DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 65 —


sanja, kaže Bopp, da je temelj svakog proredjivanja. Ako je
ovaj tu, tad se može sklop glavne sastojine otvoriti, a da se
ipak sklop ciele sastojine ne izgubi. A ako se proreda vodi
samo u nuzsastojini, tad je u sastojinah, gdje su pomješane
vrsti drveda raznog temperamenta, posljedica ta, da nastaju
čiste sastojine od bržje rastuće vrsti drveća.


Zaštita tla ima se prepustiti vrstima drveća, koje bolje
podnašaju zasjenu, te se u sastojini ili same nalaze ili umjetno
uzgoje.


Tangencijalna promjerka ili tachydendrometar.


(patentiran odlukom kr. ug. povlastničnog ureda u Budimpešti od 18. prosinca
1900. pod temeljnim brojem P. 891./1900. u Ugarskoj, Hrvatskoj
Slavoniji te Bosnoj i Hercegovini).


Piše Mirko Puk, žup. šumar, nadzornik u Zagrebu.


§. 1. Naziv.


Spravu, koju kanim ovdje opisati, nazvao sam tangencijalnom
promjerkom ili tacliydendrometrom; tangencijalnom
promjerkom za to, jer se njome mjeri debljina stabla dvijema
ili od stajališta motrioca prema periferiji stabla paralelno povučenim
ili u stajalištu se sjekućim tangentama, a tachydendrometar
zato, jer se njome dimenzije (protege) stabala premjeravaju
brzinom, s kojom se uspjesi i radnje sada poznatih
dendrometara ni izdaleka usporediti ne mogu.


Nije to hvalospjev »pro domo«, to je činjenica, koja odgovara
istini i koja će se u praksi još dostatno kontrolirati.
§. 2. Potreba i važnost dendrometara u
obće, a tachydendrometra napose.


Nitko mi ne će poreći, svatko će priznati, da su naše
procjene jošte vrlo manjkave. A zašto ? Zato, jer su upravo
uajbitniji faktori, na kojima procjena bazira, nepouzdani i netačni.




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 66 —


Visina se često i prečesto ocjenjuje samo na oko, debljina
mjeri u prsnoj visini, a oblični broj ustanovljuje na nekolicini
u šumi porušenih stabala.


Kako ja mogu govoriti o tačnosti jirocjene, kad sam visinu
debla uzeo samo na oko, kako mogu govoriti o tačnosti,
kad sam debljinu stabla promjerio samo na jednom mjestu i
to upravo na mjestu, gdje je stablo najnepravilnije? Što ja
mogu držati do točnosti one procjene, kod koje sam oblični
broj ustanovio na stablu, koje ne odgovara niti cjelokupnosti,
a niti" pojedinosti procieniti se imajuće šume.


Što je takova procjena?
Ruševna /grada, na ruševnom temelju, koja se drma, trese
i prijeti svakim se časom skrhati.


Kad je tomu tako, kad netačnost naših procjena proizlazi
jedino iz netaČnih temeljnih faktora, pita se zašto se svi faktori
ne iztraže temeljitije ; zašto se ne mjere i ne ustanovljuju onom
preciznošću, koja važnosti stvari odgovara.


Mi hvala Bogu imademo dosta, dapače i previše mjeraćih
šumskih sprava za iztraživanje spomenutih činbenika, pa bi se
tim spravama pri procjenama mogli i služiti, nu toga ipak ne
činimo.


Zašto? Zato, jer su sve te sprave stranom radi preveć
umjetne porabe, stranom pako radi silnoga gubitka vremena — a
vrieme je novac — za praktičnu porabu neprikladne.


Ovu tvrdnju držim, ne trebam tek dokazivati, to je najsjajnije
dokazala praksa, to znadu svi stručnjaci.


Nijedna od sada poznatih pa bilo i najvrstnijih dendrometričkih
sprava, nije si utrla put u praksu, a jošte manje se
u njoj udomila.


Visinomjeri od Winklera, Grossbauera, Sanlavila Weise´a
Faustmanna i t. d. se doduše rabe u pojedinim osobito važnim
slučajevima prakse, a rabe se i u pojedinim slučajevima znanstvenih
iztraživanja, ali njihova je uporaba, kako rekoh, vrlo
rijedka, ona je ograničena uvjek samo na pojedine slučajeve,
koji se ne mogu uračunati u groš praktičnih radnja.




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 67 —


Kad su dakle sjedne strane sada poznati dendrometri radi
kardinalne njihove pogrieške silnoga gubitka vremena i radi
nespretne porabe za praksu neprikladni, a s druge strane opet
postaji prijeka nužda, da se glavni činbenici, na kojima svaka
procjena počiva, što tačnije ustanove, to se pri svim našim
procjenama opaža velika praznina, jer usprkos svemu obilju
postojećih dendrometara, ne imamo za mjerenje debljine i visine
stabala nijedne, da nijedne valjane i u praksi uporabive sprave.


Toj nestašici doskočio sam konstrukcijom tachydendrometra
(ili tangencijalne promjerke).


Tim se naime tachjdendrometrom premjeravaju debljine i
visine stojećih stabala istom brzinom, kojom se mjere promjeri
stabala običnom promjerkom u prsnoj visini.


čemu dakle služi tachjdendrometar ?


Tachidendrometar služi u prvom redu praksi i to za brzo
mjerenje debljine i visine tehničkog dijela stabala, u drugom
redu pako, i za ustanovljenje obličnih brojeva stojećih stabala.


Njim se može premjeriti i visina i debljina; njim se može
mjeriti i deblo i grana, stajala ova potonja vertikalno ili horizontalno
; njim se dapače može deblo rastaviti u sekcije, a
sekcija mjeriti na svakom mjestu.


Njim se posvema lako bez ikakovih poteškoća daje riješiti
pitanje, da li je koje drvo za stanovitu vrst gradje, recimo
telegrafske stupove ili pilote sposobno, jer ta vrst gradje mora
u izvjestnoj visini imati posve izvjestnu debljinu, a to je sa
tachjdendrometrom ispitati vrlo lako, treba samo promjer na
tom izvjestnom mjestu premjeriti.


§. 3. Vrline i mane tachidendrometra.


I. Vrline.
Tachydendrometar se od sada poznatih dendrometara odlikuje
sljedećim prednostima:


1. uspješnim i brzim radom;
2. preciznom tačnošću;


ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 18     <-- 18 -->        PDF

$


— 68 —


3. lakom i sigurnom porabom;
4. jednostavnom konstrukcijom; i napokon
5. lakim i udobnim transportom.
II. Mane.
Gore navedenim prednostima stoji nasuprot jedna jedina
mana, odnosno manjkavost, a ta se sastoji u tom, što se taclijdendrometrom
mogu mjeriti stabla samo do maksimalne visine
od 10 metara.
Moglo bi mu se jošte prigovoriti, da mu je prenos kroz
šikaru nespretan, jer se tu nailazi na razne zaprijeke, nu ako
se uvaži, da te zaprijeke nisu veće, nego li one, koje stoje na
putu prenosu jednostavne dvokračne promjerke, te napokon iztakne,
da te zaprijeke postoje i za čovjeka, koji sam sobom
kroz šikaru prolazi, onda taj prigovor sara po sebi pada.
Ad. 1. Za razjašnjenje brzine radnje sa tachjdendrometrom
mislim, da će biti dostatno, ako istaknem, da se kod jednog
te istog stabla za jednu minutu mogu premjeriti i u procjenbenu
knjižicu upisati tri visine i tri debljine.
Uspješni i brzi rad sa taehjdendrometrom podupiru naročito
2 okolnosti:
a) Procjenitelj kod porabe tachjdendrometra ne ima absolutno
nikakova ina posla nego dimenzije očitavati.
Niti imade on instrumenat u ruke primati, niti ga postavljati
ili namještavati, zurilom gledati, bilježnicu odlagati ili napokon
u kakove tablice ili skrižaljke zagledavati. Jednom riječju on
je posvema prost i slobodan.
b) Od procjenitelja (motrioca) se ne traži, da se od
instrumenta ili stabla stavi u izvjestnu, tek ustanoziti se imajuću
udaljenost. Jedini uvjet u tom pogledu za procjenitelja
jest »uvjet jasnoga vida«, komu on i nehotice sam od sebe
bez ikakova gubitka vremena lahko udovoljava.
Ad. 2. U pogledu tačnosti ne može se sa taclijdendrometrom
nijedan od sada poznatih dendrometara mjeriti. U tom
smjeru nadkriljuje on i samu promjerku, jer njim se debla




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 69 —
kano i sa promjerkom mjere izravno, a pošto ne ima krakova,
to kod njega ne mogu nastati one pogreške, koje kod promjerke
nastaju usljed neparalelnoga ili kosoga položaja krakova prema
glavnom ravnalu, i napokon, jer se kod mjerenja tachvdendrometrom
mogu izpod mjere izpustiti sve kvrge i neravnosti
na deblu, koje se kod mjerenja sa promjerkom mjere, te se
izpustiti ne mogu.


Ad. 3. Poraba tachjdendrometra tako je jednostavna, da
sa tachjdendrometrom može raditi svaki, pa i najprostiji radnik,
samo ako znade citati i ako mu se način radnje ma samo i
jedanput pokaže.


Ad 4. Tachydendrometar odlikuje se nadalje i svojom
jednostavnom konstrukcijom, nu o tom bit će govora kod
opisa.


Ad 5. Tachjdendrometar je napokon vrlo prikladan i za
transport, jer složeta mjeri samo 1 metar, pak se zgodno
spravlja u platneni tok (Futteral) kej u promjeru iznosi oko
8—10 cm.


Težina mu važe oko 2—3 kilograma.


§. 4. Opis.
Tachydendrometar ili tangencijalna promjerka sastoji se u
glavnom iz dva diela:


1. iz glavnoga ravnala sa diopterom (ziralom) u sredini
gornje pobočke i iz dvijuh izvlačivih krilnih ravnala.
2. iz rastavljiva štapa od 5 metara.
1. Glavno ravnalo, diopter (ziralo) i krilna ravnala´
a) Glavno ravnalo nije ništa drugo nego uzpravan bridnjak
od 70 cm. dužine, u koga su obje osnovice pravokutnici sa
stranicama mjeredim u visinu 15, a u širinu 50 milimetara.
Isto tako su mu pravokutnici i sve pobočne plohe, od kojih
su dvije a dvije suprotne istosmjerne i sukladne. Sirje pobočne
plohe mjere u širinu 50, a uže 15 milimetara, dočim je
dužina jednim i drugim jednaka 70 cm.


6




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 20     <-- 20 -->        PDF

70


ta
d
s \ tei
bJ
to
tti
CO _ 3 j^-tiw=e
to
« Hoo.
-sg-Oco
ie


to


b"




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 21     <-- 21 -->        PDF

VJ —


0 o
o
to
o
,
z r
o
o
T n


f*^


L


OO


^


^


V5 «3 va




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 72 —


Na jednoj od širokih pobočnih ploha ravnahx (vidi shku


b. i 6.) izdubljena su od obijuh osnovica počinjuć u udaljenosti
od 10 ram. od obiju postranih bridova, na 33 cm. dužine,
dakle skoro do sredine dužine ravnala, dva žlijeba i, i i„
(slika 6.) tako, da se oba ova žljeba prama sredini dužine ravnala
sastaju na razmak od 4 cm., ili što je isto, da je u sredini
svoje dužine to ravnalo na 4 cm. bez žljeba. Prerez ovih
žljebova jest trapez vidi sliku 7. i.) Na suprotnoj pobočki nalazi
se razdijeljenje.
b) U spomenuta dva žljeba dolaze 2 postrana ili krilna
ravnalca B, i B.^ sa istom dužinom, te istim popriečnim prerezom
kano i sami žljebovi, ali ipak tako, da se po žljebovima
dadu pomicati (Slika 2.).


Ravnalo se kod porabe prišarafi na stap.


S toga nalazi se na dolnjoj pobočnoj užoj plohi, te u sredini
dužine glavnoga ravnala, sa šaraficima Vi i v^ pričvršćena
ploča p^ pi iz mjedi. Ova je u sredini providjena maticom,
koja prima vijak od najgornjega štapa (Vidi sliku 6. vi v^,
p^ p^, te g.).


c) Da se napokon procjenitelj rabedi promjerku može na
nju postaviti okomce, to se na gornjoj pobočki u sredini dužine
glavnoga ravnala nalazi ziralo z (si. 1., 2., 6.) sastoječe
se od maloga, 7 cm. dugačkoga, 8—10 mm. širokoga i 3 mm.
debelog ravnala ili zirala (diopter) iz mjedi. Ovo je ravnalce
pričvršćeno na promjerku vijkom, od koga je glava 5 mm.
duga, 3 mm. debela, te se to ravnalce daje oko toga vijka s^
kretati. Na drugom kraju ravnalca je opet jedan mali čavlid
ili vijak Sa sa isto takovom glavom (ili gumbom) kano kod
vijka Si, ali taj vijak je posve kratak, tako, da ni ne prolazi
kroz ravnalce. Glave obiju vijka služe kano vizirne točke,


Ziralo kad se ne rabi, leži na gornjoj, uzkoj pobočki promjerke,
pak je stoga glavno ravnalo na mjestu, gdje leži ziralo,
na 7 cm. dužine otesano. Pri porabi se to ravnalce z postavi
okomce na smjer glavnoga ravnala D B tako, da pri tom zauzme
2´oložaj II. (vidi sliku 1.) S toga usječeno je ravnalo D B kod




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 23     <-- 23 -->        PDF

d (si. 2.) okomito na stranice svoje gornje pobočke, da se ziralo
ili diopter nuz tu okomitu sjekotinu nasloniti uzmogne.
Pošto nadalje treba da diopter prema horizontu zauzme kosi
položaj od 30—40°, to zasjek u gornjoj pobočki počimlje kod
stražnjeg gornjeg brida, te se odavde proteže okomitim smjerom
prema prednjem bridu, spuštajuć se pri tom sve dublje u drvo
tako, da kod prednjeg brida ima dubljinu od 8 mm. (Vidi
sliku 8. diopter / sa gumbima Si i s^).


d) Eazdieljenje na glavnom ravnalu i krilnim
ravnalima


Iz prvice naumio sam bio ravnalo providiti dvostrukim
razdieljenjem. Jednim na centimetre u pravoj (naravnoj) veličini
(vidi sliku 3.), drugim na centimetre u umanjenom mjerilu
(Vidi sliku 4.).


Umanjeno mjerilo imalo je biti na istoj strani, gdje su
žljebovi odnosno krilna ravnala, pak je bilo izračunano za udaljenost
od 5 m. od stabla.


Nu pošto se je ovo dvostruko razdieljenje doskora pokazalo
neshodnim, jer je porabom razdieljenja na centimetre u
umanjenom mjerilu motrioc vezan na stalnu udaljenost, to -sam
od njega odustao, te pridržao samo razdjeljenje na centimetre u
naravnoj veličini (Slika 3.).


Ovo razdieljenje načinjeno je na onoj širokoj pobočki, koja
ne ima žljebova, pak je izvorno teklo po cielom glavnom kuno
i obim krilnim ravnalima od centimetra do centimetra; riu
pošto se je takovo razdieljenje na lievom krilnom kano i lievoj
polovici glavnoga ravnala takodjer pokazalo suvišnim, to sam
samo desno krilno kano i desnu polovicu glavnoga ravnala
ostavio sa razdieljenjem na centimetre, dočim sam lievo krilno
ravnalo, kano i lievu polovicu glavnoga ravnala providio sa
razdieljenjem, koje skače od 5 do 6 centimetra (Slika 3.).


Od dobroga razdieljenja ravnala ovisi uspjeh radnje.


S toga mora ovo razdieljenje ponajprvo biti tačno, a što
je osobito važno, jasno i pregledno, da se procienitelj motreći
tangirajuee razdielbene crte može s mjesta orientirati.




ŠUMARSKI LIST 2/1901 str. 24     <-- 24 -->        PDF

2. Razstavljivi štap.
Taj štap sastavljen je od 5 štapova po 1 metar dužine,
pak se dade vijcima po volji razstaviti u pojedine dielove te
onda opet sastaviti u jednu cielinu.
Dolnji kraj najdolnjega štapa provrtan je uzduž osi na
6—7 cm. dužine.
Promjer ove bušotine iznosi 20—22 mm.


Gornji kraj ovoga štapa pako završuje se vijkom od željeza,
koji zalazi u maticu s njim spojiti se imajudega sljedećega
štapa.


Drugi se štap opet završuje vijkom, koj se ušarafljuje u
maticu trećega štapa i t. d., dok se napokon ne dodje do
zadnjega najgornjega štapa, koj se takodjer završuje vijkom,
pak se ušarafljuje u maticu mjedene pločice p, pi spojene sa
glavnim ravnalom.


Primjećuje se, da spoj izmedju 2. i 3. štapa mora biti
takav, da se kod sastavljanja i razstavljanja dolnjeg i gornjeg
diela ne dangubi, već sa jednim ili dvojim okretom ruke štap
sastavi i razstavi.


Prvi štap od ozdola gore iduć, kako već navedeno, provrtan
je na svom dolnjem kraju na dužinu od 6—7 cm.


U ovu se bušotinu utakne, ako se u slučaju nužde hoće
visina štapa do skrajnje granice povećati, kakav god prut, koj
se u šumi usječe.


(Nastavit oe se.)


Prociena šumskih sleta u privatnih šumah.


Piše Grašo Vac, kr. kot. šumar.


Ovo pitanje zanimalo je, a još i danas zanima — šumare,
pošto nije bilo do sada, a i ne ima u tome stalnoga i jasnoga
pravca.


Stoga donašamo jedan primjer iz prakse, da i ostali sudrugovi
znadu, kako u tom pogledu postupati valja. Osim toga
nastaviti ćemo i razviti i naše misli o tom predmetu.