DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1901 str. 52     <-- 52 -->        PDF

— 162 —


kvara naniela divljaSi, pak su spomenuti raztii razlozi, ali ipak ne najglavniji.
Kad se uoči gubitak medju jeleni, lanjci i srnami vidit će se,
da su stradali samo slabi komadi, s toga se usudjujem staviti pitanje :
Je su li gg. stručni drugovi doista pravo iztraživali svaki poginuli komad ?
Sto su kod toga našli ?


Upravo od gladi divljač poginula nije, jer ako ništa drugoga, a ono
će ona brstiti pupoljke i tim se prehraniti kako i u mnogih lovištih,
koja su mi poznata i u kojima se divljač vrlo maćuhinski hrani.


Iztraže li se pojedini komadi parnule divljači točno , vidit će da
je ta divljač skroz slaba i mršava, i da je sjegurno u svakom komadu
bilo, i to u njegovoj nutrinji, naći crva dugačkih oko 3—5 cm. a debelih
V4—% cm. žućkasto zelenkaste na sivo zanašajuće boje. Ti su crvi pravi
uzrok zašto je divljač zimi podleći morala, a ne sam glad.


Ovi crvi, to su ličinke Oestrida, a sisajuć sokove u nutrinji divljači
te su ličinke uzrokom, da je divljač sasvim omršavila, pa je tad kod
visokog sniega, oštre studeni a oskudne hrane morala propasti.


Oštra je bila zima u kraju oko Piseka god. l´877./8., gdje sam tada
kao nadšumar služio. U zvjerinjaku na 1500 rali poginulo mi je te godine
12 jelena i 16 srna, sve slabih komada; sliedeće godine pako 7
jelena i 8 srna, i opet samih slabih eksemplara. Jedan od takovih komada
jedva se je dovukao do hranilišta i tad parnuo na očigled lugara,
koji je hranu donosio. Taj komad dao sam točno iztražiti. Ne samo
ždrielo već i sva nutrinja bila je puna ličinka oestrida. Te sam ja ličinke
priposlao dru. C. Amerlingu u Prag na iztraživanje, koji ih je
odmah kao oestride upoznao. Priposlao sam mu kasnije još i daljni materijal
na iztraživanje. Da se što bolje sazna kakvi su to oestridi, ostavljeni
su da se razviju. Razvijene muhe priposlane su još poznatom oldenburškom
entomologu nadšumarniku Petru Tischbeinu, koji ih je takodjer
opredielio kao oestride i to 0. stimulator kod srna a rufibarbi
s i pict a kod jelena i lanjaca, koji u njihovoj nutrinji živu,
doČim vrsti Oestrus Acteon i Dianna živu pod kožom.


Kušao sam kojimi bi sredstvi moguće bilo toj zarazi predusresti,
pa sam s najboljim uspjehom počeo rabiti neki prašak, koj sam sam pronašao.
Nakon uporabe tog praška nije mi više ni kod najstrožije zime
nijedan komad propao. Isto mogu posvjedočiti i mnoga gg. drugovi, koji
su taj prašak u istu svrhu kasnije od mene nabavljali.


Za jedno slanište za srne dovoljno je 10 grama tog praška — za
jelensko 20 — a u ljetu samo 2 grama, a sve se to u jednom litru posija
ili zobi izmješa i svake nedjelje jedanputa na hranilištu daje. U zimi
kad su slaništa zatrpana neka se to svake nedjelje po dva puta divljači
dade. Trošak za to iznosi na nedjelju 4 novčića, a svaki je sjeguran, da
mu divljač više stradati ne će.