DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 80 <-- 80 --> PDF |
— 580 — šumska prodaja. Ipak su to sve prodaje manje važnosti, prem ima objekta erarskih, zemljištnili zajednica i privatnika. Veću je prodaju oglasio g. barun Ožegović, koji želi znatnu množinu bukovine da proda, a karakteristično je kod tog dražbenog oglasa, da je izkazana samo prodat se smjerajuća drvna gromada u m.´´´, a da nije oglašena nikakva izklična ciena. Glavne i najvažnije prodaje erara, investicionalne zaklade i imovne obćine u slavonskim hrastićima još nisu oglašene, a tek dok se one oglase i realiziraju, znat će se pravo stanje drvarskoga trga. Ima ih, koji vele, da one ove godine ne će tako uspjeti, kao prošlih godina, nu takove se glasine češće pronose, ne bi li se prodavaoci sklonuli na veće koncesije. U ostalom vidit ćemo, da li je skepticizam u tom pogledu bio umjestan. Mnogi vele, da se na raznih tržištih opaža neka nesjegurnost, koja da u velikoj mjeri ovisi o kineskom pitanju,, za koje se nezna, kako će se razviti, pa da li će sloga velevlasti biti doista trajne naravi, i ne će li se možda iz tog kojekakvi zapletaji izmedju vlastih samih poroditi. Nu s druge strane opet i samo to kinesko pitanje u toliko povoljno djeluje na trgovim s drvom, što se u brodograditeljstvu mnogo radi, pa ako se i prave same oklopnjače, ipak je ciela nutrinja broda od drva, te se takovo u brodograditeljstvu i danas još mnogo rabi. Živahna djelatnost na polju industrije sveudilj u Njemačkoj traje, te je doista ova država postala gotovo najjači konsument raznovrstnoga drva, navlastito ona je glavni konsument drva naše monarkije, a vriedi to više za sjever i zapad naše monarkije, nego li za jug i istok, dakle Hrvatsku i Slavoniju, prem i odavle još mnogo drva u Njemačku ide. Različite viesti i sitnice. Proinjerka od magnaliuma. Austrijska šum. pokusna postaja u Mariabrunnu dala je zaparižku izložbu načiniti kod tvrdke „Braće Fromme" u Beču promjerku od nove kovine „magnaliuma", koja u mnogo većoj mjeri zadovoljiti može, nego li promjerka od čistoga aluminija. Magnalium je smjesa od alamija i magnezije, a takva je smjesa, da se mogu promjerka čisto izraditi, dočim se čisti aluminij dobro izgladiti ne da, pa « toga i promjerke od čistog almminija nisu gladke već hrapave, što je ali nezgodno. Taj magnalium izum je dr. Macha, te je on patent na taj svoj izum uzeo, pa stog su i takove promjerke za praksu preskupe. Kad budu jeftinije, dobro će se u praksi rabit moći. STC(?enik junak. „Nar. Novin." javljaju iz Žute Lokve ovo: Dne 27. pr. mj. podiže se državni lugar Joso Banić iz Vratnika u jutro rano, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— 581 — da obidje svoj srez „Bilo", a njemu se pridruži vratuižki župaik g. Jakov Iskra, da se prošeće i u prirodi bujnog svježeg zraka naužije. Lugar je po svojoj navadi ponio dvocjevku kuglom nabitu; a župnik štapić i slučajno u džepu mali revolver. Kada su dobrano zašli u šumu do blizu vrba Bila, izskoči pred njih ciela medvjedja obitelj — stari, njegova druga i troje mladih u veličini kućnoga psa. Nepripravni na takav nenadani susret skine lugar Banić dvocjevku s ramena i opali na starca medvjeda dva hitca, složi ga sa zemljom, a u isti čas diže se medvjedica na stražnje noge, dodje na dva koraka bliziae u susret svećeniku, da ga zapita za junačko zdravlje, — nu popo imadjaše srećom prisutnost duha, izvadi iz džepa svoj revolverić, opali dva hitca u čelo i srazi medvjedicu sa crnom zemljom. Tako su ta dva sretna lovca već do 9 sati iz svoje jutarnje šetnje u triumfu sa lovinom u selo zašli. Oba medvjeda grdne su zvieri, dva i pol metra dugačka, 120 kg. težka. — U našem kraju su medvjedi tako prevladali, da se čovjek ne ufa nikuda sam izići, a seljaku pobraše svu kukuruzu i žito, što je usijano. Zato su seljaci ovim junacima veoma zahvalni, da su ih bar dvojice dušmana riešili. Nova palač.i kr. šumarskog rarnateljstTa u Zasrebu, o kojoj smo već prošle godine javili da se gradi, dovršena je ove godine podpunoma, da se je već ravnateljstvo pr. mjes. u svoje nove prostorije uselilo. Zgrada stoji oko 100 tisuća forinti a sagradjena je na tri sprata. U prizemlju i prvom katu erarski su stanovi, a drugom i trećem uredske prostorije ravnateljstva. Sama zgrada sagradjena je u četverokutu, u sred kojega se nalazi dvorište. Tako je eto i kr. šumarsko ravnateljstvo došlo došlo do liepih prostorija a sam grad do liepe palače, a gotovo na najkrasnijem mjestu čitavoga grada. Austrijski šumarski kongres obdržavan koncem travnja u Beču i u kojem smo cienjene čitaoce obaviestili samo kratkom noticom, o čem će se razpravljati, stvorio je na 1. pitanje: „Kakove porezne pogodnosti da se dadu šumama zaštitnima s javnih obzira s jedne strane, kao i s obzira tog, da se omogući uzdržanje šuma na gornjem rubu vegetacije u planinama i da ae taj rub što više pomakne", nakon dulje debate sliedeću rezoluciju: Austrijski šumarski kongres zaključuje, da se vladi podnese molba, da ona priredi zakonsku osnovu, pak da ona već sad označenim zaštitnim šumskim površinama ili koje će se u buduće kao takove označiti, osjegura primjerene porezovne pogodnosti i da se iste u najgorem slučaju podpunoma od poreza oproste. I iste pogodnosti da se osjeguraju i zabranbenim šumama, koje ujedno imadu zaačaj zaštitnih šuma. U ovom je pitanju imao referat šum. savjetnik L. Hampel , koji je potanko razložio, da zaštitne šume malo nose, jer se u njih slobodno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1900 str. 82 <-- 82 --> PDF |
— 582 — gospodariti nesmije, pa su cesto na teret samom posjedniku. Pošto te šume služe obćem dobru u mnogo većoj mjeri, nego li samom vlastniku, nadalje obzirom na to, da bi poreznim polakšicama na te šume gubila austrijska država samo kojih 65 tisuća forinti na godinu, to je vriedno stvoriti gornju rezoluciju, koju je kongres i stvorio. Glede 2. pitanja: „Je li nuždna revizija obćeg šumskog zakona od 3. prosinca 1852., ili izdanje novih šumskih zakona za sve zemlje zastupane u carevinskom vieću i po kojih načelih" prihvaćena je opet nakon dulje debate ova rezolucija: Austrijski šumarski kongres zaključuje, da se vlada umoli, da obzirom na nedostatnost obćeg državnog šumskog zakona od 3. prosinca 1862. ćim prije predloži pojedinim zakonodavnim tielom nacrte zemaljskih šumskih zakona kao vladinih osnova na ustavno pretresivanje, u kojih će ustanove odaoseće se na zaštitu šuma biti pretežno preventivnoga smjera. Izvjestitelj za ovo pitanje bio je c. kr. šumarski nadsavjetnik H. vitez Guttenber g (brat profesora istog imena) a spominje u svojemu referatu, da je to pitanje već staro i da se vuče već od g. 1868. kada se je prvi puta počelo u većoj mjeri upućivati na nedostatke obćeg šumskog zakona. Opetovano je štajersko šumarsko družtvo i zemalj. odbor molio vladu, da preinači odnosno upodpuni taj zakon; ipak se nije sve do sada to provelo, već je vlada izdala g. 1873. provedbenu naredbu k ovom zakonu, i tada tražila mnienja pojedinih zemalja i šumarskih družtava. Sve to konačno nije dovelo do cilja, kao ni zakonska osnova vlade o preinačenju obćeg državnog šumskog zakona, jer se već odma kod prvog §. ove zakonske osnove nije mogao postići sporazumak. Tako je to ostalo ne riešeno pitanje sve do sada, pa se je moralo ponovno pred šumarski kongres iznieti. Izvjestitelj upućuje odma po tom na nedostatke obćeg šum. zakona i to odmah na §. 1., koji govori o „šumi" i „šumskomu tlu", a ne naznačuje potanje što se pod tim razumjevati ima. — Odma dalje u §§. 2., 3. i 4. opredjeljene kazne danas više ne odgovaraju, one su premalene, pa ih krivac rađje plati, nego da se okani haračenja, koje mu više nosi. Prigovara ustanovam sadanjega zakona glede steljarenja u privatnim šumama, koje su postepenom haračenju izvržene; prigovara §. 6. i 7.; zagovara bolju stilizaciju §§. 9 —17.; §. 19. i 20. imao bi se nadopuniti ; izkustvo veli, da §. 21. nije mogao spriečiti stvaranje krasa, a §. 22., koji govori o gosp. osnovama, valja da mu se proširi obseg ; §. 25., da nije dostatan ; glede §§. 44.—49. veli, da se uvaže zaključci prošlogodišnjeg kongresa; a §§. 50. —62., da nisu dostatni; konačno, da u prilogu D) k šumskom zakonu ima mnogo nedostataka, koji bi se morali izpraviti. |