DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 599 kako se šume upropašćuju, to ne može nitko odobriti«. Što je g. pisca potaknulo, da mojem članku izvraća sadržaj i smisao, to ja ne pojmim, kad ja toga nisam nigdje napisao a niti se iz eielog sadržaja ovakav zaključak stvoriti može, kao da mi ovdje »skrštenih rukuh« gledamo, kako se šume haraju. I ta mi okolnost daje povoda uvjerenju, da me g. pisac nije razumio, a kad je tomu tako, nije se mario za tu stvar po mom sudu bezrazložno uzrujavati. Ja bi doduše ovaj put mogao g. piscu obširnije odgovoriti, da ga uvjerim o čem on uvjeren nije, ali čemu »sijati sjeme na neplodno tlo (? Ur.)«. Ja mu samo želim, da ga što prije zapane sreća, da dodje služiti u ovaj kraj, pak da vidi — da se uvjeri. — Ja sam u ostalom moj članak napisao, ne zato — da pišem — nego da me razumiju oni, koji i treba da me razumiju, a uvjeren sam, da me oni doista i razumješe. Vj. Stublić. 0 impregniranju i pripremi neizgorivog drva. Priobćio Milutin Urbani. Prem je kamen i željezo mnogo trajniji materijal, to ipak nisu isti kadri sasvim zamieniti drvo kod mnogih gradnja, kao n. pr. kod brodogradnje, kod izpunjenja mnogih zgrada i t. d. Vrieme je pokazalo opasnost, koja nam prieti u tome slučaju od vatre, vode i neizmjerne količine sitnih kukčića, crvića i gribova, koji pretvaraju drvo u prašinu. Čini se, da su stari Rimljani mazali drvo glinom i octom, da ga obrane od vatre. Da učinimo drvo neizgorivim, nije dovoljno oličiti ga samo izvana, već treba sve šupljinice i traheje drva izpuniti sgodnim materijalom, koji će priečiti stvorbu plinovitih produkata djelovanjem vrućine. Upravo ovi produkti kad dodju na zrak, zapale se i stvaraju plamen. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 600 — Pitanjem, kako da očuvamo drvo od vatre, bavlše se ljudi osobito nakon užasnih požara, tako n. pr. iza katastrofe u bečkom Ringtheatru. U najnovije doba riešavali mnogo su ovo pitanje u Americi i Englezkoj. Da je to moguće, dala nam je sama prirodu mnogo primjera. Svaki je od nas vidio ili čuo za okamenjeno drvo, na koje djeluju veoma težko razorive sile. Učimo dakle od prirode, kako ga ona stvara. U sitne cievčice drva uvuče se voda, koja imade redovno otopljenih mineralnih tvari; voda se vi´emenom izpari a te tvari izpune i obkole najsitnije cievčice drva. Organska tvar drva strune a zaostanu samo anorganske česti, koje zadrže i nadalje oblik i strukturu drva. Šume Arizone u sjever. Americi, kojima prolazi pacifikželjeznica, pune su stabalja pretvorenih u tvrdi kamen, nalik ua ahat (drvo je to joostalo spomenutim načinom djelovanjem vode, koja je sadržavala otopljene kremičke kiseline). Ovaj dio Arizone zovu »Kalcedon-park«. Struktura je drva sasvim sačuvana, dapače tako dobro, da su botaničari mogli opredieliti, da se to stabla od roda Arancaria. Na njekim se nalaze i okamenjene gljive nametnice. Od prirode dakle može čovjek naučiti, kako se može prirediti drvo, da bude trajnije, da se opire vatri, vodi i zraku. U pore i cievčice drva valja umjetnim načinom utjerati razne otopine, treba ga impregnirati. Na taj način uspjelo je amerikancu Hexamer u okremeniti drvo; ponajprije ga je impregnirao otopinom vodenog stakla (silikat natrija ili kalija) a tada sajmijakom (kloramonij NU^ Cl). Usljed kem. reakcije tih tvari izlučila se je kremična kiselina [S i Oo) iz vodenog stakla i okremenila drvo. Da bude drvo što trajnije, potrebno je to poglavito kod željezničkih podvlaka, telegrafskih stupova, obalne gradje, brodova, kazalištne gradje i t. d., pa se takvo drvo impregnira obično najrazličitijim otopinama. Da drvo laglje prima otopine, djeluje se na nj ponajprije vodenim parama pod vedim tlakom |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 601 — a tada se drvo pusti ležati u tekućini, kojom se impregnira ili se ista u drvo tlakom zraka tjera. U novije doba impregnirali su drvo raznim otopinama kao n. pr. otopinom manganoklorida, ortofosforne ili borne kiseline, magnezijevog karbonata, salmijaka i t. d. Kuhali su ga u kalijevom sulfatu {Ki SOi) tada sušili i grijali u smjesi gline, kamenog ugljena i napokon oličili bojom u kojoj ima asbesta. Za gradjevno drvo preporučio je Englez Kyan otopinu sublimata [Hg CU); proces taj zvali su kijaniziranje, nu pošto je sublimat žestok otrov, to se ovo sredstvo riedko upotrebljava. Pajenisiranje se sastoji u močenju drva u otopini zelene galice, a nakon toga namaze se vapnom. Kod bucherisanja upotrebljava se otopina modre galice, kojom i naši vinogradari vinogradarsko kolje impregniraju. Po Breantu i Pavenu meće se drvo u zatvorene željezne komore, izsišu iz njih zrak a tada se tjera tekućina, kojom se impregnira, hidraulskim tlakom u drvo. Najviše se rabi kod podvala cinkov klorid [Zn Gl^) ; u Bavarskoj su god. 1&96. impregnirali tako 280.000 kom. podvlaka, a samo 60.000 komada sublimatom. Druge uprave željezničke pomješaju cinkov klorid s težkim uljima, jer ista dublje u drvo prodiru. Bethell je preporučio u tu svrhu kresot, ther i t. d. Ipak je svima najviše do toga stalo bilo, kako bi priredili neizgorivo drvo. Znamo, da se danas liči drvo, tkanine i drugi predmeti vodenim staklom, da se očuvaju proti vatri, koje istodobno i proti gniobi štiti. Nu na tako oličene predmete upliva štetno vlaga i ugljična kiselina iz zraka, koja pretvara silikat u karbonat, a vlakanca drva postaju krhka, boja odpada. To se dade samo donekle zapriečiti drugim oličenjem sa kremikofluorovodičnom kiselinom [H« S i F^), a i drugim otopinama njekih fosfata, volframata i t. d. U najnovije doba počeli su pripravljati gotovo sasvim ne izgorivo drvo u Americi i Englezkoj, te su ga s uspjehom upotriebili za brodove, jer je pokazivalo veliki odpor proti |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 602 — vatri. Drvo su impregnirali s amonijevim solima, osobito sul fatom i fosfatom [{NIIi\ SO^ i {NHi% FO4] koji se u vrućini_ tale i obkole drvna vlakanca a uz to izlučujte u žari plinove, koji prieče proces gorenja. Ovako pripravljeno drvo imade ipak veliku manu. Amonijeve soli su vrlo higroskopne t. j . privlače vodenu paru, koja iste otapa, te se otopina ta izlučuje u sitnim kapljicama na površini drva. Ka taj se način mogu te soli sasvim izprati. Da tome doskoče, ličili su takvo drvo jakom politurom, nu nisu uspjeli. Kajbolji način za pripremu neizgorivog drva je Ferrelov, kojim se služe u Filadelfiji, a u najnovije doba u Njemačkoj i to u Zernsdorfu Sliededi opis ovog procesa vadimo iz »Technische Rundschau«. U kotlove od 15 prostornih metara voze uzke tračnice suho drvo. Kotao se hermetski zatvori i ugrije. Da se što bolje vlaga i zrak iz drva odstrani, izsiše se zrak iz kotlova, a sada tek se tjera pod tlakom od 6 atmosfera tekudina kojom se impregnira u cievčice drva. Sastav te tekučine drže tajnom. Na taj način dobiva se drvo, koje se veoma snažno opire vatri i gniobama, a da mu se nisu promienila iizikalna svojstva, osim jedine specifične težine. Maleni su komadić tog drva metnuli u vatru, nakon 12 sati pougljenio je samo na površini, a da se nije zapalio. Tanke strugotine, držane u plamenu bunzenovog žižka, pougljene su nakon 10 minuta a uz to ne pokazuju plamena niti se razpadnu. Vriednost, važnost i prednost ovakvog drva pred običnim pokazat će nam najbolje pokus, kog su izveli prošlih mjeseca njemački vještaci. Sagradili su dvie drvene kućice, prvu iz impregniranog´ drva 3 m. visoku, 3 m. široku i 6 m. dugu i u dvie sobo razdjeljena; druga manja bila je po tri metra široka, isto tako visoka i duga iz običnog drva. Obe kućice imale su radi propuha dimnjak a uz to kup triesaka poškropljenih petrolejem. Dvadeset minuta nakon podmetnuća vatre porušila se je druga kućica i pretvorila se u kup pepela. Kućica iz impregniranog drva ostala je — nakon što je triešće izgorilo, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 603 — netaknuta. Maksimalni termometar, koj je bio u drugoj sobi iste kućice, pokazao je, da je u njoj vladala najveća temperatura od 25" C. Kako može takvo drvo vatru izolirati, dokazuje i to : u kućicu sagradjenu od neimpregniranog drva, metnuli su u kasetu iz istog drva sa 5 cm. debelim stienama maksimalni termometar i razne dokumente. Nakon 18 minuta stoje kućica gorjela izvukoše tu kasetu iz plamena, i otvorivši ju, nadjoše u njoj sve nepromjenjeno, a maksimalni termometar pokazao je, da je najveća temperatura bila 27" C. Koliko vriedi ovakvo drvo za tehniku, pokazuje i razmjerno jeftini način pripreme. Za 1 prostorni metar drva iznašaju troškovi impregniranja 40—75 maraka. Do sad smo vidjeli kako možemo drvu poboljšati svojstva dovadjanjem raznih tvari, nu uspjelo je drvu podati bolja fizikalna svojstva i oduzimanjem njekih njegovih sastojina. Vlaga, smolne, uljene i slične tvari, kojih ima u svakom drvu, prieČe titranje drvnih vlakanaca kod raznih drvenih glazbala a time slabe rezonancu. To je poznato svakom graditelju glazbala i svakom glazbeniku, pa su sušili i odstranjivali te tvari iz drva kojekakvim procesima, za koje je bilo potrebno mnogo vremena. Znamo da i drugi obrti zahtjevaju sasvim suho drvo. Tehnici je uspjelo danas u kratko vrieme iztjerati iz drva zadnje ostanke vlage i smolnih tvari uz pomoć ozona. Ozon (O3) je drugi oblik u kom nam se kisik (On) prikazuje. Ozona ima uviek malo u zraku uz kisik, gdje postaje djelovanjem zračnog elektriciteta, izparivanjem i t. d. Ovaj ozon kadar je, poradi svojih žestokih svojstava, učiniti u jedan dan isto, što čini priroda tekom godina. " Drvo, koje žele umjetno ostariti, meću u željezne kotlove koje 12 sati griju, te time iztjeraju iz drva vlagu. Sada izsišu iz kotlova zrak a uvedu kisik, kog uz pomoć električne iskre ozoniraju. U kotlu neprestano s dviju polova električne struje preskakuje iskra, koja pretvara jedan dio kisika u ozon. 44 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1900 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- (J04 - Ozou djeluje jako oksidativno, te u roku od pol dana oksidira sasvim smole, ulja i t. d., koje se nalaze u cievčicama drva. Prvi je slične pokuse izveo prof. Tuppi, a liene u Stettiau ih je usavršio i patentirao. O tom, kako možemo sličnim procesima i druge fizikalno kemičke promjene u drvu izvesti, progovoriti ćemo drugom kojom sgodoni. Još koju sa izložbe u Parizu. Piše Dr. Aug. LiiTiglioffer. Imao sam prilike i sam vidjeti šumarski dio svjetske izložbe u Parizu te zato mislim, da neće biti suvišno, ako se još svratim na nekoje toČke poučne te izložbe. Životinje šumske poredane su tu u hrpama koje prikazuju sliku života a ne monotone zbijene hrpe mumija. Svu grozotu bujice i napredak znanosti pokazuje panorama »Torrent de la Grollaz (Savoie).« Od dviju velikih slika prikazuje jedna sHka groznu tu bujicu prije uredjeuja a druga umjetno uredjenu bujicu, koju je ljudski um učinio bezazlenom. Kako su te slike u neko doba i umjetnim svjetlom Ijepo razsvjetljene, dobivaju znatno na efektu. Zavod »Ecole national des eaux et forets« izložio je veliku seriju komada drva u obliku knjige. Kraj toga je stalak sa 49 stakla mikroskopskih prereza drva »section micro8Copique de bois«. Svako staklo ima 3 prereza i to 1 poprječan a 2 uzdužna. Velika je zbirka sjemenja smještena u 2 velika ormara: u jednom je crnogorica a u drugom je nastavak i bjelogoi´ica. Sjemenje smješteno je u oveće škatulje, a češeri i krupniji plodovi smješteni su u ormarima na posebnom mjestu. Vidio sam tu i zbirku ptičjih jaja a uz to i cijeli niz ptičjih gnjezda, većinom bar sa pojedinim jajima. |