DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 2 <-- 2 --> PDF |
naše šumarstvo stupilo stazom, na kojoj mu prednjače pryi kulturni naroda. TeŽajem nove godine 1901., a na pragu novoga stoljeća, izpuBit će 25 godina što hrv.-slav. šumarsko družtvo obttoji i što ono izdaje svoj družtveni organ »Šumarski list«. U tom se je četvrt stoljedu liepo razvilo naše šumarsko družtvo,^sakupiv pod svoju zastavu gotovo sve domaće šumarske stručnjake^ a tako mu se je razvio i sam organ »Šumarski list«. Pošto vriednost svakoga lista ovisi ponajviše o samim suradnicima, to molimo i ovom zgodom svu p. n, gg. članove našega družtva, da nas i u ovoj novoj godini ovako podpomažu kao i do sele, pa ih u to ime srdačno pozdravljamo: »bila sretn a nova Rodina 1901«, Urednictvo. , ´ Proredjivanje šuma u najnovije vrieme razvila se je u njemačkoj šumarskoj literaturi živahna debata o proredjivanju šuma, naročito od, ono doba, od kada su njemački šumari pohodili šume u Dansko j i pobližje upoznali danski način proredjivanja šuma. Pitanje ovo i za nas je od velike važnosti, naročito za naše hrastove šume u nizini.. Kod mnogih šumoposjednika, imenito krajiških imovnih občina, poprimilo je ono dapače vec akutni značaj. Starih hrastovih šuma sve to večma nestaje, a potrebe pučanstva na drvu sve više rastu. Usljed toga npndene su vec sada muoge im, občine, da pravoužitnike barem dielomice namiruju drvom od proreda. Pri tom je svakako vrlo važno pitanje, kako daleko smije idi proreda, a da se svrha gospodarenja u hrastovih visokih šumah, t j . uzgoj´ drva za gradju odnosno za trgovinu, ne promaši.-Nu ne , samo u hrastovih šumah, nego je to pitanje postalo akutnim i n njekih bukovih šumah, jer je potreba na drvu velika, a malo za sječu doraslih šuma. Obzirom na važnost predmeta, držimo miždnim, da prije -ega predočimo historijski razvitak nauke o proredjivanju |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 3 <-- 3 --> PDF |
šumah, u koliko su nam dotična vrela pri niei, te da nakon toga izjavimo naše mišljenje o toj stvari. Prve podatke o proredjivanju šuma pružaju nam t. zv. šumsk i redov i (pravilnici). Ovi su, kao što je poznato, obuhvaćali u prvo vrieme, ne samo zakonske propise u" svrhu zaštite šuma, ved su sadržavali i upute kako se imaju šume uzgajati, njegovati i nživati. Prvu uputu 0 načinu poredjivanju šuma sadržaje wiirttemberžki šumski red izmedju g. 1514—1519; zatim se slične upute nalaze u brandenburžkom šumskom redu od -g, 1547, falackom šumskom r e d u od g.. 1580, kao i u šumskim^ redovima 16. i 17. stoljeća. Sve ,te upute glase gotovo jednako, da se imaju u pregustih kolosjecih suvišna stabla po&jeci, kako 6e preostalo dalje bolje uspievati modi"^. Nu u tih šumskih redovih, koji su već pred 300 godina propisivali daše imaju šume proredjivati, manjka svaka uputa o temeljnim načelima za proredjivanje šuma, jer ništa ne kažu, niti kada se ima sa proredjivanjem početi, niti koliko se pri tom drva izvaditi smije i kada se proredjivanje opetovati mora. Službene instrukcije iz 18. stoljeća, kao i tadanji šumarski pisci, kao Berlepsch 1761, Zanthier 1764, Ottelt 1766, Leupert 1774, Trunk 1788, Stumpf 1791. propisuju takodjer´proredjivanje šumah načinom tim, da se vadi samo potišteno drvlje. Georg Liidwig Hartig- Temelj nauci o proredjivanju šuma udario je tek Geor g Ludwi g Harti g svojom knjigom »Amreisung zur Holzzucht fiir Forster, od g. 1791. On tu, napose, za listače a napose ^ * Vidi Allg. Forst- u. Jagdzeitung 1891 Dr. Haug, Beitrag zar Darcbforstung- Fragc, zatim Forstmrtschaftliclies Centralblatt 1882, zur GescMehle der Durchforstung v^ I)r, Fr. Baur. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 4 — za četinjače, postavlja toČna pravila o proredjivanju Šuma, te prvi uvodi u njemačku, stručnu literaturu izraz »´Durcliforstung<<. Navesti demo ovdje njekoja njegova pravila o proredjivanju šuma iz 6, izdanja njegovoga djela »Lehrbuch filr Forster uud die es werden wollen« od g, 1820. U svezci 2. str. 9. postavlja on za proredjivanje slieđece glavno pravilo: 8. »Iz svake mlade šume mora se od vremena do vremena pak dok nije šuma posve odrasla, izvaditi potišteno drvlje, da stabla, koja su naprednija i koja dominiraju, mogu što bolje rasti. Gornji pako sklop šume ne smije se prekinuti sve dotle^ dok nismo naumili, da na mjesta stare uzgajamo mladu šumu«. U poglavjii, gdje opisuje naravno pomladjivanje bukovih šuma, propisuje, da se imaju bukovi, mladici čistiti od brezovine topolo vine, ivo vine i t, d. čim ovi počnu tištiti bukov podmlađak. Ovo bi odgovaralo našem današnjem »čišćenju sastojina«. Zatim dalje nadovezuje: »Ipak se treba čuvati, da se iz bukove sastojine ništa ne izvadi, dok nije tako ojačala, da ju ne može niti nagia kiša, niti snieg ili kitina povaljati. Kad je sastojiDa 40 godina stara ili tako odrasla, da sn najjača stabla dolje debela 5—7 palaca, tad se može i mora u blagom podnebju, gdje se je manje bojati suiega i kitine, izsjedi posve potišteno i od dominirajučib stabala preraslo drvlje, i to pod strogim nadzorom. Ako je podnebje oštro ili se je bojati štete od sniega i kitine, tad se može izsjeci potišteno drvlje tek u 60 godini sastojine, ili kad su najjača stabla dolje debela 8— 10 palaca, te mogu nepogodom vremena odoljeti«, »Kod toga prvoga proredjivanja mora se ali najtočnije paziti, da se ne posječe nijedno stablo, koje sačinjava gornji sklop šume, t. j. koje je dominiraj uee. Smiju se dakle posjeći samo posve ili na polak soha, kao i posve prevršena stabla«. Kao glavno pravilo za proredjivanje šuma postavio je Hartiii sliedeče: »l^eka se kod prorede radje ostavi više nego m aaj e, neka se nikada ue posj eče d o mi |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 5 <-- 5 --> PDF |
-^ i> n i r a j n´6 e B ta b To ,te,neprekine gornji sklop sastojine«. Drugo proredjivanje neka se obavi 20 godina posije prvoga dakle u 60 odnosno 80 godini; a trede opet 20 godina posije. samo potišteno drvlje, di*že se još i danaS mnogi šiimoposje ., Osim, toga , postavio je Hartig posebna pravila za proredjivanje pojedinih vrstih drveda/te čistit i mješovitih šuma. Hartigovog pravila^ da se ^kod proredjivanja^ ima vaditi ´ dnici i stručnjaci^ naročito kod uzgoja čistih sastojina. HeiiFlk Cotta.´, ´.Henrik Cotta upoznao je´ bio mane Hartigove nauke ^ o proredjivanju šuma, te ju je oštro napadao. U svome djelu »Anweisung zum Waldbau« 1828 g. i t. d* definira on proredjivanje, kao »prozraku još nesječivih sastojina« , te pripominje, da se ova razlikuje od preborne sječe poglavito time, što se sječe samo ono drvlje, koje bi prečilo razvoj glavne sastojine^ dočim se kod preborne sječe vadi najjače drvlje ili takovo^ kakovo se upravo potrebuje. Cotta je postavio na suprot Hartigu za proredjivanje siledeča pravila: ´ 1, sa proredjivanjem ima se početi prije, nego se je sasto*^ jina sama očistila; ´ 2o u mladih sastojinah ne smije se .niti pustiti..da dođje do toga, da stabla budu potištena; 3. proredjivanje neka se opetuje toliko puta^ koliko je samo moguče. Obrazlažući- svoja pravila propisuje Cotta, da treba sastojinu u prvoj njenoj mladosti^ u kojoj biljke trpe od žege, mraza i t» d., .u miru pustiti. Posije toga pako vaditi stabalca^ koja su u rastu zaostala, i^ to na taj" vačin^ da ostane na .površini shodno razmješteno toliko stabalaca, koliko ce moči n^ sliedečih godina uspješno rasti, a da se U´ razvoju m.edjusobno ne smetaju. C-rančice neka se pri tom, još dotiču, ali jedne u. druge ne zahvačaju. ^ ´ |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 6 <-- 6 --> PDF |
^-^ 6 — ". Čim Bii stabalca toliko narasla, da se opet u rastu medjusobno smetaju, te cim se poemu pojedine grane širiti, ima proredjivanje opetovati, kako je aapred navedeno. Tlo ^ mora pritom uvjek biti podpunozasjenito, ali se ne smije pustiti, da se stabla sama od sebe ciste. Taj posao opetuje se tako dugo, dok nisu stabla 5 do 6 palaca na panju debela. Od toga vremena ima prestati svako dalnje proredjivanje, dok se stabla ne očiste tako visoko, kako to zahtjeva svrha gospodarenja. Čim su se stabla tako visoko očistila, tada se nastavlja proredjivanje po starim pravilima sve do sječe sastojine. Za takove mlade sastojine., koje nisu po njegovoj metodi uzgojene, već su uzrasle u podpunom sklopu, postavlja Cotta u svrhu prelaza k njegovom načinu proredjivanje ova pravila: 1. neka se od vrsti drvlja, koje hodemo da uzgojimo, vade u glavnom samo potištena stabla, Nu ako se nalaze dva stabla posve na blizu, tad se može lošije stablo posjeći ma bilo i potišteno; / \ , , 2. nijedna, sastojina ne smije se tako progaliti, da bi se sklop i medjusobno doticanje grana prekinuli; 3. da se takav sklop uzdrži, moraju se cesto ne samo predhodno pridržati loša stabla, veo dapače i takova vrst drača, koja se u obće niti uzgajati nekani. Nadalje propisuje Cotta, cim je tlo mršavije, vruće i suvlje da ima proreda biti slabija, a naročito da se ima paziti kod proredjivanja posve sklopitih sastojina ili takovih koja su sniegolomu izvrgnuta. Sklop treba da bude najgušći tamo^ gdje se uzgaja gradivo drvo. ^ "Robovi Šumski neka se u obce ne´ proredjuju. Najjače mogu se proredjivati breza, bor, ariš i hrast, slabije bukva, briest i javor, najslabije jela, smreka, jasen i joha. Ova potonja neka se nikada ne proredi jako, ali neka se proredjuje cesto. Cotta je nasuprot Hartigu pravo uvidio, da se^ propisi o proredjivanju nedadu stegnuti u stalna pravila ili šablonu, već da se pri tom ima postupati tako, kako to zahtjevaju uvjeti naravnog razvoja sastojine, postojeća vrst drveća i postavljena |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 7 <-- 7 --> PDF |
svrha´ gospodarenja. Načela Cottina vriede u mnogom još i dan danas. ^ ^ N"u mora #e priznati^ da .se je u praksi više udomila šablona Hartigovog načina proredjivanja, nego. Cottina nauka. Pražka škola. :, E, Andr^ i Christopli Liebich 1832. i 1825. od t. zy, pražke škole idu u svojim zahtjevima za jakim proredama još mnogo dalje od Cotte. Tako primjerice zahtjeva E. Anđre, da se sastojine prorede: u dobi od 10—-15 godina prvi puta^ te stabla ostave razda leko po prilici Vs—1 hvata; -^´ ´ u dobi od 20—30 godina drugi puta^ te stabla ostave razdaleko po prilici 1—2 hvata; u dobi od 30—^40 godina treći puta, te stabla ostave razdaleko po prilici 2—3 i 4 hvata. , ;" Nadalje zahtjevaju, da stabla budu jednako razmještena, i jednako medjusobno udaljena, te da se ostavljaju samo najzdravija i najljepša stabla. Ivan Chrlstiaii HiiMesliageii. Hundeshagen nije za rano proredjivanje, kao ni za cesto opetovanje ovoga. On razumjeva pod proredjivanjem samo periodičku sječu svega izumrlog drvlja u svrhu, da se pospješi rast preoštavših stabala. Pri tom neka se vadi samo posve suho i sušeće se drvo^ a da se sklop krošanja ne prekine posve ništa ili samo neznatno. Ovo potonje može nastati samo tada, kada se vade strane vrsti drveća i kada je tlo, dobro. Kao što se vidi Hundeshagen stoji na stanovištu Hartigovom, te dopušta samo nješto ve6u slobodu kod sječe inovrstnog drveća. Euđolf pl FeistmaiiteL U svojoj razpravi ´ »Korist ^ proredjivanja« u časopisu E. Andre-a: »Okonomische Neuigkeiten« g. 1834. iznaša E.. pl. ^ |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Feistmantel, tadašnji c. kr. »Forstubergelier« njeke aove mish naročito u pogledu koristi proredjivanja šuma. Korist proredjivauja sastoji se po njemu u tome: 1. što proredjivanja povedavaju prihod šuma; 2. što povećavaju prirast šume; 3. što jačaju šume proti vjetrolomu, izvalama, snjegolomu i kitini; ^ 4. što šume usljed toga prije k sjeći prispjevaju,; 5. što ih je tada lagije naravnim načinom podmladiti, jer bolje sjemenom rode. Kod proredjivanja treha se po Feistmantelu držati ovih pravila; 1, sjeći treba samo jur potišteno drvlje i ono, koje ce naskoro biti potišteno;´ -..,. ´ - 2, a sa proredjivanjem valja početi^ kada su stabla tako jaka, da mogu odoliti nepogodama vremena; 3- proredjivauje treba opetovati, koliko je samo mogude; 4. pri tom neka se vadi ona vrst drveda, koja se ne kani gojiti; 5. ne treba se držati kod proredjivanja stanovitih razdobja ve6 ga izvadjatij kada to sastojina zahtjeva; 6. konačno treba uzdržavati dobre šumske puteve, da se proredjivauje doista izvadjati može. Vilim Hinko Owmiier. , Dr. W. H, Gwinner oslanja se. u svojoj knjizi :»´Waldbau in kurzen Umrissen g. 1846.« u pogledu proredjivanja šuma na nauku H. Cotte. ITavodeci koristi, što ih pruža proredjivauje šume u pogledu šumsko-gojitbenom, kao i narodnogospodarstvenom, postavlja G-winner za proredjivanje sliedeea pravila: 1. Sjeća neka se vodi tako, da gornji sklop u obde ne bude prekinut ili samo na njekoliko godina. 2, TJ visokih šumah može se sa proredjivanjem započeti odmah nakon posjeka zaštitnog drvlja, te pri tom izvaditi mehko (bielo) kao inovrstno drvlje. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 9 <-- 9 --> PDF |
3. Isto ptavilo vriedi i za izbojke iz panjeva. 4. Tu Trst sjeŽe zove on eišcenj e-sastojina. Ovo može odgoditi samo tada, ako se bez štete za glavnu vrst drva može dopustiti^ da izbojci i inovrstno drvlje do uporabive debljine ojačaju, 5. Vec u ranoj mladosti? kad se nije više bojati štete od žege i mraza, može se jedan dio i onako u prevelikoj m,nožini nabođedib ge stabala odstraniti. Ovo, proredjivanje ´ neka se najkašnje započme tada, kada prihod od drva pokriva troškove sječe. ; 6. Cim se stabla u rastu medjusobno opet prieČe, što obično´ biva, kada se daljnje grane sušiti poemu ili kada nastane zastoj na prirastu u visinu, tad se mora sastojina iz nova prorediti prema napred navedenom.. ´ .^ 7. Doba, u kojoj se ima sa proredjivanjem započeti i kada se ovo opetovati ima, ovisi u ostalom o mjestnim prilikama, naročito o stanju sastojine i posebnim svrhama šumoposjednika pak se stoga u tom´ pogledu specijalna pravila ne dadu postaviti. 8,« Na mršavom, plitkom, i´mokrom tlu,, na strmih obroncih, u prostom i nepovoljnom položaju neka se proredjuje prije, ali po malo, jer se tu medjusobna borba stabala kasnije odlučuje. 9. Stupanj prorede ovisi o ciljevima-šumoposjednika, dali se naime ima uzgajati gradivo drvo ili ne, n koliko se ima. uzčuvati obzir na nuzgredne užitke i t. đ. 11—13, U tih točkah preporuča se oprezno izvadjenje prorede, te propisuje red, kojim se imaju vaditi ponajprije potištena stabla, onda od stisnutih najslabija. Ako jedna vrst.drveča drugu preraste, premda bi se ova potonja imala-kao glavna uzgojiti, te´ako prva još ne podnosi prorede, tad valja da se umjesto prorede prerasla stabla nuzgredne vrsti okolo slabijih stabala glavne vrsti okrešu ili prevrše. Ovo vriedi naročito tamo, gdje se ima pogodovati u mladosti polagano rastučem hrastu i bukvi. 14. Ako dva stabla imaju isti panj, tad se´može u ranoj mladosti slabije stablo posječi; u kasnijoj dobi neka se to više |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 10, -. ne čini. Stoje li dva stabla jedno uz drugo, tad valja takodjer slabije stablo posjeći. 16. Nakon toga valja odstraniti ine vrsti drvlja. 16. Čim je sastojina u jacem sklopu uzrasla i čim se kasnije započme sa prvim proredjivanjem, to se mora tim opreznije postupati. Isto vriedi i za šume, koje nisu premašile kul^ minaciju prirasta u visinu. 17. Isto se tako postupati ima i tamo, gdje se je bojati štete od sniega, kitine i vjetra, 18. U nekadašnjih prebornih šumah mora se kad i kada kod proredjivanja izvaditi najstarije drvlje, naročito a^.o prevladjuje mladji dobni ra-zred 19. Vanjski rub šume ima se tek kasnije i slabo prorediti. 20. Izmedju raznih vrsti drveća zahtjevaju; . ^ a) smreka, jela i jasen — sbog njihovoga vitkoga uzrasta i slabih grana — najslabiju proredu; : b) bukva, grab, briest, javor i joha traže slabu proredu c) bor i ariš zahtjevaju u starijoj dobi jaču proredu; d) hrast ljubi u starijoj dobi takodjer slobodniji položaj; nu obzirom na to, što se on uzgaja ponajvedma za gradju, valja da se uzdrži u sklopu do u kasnija dobu. 21. Ne samo visoke, nego i nizke i srednje šume valja da se proredjuju po ovih pravilih. 22. Pr´oređe mogu se izvadjati u svako doba godine, nu najshodnije jest, da izvadjaju u doba kada se drvlje ne nalazi u soku, .´ . Kod uzgoja mješovitih Šuma, naročito u smjesi hrasta, I bukve, preporuča Gmnner, da se hrastu podaje´ više svietla te veli: »upravo^ time, što je u mješovitih šumah propuštena nuždna njega hrasta, postalo je to drvo u mnogih predielih vrlo riedkim. Kako se vidi Gwinner je u mnogom razširio nauku Got-, tinu, te većina njegovih pravila još i danas vriedi. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 11 <-- 11 --> PDF |
, ^ ´ \ . - 11 — ^ Karl Ilejer- Karl Heyer nije znatnije unapredio nauku o proredjivanju šuma. Njegovi ponajviše teoretički izvodi oslanjuje se na Hartigova načela= On razlikuje (Waldbau 2. Auli. 1864. (str. 260):´ A) Cišdenje od preraslog drvlja i od stranovrstnog drveća; B) Proredjivanje. »Er or ed ji V anj e u širem smislu obuhvada sve drvne^ prihode sastojine od njenog postanka, pak do sječive dobe, izuzev sjeoienjače dovršnog sjeka, ali ukljuciv prihode čišćenja, unajetnog kresanja kao i sječe pričuvaka, koji bi se imali pridržati za drugu obhodnju, nu koji to nisu kadri podnieti, te se moraju prije posjedi«. »Proredjivanjem u užem smislu zove pako Heyer sječu potištenih stabalaca i stabala«. Kako se vidi Heyer računa medju prihode od proredjivanja i takove užitke, koji, se inače ne običavaju medju iste ubrajati.- Pojam proredjivanja u užem smislu odviše je pako stegnut, pošto se pravilno proredjivanje ne može zadovoljiti samo sa vadjenjem potištenog drvlja. Hever navadja sam čitavi red iznimaka od toga pravila, gdje se dozvoljuje več kod prvog proredjivanja i sječa prodominirajučih stabala i to: a) ako se posamce nalaze bolestna, oštećena, nepravilna ili zavinuta stabla; b) ako je kod presađuje biljkah više njih metnuto u jednu jamuj tad neka se najkasnije kod prvog proredjivanja sve osim jedne najbolje povade. c) ako je u mješovitih sastojina jedna vrst drveča.jaČe zastupana, nego li to treba, tad neka se primjereno natrag potisne, d) ako pojedinim stablima umetnute vriednije vrsti drveča prieti pogibelj, da če ju okolna stabla ugušiti, tad im valja pomoći timOj da se potonja izsjekuj okrešu ili prevrše, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 12 <-- 12 --> PDF |
..,-12 — c) uštrkam i prerasle metke vrsti drveda ^brezu, topolu, ivu) valja pustiti, da postigau njihovu uporabivu debljinu samo u toliko, u koliko to nije od štete po glavnu sastojinu. f) tamo, gdje je nuždno, da mlada sasfcojina što prije ojača i bude sposobna za naravno pomladjivanje, mora se proreda protegnuti i na slabija dominirajuea stabla, što doduše prouzrokuje gubitak na prirastu. U svojim pravilama o izvadjanju proredjivanja, uvadja Heyer te novosti, što zahtjeva, da se ova u početku opetuje u kraćem, a posije u dužem razdobju. Njegovo je glavno pravilo, da se proredjuje rano, često i umjereno. — Pri tom zahtjeva uvjek očuvanje podpunoga sklopa krošanja. LeopoM Grrataer i dr. Karlo, pl. Fisclibacli.": Osobito zanimiv u tom pogledu jest L. Grabner, kojemu se pridružuje i lischbach (Baur Centralblatt 1884,,str. 426 i 1885. str. 466 i 553)/ ´, . U svojem djelu : »Die Forstwirthschaftslehre« 3- izdanje, str. 451. navadja Grabner: »Za glavni prihod šuma jest dakle od neposrednog dojma i.važnosti samo ona drvna zaliha^ što što ju predstavljaju stabla u sjeČivnoj dobi sastojina. Samo taj broj stabala sačinjava zu pravo trajn u glavnu, sastojinu, samo ono povećanje drvne zalihe, koje se na tim stablima iz godine u godinu sbiva, sačinjava ili predstavlja nam zakon, po kojem se umnožaje drvna zaliha.« Fischbach na to nadovezuje: Naše prihodne skrižaljke sastavljene su na drugi način. One ne čine razliku izmeđju podpune sastojine (VoUbestand), i sječivne sastojine (Abtriebsbestand), te ne predočuju razvitak ove potonje. , Navodeči Fischbach u tom pogledu njeke brojčane primjere (»Centrallblatt fiir das gesammte Forstwesen 1885«),, nastavlja dalje: »Glavni zaključak, koji se odtale izvesti može, jest taj, da naše gusto sklopite sastojine usuprot njihovoj većoj drvnoj zalihi mnogo manje produciraju, nego |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 13 — li ona stabla, koja ^e sačinjavati buduću sječivu sas10 j in u i koja se u manjem broju i sa manjom zalihom nalaze za s a da raz tr e š en a u sklopljenoj sastojini« . A malo dalje nadovezuje: ^Zakljucei, koji odtud sliede, od zamašne su važnosti, kako za njegu tako i za uzgoj sastojina, — Ako jedan put stoji, da vec sada stabla buduee sjecive sastojine više doprinašaju k bududem sječivnom prihodu šuma, nego podpunn, sastojina, premda se je u potonjoj nalazilo dosada dosta drvlja, koje je stabla sječivne sastojine priečilo u njihovu razvoju, tad ne možemo na ino, ve6 da tim stablima, kao glavnim nosiocima drvne produkcije, vec od prve mladosti posvećujemo mnogo veću skrb i njegu, neg;o smo to dosele Činili, gdje su se ona u jirevehkom broju drugih, a go spodarstveno jedva djelujućih konkurentSj izmakli oku i najopreznijeg gojitelja šuma« S tom, spoznajom izgubio je svu svoju važnost dosada podržavani gusti sklop sastojina, pak je postalo bezvriedno i dosada na mnogo mjesta još uvjek u krieposti stojeće nastojanje za što većom pravilnosti sastojina. — U buduće valja nastojati takovim nepravilnim namještajem stabala, pri kojem će se moći buduća sjećivna stabla najbolje razvijati, te pružati najveći prirast, a ako se to rentira, i davati najviše od granah čiste gradje, — Ostalo drvlje ima preuzeti ulogu, da samo tlo štiti, pri Čem naravno nije izključeno, da ´se ono može i financijalno što koristnije upotrebiti u koliko to ne smeta razvitku sjeeevne sastojine, U buduće valjalo bi dakle posve napustiti dosadanjurazlučbu sastojine u glavnu inuzg r e d n u s a s t o j i n u, kako u teoriji tako i u praksi, te razlikovat i samo sJeCiTIlli sastojllill (Abriebsbestand) i izpilIlJllCll sastojilill (Fliilbestand), te racionalnu njegu ovih udesiti prama gornjim načelima, kao i onim, koji će još daluja iztraživanja ustanoviti* Grabne r predlaže prema tomu, da se površina pošumi trofcutiiom sadnjom sa toliko najjačih i najbolje uzrashh biljka^ |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 14 <-- 14 --> PDF |
- 14 — koliko 6e po prilici biti stabala na površini u dobi sječe. — Izmedju ovili biljka neka se u svrhu zaštite tla posadi dvostruko toliko biljka od iste ili druge vrsti, od jednake iH različite dobe, (po Fischbachu »misera plebs«), koje bi se imale kod proredjivanja svojedobbo postepeno vaditi, ali tako »dopunjuje Fischbach, da sjecivna stabla »mogu svoj privilegirani položaj bez svake borbe uzdržati.« U koliko su ovi predloži zanimivi, u toliko još nisu izve denim pokusima utvrdjeni. Max Rolbert Pressler. E. M, Pressler (»ForstL Hilfsbuch 1886. str. 1.74) označuje kao dvostruku svrhu proredjivanja: »racionalnu njeg u glavnog prirasta i sađanji užita k medjutimnog prirasta sječom medjutomne sastojine.« Stabla, koja se imaju posjedi, dieli on : L u k o r i s t n a, t. j , takova, koja đoprinašajuci k nuždnom sklopu i štitedi tlo pospješuju glavnu svrhu, II. u indiferentna, t. j. takova, koja ili se posjekla ili ostavila na prirast ne uplivajUj III. u škodljiv a t. j , ona, koja sastojinu čine pregustom ili koja na prirast tako nepovoljno djeluju, da de se njihovim, odstranjenjem postotak prirasta na vriednosti ostajude glavne sastojine podići modi,« Kod izvadjanja prorede, ne može gotovo nikada dođi u pitanje sjeća k o r i s t n i h» stabala, jer usljed toga nastali gubitak na glavnom prirastu ne može nikako nadomjestiti eventualni prirast na nuzgrednoj sastojini. — Indiferentn a stabla valja tada sječi, kada im je postotak prirasta na vriednosti spao izpod ustanovljenog gospodarstvenog postotka. — Stabla štetna " ne- mogu se pako dosta rano i dosta cesto proredjivati, — Pod takovim uvjetima dopustiva su i ona proredjivanja, gdje troškovi premašuju prihod, , te se takovi izdatci imaju uračunati u gojitbene troškove;. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— ^´ ]5, — . Pravila za gospodarenje u državnih šamah Wllrtteni- IjeržJce. Ova pravila izdalo je g. 1865. ravnateljstvo wurttemberžkili državnih šuma. Ona sadrža,vaju. za pet raznili područja zemlje V posebna gospoda.rstvena pravila. Sto se tiče njege šuma malo su razlicna, te odredjuju u glavnom sliedece: Čišdenja i proredjivanja imaju se izvadjati i opetovati čim je to nuždnOj makar i prihod od istih nepokrivao troškove. ^ Kod čiščenja imaju se oprezno vaditi štetno djelujuča nadrasla stabla (Vorwiichse) i iuovrstno pomješano drvede. Pri tom se ima uzeti dovoljan obzir na eventualnu štetu od ´mraza^ pak taj posao, ako je nuždno, postupice provesti. — Kod proredjivanja mora se nastojati, da se uzdrži tlo zaštitno drvlje. U mješovitih šumah ima se za tehničku porabu sposobnom, drvu za vrieme ciele obhodnje ..podati dovoljno prostora, da se razvijati može. U sastojinah, koje su dosegle vrhunac svoga prirasta u visinu^ te se k sječi približuju^ imaju se, prorede slabo voditi i često opetovati. Pri tom se ne imaju vaditi samo potištena stabla, nego i takova stabla nuzgredne sastojine, koja su makar jednako visoka kao i đominirajuča stabla, ali su ipak tanja i slabije krošnjata. ^aclEi Stablimicilill- razreda, (Stammclassenmethoden.). u svrhu lagijeg razumjevanje samog postupka kod proredjivanja šuma razdielili su njeki šumarski pisci stabla u čistih šumah od iste dobe u više razreda, da prema tomu, kao i prema stepenu proredjivanja mogu lagije propisati, koja se stabla imaju kod proredjivanja posječi, a koja ostaviti. Tako je več Gotta (Valdbau 7. Aufl. 1844.) razlikovao u sastojim ove razrede stabala; a) vladajuca (dominirajuča, predominirajuča) stabla; b) nadvladana^ od vladajucih nadvišena ; c) potištena, bez prirastau visinu, dapače sa malim vrškom; ""/´ d) obumrla, suha. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 16 <-- 16 --> PDF |
„ 16 — — Prema tomu ustanovljuje Cotte ove stepene prorede: "a) slaba ,proreda, gdje se vade suŠeća se ili vec suha stabla; ,^ , i i b) umjeren a proreda, gdje se vade sva potištena stabla, makar bila još zelena, ali izguMvše prirast u visinu;. c) jak a proreda, gdje se vade i nadvladana stabla, cim se sklop krošanja doduše -u glavnom ne .prekine, ali se ipak prozrači. . Henrik Bisrekliardt ´.Burckhardt razlikuje 6 razreda stabala. Glavnu ^sastojinu tvore: 1. prevladujuca, 2. suvladajuca, 3) umjereno vladajuea, 4) manje´ vladajuda stabla.Nuzgre_ dnu sastojinu sačinjavaju pako^: 5) nadvisena, 6) po-, tištena stabla. ´ ´ Burekharđt ima t. z, 3 stepena prorede: L slab a proreda, gdje se vade potištena stabla (razred.6) 2, um], erena ili obična proreda, gdje se vade nadvr šena i potištena stabla (razred 6 i 6),j , ´ ,. _ 3) jak a proreda, gdje se osim ovih vade jo.š ^ i .manje .vladajuda stabla (razred 4, 5 i 6)/-^ ^^ ´ Kod slab e prorede uzima se obzir samo na .tlo; kod u m. j e. rene prorede pospješuje se doduše najbolje uzrast sastojine, a^ da se´ tlo ne oštećuje; kod jak e prorede pospješuje se doduše najbolje uzrast´ sastojine, ali se tlo slabije zaštićuje, ´ ^Šumarske pokusne´ postaje u l^jemackoj. ^ Pokusne postaje u Njemačkoj ustanovile su sliede(5e razrede" stabala: ´ ´´ ´.-. 1. dominirajuć a stabla, koja sa-podpuno razitom-krošnjom sačinjavaju gornji sklop sastojine; ´ . 2. zaostal a stabla,-koja k sklopu sastojine još doprinanašaju, ali im najveći promjer krošnje nižje leži, te koja sačinjavaju t,; ZV. drugu eta,gu; . 3, ´ p 01 i š t e n a . stabla, ^ kojim vrhunci jedva dopiru do krošnje clominirajučih stabala, kao i savita stabla; . |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 17 — 4. izumirujuda ili iziTijarla stabla. Kadalje razlikuju ove Btepene prorede: a) slabu proredu, gje se vade stabla 4. razreda, a od 3. razreda samo savita, nu još zelena stabla; b} u mj e r e n u proredu, gdje se vade stabla 3, i 4> razreda; c) jak u proredu, gdje se vade stabla 2., 3. i 4, razreda. Gustav Kraft. Gustav Kraft napisao je o proredjivauju šuma vrlo poučno djelo; »Beitrage zur Lehre von den Dnrchforetungen, Schlagstellungen und Lichtungshieben. 1883.« On razlikuje sliede(5e razrede stabala: 1. prevladala, (prerasla) stabla sa iznimno i osobito jako ravitim krošnja ma; 2. vladajoca stabla, koja u pravilu sačinjavaju glavnu sastojinUj sa dobro razvi tim krošnjama; 3. slabo suvladaju(5a stabla sa prilično normalnim, krošnjama, sličnim onim 2. razreda, ali razmjerno slabo razvitima i stisnuti ma, Qesto puta degenerira^jucim — dolnja granica glavne sastojine; 4. nadvladana stabla; krošnje manje više z a h i r e n e, ili sa svih ili samo sa dvie strane stisnute, ili samo sa dvie strane stisnute, iii samo jednostrano razvite; a) u m a k n u t e, u g 1 a v o n m još nedorasle, većinom stisnute krošnje: b) dielomice potištene krošnje, gornji dio krošnje slobodan, dolnji dio zastrt ili obumro; 5. p 0 s v e potištena sta:bla ; < a) sa živom krošnjom (samo kod drveča, koje podnosi zasjenu); b) sa sušedom se ili suhom krošnjom. Kraft razlikuje sliedeče stepene prorede; a) slab a proreda^ gdje se vadi samo 5. razred; 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 18 — b) umjerena proreda, gdje se vadi razred 6. i 4. b; ,´"´ c) ] a k a proreda, gdje se vadi razred 5. te 4. a i b; to je skrajna granica proredjivanja, što je preko toga, spada veća prožraku, Speidel postavio je sliedece razrede stabala; I. stabla, stvarajuća sklop krošanja jace polovice s as to jine: 1, sa slobodnom krošnjom (prevladala i vladajuca stabla); 2. sa stisnutom krošnjom. -" II. Stabla, ne doprinašaj,u6a k sklopu krošanja jace polovice sastojine: 1, Krošnja posve ili dielomiee slobodna, ali nizko nasadjena; 2. krošnja od susjednih stabala nadraštena: a) još živa ; b) dielomiee živa ili suha, ´ ´^ Speidel razlikuje ove stepene prorede:. 1) Prvi stepen, gdje se vade sva stabla hrpe II., izuzev. mjesta, gdje se moraju ostaviti sbog zaštite tla; 2) Drugi stepen, gdje se vade povrh stabala hrpe II., ´još i" stabla hrpe I, 2. Sve ove napred navedene metode, koje diele stabla u razrede, imaju tu glavnu manu. da se malo obaziru na pravilni razmještaj stabala vladajude sastojine^ pak se s toga i pro-" ređjivanjem po tim metodama postizava veznom ne pojednako ve6 hrpimien o razmještenje stabala. Najbolja metoda je ona od Krafta, jer azimlje najveći obzir na razvoj krošanja. Ona je i u praksi najviše razširena, a prihvatile su je i šumarske pokusne´postaje u Austriji. Kod-same provedbe prorede zahtjeva Kraft, da se ostave, najslabija stabla, ako se nalaze na praznim mjestima, ili ne priece susjedna stabla u razvoju, ´ a naročito neka se to čini kod onih vrstih drveća, koja dobro zasjenu.podnašaju. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1901 str. 19 <-- 19 --> PDF |
19 ^ Iznimice dopušta Kraft i vadjenje stabala prvoga razreda, naročito ako nisu dobro-uzraBla, te prema svojoj, debljini suviše veliki prostor zauziralju. . . ´ (Nastavit ce se.) Nešto 0 našim pticama grabilicama. Prevod iz. časopisa »Aus dem Valde«. Biolo´žki odjel carskoga zdravstvenoga ureda u Berlinu ima nuz ine i zadaću iztraživanja uvjeta za život kulturnom bilju škodljivih životinja i bilina, te sredstava za njihovo sistematično su-zbijanje, kao i studij koristnih životinja i bilina. Kedavno su objelodanjena izii^aživanja želudaca po gospodarstvo i šumarstvo važnih ptica. Ta iztraživanja imadu svrhu da stave temelj za pravednu ocjenu našeg ptičjeg svieta kao i za spoznaju velike vriednosti ne malog broja ptica, ~ " Profesor Dr. Rorig objelodanio ,je podatke orija.ške radnje. On je točno iztražio želudee od 1735 ptica te sve, potankosti pregledno priobčio/ nazpačiv porieklo, spol i želuđčanu sađržinu. Iztraživano je 169 škanjaca mišara, 95 škanjaca gačaša, 110 sojka, 61 kobaca ´ptičaraj 67 vjetrnša´ klikavka, 103 trčaka, 35 roda i 65 žuna. Kod ovih je ptica sva želudčana sadržina, da i najmanja koščica i biljčica, opredieljeiia. Občenito se može kazati, da Rorigova iztraživanja prikazuju naše danje ptice grabilice, da su kadkada malo škodljive, Često, da se s malim zađovoljuju. Miševi i vrabci, koje u škod- Ijivce ubrajamo, jesu najčešči plien gotovo svijuh danjih ptica grabilica. Ogromni ora o štekava c zadovoljava se dosta česta sa štakori, hrčki i žabami; orao kličedi ždere samo miševe, žabCj gusjenice i kukce. Da, i smioni i brzi koba c ptiča r često je bolji od-glasa mu:´od 60 tih nadjeno je kod 17 torice u želudcu samo miševa i vrabaca. Kod jednog naših´ sokolova, sokola kraguljca, koj spada medj najljepše ptice i najbolje letce naših brda i dolina,^ iztraživano je 18 želudaca. |