DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 393 mjestu usađjena, pada, tako se ni šumsko-poljsko gospodarstvo neda svagdje s uspjehom provesti, nego treba zrela promišljanja, jer u šumskom gospodarstvu učinjene pogrieške tekar deceniji mogu izpraviti. Vaclav Fuksa. Obskrba privatnih činovnika u starosti. Priobćio D. Naniclni. Poznato je svakomu, da privatni činovnici i njihove udove i djeca, riedko uživaju mirovinu od svog službodavca; jedino Činovnici nekih većih novčanih zavoda dobivati će mirovinu, jer im ravnateljstva osnivaju jednim dielom svog čistog dobitka mirovinske zaklade. Činovnici privatnih poduzeća, tvornica i t. d. plaćeni su redovito ´tako dobro, da si malom štednjom mogu mirovinu prištediti. Gospodarski i šumarski činovnici prolaze najgore u tom. Premda oni moraju svomu službodavcu raditi i dan i noć, svetkom i petkom, po najgorem i najljepšem vremenu, a osim toga često i akademički naobraženi biti, ipak je dosta riedko, da im službodavac barem pristojno odšteti posao, a još manje, da im zajamči sjegurnost, ako u službi ostare i postanu nemoćni. Nu jedva da će to činovničtvo igdje tako zlo stojati, kao kod nas u Hrvatskoj; niti je čestito plaćeno, niti je sjegurno za svoju službu, a kamo li, da bi još i mislilo na mirovinu. A kakav mu je istom družtveni položaj, ako dotičnik sam o tom ne nastoji! U velikim državam može si privatno činovničtvo pomoći udruživanjem, uzajamnom podporom, osnivajuć zadruge; — takovu imamo u Beču: »Verein fiir Giiterbeamte«, nu kod nas je to vrlo težko, jer je malen broj gospodarskih činovnika. Nadalje, u uredjenim državama ide i legislativa i eksekutiva gospodarskom i šumarskom činovničtvu osobito na ruku, dočim kod nas to očekivati nesmijemo, pošto uredjenje ovih prilika nije stvar »autonomna«, već »zajednička«. Uredjenje pravnih odnošaja medju službodavcem i služboprimcem goruće je pitanje već odavna, a za gospodarske i šu |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 394 marske činovnike pokrenuo ga je odlučno prof. Dr. Gr. Marchet još god. 1884. Na internacionalnom gospodarskom i šumarskom kongresu god. 1890 u Beču stvoren je i zaključak, »da bi bilo u interesu samih veleposjednika da za svoja vlastelinstva urede službovnu pragmatiku, dočim bi za male posjednike morala sama država zakonom odsjeći temeljne uslove medjusobnih obveza«. Posebice je još zaključeno, da »A-^erein fiir Gilterbeamte« u Beču ovu rezoluciju primi u svoje ruke i provede. Godine 1895 sastali su se austrijski »agrarci« po peti put, te su zaključili: »da bi se pravni odnošaj gospodarskih i šumarskih činovnika prema njihovom službodavcu imao zakonom urediti, kako je to uredjeno u trgovačkom, rudarskom i obrtnom zakonu, jer da to traži pravda i pravica, i jer je to za obe stranke od koristi«. Poslie toga nagradio je rečeni »Verein fiir Giiterbeamte, uslied natječaja ove dvie knjige: 1. »Die rechthche Stellung der Privat-Giiterbeamten und die Altersversorgung der Privatangestellten« von Dr. G. Marchet. Wien, 1896 2. Grundziige einer Dienstpragmatik fiir Verwaltungen grosserer Gviter«, von Johan Pohl, Wien 1897. Predaleko bi išli, du u ovom sbijenom sastavku iznosimo pa i najkraći sadržaj ovih knjiga, spomenusmo je samo radi cieline ovih redaka, jer se možda posrednom uplivu tiju knjiga ima pripisati, da je ugarski ministar za poljodjelstvo: Daniny, dao izraditi osnovu zakona »o pravnim odnošajima ekonomskih činovnika«, te za razpravu iste sazvao i enketu za 7. travnja 1900. u Peštu. Ovo je sadržaj te zakonske osnove: Službodavac i činovnik imaju sastaviti ugovor o medjusobnim pravnim odnosima. Beriva činovnika imaju se ubilježiti u ugovor, ako se to ne učini, tada se imadu davati po mjestnim ili zemaljskim običajima i u četvrtgodišnjim obrocima. Beriva u naravi moraju biti najmanje srednje ruke (dobrote). |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 395 — Stan činovnički mora biti takav da u njemu ne trpi na zdravlju ni činovnik ni obitelj mu. Ako bi budi činovnik, budi koji član njegove obitelji u stanu nastradao radi toga, jer vlastnik nije htio mane popraviti, tada je on dužan platiti odštetu. Kratka bolest nije i ne može biti povod za odkaz službe. Službuje li činovnik pet godina jednomu vlastelinu, tada je ovaj dužan dati udovici jednogodišnju plaču kao odpravninu, ako činovnik umre; dva puta toliko, ako je činovnik služio preko pet godina ; po smrti supruga dužan je službodavac udovici prepustiti uživanje stana na tri mjeseca. Ako se ugovor ne obnovi, tada mu se valjanost, odnosno trajanje smatra na ndzvjestno vrieme. Kada izteče valjanost ugovora (5, 10 godina) mogu ga obje stranka odkazati. Ugovor sa stalnim trajanjem, ne može se odkazati. Ugovor mora se odkazati tri mjeseca unapred; ugovorom ne može se odkaz ipod jednog mjeseca ustanoviti. Ugovor mora se odkazati pismeno. (Zakon će taksativno propisivati za obe stranke, kada će smjeti ugovor odkazati). Odlazećemu činovniku mora vlastelin prtljagu i pokućtvo odpremiti dati do prve željezničke postaje. Crkvene obćine, nadarbine, fideikomisi, gradovi, obćine, kao i poduzeća, koja stoje pod javnim nadzorom, moraju uzimati i imati samo osposobljeno činovničtvo. Zakonska osnova razumije pod »osposobljenim činovničtvom ono, koje je izučilo škole. Dopušta se, da u službi i nadalje ostanu i naslov gospodarskog činovnika nose oni, koje ova ova osnova zateče u službi kao višegodišnje samostalne gospodarske činovnike, pa su ugarski drž vljani i članovi kojeg gospodarskog družtva. U buduće ne će nitko smieti rabiti naslov »gospodarski činovnik«, ako nema propisane kvalifikacije, Ova zakonska osnova ne ograničuje u ničem ni službodavca ni služboprimca, te si mogu svoje odnošaje urediti po miloj volji; ona hoće da uredi unapred te odnošaje tamo, gdje svakojaki obziri položaj gospodarskog činovnika iluzornim prave i gdje se uvlače takove prilike, koje se protive javnim interesima. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 396 — U enketu bijahu pozvani članovi gospodske i zastupničke kude, veleposjednici, zemaljsko i erdeljsko gospodarsko družtvo, zastupnik ministarstva za pravosudje i 17 gospodarskih činovnika. Izvjestitelj (a sjegurno i sastavitelj zak. osnove) bio je minist. savjetnik dr. Jos. Bartokj. U sliedećem evo u kratko same razprave o tom prevažnom pitanju : Gosp. ministar Daranv, spominjud važnost ovog uredjenja, saobćuje, da je gospodarske činovnike, službujuće na drž, dobrima, pomaknuo u višji činovni razred i da će potvrdom proračuna dobiti i veću plaću, koja će im se uračunati i u mirovinu. Ovo da je učinio radi toga, da potakne ambiciju gospod. činovnika i da se u to ugledaju i drugi, — što mu prisutni odobravaju. Iztiče naročito, da svaki od prisutnih može predložiti shodne nadopunjke osnovi. A. Bujanović zahvaljuje se ministru u ime svoje i zemaljskog gospodarskog družtva. što je ovu zakonsku osnovu sastavio i na pretres iznio i izriče nadu, da će to prevažno pitanje i uredjeno biti. Barun Lad. Majthenji veli, da u zakonu o uredjenju pravnih odnošaja medju posjednicima i gosp. činovnicima moraju ova dva pravila vriediti: podpuna sloboda o uvjetima i medjusobnost kontrahenata. Zakon mora imati subsidieran značaj i propisivati samo u onim slučajevima, za koje se stranke pogodile nisu. Barun Desider Pronaj ne odobrava §. 1. osnove, koji propisuje kvalifikaciju činovnika, on je za to, da se ta osnova proteže na kvalificirane činovnike, kao i one, koji nisu, pa ,veli, da bi za gospodar, činovnike mogli napustiti zahtjev kvalifikacije, kako se ne traži ni za trgovce i fabrikante i njihove činovnike. Proti ovomu ustali su Bujanović, Lad. Lakner i Antun Rainprecht zagovarajuć osnovu, držeć opravdanim želju gospodarskih činovnika, da im se prizna kvalifikacija, jer da se ovdje ne radi o naslovu, već o zaštiti stručnog zanimanja i priznanja stručne naobrazbe. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 397 — Kod propisa o izplati beriva podnesen je predlog, da se beriva u naravi izplaćuju unapred za četvrt godine, a beriva u novcu za to isto vrieme naknadno. O propisu, da je službodavac dužan o svom trošku liečiti činovnike u slučaju nesreće, ustao je proti tomu baron Ivan Harkanyi s izjavom, da će on za sebe rado preuzeti te dužnosti, ali da se tomu protivi radi malih posjednika, za koje bi takova odredba bila vrlo teretna, pošto bi se moglo dogoditi, da takav činovnik boluje i po nekoliko godina. Stoga bi se u zakonu moralo točno opredieliti vrieme te obveze. Družtvo gospodarskih činovnika predlaže, da se opredieli pol godine dana. Propisi zakonske osnove o odpravnini izazvali su življu debatu, neizneaav proti tomu nikakovih stvarnih prigovora, već samo to : ima li se dati više ili manje. Sjegurno je, da su posjednici bili za polovicu od predložene odpravnine, a činovnici za predloženu. Bujanović misli, da bi se taj spor najzgodnije tako riešio, da vlastelini svoje činovnike osjeguraju na mirovinu kod mirovinske zaklade gospodarskih činovnika, kako on radi. Ovim načinom to ide lakše, nego zakonom, gdje je težko propisati, da svatko svoje gospod. činovnike osjegurati mora. On u osnovi nalazi opomenu, da vlastelini svoje gospod činovnike osjeguraju na mirovinu, te se tako rieše tereta, da im sami od svojih prihoda mirovinu daju. Barun Ladislav Majthenji iznio je predlog, da se u zakonu točno oprediele prava i dužnosti gospodarskih činovnika, što su mnogi članovi enkete toplo zagovarali. Kod §. 25. osnove, da vlastelini, koji plaćaju više od 2000 K. zemljarine i imadu nerazkomadan posjed, moraju za upravu svojih dobara imati kvalificirane činovnike, ustali su proti tomu vlastelini, a činovnici su zagovarali. Prvi su to tražili naročito za male fideikomise, a drugi su iznosili, kod kojih vlastelinstva takav propis već danas postoji. Ministar Daranji veli, da bi ova osnova bila nepodpuna, kada ne bi sadržavala ovih propisa o kvalifikaciji činovnika. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 398 — O fideikomisima veli, da uživaju posebni položaj, kog je država odobrila, pa da je stoga posve opravdano, ako se želi, da s njima upravljaju stručno naobraženi činovnici. Obećaje, da će ovaj paragraf tako tekstirati dati, da se fideikomisima ne naprćuju nesnosljivi tereti, jer to nije ni nakana njegova. Nada se, da će se uspjeti: zahtieve obćenitosti složiti sa čuvanjem privatnih interesa. U pismenom podnesku zagovara opat A^ajda s narodnogospodarstvenih razloga propise o kvalifikaciji činovnika, te veli, da se na circerskoj opatiji već odavna uzimlju za činovnike samo takovi, koji posjeduju nuždnu kvalifikaciju. On ide tako daleko, da ovo traži ne samo za fideikomise, već sva vlastelinstva, koja plaćaju 2000 K. zemljarine, a vlastnici sami s njima ne upravljaju. (Mislimo da bi se po ovom propisi izigrati mogli. Opaz. pr.). iS^eki Heinrich v. Rosenfeld ( ! ) šutio je cielo vrieme, dok je razprava trajala, tek se je pri §. 25. javio i zagovarao interese nediplomiraniii gospodarskih činovnika. (Sjegurno čuti, što propis 0 kvalifikaciji dobra nosi »njegovim ljudima« ! Op. pr.) Prigodom otvorenja magjarskog sabora govorilo se je i o poslu, što će ga isti imati u ovoj sjeditbi razpravljati, pa je medju inim nabrojena i ova zakonska osnova o uredjenju pravnih odnošaja gospodarskih činovnika. Osnova je pred kratko vrieme predložena u saboru, pa je nada opravdana, da će skorim i uzakonjena biti. Nadajmo se, da će tada nastati po privatne gospodarske činovnike snošljivije prilike, premda se bog zna kako ne će popraviti. Opažamo, da se u osnovi ne spominju »šumarski« činovnici, što ne možemo odobriti, pa bi se to moralo zgodnim načinom još za vremena nadopuniti. Po našemu sudu imadu šumari kud i kamo veći naslov na trajnu obskrbu, nego li i jedni drugi činovnici, jer oni ne rade samo za sadanjeg uživaoca, već i one, koji će doći nakon 100 i više godina. Prema ovomu bilo bi posve pravo, da se šumarskim Činovnicima zakonom osjegura mirovina. Mislimo, da imamo pravo žaliti, što naša |
| ŠUMARSKI LIST 7/1900 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 399 — vlada, odnosno začetnici zakona o stručnoj upravi šuma stojeće pod osobitim javnim nadzorom u Hrvatskoj, nisu u taj zakon uvrstili ma kakav propis o tom. Sada 6e se to teško izpraviti, tim vise, što uživaoci vlastelinstva uvjek misle na sebe, a ne i na one, koji se brinu, da dohodak imaju oni i njihovi nasUednici. II. Zemljištne zajednice, njihov postanak, razvoj i uredjenje. Piše Grašo Vac, kr. kot. šumar. U »obćenitom dielu«, predočili smo cienjenim čitateljima, obći razvoj šumarskih prilika u našoj domovini, naročito naveli smo primjere, kako su nastala »naselja«, sela, mjesta i t. d. a prema tome, kako je postala i razvijala se »zajednička imovina«. U uvodu smo iztaknuli razliku izmedju t. zv. provincijala i bivše Krajine. Pak pošto smo predočili odnošaje u t. zv. provincijalu, to prelazimo na: IV. Kazvoj i uredjenje ođnosajah u bivšoj Krajinic U povjestnici Hrvatah, ocrtano je sve, što se odnosi na seobu hrvat, naroda i dalnji razvoj stvarih u našoj domovini. Povjestnica, ta vječna istina, poznata je svakom naobraženom stručnjaku u glavnim crtama. O tome ne ćemo ni razpravljati. Nu ipak, kada o »Krajini, toj našoj krvavoj haljini« raz pravljamo, moramo poseći i za povješću. Moramo predočiti po stanak Krajine, razvoj i dalnje uredjenje. Naročito dobro nam je došlo djelo; »Die Militargrtinze und die Verfassung«. — Ili: »Eine Studie iiber den Ursprung und das Wesen der Militargranz - Institution und die Stel lung derselben zur Landesverfassung von Og. M. Utiešenović*. Jedan dio naše domovine, naročito južni, bio je od vajkada opredieljen, da bude na braniku cieloga carstva i srednje Europe. To je bivalo kroz više stoljeća! * Preporučamo svakomn, da to djelo prouči. 30 |