DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 30     <-- 30 -->        PDF

- 200


promjerkom mora nuždno dva puta, sa dva različita stajališta


mjeriti.


Do toga istoga resultata dolazi se i kod nepravilnog
prosjeka, predočenog si. 3., gdje je za postupak g. pisca osobito
karakteristično mjerenje promjera tetivnicom, koja zauzimlje
položaj A, T), G, BI


Osim toga je nama svima vrlo dobro poznato, da je i
najtočnije mjerenje promjera kod ovako nepravilnih prosjeka,
bar u praksi, od vrlo problematične vrijednosti za ustanovljenje
površine podnice.


Zaključujem, priključujuć se želji g. pisca ocjene, da se
tetivnica u praksi svestrano izpita i prokuša, jer sam uvjeren,
da će joj baš to prokrčiti put u praksu.


Pokuse sa tetivnicom može si tim laglje svaki — koga
stvar zanima — učiniti, što mu za to ne treba nabavljati
posebne tetivnice. Odstraniv od obične promjerke suvišan treći
krak. dobiti će tetivnicu, prikladnu za mjerenje promjera stabala,
ako li su prosjeci približno krugoliki. Tko se želi baviti
promjeravanjem promjera stabalah sa nepravilnim oblikom
prosjeka, treba da i drugi krak promjerke providi razdiobom u cm.


Ja sam baš takovimi tetivnicami dobivao resultate, koji
su me u svakom pogledu zadovoljili.


B. II. ml.
Razpravljanje prekršaja proti sigurnosti šumskoga
vlastničtva pred kr. kotarskim sudovima.


Piše Š, S. Belamarid, kr. kot. šumar.


Svakom šumarskom stručnjaku kao takovom, dužnost je
šumske štetočince nemilice proganjati, te svaki počinjeni prekršaj
proti sigurnosti šumskoga vlastničtva prijavljivati nadležnim
oblastima, bilo političkim ili sudbenim, da ih one
zasluženoj kazni podvrgnu i presud e na platež pravedne


zakonom određjene odštete.




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 201 —


Kako je nama šumarima to proganjanje štetočinaca najsvetija
dužnost, tako opeta moramo s druge strane nastojati,
da kod procienjivanja šumskih šteta uajsavjestuije postupamo,


t. j, šum sk0-0dštetne iznose točno procienjujemo, e da
se kaznena, oblastna ili sudbena presuda na istinitoj podlozi
osniva, naime, da se i okrivljeniku, kad se i kazniti mora, ne
nanese nepravda. To je bila i intencija zakonodavca, koji se
je stvarajuć osnovu sadašnjeg obdeg šumskog zakona, u §. 74.
za to pobrinuo, gdje kaže: »Ako osoblje šumkoganadzorstva
nije pod upravom urednika šumskih, ili
ako prijava o štetah bude učinjena .po drugih
osoba a ne po osoba šumskoga nadzorstva, ima
vlast politička za procieiijenje štete pozvat ili najbližega
urednika šumskoga ili ako takovih
urednika neima, kojega nepristranoga vještaka,
koji će se zato osobito zapriseći«.


Bez dvojbe je dakle, da se ustanova ovoga paragrafa, proteže
lih n a p r o c i e u j i v a n j e šumskih šteta u samoill liredu,
prije nego li se kazneni postupak proti štetočincu povede, a
to za onaj slučaj, kad prijava stigne oblasti od drugih osoba,
koje nisu stručnjaci. U takovih slučajevih mora kr. kot oblast
svestrano izpitati stranku i pobilježiti data, a ako su podatci
nedostatni ili ako kr. kot. šumar ne može na temelju istih odštetu
ustanoviti, tada se obzirom na prištednju troškova može
odrediti koji bliži, bolje upućen lugar, da na licu mjesta izpita
pružene podatke, na temelju kojih će se prociena u uredu
obaviti moći


Pita se sada, kada može nastati slučaj, da kr. kot. oblast
odredi očevid na lic u mjest a u svrhu izvidjenja i prociene
šumske štete po svojem šumarskom izvjestitelju, kako to §. 75,
šum. zakona odredjuje, t. j. »Ako se obnadju temeljite
sumnje proti izpravnosti prociene učinjene
glede koje štete, ima vlast politička izaslat
svoga naredjenika na samo mjesto, koji će dat
štetu izvidit i procienit i t. d.




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 202 —


§. 74. dakle kaže: ima vlast politička pozvat, a §. 75.


ima vlast politička izaslat šumskog urednika. Iz različitosti


pojmova tili dvijuh rieči, vidimo i različitost uredovanja, koje


odredjuje jedan, a koje drugi paragraf.


Izaslanje šumarskog urednika na lice mjesta, može nastati


u sliededa dva slučaja:


1. Kad prijavu podnese nestrukovnjak, na temelju čijih
podatakah ne može kr. kotar, šumar u ured u procienu obaviti
i to kad se radi o šumskim štetama većega obsega,
jer često puta znade povjenstveni trošak daleko prekoračiti
veličinu štete, a da li je to opravdano činiti — mislim
da nije.
2. Kad se kod same razprave saslušanjem parbedih se
stranaka porodi sumnja, da veličina štete ne iznaša onoliko,
na koliko je procienjena po kr. kot. šumaru, koju je on obavio
u uredu, na temelju po privatnoj stranci pruženih
podataka ili ako sam okrivljenik kod razprave
zahtjeva, da se šteta na licu mjesta izvidi i prociena preizpita.
Na temelju prociene obavljene na licu mjesta, presudjuje
se okrivljenik, a ako li oštecenik sa visinom prociene nije zadovoljan,
nego zahtjeva veći iznos, tada se sa svojim zahtjevom
imade uputiti na redoviti put pravde (§. 76. šum. zakona,
zadnja stavka).


Prije nego li sam se upustio u razpravljanje naslova ove
razpravice, morao sam navesti ova dva paragrafa šum. zakona,
koja se odnose na procienjivanje šumsko-odštefcnih iznosa u
uredu i na licu mjesta.


Kako se iz tih paragrafa vidi, oni propisuju postupak
kod političkih oblastih, dočim o postupku pred kr kot.
sudom ili sudbenim stolom, ne ima u šum. zakonu — u p ogledu
preizpitanja prociena ili procienjivanja na
licu mjesta — nikakovih propisah, pak se uslied toga dogadjaju
i strankam nanasaju velike nepravde u pogled u
presude veličine šum. odštetnog iznosa.


O tome sam se osvjedočio, te je svrha ovome članku, da
taj postupak u javnost iznesem, te nadležne krugove upozorim




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 203 —


na tu nepravdu. Ovo se proteže lih na prijave, koje privatni
šumo-posjednici podnašaju kr. kot. suđovom odnosno kr. sudbenim
stolovima, ved prema visini odštetnog iznosa, t. j . da li
je prekršaj ili zločin kradje počinjen. Sad ću navesti njekoliko
slučajevah, da vidimo, kako se kod kr. kot. sudova postupa.


Jednom kr. kot. sudu podneslo je vlastelinstvo B. prijavu
koja glasi: »Seljak N. N. odvezao je jedan voz borovice
a prociena je glasila:


1. 43 komada stabala a 10 novč. . . . ^ 4*30 for.
2. 2težakazanasadjivanje borovice= 0´60 for.
..Procenaštete = 0´60 for.
ukupno = 5*50 for.
Na ovu prijavu, osudjen je okrivljenik po kr. kot. sudu
na platež cielokupne svote od 5 for. 150 novč. te jedan
dan zatvora. Osuda je pravomoćna, jer se okrivljenik zadovoljio.
Moram naglasiti, da je borovica bila debela 3—5 cm. i
da je predmet spadao pred političku oblast, koja ga
nebi osudila na toliku štetu, nego po eieiliku lia 36 UOVCiĆa.
Drugo vlastelinstvo u jednoj prijavi na kr. kot. sud računalo
je jedan kubični metar ogrievnOg drva sa
4 for. 50 novč., premda je ciena po cieniku I. razre d
ogrievnih drva tek 1 for. i 20 novč. U istoj prijavi
zaračunat je 1 m´ jalševog drva sa 7 for. dočim se po cieniku


I. razred tvorivog jalševog drva račun a 5 for. 50 novč. I
ovaj je okrivljenik osudjen na platež štete kako je vlastelinstvo
u prijavi podnielo.
Isto ovo vlastelinstvo podnielo je kr. kot. sudu prijavu
sliedećega sadržaja:


N. N. iz Z. prisvojio je dne 28./II. 189*. u vlastelinskoj
šumiSjalševa stabla, čiju jevriednost
ustanovio vlastelinski šumar X. na 1 for 60 novč,
U prijavi nisu naznačene dimenzije jalša u smislu naredbe
od 15./6. 1880 broj 3173, da bi se odmah razabralo
tko je nadležan uredovati,, oblast ili sud, pak je kr. kot. sud
okrivljenika ipak presudio na platež odštete i na zatvor, bez
da se je prije ustanovila debljina posječenog drva.




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 204 —


Neko vlastelinstvo tužilo je kot. sudu seljaka, što je pri


svojio hrastovog i briestovog kalavog drva, a procien a je
glasila :
0-599 m´ hrastovog* drva a 22 K. . . = 13-16 K.


0-694 m´ briestovog* drva a 9 K-. . . = 6-20 K.


2 voza granja grabovog a 3 K = 6-— K.


Dnevnica zaprisegnuto m lugaru = 3-— K.


Ukupno´28^6 X


Na temelju česa su ovdje dva voza granja proćienjena
na 6 K., kad po cieniku dva (2 voza -^ 4 prostorna
metra a 10 novč --^ 40 novč) vriede samo 40 nove. --= 80 fil.
Od kuda opet dolazi vlastelinstvo, da u prijavnici
zaračuna lugaru dnevnicu, u obće, a kamo li sa
3 krune? I ovo se kod sudova ništa ne izpituje
nego se okrivljenik osudi na platež ciele svote,
kako je u prijavi, neobazirud se je li odštetni iznos pravedno
i po propisima šum. zakona procienjen.


Još du navesti jedan interesantan slučaj, koji se je desio
prije njekoliko nedjelja.


Šumska-uprava nekoga vlastelinstva, podniela je kr. kot.
sudu kaznenu prijavu proti jednom seljaku, radi krčenj a
panjev a na površini, sa koje su sva stabla posječena i za
koju je površinu vlastelinstvo dobilo dozvolu od nadležne oblasti,
radi pretvorbe u drugu vrst težatbe. Prijava glasila je: Žitelj


N. N. iz S. krčio je na vlastelinskom zemljištu hrastove panjeve
i sebi prisvojio, za 4 voza, a vriednost tih panjevih odpadaka
ustanovljena je bez ikakova obračuna, jedno
stavno na okruglih 20 forintih!! — Ovu prijavu,
kako rekoh, podniela je vlastelinska šumska uprava kr. kot.
kao kaznenom sudu, premda se krčenje panjeva u smislu
§. 60. alinea 3 šum. zakona imade smatrati kao šumsk i
kvar, za koji je nadležna jedino politička oblast.
No pustimo to za sada s´vida, jer je glavno, da izpitamo
visinu ustanovljenog odštetnog iznosa za četvera kola hrastovih


* Niti u ovoj prijavi nije označena debliina, a niti duljina drva.


ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 205 —


panjeva, koji su na 20 for. procienjeni.. Jedan voz (kola) drva
računa se obično sa 2 prostorna metra, dakle bilo je ukupno
tih odpadakali do okruglo 8 prostornih metara, a ciena jednog
prostornog metra, za panjev e sviju h vrstih drva, ustanovljena
je po odobrenom kotarskom cieniku šumskih proizvoda
za područje kotara ludbriežkog — po kojem se sve šum.
štete procienjivati imadu — sa 10 novčića po 1 prostornom
metru, dakle bi ukupna vriednost iznašala za sva 4 voza
80 no včida.


Moram naročito iztaknuti, da o kakovoj posredno j
šteti, koja bi se u obzir uzeti imala, ne može biti u
ovom slučaju govora, jer je ta šumska površina narajenjena
za drugu vrst kulture, i jer samo vlastelinsti^o daje
panjeve krčiti. Nepojmivo je dakle, kako se je odšteta mogla
ustanoviti sa okruglih 20 forintih!!!


Kr. kot. sud, odredio je i ročište — premda se je
prijava u smislu §. 60. šum. zakona imala odbit i odnosno
ustupiti kr. kot. oblasti na dalnje nadležno uredovanje
— te se razprava i obdržavala, kod koje je ali okrivljenik
dokazao svjedočbom zakupnika vlastelinskih
oranic a (koji krčevine odmah preuzima), da mu je on
dozvolio kopati panjeve, na temelju koje svjedočbe, bje okrivljenik
riešen obtužbe.


A tko nam jamči, da nije toga slučaja, da ne bi okrivljenik
bio osudjen, kad se je čak i razprava obdržavala, a nije izključena
mogućnost, da bi i u II. molbi osuda potvrdjena
bila, kako smo to razabrali iz gore navedenih, jur pravomoćnih
osuda, pak bi siromak seljak morao platiti 20 for. u mjesto
80 novčićah, jer postupajući sudac nije zvan, da odštetu procienjuje,
a ne može se to od njega niti zahtjevati.


Da ovakovih slučajeva imade na stotine, o tome ne ima
dvojbe. Ja sam se osvjedočio kod jednoga kr. kot. suda, —ali
više sam nego uvjeren, da s? u praksi to dogadja i kod
ostalih kr. kot. sudova.




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 206 —


Kako se iz gore navedenih podatakah razabire, dogadja
se, da kr. kot. sudovi, u razpravama o prekršajima šumskoga
zakona, osudjuju okrivljenike na platež one odštete, koju je
oštedenik u svojoj prijavi označio, bez obzira, da li
je visina štete po smislu ustanove §. 73. šum. zakona
točno procienjena, i bez da kr. kot. sud dade procienu
štete preizpitati po osposobljenom šumarskom vještaku
(naredba od 27. siečnja 1886. broj 51.998), a takovim se
imade smatrati samo onaj šumar, koji je po visokoj kr. zem.
vladi priznan, i koji su jedini vlastni rabiti naslov šumar
a (§. 4. naredba od 30. prosinca 1858. zem. vlade list
za g. 1859. r. 2. str. ].).


A što vidimo žalibože kod njekojih naših privatnih šumoposjednika
? Vidimo — "uz njekoje častne iznimke — da su
za t. ZV. vlastelinske šumare, a čak i nadšumare, namještene
osobe koje nisu šumarski stručnjaci, a ima primjera, da o toj
struci ni pojma ne imaju, pak im je povjerena šumska
uprava, a da o priznanju tih strukovnjaka po vis. kr. zem.
vladi ništa niti ne spominjem.


Nije onda čudo, da se ovakove osobe u liepoj šumarskoj
odori i ogromnom perjanicom za šeširom, ne samo dadu zvati
čak i »0 b e r f e r š t e r i m a« nego ih se dapače smatra
vrstnim šumarskim strukovnjacima, čije prociene šumskih kvarova
drže se kod kr. kot. kot. sudova kao nješto nepogriešiva
i koje služe istim sudovom za bazu osude; a kako sete prociene


kvarova ustanovljuju, vidili smo u gornjimi jasnimi pri mjeri!
!
A sto da rečemo o procienjivanju šumskih šteta n a lic u


mjesta , koje kadkada preduzimaju kr. kot. sudovi? Niti tu
nije bolje! Imade slučajevah, gdje kr. kot. sudovi za procienjivanje
šumskih šteta n a lic u mjesta , uzimlju neuke lugare,
seljake, tesare i t. d., koji niti iz daleka nisu u stanju
ustanoviti pravu vriednost počinjene štete, a
kamo li još i veličinu posredne štete, gdje to okolnosti
zahtjevaju, da se ustanoviti ima.




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 207 U
podkriepu ovoga, navesti ću slučaj, kojega sam čitao
u »Narodnim Novinam«, — u koliko se sjećam g. 1895. ili
1896. — Nekom ovedem šumoposjedniku, ukrali su seljaci
nekoliko bukovih stabala, procienu kojih je obavio prijatelj, kr.
kot. šumar g. Gašo Vac, te ustanovio, da vriednost ukradenog
drva iznaša do blizu 60 forintih, tako, da je obzirom na visinu
odštetnog iznosa imao suditi kr. sudbeni stol radi zločinstva
kradje. To se je zbilo; nu kod glavne razprave bijaše
svjedokom i vlastelinski lugar, koji je čuvao dotičnu šumu, a
kako sam informiran — taj je obični seljak bez zakonskog
osposobljenja za lugarsku službu.


Ovaj je svjedok, na upit g. predsjedatelja: »da l i j e
posječeno drvo u istinu vriedno onoliko, na
koliko ga je g. Vac procienio,« odgovorio: »baš
toliko nije vridno nego daleko manje,« čini mi
se, da je izjavio izmedju 25 do 30 for., prema čemu je kr.
sudbeni stol donio zaključak, kojim se privatni tužitelj, o bzirom
na izkaz lugara, da drvo nije vriedno
onoliko, na koliko ga je šumar procienio, ododpućuje
na kr. kot. sud.


Eto nam opeta jasnoga primjera, da se kod sudbenih razprava
više drži do mnienja koje kakovih ljudi, nego li do
strukovnog mnienja osposobljenog šumara, kojeg je
vis. kr. zem. vlada priznala, a to na uštrb okrivljenika, a
kdd kada i na štetu samog šumo-posjednika, kako smo u ovom
slučaju iz razprave kod kr. sudbenog stola razabrali.


Obzirom na iztaknute okolnosti, pokazuje se prieka
potreba , da se u tom pogledu nješto učini, a moje je skromno
mnienje, da visoka kr. zem. vlada, odjel za unutarnje poslove
u sporazumku sa vis. odjelom za pravosudje, naredbenim putem
odredi postupak za preizpitanje prociena šum. štetž
u uredu kod kr. kot. sudova i za sudbene prociene
šumskih šteta, koje se imadu obaviti na licu
m j e s t ž,, a to analogno ustanovam §. 74. i 76. šumskog zakona,
kojimi je propisan postupak samo za političke
oblasti. ^




ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 208 —


Danas, poslie organizacije šumarske službe kod političkih
pblastih u Hrvatskoj i Slavoniji, ima skoro svaka kr. kot.
oblast svojega šumarskoga izvjestitelja, a sjedište kot. oblasti i
suda takodjer je skoro svuda u istom mjestu, pak će iz pita
nje prociena šumskih štet^ u uredu kod kr. kot.
sudova, lahko obaviti moći kr. kot. šumari. Tamo pako gdje
ne ima kod oblasti šumarskog izvjestitelja, tamo je sjedište
šumarije koje imovne obćine ili državne šumarije,


Ovo preizpitanje šum. šteta, moglo bi se udesiti tako, da
kr. kot. sud prijave o prekršajima proti sigurnosti šumskoga
vlastničtva, prij e odredjenja ročišta, ustupi kr. kot. oblasti,
da se prociene po šumaru preizpitaju, a istom tada neka se
razprava odredi; u prešnih pako slučajavih, mogao bi postupajući
sudac kratkim putem pozvati šumara neka osobno dodje
u sud i preizpitanje obavi.


Za veće ovakove prociene mogla bi visoka kr. zemaljska
vlada odrediti i taksu, prema veličini štete, jer bi to sasma
pravedno bilo. Shvatljivo je, ako moramo kod kr. kot. oblasti
prociene bezplatn o preizpitavati, ali ne bi bilo pravedno,
da se to pretegne i na preizpitanje kod kr. kot. sudova, osobito
za veće prociene. To bi se imalo smatrati šumarevom
privatnom praksom, jer kao što liečnici, veterinari, premda su
zemaljski činovnici kao i mi šumari, računaju privatnoj stranci
za svaki recept posebnu taksu, zašto da baš mi šumari
moramo obavljati prociene ili preizpitivati iste bezplatno?


Proti osudi prvomolbenoga suda obično je, da okrivljenic
ulažu priziv na više sudište, a tako je kod osuda izrečenih u
prekršajima proti sigurnosti šumskoga vlastničtva.


Toga radi imalo bi se gore spomenutom naredbom odrediti,
da takodjer i kr. sudbeni stolovi prije konačnog riešenja
priziva, ustupe tužbu sa proeienom kr. županijskoj oblasti, gdje
bi kr. županij. šumarski nadzornik procienu preobredio, jer
nije izključeno, da i kr. kot. šumar pogriešku u procieni učini.


Takovim postupkom stekao bi si postupajući sudac uvjerenje,
da je osudu — i u pogledu visine odštetnog