupila su djeca i nagradjena
su za ništa manje nego 10,000.000 leptira a moglo je
biti još 10 puta toliko. Veli, da je tamanjenje nuždno i dobro
u voćnjacima, u šumi ne ima sredstva. U dolj. Dolcih palio
je 26. lipnja od V29—12 sati u noći vrlo veliku i sjajnu vatru
sa suhimi i krupnimi hrastovi drvi. Razsvietljen prostor mogao
je imati u promjeru do 200 met. »Ni jedna jedincata ženka
ni letjela nije, a kamo li da je u vatru pala. Ženke su posve
komotno sjedile na hrašću, jedva 5-^6 met. od vatre udaljenom
i svoja jajašca odlagale, dočim su mužkarci, valja priznati,
dosta marljivo u vatru padali« moglo ih biti 5—6000.


M. M.—R. u »Šumarskom hstu« 1890. str. 447. zagovara
palenje trnja, granja, napuštanje šumskog mrava, preporučuje,
da se nabave brzci iz Primorja, gdje da ih mnogo ima,
da se goje Bruehusi iz graška i leće.
K—c. u »Šumarskom listu« 1881. str. 433. veli, da ne
koristi tamaniti gubara On veli, da ako ih ima premnogo, tada
od gladi degeneriraju i pogibaju, unište sami sebe svojom množinom
; dočim ako se tamane, onda se uništi samo jedan dio,
a ostatak, koji se normalno razvija, razširi se i počini veću
štetu, nego li bi ju bio mogao učiniti uz mnoge druge.


6. Steta» I u pogledu štete, što ju gubar počini, ne slažu
se pisci. Šume prelistaju na novo.
U »Šumarskom listu« 1884. str. 280. veli se »šume prelistaše
po drugi put« a ne spominje se šteta.




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 360 —


V


Beyer veli u »Šumarskom listu« 1885 str. 326.: Prirast
u visinu tako rekud prestao, pače i prirast u debljinu, velika
množina mladih hrastova pocima se sušiti.


Koča veli u »Šumarskom listu« 1888. str. 363.: Slabi
rast a puno veda šteta, sto nestane žira i šiške.


U »Šumarskom listu« 1889. str. 375. taksira se šteta počinjena
poglavito po gubaru u šumariji klenačkoj na površini
od 4000 jutara sa ŽO^/o.


U »Šumarskom listu« 1889. str. ´384. veli se za šumu
»Lipovac« u okolici Valpova, da je »prošle te i ove godine
ovuda gubar (Ocneria dispar) znatne štete i u tih šumah počinio,
uništio svaku žirovinu«.


J. E. veli u »Šumarskom listu« 1890. str. 229., da se
na godovima ne opaža slabiji prirast u godini, kad je gubar
brstio.
K—c. veh u »Šumarskom listu« 1891. str. 432—433.:
»Šteta je u manjem prirastu, nu taj je u starih hrasticih neznatan.
Mnogo veću štetu počini gusjenica, što uništi žirovinu i
šišaricu. U voćnjacih šteta je još veča nego u šumi, jer ne
samo, da je plod za 2—3 godine uništen, ponajpače šljiva,
nego su se mnoge voćke, na kojima gusjenica po tri godine
brsti, posušile a mnoge opet tako oboljele, da će se jedva
oporaviti«.


U »Šumarskom listu« 1895. str. 309. veli se za šume u
Slatini: Do godine 1890. naime bili su ti hrastovi mladici dobrano
izmješani bukvom i grabom. Te godine došao je gubar
i obrstio bukvu i grab tako, da ih je hrast uslied svoga brzoga
uzrasta nadvisio i posve uništio ter danas vidimo gotovo
čist hrastov mladik. Tu je gubar oslabio bukvu i grab a time
pomogao hrastu.


Evo i tu još dosta zgode za potvrditi, izpraviti i dopuniti
podatke o gubaru.