DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 554 — momun Camphora) i matsu (Pinus), i da se ne smije ni jedno od ovih posjeći. — Prekršitelja ove zapovjedi dostigla bi zaslužna kazna. Nasljednik njegov Schagun Iyeya8U Tokugawa (1603. posl. Hr.) bio je još veći prijatelj suma, koje su se pod njegovom vladom tako liepo razvijale i napredovale, što svjedoče same šume u prostranoj pokrajini Kišo, koje je dao on zasaditi i koje su još danas kruna privatnih carevih dobara. Te su bujne i krasne šume još danas živi svjedoci brižne i marljive ruke careve. Na sjevernom dielu pokrajine nije bilo hinoti vrste drva, nu za raširenja te vrste (Chamaecyparis obtusa), imao je liepih zasluga knez Date, koji je neumorno nastojao oko raširenja. U početku svoje vlade izdao je Kanbun (1661. posl. Hr.) zapovied, da se ne smiju sjeći šume i krčiti panjevi na strmim gorskim obroncima. Gembun (g. 1739. posl, Hr.) dao je zasaditi na obalama rieka sitnu šumu U prvoj godini svoga vladanja izda opet Mewa zapovjed, da se šumske golieti zasadjuju sa kuri (Castanea vulgaris) i luatsu (Pinus) i sugi (Qyptomeria japonica) vrstama. Nu budući, da i najbolja naredba ne može biti od koristi, ako se savjestno ne izvršava, — to je Kamsei (1789. posl. Hrista) jioslao medju narod više šumarskih činovnika, da ga uči kako će gojiti i čuvati šumu. Već su se u ono doba dijelile šume u: državne, šume koje su bile okolo hramova, obćinske i privatne šume. Tuko zvana sujama (Nestervvald), naime šuma u kojoj su se gnijezdili sokoli, koji su služili carevima u lovu, bila je posebnim uredbama zaštićena. Lov sa sokolima bio je u Japanu u srednjem vijeku tako obljubljen, kao i u Njemačkoj. Iz dosadanjeg opisa lasno se razabire, kako se šumarstvo u Japanu visoko cijenilo, kad su s njim upravljali sami carevi, knezovi i pojedini visoki državni dostojanstvenici i činovnici.. |