DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br, 8. u ZAGREBU, 1. kolovoza 1900, Gocl.XXIV. Uvrstbina oglasa: za 1 straniou 16 K.; za ´/a straniee 8 K.; za Vs stranice 1 fil,; zaA straniee 4 K. — Za višeljratno uvrštenje primjerena popiistbina. 5 K. 20 00 fil ´ Pravno-povjestni podatci o lovu u Hrvatskoj. Priobćio: E. Laszowsky. Kako god daleko sižu natrag tragovi čovjeka u našoj domovini, dakle sve u dobu prehistoričku, koli neolitičku toli paleolitičku, nalazimo uz ove takodjer i trag, da se je već preliistorički Čovjek tuđe bavio lovom i da mu je to svakako moralo biti glavno zanimanje, koje ga je i hranilo. To nam svjedoče ostanci životinja (rogovi i kosti) koji su nadjeni uz ostale predmete, kojima se je služio čovjek onog doba. Nije samo čovjek lovio životinje, da se njihovim mesom hrani, ved je i zato, da si od njihovih kosti i rogovlja načini oružje. Iz roga i kosti pravio si je predhistorički čovjek razno oružje i ine sprave: sulice, strielice, igle. pak i nakite. Najobičnije nalazimo ovakove predmete načinjene od jelenova roga, što nam svjedoči, da jelen bio poglavitom i najtraženijom lovinom predhistoričkoga čovjeka. Prije dolazka Hrvata na jug, dok su Rimljani vladali svuda, starom Panonijom i Dalmacijom, vriedile su tuđe ustanove rimskoga prava, kojemu bijaše lov naČin sticanja vlastnosti. Dakle loviti je mogao svatko tko je uživao gradjansko rimsko pravo — dakle svatko tko je bio sposoban sticati pravo vlastnosti. Divljač bijaše »res nullius primi occupantis«. Kad su Hrvati naselili današnju svoju domovinu, bavili su se poput drugih suvremenih naroda i lovom, koji je bez dvojbe vrlo obilan bio. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 4 <-- 4 --> PDF |
_ 440 — Iz dobe samosvojne hrvatske države imamo žalibože samo vrlo mršavih viesti o lovu i lovcima. Kao što po ostalim dvorovima Erope, bio je i na dvoru hrvatskoga kralja posebni dvorski dostojanstvenik »sokolar« (falconarius). Takovim se za vrieme kralja Krešimira napominje Aprig (1070—1078.^). Vidimo dakle, da se je i na dvoru hrvatskih kraljeva gojio lov, i to lov na ptice sokolima. Taj Aprig bijaše po tom vrhovni meštar sokolara, kako je takovih bilo i poslije na mnogim dvorovima, a naročito u Francuskoj i Njemačkoj, gdje je ovakav način lova bio veoma obljubljen. Pošto se je ova vrst lova njegovala u staroj hrvatskoj državi, nije izključeno, da je bilo lova i na razne dlakare naročito jelene, srne, veprove i t. d. kojih životinja bijaše tada u izobilju u hrvatskim zemljama. I ribolov bijaše razvijen u to vrieme, a naročito u području dalmatinskih primorskih gradova. Pravo ribolova u gradovima pripadaše gradskoj obćini. Obćina zadarska imala g. 995. svoj ribolov (piscaciones) na ostrvu Mulata, Šilu, u velikoj dragi sv. Viktora. To pravo ribolova prodavala je obćina gradjanima. Oko rečene godine darova obćina Zadarska ovaj svoj ribolov samostanu sv. Kreševana^ God. 1056. spominju se ribari Supana, Petulel Podboj, koji su obećali u buduće podavati samostanu sv. Kreševana stanovit dio ribolovine^. Kad je opet g. 1059. utemeljen samostan sv. Petra u Rabu, darova obćina rabska novoutemeljenom samostanu pravo ribolova u dragama kod sv. Kiprijana i kod sv. Petra, tako da nitko bez dosvole samostana ne smije ondje loviti ribu, a tko dozvolom bude lovio, imade četrtinu lovine podavati samostanu*. I po nadbiskupu Lovri u Spljetu utemeljeni g. 1069. samostan sv. Benka, imao je od ribara dobivati ribu^. ´ Rački: Dooumenta: 82., 86.. 87., 162. ^ Ibidem 25. " Ibidem K. * Ibidem 57. * Ibidem 77. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 441 — Radi ribolova samostana sv. Kreševana bilo je g. 1078. pravde, koju dobi rečeni samostan´. Posebnih kakovib norma glede lova za vrieme narodnih hrvatskih vladara, nije bilo, već je valjda svaki Hrvat, a naročito svaki pripadnik jednog od dvanaest starohrvatskih plemena mogao loviti kud je hotio. U srednjem vieku (od g. 1102.) bijaše bez dvojbe i u Hrvatskoj osobito obljubljen lov sa sokolima. I na samom dvoru Ugar.-hrvatskoga kralja nalazimo posebnoga comesa »falconariorum domini regis«. U Ugarskoj bilo je cielih sela sokolara (falconariorum). Tako se primjerice spominje g. 1200. selo Petun u požunskoj županiji u kojem stanovahu sokolari^ I u Liptovi bilo je sokolara i to kraljevski »terra falconariorum ipsius domini regis in Lypto«. Ovo se spominje g. 1297.^ God. 1280. spominje se Ladislav sin Farkašev a unuk Mordara bivši nekoč župan kraljevskih sokolara u seli Turda. (Comes falconariorum domini regis de villa Turda)*. Dakle i u Turdi bijaše kraljevskih sokolara. Sokolovi bili su bez dvojbe vrlo cienjeni, te neke ruke sačinjavahu osobiti imetak. Ima primjera, gdje se u diobnim izpravama izrično napominju gniezda sokolova (nidi falconum), koja se izrično kojemu diobniku ostavljaju na užitak^. Premda je po naravnom pravu zvjerad i divljač stvar ničija, koju si može svatko prisvojiti, to se je ipak od toga odstupilo u mnogim državama, a tako i u državi ugarsko-hrvatskoj u srednjem vieku. Pravo lova poče se smatrati regalnim pravom, koje pripadaše samo vladaru kao gospodaru zemlje. Nu premda je smatrano bilo pravo lova regalom, ipak je mogao i smio svatko, a naročito plemič loviti. Svatko, tko bijaše plemić mogao je na svom posjedu i druguda loviti sve J Ibidem 123. 2 Wenzel.-Cod.-Arp. I. 89—90. ^ Wenzel.-Cod.-Arp. V. 180. * Wenzel.-Cod.-Arp. XII. 313. ^ Wenzel.-Cod.»Arp. VIII. 121. trgov. 1264. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 442 — vrsti zvjeradi i divljaci i u svako vrieme. Za oto nije trebao nikakove posebne dozvole niti kraljevske povlastice. S toga je skroz osamljen slučaj taj, da je g. 1528. kralj Ferdinand I. podielio Ivanu Ungnadu pravo lova na njegovom samoborskom imanju´. Čini se, da su i kmetovi na zemljištu svojih gospodara mogli slobodno loviti. Nu ta sloboda vrlo se je izrodila, tako da su pod konac XV. vieka počeli kmetovi zanemarivati svoje domaće poslove, naročito vinogradarstvo i ratarstvo, po što su se sasvim podali lovti i ptičariji. Pače niti su se obazirali na blagdane, ni na sam Božić. Dakako ovako zanemariv domaće poslove u svom gospodarstvu nije bilo ni čudo, da su stradali, a uslijed toga se podali na kradje i druge zločine. Da se tomu doskoči u buduće, ugleda sviet prva odredba zakonodavne vlasti glede lova u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj. Člankom bo 18. od g. 1504. kralja Vladislava odredjeno bude sliedeće: 1. Ni jedan kmet nit seljak eiele kraljevine ne smije u buduće loviti jelene, srne, zečeve, veprove, gnjetle, trčke i Iještarke. 2. Imadu se baviti ratarstvom a ne lovom. Koji bi se zatekao u lovu platit če kaznu od 3 for., koju ima utjerati onaj na čijem je zemljištu uhvaćen (njegov zemalj. gospodar ili strani, ako je na stranom zemljištu ulovljen). 3. Tko bi propustio iz sklonosti prema kmetu ovu globu iitjerati, to će od dotičnoga utjerati rečenu globu od 3 for. podžupan ili sudac plemića odnosne županije. Ovim je dakle zakonom zabranjeno bilo kmetovima i seljacima loviti. Lov je dakle pripadao samo plemiću kao takovom i kao vlastelinu. Iza ovoga zakona nije se ništa odredilo glede lova zakonskim putem sve do polovice XVIII. vieka. Godine naime 1729. dekretom III. kralja Karla III. a člankom 22. »De moderanda venatione et aucupio« potvrdjuje ´ U kr. zem. arkivu: Doc. med. aevi a, 1525/8. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 443 — se artikul 18. dekreta V. kralja Vladislava, koji je protegnut i na gr ad j ane i sve neplemide i na sve kolike ne indigen e živude u kraljevstvu. Naročito se pako odredjuje sliedeće: 1. Zabranjuje se koli seljacima toli i ostalim neplemićima i ne indigenama, držati pse (eanes vertagi et sagaces) pod globom od 3 for. 2. Lov koli na dlakare toli na ptice slobodan je plemidima i vlasteli (dominus terrestris) koji uživaju plemićka prava, na svom zemljištu vazda, a na tudjem samo ne za vrieme razplodjivanja divljači (foetificatio). Izuzet je samo onaj dio šuma, koji se izluči pod grad, kaštel ili kuriju ili stan vlastelina ili plemića, u kojima je zabranjeno drugima loviti. U tom izuzetom lovištu slobodno je po volji loviti samo vlastniku. 3. Plemićima i vlasteli slobodan je lov, ali u vrieme razplodjivanja divljači kako je rečeno i u izuzetoj šumi, dozvoljeno je loviti samo dozvolom vlastelina ili plemića, kojemu dotična izuzeta šuma pripada. 4. Nastrieljenu životinju izvan zabranjenog diela (izuzetog) i pobjeglu u zabranjeni dio, slobodno je od onuda uzeti. 5. Ako psi progone životinju i zadju u zabranjeni revir, to je unutra slobodno poći s namjerom dozvati pse, a ne loviti. 6. Pošto je gojenje trčka i gnjetla mučnije i skopčano troškom, to se ova perad ne smije na tudjem zemljištu loviti ni strieljati, naročito ako se tamo goji. 7. Na polju slobodno je plemićima i vlasteli i pomoćju pasa loviti dlakare i ptice (izim gore spomenutih vrsti). To je slobodno i na tudjem zemljištu. 8. Gdje nema šuma, već samo trstika i grmlja u kojima se zadržaju i veće životinje jeleni, srne i veprovi, to u tom slučaju za ove vriede ustanove kao i kod šuma (glede izuzetog revira). 9. Da se ne nanese kvar na usjevima po lovcima, ne smije ni jedan vlastelin nit plemić držati englesko-mletačke pse zvane »sinkovan«, a još manje s ovima loviti. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 444 — 10. Lovostaja radi razploda ustanovljuje se ova: Za jelene od 15. rujna do večera pred Trojaci; za košute od Tri Kralja do večera pred Bartolje; za srne od 1. ožujka do 15. svibnja; srnjaci, zečevi i grabežljive životinje mogu se loviti cielo ljeto. Lovostaja za jednu vrst ne spriečava lov na drugu. 11. Tko lovi u zabranjenom izuzetom lovištu budi sam budi s drugovima ili s psima ili prekrši ustanovljenu lovostaju, plada svaki put kad to učini globu od 30 maraka, imade naknaditi ubijenu divljač i nositi troškove parnice, koja se imade voditi pred sudcem plemića. Ovrha se vodi na imanju prekršitelja. Priziv ide na sud županijski (salva extra dominium ad sedem judiciariam comitatus appellata remanente). 12. Ovi propisi glede lova i ptičarenja učinjeni su s toga, da se divljač više čuva i umnaža, radi česa je kralj usljed molbe stališa i redova glede toga podnesene, udostojao točkom 7. regulamenta ograničiti vojničtvo što se tiče lova. Vojničtvo dakle nije smjelo loviti. 13. Na ovoj odredbi glede vojske, zahvaljuju stališi i redovi kralju, nadajući se, da će kralj bez sumnje odrediti, da se ova milostiva odredba po vojsci doista obdržava. To bijaše dakle prva obširnija odredba zakonska glede lova, kojom je mnogo toga ustanovljeno, što bijaše u korist lovu. Vojsci dakle bijaše glasom ovog artikala zabranjeno loviti, što je takodjer u »Regulamentum militare« kralja Karla III. od g. 1730. izriČno ustanovljeno. God. 1751. izadje pod Marijom Terezijom novi »Regulamentum militare«, koji u članku I L glede lova odredjuje od prilike sliedeee : Višim častnicima, iznad zastavnika (vexillifer) slobodno je loviti, ali pod sliedećim uvjetima: 1. Samo na teritoriju svog kvartira a ne druguda. 2. Ondje samo onda, ako tamo ne prebiva (domicilira) gospodar ondješnji, ako je tamo treba njegove dozvole. 3. Loviti mogu osobno, a ne po svojim ljudima, lovcima i t. d. 4. Za svoju zabavu, a ne dobiti radi i neprestane vježbe. 5. Samo na polju i šikarju a ne u većim šumama, a gdje nema šuma, nit u šikari nit u trsticima. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1900 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 445 — 6. Sto je zabranjeno plemićima zabranjeno je i vojnicima (naime loviti pojedine vrsti divljači, u stanovito vrieme i na stanovitom mjestu). 7. Zabranjeno im je loviti trčke i gnjetle, kao i ribariti. 8. Za njih vriedi lovostaja poradi razploda: te im se zabranjuje lov na veprove od 2. veljače do 16. listopada; koje potonje nije zabranjeno plemidima. 9. Svaki lov vojnika ima se obavljati bez ikakova kvara i tereta žitelja, inače se ima nadoknaditi njihov posao i šteta. (Svršit će se). Ocjena tetivnice g. Hajeka. Piše Mirko Puk, kr. žup. šum. nadzornik. U zadnjem broju »Hrvatskog šumarskoga lista« za mjesec srpanj t. g. objelodanio je g. Bogoslav Hajek novu jednu promjerku, koju je nazvao tetivnicom. Ova promjerka imade služiti istoj svrsi kao i sve dosadanje promjerke, naime mjerenju debljine ili promjera stabala, ali se imade polag razlaganja g. pisca uz mnoge prednosti — koje su na strani 415. šumar, lista u točkama 1 — 8 nabrojene — od dosadanjih promjeraka razlikovati i time, što se kod ove pfomjerke radnik po poslujućem činovniku već iz podaljega stojališta lako daje kontrolirati, a što je najvažnije, da se sa ovom promjerkom nepravilna stabla, koja se drugim promjerkama u nakrst dvaput mjeriti moraju, samo jedanput obuhvate i oada na jednom i drugom kraku promjeri očitavaju. Priznajem, da »tetivnica« g. Hajeka ima mnogo liepih svojstava i osobito velikih prednosti u pogledu transporta, jednostavnosti u konstrukciji, manjih dimenzija i težine, pa i u pogledu porabe, ali podnipošto ne mogu dopustiti, da bi se kod ove promjerke radnik po poslujucem činovniku već iz daleka kontrolirati mogao ili pako, da bi uz porabu ove promjerke kod nepravilnoga prosjeka stabala otpadala potreba dvostrukog mjerenja sa raznih strana; nasuprot tomu tvrdim ja baš protivno, da se kod ove promjerke |