DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 598 — šume. Odkuda on to tako stalno znade, ja to neznani, ali velim, ne samo da je to moguće, nego ja sam dapače i stalno u to vjerujem. Kada i nakon kojeg vreaiena će to biti, to je pi tanje budućnosti. Gosp. pisac možda misli, da ja hoću, da se i oranice šumom zasade i tako šume povećaju. Bože sačuvaj! Ta nisam tako naivan. Ja kad govorim o povećanju šuma onda drugamo smjeram, a čini mi se, da me on upravo tu ue pojmi. Čini se, kao da i g. piscu smetaju šume, koje se ne nalaze na absolutnom šumskom tlu, te bi on možda volio, da vidi na njihovom mjestu pšenicu rasti. Čudim se, da i on tom sgodom nije citirao onu Judeichovu: »Wo der Weizen Avachsen kaun, soli kein Wald stehen«. Nu ja bih mu na to rekao, da Judeich postavljajuć ovo načelo nije sigurno imao na umu šume obterećene služnotima, a naročito ne takove, kao što su šume imovnih obćina bivše Krajine. I mnogi slavonski hi´astici u ravnicah i brežuljcih (kod imov. obćinah) nisu na absolutnom šumskom tlu, ali još mislim nije nikomu na um palo, da ih izkrči i zemljište gospodarskoj kulturi obrati. Ne tvrdim, da se tim ne bi povisila renta zemljištna, ali je to za imovne obćiue sporedna stvar, dok su one za to stvorene, da kroz sva vremena obskrbljuju svoje pravoužitnike d r V o m. Medjutim na umirenje g. pisca moram mu reći, da su šume ovog područja u 90% na kraškom, dakle absolutnom šumskom tlu i da je ovdje barem Vr, gospodarskog tla po sastavu i formaciji takove naravi, da bi samo šuma na njem rasti morala, kao što je nekoč i rasla, nu uslied napučenosti mora se dakako u gospodarske svrhe obradjivati. G. pisac završuje »kritiku« moga zadnjega članka ovako: »Pa kad šume već ne možemo prostorno umnožiti, onda jednostavno reći: »Šteti i propiasti šuma ne može se nikako na put stati,« i sjesti pa skrštenim rukama gledati |