DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 151 —


Zagreb, te se je tako na podpuno zadovoljstvo svih učestuika
svršilo ovo prvo oveće šumarsko naučno putovanje slušača
mlade naše kr. šumarske akademije zagrebačke, unatoč tome,
što se je — s već prije spomenutih razloga — toli kasno u
jes´n poduzelo i poduzeti moglo. Srdačna pako hvala neka bude
i na ovom mjestu ovime izražena svima, koji su moralnom i
materijalnom pripomoći ovo putovanje omogućili.


I. P.
0 šumskim štetama.


Napisao: Manojlo Divjak.
Gdje god ljudi živu u blizini šuma, tamo se pravi i šumska
šteta, sada u većoj, a sada u manjoj mjeri.
Uzroci pravljenju šumske štete u raznim su krajevima
različiti: jedni ju prave što na drugi način ne mogu doći do
neobhodno im potrebnih drva; drugi što su navikli na prekomjerno
i nerazložno trošenje drva, pa im nije dostatna ona
količina, koja se kao neobhodno potrebna daje; treći opet što
je naučio trgovati s´ drvima, pa od te trgovine uzdržaje sebe
i obitelj itd.
Na žalost jedno je istina, da se štete po šumama prave
iz dana u dan sve u većoj mjeri, naročito kod krajiških imovnih
obćina, u praviti će se u buduće još više, dok nikomu ozbiljno
na um ne pada, da odkloni uzroke, radi kojih se šumske
štete prave.
Pa kada nas već ima takovih, koji mislimo, da se šumskim
štetama ne može stati na put, dok ne dobijemo površinom
više šuma — što ćemo kasno ili možda ni ne ćemo nikada
dočekati i kada već ne mislimo odklanjati uzroke, radi kojih
se šumske štete prave, a ono bi se barem trebali pobrinuti, da
nam štetočinci učinjenu šumsku štetu naplate.
Taj dug na šumskoj šteti narastao je kod svih krajiških
imovnih obćina na priličnu sumu.
Kod krajiških imovnih obćina imadu pojedini štetočinci
tako velike svote duga, da kada bi se isti ozbiljno ubirati




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 152 —


počeo, ostao bi mnogi i mnogi bez kuće i kućišta, a ima ih
na žalost i takovih, kojima sve imanje ne vrijedi ni polovicu
onoga, što na šumskoj šteti duguju.


Pa je li pravedno, da ti ljudi danomice sijeku drva i upropašćuju
šume imovnih obdina, a ove od toga niti naknade za
odneseno drvo ne dobiju, nego im preostaje jedino to, da te
štetočince i dosudjene odštetne iznose u svoje knjige unašaju
i vode n evidenciji sve dotle, dok nepoumiru ili dok se kuda
ne odsele, a onda ih iz knjiga brišu i dug odpišu.


Svakako da je to nepravedno po imov. obdinu, ali je po
narod još nepravedniji onaj postupak, koji je kod nas uobičajen,
da se naime od onoga, koji štetu naplatiti može, ista redovito
i ubire, a koji ne može, taj se i ne dira, pa osokoljen time,
osmjeli se još više, dok mu pravljenje štete konačno u krv
ne prodje i onda postane okorjeli štetočinac, koji ništa drugo
i ne radi, nego iz dana u dan sječe drva nepovlaštenim načinom,
nosi ih na prodaju i od toga živi.


Takovih štetočinaca od zanata, imade kod nas dosta svaka
imovna obćina, a ponajviše ih imade u selima, koja leže blizo
gradova, jer se u gradovima dade drvo lahko i brzo unovčiti.


Stetočiucima te vrsti, koji su po šume najopasniji, vrlo je
teško na put stati. Oni idu uvjek u društvu, pa im lugar ne
može ukradeno drvo oduzeti i zaplijeniti, a štetu ne imaju
odakle naplatiti; kada pako jednom sa drvima u gradove dodju,
tu se gradska redarstva slabo brinu zato, da im drva zaplijene,
jer je u interesu gradjana, da dodju do što jeftinijih drva,


Nuzgredno du i ovom prilikom spomenuti, da su glavni
uzrok pravljenju šumske štete, barem u Petrovaradinskoj
imovnoj obdini, nepravoužitnici živudi po gradovima u obsegu
imovnih obdina i hrdjava navika mnogih ljudi, koji su naučili
živiti i uzdržavati se iz novaca, koje zarade prodajom nepovlašteno
stečenih drva.


Da je tomu doista tako, evo još jedan dokaz pored onih,
što sam ih lanjske godine donio.
Ovoj imovnoj obdini dugovala su koncem godine 1900.




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 153 —


sedamdeset i dva sela 266.464 K. pa bi popriečno odpadalo
na jedno selo 3.701 K.


No kad sam pregledao izkaz dužnika šumskih šteta, vidio
sam, da taj dug ne stoji ni u približnom razmjeru prama veličini
pojedinih sela.


Tako npr. selo Martinci, koje se nikako ne može ubrojiti
medju siromašnija sela ovoga kraja, nego šta više medju bogatija,
a ne može se redi niti da se šumska šteta mlitavo ubire
u tomu selu, jer se svake godine ubere na hiljade kruna, ima
još uvjek 40.712 K. duga, a to je samo za to, što leži blizo
šuma i blizo grada Mitrovice, pa imade mnogo takovih ljudi,
koji se od zanata bave prodajom drva po gradu.


Nije tomu toliko uzrok ni blizina šume, koliko blizina
grada, jer imamo sela koja leže skoro sasma u šumi, ali su
od gradova udaljena, pa ne imaju ni približno toliko šumske štete.


Obratno onomu prvomu je selo Slankamen, koje je od
šuma udaljenije a ne leži ni blizu gradova, jer to selo ne ima
baš ni jednoga filira duga na šumskoj šteti.


Ovo nam je takodjer jedaa dokaz, da nije istina, da naš
pravoužitnik nema dovoljno drva za neobhodno mu nuždnu
porabu.


Pa kad ova imovna obeina, koja leži u najplodnijem i u
obde najbogatijem kraju što ga naš narod nastava, ima na
dugu 266.464 K., kako tek stoje one druge u siromašnim
krajevima ?


A što se misli učiniti s otim dugom? Ne bi se upravo
imovna obćina upropastila, kad bi se taj dug narodu i oprostio,
ali bi posije toga uzsljedilo još veće zlo, a to je, da bi ljudi
bili toga mišljenja, da će se to i u buduće činiti, pa bi još
više mah preoteli i veću štetu pravili nego dosada. Na to se dakle
ne smije ni pomišljati.


Voditi pako šumske štete u evidenciji i ubirati ih samo
od imućnijih, a siromašnije ne dirati, znači uvlačiti ogorčenje
u bogatije slojeve naroda.




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 154 —


Do sada je već došao mnogi ogorčen imovnoj obdini sa
pitanjem, zašto da on štetu plaća, koji je za vlastitu porabu
iz imovne šume drvo posjekao, a onaj propalica, koji ga svaki
dan sječe, prodaje i od toga se uzdržava, ne plaća ništa.


Proti takovomu postupku ne samo da se narod buni,
nego su dolazile u tom smjeru i predstavke od strane obćinskih
poglavarstva.


Sto se radi duga na šumskim štetama ne prodaje pojedincu
kuća i kućište, da se ne stvara proleterijat u narodu, to
je sasvim opravdano, ali se ipak mora i takovima, koji nisu
u stanju duga platiti, na neki način pokazati, da šume nisu
samo njihova svojina i da oni mogu raditi što im je god volja.


Pokušalo se je u tomu pravcu tako raditi, da se ti ljudi
prigodom ogojnih radnja pozovu na odradu, no uspjeli se je
pokazao slab, pravo reći nikakav.


Uzrok tomu je taj, što se ti ljudi ne mogu pozivati na
takov posao, koji se od dana plaća, jer kad on radi na račun
šumske štete, tad radi kao od bijede a ako ga šumar radi
toga sa posla otjera, to će on jedva i dočekati.


Osim toga nisu naši ljudi ni vješti svakomu poslu oko
ogojnih radnja, s toga su im se davali samo takovi poslovi,
kojima su vični i koji se plaćaju prama veličini učinjenoga
posla, a ne od dana, a to je ogradjivanje zabrana i kopanje
jendeka (jaraka).


No i pozivu na ovaj posao ljudi su se vrlo slabo odzivali,
naročito pozivu da dodju kopati jarke, pa su i oni, što
su se prvobitno odazvali, naskoro iza započetoga posla isti
napustili.


Pa i na ovaj posao ne bi se mogli pozivati svi štetočinci,
nego samo oni živući u blizini šuma, jer se ne može ni zahtjevati
od ljudi, kojih su kuće 30—40 km. od šuma udaljene,
da dolaze o svojoj hrani na posao, i da te dane za svoju
obitelj ništa ne privrede.


U koliko bi se ljudi pozivu šumarija možda i odzivali, ne




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 155 —


čine to s razloga, što ih je velika većina toga uvjerenja, da
će imovna obćina kad — tad sav taj dug odpisati.


Ipak, mislim, ima načina, kojim bi se mogao sav taj dug
u red dovesti, te konačno odplatiti, odnosno odraditi, ako ne
možda kod svili, a ono barem kod bogatijih imovnih obćina.


Najbolje bi možda bilo, da se svi ti dužnici pora<;dijele u
tri kategorije i to:
1) dužnici, koji su pomrli, razdijelili se i oni koji su sav
svoj imetak prodali, te danas živu kao tudje sluge;


2) dužnici, koji još imadu nešto imetka, ali su tako
siromašni, da bez uštrba po svoj daljnji obstanak, ne mogu
duga platiti;


3) dužnici, koji se nalaze u dobromu stanju i mogu sav
svoj dug da plate.


Ove prve, trebalo bi iz evidencije dužnika izbrisati i dug
na štetu imovne obćine odpisati, a od posljednih imao bi se
dug energično ubirati.


No najteže je sa onim drugima. Niti im se može dug
odpisati, a da se ne stvori ogorčenje u bogatijim slojevima
naroda, a uz to da se još više i ne osmjele, niti ga mogu bez
opasnosti po daljnji obstanak odplatiti.


Sa odradom prigodom ogojnih radnja — kao što sam
napred spomenuo — ide vrlo teško, te bi se možda nekakov
uspjeh tekar onda pokazao, kada bi se ljudi prisilnim sredstvima
na posao tjerali; a kako bi ugodno rukovodjenje takova posla
bilo šumarima, može si svatko lahko predstaviti.


No nama je poznato, da nekoje bogatije imovne obćine
daju svake godine po 30—40 i više hiljada kruna za podizanje
javnih zgrada (crkva, škola, obćinskih ureda, mostova itd.) u
pravoužitničkim selima.


Zar se tom prilikom ne bi moglo, umjesto da se dade


sva svota u gotovom novcu, pojedinim selima, koja imadu


mnogo duga na šumskoj šteti, ustupiti jedan dio toga duga?


Ta i onako naše obćine, prigodom zidanja takovih javnih


zgrada plaćaju podvoz za ciglu, crijep, drvo i dr.; plaćaju i




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 46     <-- 46 -->        PDF

- 156 —
nadničare koji pomažu kod zidanja, dovažaju zemlju i t. d.
Kod ovakovili radnja bi i štetočinci svoj dug odradili, pa bi
ga obćinsko poglavarstvo mnogo lakše natjeralo, da doveze
danas nekoliko kola cigle i tim jedan dio duga oduži, nego
da ide u daleke šume jarke kopati.


Na ovaj način pokazalo bi se tima štetočincima, da oni
ipak moraju svoj dug ma na koji način odraditi i ne bi više
živili u nadi, da će im dug od strane imovne obćine biti
oprošten, pa bi se donekle odbili od silnoga navaljivanja na šume.


Ako li se ne bi htjelo ovim načinom prikraćivati pojedine
obćine u direktnoj novčanoj podpori, tada bi se mogao jedan
dio toga duga odstupiti pojedinim obćinama u svi´hu odrade
javnih radnja u obsegu samih obćina.


Mnoga naša sela leže u blatu i kaljužama preko cijele
godine, što je i po zdravlje opasno, a samo s razloga, što radi
siromaštva ne mogu pored drugih javnih tereta, uvrstiti u svoj
proračun svotu za čišćenje već postojećih i pravljenje novih
neobhodno potrebnih kanala. U mnogim selima mogli bi se i
putevi znatno popraviti dovažanjem šljunka i zemlje, kad bi
za taj posao imali novaca.


Pa i onim bogatijim selima, koja za slične stvari novaca
imadu, bilo bi znatno pomoženo, kada bi te poslove vršili
dužnici na šumskoj šteti, jer bi onda i jedan dio obćinskoga
nameta odpao. I ako na taj način ne bi imala imovna obćina
nikakove direktne koristi, ipak bi bila ta indirektna korist, da
ljudi ne bi toliko štete pravili, jer bi uvidili, da istu, ako i
ne platiti, a ono odraditi moraju. Pored toga bi i mnogi onaj,
koji danas štetu ne da ne može, već ne će da plati u nadi, da će
ista odpisana biti, platio bi tada drage volje, samo da ne mora
ići raditi težke nadničarske poslove.


Osim toga pomoglo bi se pojedinim obćinama u kojima
živi velika većina pravoužitnika, što bi one siromašnije obćine
mnoge radnje, koje im je danas nije moguće preduzeti, tada
mogle provesti, a onim bogatijima odpao bi jedan dio obćinskoga
nameta propisanog u svrhu odrade javnih radnja, a ko




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 157 načno
i svrha je imovne obćine, da podpomaže svoje pravoužitnike,
koliko god joj njezina sredstva dozvoljavaju.


Pa kada može imovna obdina plaćati za svoje pravoužitnike
jedan dio školskoga nameta, davati im tolike novčane pripomoći
za podiranje javnih zgrada, zašto im ne bi ustupila i gotovo
neutjerive šumske odštete u svrhu odrade javnih radnja.


Da je to izvedivo i da bi obćine rado na to pristale,
poznato mi je iz razgovora sa obćinskim činovnicima i vijećnicima
koji bi jedva dočekali, da imovna obćina takova šta dozvoli.


Da obćinska poglavarstva ne bi postupala sa štetočincima
nepravedno, pa moguće odpisala štetu takovima, koji ju doista
odradili nisu, doskočilo bi se lahko time, kad bi kr. kotarske
oblasti u obćinski proračun, za preduzeti se imajuću radnju,
uvrstile umjesto gotovoga novca ili samo jednoga dijela, dugujuću
šumsku odštetu.


Kad bi se pristupilo izvadjanju odnosnoga posla, a gotova
novca ne ima, naravno je, da bi obćine morale na posao štetočince
pritisnuti, a da pojedinac ne bi radio više, nego što
mora, tu nam pruža dovoljnu garanciju sam seljak, koji vrlo
dobro znade, koliko duga ima.


Osim toga može svaki kod gospodarstvenoga ureda uviditi
koliko je dužan, kao što i to čine danas oni, od kojih
se šteta u gotovom novcu ubire, te se ne treba bojati, da bi
se možda tim načinom pojedincu nepravda nanašala.


Osobne viesti.


Imenovanja i preinještciija. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije obnašao je imenovati : kr. zemalj. vladi na službovanje
dodieljene kr. žup. šum. nadzornike I. razreda Andriju Borošić a kr.
zemalj. šumarskim nadzornikom I. razreda u VII. činovnom razreduMarina pl. Bonu kr. zemalj. šumarskim nadzornikom II. razreda u VIII.
činovnom razreda; kr. zemalj. šum. nadzornika II. razreda Vatroslava
Račkoga i kr. žup. šum. nadzornika II. razreda Stevana Petrovića