DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1900 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 369 -
Osobne viesti.


ImenOTanja i preniještenja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije obnašao je imenovati šum. pristava II. banske imovne obćine
Pranju Dumbović a kot. šumarom iste imov. obćine a kr. šum.
vježbenika Aleksandra Havliček a šumarskim pristavom u X. dnevnom
razredu kod kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu; nadalje premjestiti
na vlastitu molbu: kralj, kotarske šumare II. razreda Adolfa Dumen djića
od kr. kot. oblasti u Novom Marofu onoj u Požegi sa sjedištem
u Kaptolu, a Budimira S tr g ara iz Kaptola kr. kot. oblasti u Novi
Marof; nadalje: kr.´kot. šumare I. razreda Josipa Majnarića od kr.
kot. oblasti u Sušaku k onoj u Delnicama, a Vinka Lončarić a od kr.
kot oblasti u Delnicama k onoj u Sušaku.


t Maksa Prokić, šumarnik i upravitelj gospodarstvenog ureda
petrovaradinske imovne obćine.


Šumarsko družtvo izgubi i opet jednoga vriednoga svoga člana. —
Sumarnika Makse Prokića, bivšeg upravitelja gospodarstvenog ureda petrovaradinske
imovne obćine, ne ima više medju živima. Dne 2S. travnja


t. g. izmedju 1. i 2. sata posle podne, preminu on iznenadno od kaplje
i ostavi svoju ucviljenu suprugu, svoje srodnike, prijatelje i drugove,
neizustiv niti »jao" niti „zbogom ostajte" !
Tkogod je pokojnika poznavao, tome je poznato, da je on patio,
od svoje mladosti, od asthmae; ta bolja valjda i jeste povod njegovoj
naprasnoj smrti. U posljednje vrieme poboljevao je pokojnik vrlo često,
ponekada i opasno, ali da će ga tako naglo iz naše sredine iztrći neumitna
smrt — tome se nije nitko nadao. Zadnjega dana njegovoga
života, koga se je za uvjek i svoje bolje i svakoga truda oprostio, bijaše
cielo dopodne još na nogama, te ne bijaše na njemu ništa opaziti, što bi
dalo povoda na katastrofu slutiti. Pa ipak Božja promisao htjede, da se
baš toga dana, koga se je, po vlastitim njegovim riečma, bolje osjećao,


— razkrsti sa ovim svjetom i u vječnost preseli. — Glas o njegovoj
smrti razprostro se munjevitom brzinom po gradu Mitrovici, i svatko
živi ožali čestitog pokojnika. Njegovi prijatelji, suzama orosiše lice, oplakaše
ga bratski, da je koja vajda, i razglasiše na sve strane tužnu vieat
o smrti njegovoj.
Dne 29. travnja t. g,, u nedelju posle podne u 4. sata — iskupi
se pred zgradu imovne obćine nebroj svieta, da izprati do hladnoga
groba, zemne ostatke muža, koji je obće poštovanje u gradu Mitro