DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 209 — iznos a — pravedno izrekao, a i samim okrivljenikom ne bi se nikada u tom pogledu naniela nepravda, kako im se sada čini, gdje ih kr. kot. sudovi osudjuju na platež odštete u onoj nepravednoj visini, kako to privatni tužitelj zahtjeva ili u prijavi označi. Konačno taj postupak ne bi bio ništa novoga, nego bi bio sasma na zakonu osnovan, jer §. 73. šumskoga zakona kaže: »Da vlasti uzmognu pouzdano saznat kolika je šteta, imadu službenici od lugarstva, (to se ima smatrati šumarstva , jer lugari ne mogu visinu štete ustanoviti) kako način tako i veličinu štete prosudjivati i t. d. U tom paragrafu je dakle naznačeno, da vlasti uzinoguu pouzdano saznat, a pod vlasti mora se smatrati koli politička vlast toli i sudbena vlast, prema čemu se i kr. kot. sudovi imadu držati propisa označenih u §§. 74., 75. i 76. šum. zakona, što se do sele nije provadjalo pak se to mora naredbenim putem odrediti. U svim pako slučajevima, gdje je donesena osuda na temelju krivih prociena šumskih šteta, imali bito se ustanoviti, te slavna kr. državna odvjetničtva, ureda radi, ustati na obranu krivo uporabljena zakona. Putni paušal i dnevnice šumarskih činovnika imovnih obćina. u broju 5. »Šumarskog lista« od godine 1900. bilo je govora 0 tomu predmetu; a razpravljalo i pisalo se više puta i prije, pak unatoč svemu tomu, čini se kao »da smo tamo, gdje smo i prije bili«. Neka mi se s toga ne zamjeri, da ovimi redci tu stvar ponavljam. čineći to, pada mi na um princip nekog učenog Engleza, čijeg se imena ovaj čas ne sjedam, koji kaže: |
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 210 — »Ne samo, da nije suvišno o jednom te istom predmetu više puta razpravljati i u javnosti pisati, ved je to upravo potrebno, ako se želi postići svrha, za kojom težimo«. U broju 5. »Šumar, lista« od godine 1900. čitam na početku članka, gornjega naslova, sliedeće: »Visoka kr. zem. vlada naredbom od 23. I. 1900. broj 30.844. ex 1899. pozvala je sve gospodarstvene urede, da podnesu svoje mnienje ob osnovi sastavljenoj po kr. vlad. rač. uredu, na temelju čega bi se onda izdala obća naredba, kojom bi se uredile putne, povjerenstvene, zamjeničke i selitbene pristojbe činovnika i urednikš, imovnih občina, načinom sličnim, kako je to banskom naredbom od lO. travnja 1899. broj 1581. Pr. uredjeno za autonomne činovnike i službenike«. Iz toga sam članka doznao, da se je ciela stvar ticala najviše nas šumarah-upraviteljah šumarijah. Čudno mi je ipak da se u tom predmetu nije — barem od strane gospodarstvenih uredah — saslušalo i mnienje »alterae partis« a taj »altera pars« upravo smo mi, kojih se to tiče. Da bi to dobro bilo, držim več s toga, što mi s^mi najbolje znamo i dutimo, kako nam je u tom pogledu. S druge strane, što sam čuo, (da li je istina ili nije, za to ne mogu jamčiti — jer velim, da sam čuo, dakle od drugoga) da se je našao jedan gospodarstveni ured, koji je na gornju visoku naredbu odgovorio: »da šumarom ne treba ništa više, jer da imaju i previše!?« Sredom je to t)io samo jedan takav odgovor ili izvješće. Težko li ga nami, da su svi takovi! Pošto dakle taj predmet do sada uredjen, odnosno konačno riešen nije, mislim, da ne će biti s gorega, da se barem u kratko s njim pozabavim. Putni paušal za uzdržavanje službenog konja, opredieljen je za kot. šumare, kao upravitelje šumarija, sa 700 kruna (350 for.) godišnjih. Ja ni danas nisam na čistu s time, imade li taj paušal služiti sbilja za »uzdržavanje konja« ili je to odšteta na mjesto »kilometrine«. Jedno od ovoga dvojega jest svakako. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 41 <-- 41 --> PDF |
~ 211 — Ako je taj paušal za »uzdržavanje konja« tada je on za tu svrhu premalen, Drieći bo konja, moramo uzdržavati i plaćati i slugu (ili kočijaša). Račuuajud da plaćamo slugu mjesečno sa . . 12 kruna (6 for) a njegova obskrba da stoji mjesečno . . 30 » to potrošimo za slugu mjesečno 42 krune ili na godinu 12 X 42 krune = 604 krune (ili 252 for.). Računajud da za 1 konja potrošimo na 1 godinu dana 30 metričkih centih siena a 4 krune . .12 0 kruna — fil. 24 vagana zobi a 2 krune 50 fil. ... 55 » 60 » 10 met. centa slame za nastiranje a 2 K. 40 fil. 24 » — » kovaču za podkivanje i popravke kola it. d. 48 » — » ukupno . . 247 kruna 60 fil. k tomu za slugu 404 » — » ukupno . . 751 kruna 60 fil. Držeći ali 2 konja i pribrojiv k tomu istu svotu za drugog konja 247 kruna 60 fil. to stoji uzdržavanje 2 konja na godinu . 999 krunu 20 fil. Mislim, da ovim količinam i cienam ne može nitko prigovoriti, kao previsokim, jer ja sam ih baš za to uzeo niže nego faktično jesu, samo da mi se ne bi u tom smjeru moglo prigovoriti. U gradovih i većih mjestih biti će potrošak naravno i znatno veći. Ovim računom pokazao sam, da nam paušal od 700 kruna ne dostaje niti za uzdržavanje 1 konja. Nu čini mi se, da ima malo šumarah (barem u gorovitih predjelih) koji drže samo 1 konja, a to naprosto zato, jer jedan konj ne može izdržati napora čestog putovanja šumarevog. O tom imadem ja žalostno izkustvo. Držao sam naime i ja u početku 1 liepoga i zdravoga konja. Nakon jedno i pol godišnje uporabe, uz dobru hranu, dobru štalu, izvrstan red, obolio je (osipljivio), ter postao za dalnju porabu nesposoban, četiri put slao sam ga u Karlovac na sajam i nudiše mi za njega 18, 19, 20 i 22 for. Kašnje se slučajno namjerio na nj |
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 212 — (kod kuće) ciganin, komu se konj vrlo svidjao, te mi je za nj platio 38 forinti. Naravno, da sam ja morao biti zadovoljani da sam i toliko za nj dobio, makar sam kraj toga izgubio svotu od 47 forinti, jer sam ja za nj platio 85 for. To me je naučilo pameti i od onda moram držati 2 konja. Ako dakle ne ćemo, da nam se takovi slučajevi opetuju i da tako naš težko stečeni novac gubimo, moramo držati dva konja, kako ih faktično — mislim — većina i drži. A da je paušal od 700 kruna za uzdržavanje 2 konja premalen, dovoljno sam razložio, tim više, ako se uvaži, da uz to treba kupiti i uzdržavati ormu (hamove) kola, saonice i t. d. jer svaki šumar niti hoće niti može biti jašioc, nego se većinom vozi u kolima. Dosadanjim razlaganjem bila mi je svrha upozoriti i dokazati, da taj naš putni paušal, ako je namienjen »za uzdržavanje « službenih konja, ne odgovara onoj svoti, koja se za uzdržavanje faktično potroši. — Ako pako taj putni paušal služi kao odšteta na mjesto »kilometrine«, onda ni u tom slučaju nije odmjeren u onolikom iznosu, koji bi sbilja odgovarao kilometrini po šumarih prevaljenoga puta, u vanjskom njihovom službovanju. Uzmimo n. pr. da svaki šumar službuje vani u mjesecu poprečno 10 dana. Svaki taj dan da prevali put -— poprečno — tamo i natrag 20 kilometara, to bi bilo u 10 dana 200 kilometara, što čini 200 kilom, a 40 filira 80 kruna mjesečno ili 960 kruna na godinu. Naravski, da ima mjesecih u godini, u kojima on prevali i preko 300 kilometara. U jednom dakle i drugom slučaju nije uam paušal odmjeren u onolikom iznosu, kako bi faktično trebao da bude. Po tome je posve jasno, da mi sa sadanjim našim paušalom ne možemo izlaziti, već moramo na nj nadoplaćivati. Ako bi pako tko bio riešen dužnosti držati službenog konja, to bi sa putnim paušalom smanjenim za 30´´/o još mnogo gorje prošao, jer kada bi morao kadgod putuje plaćati kola, to mu nikako ne bi za pokriće tog troška dosegla godišnja odšteta od 480 kruna. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 213 — Ako i jesu putne pristojbe činovnika u principu i u glavnom za to, da se njima pokriju troškovi spojeni sa službenim putovanjem činovnika, to se s druge strane neda tajiti, da je to i modus, kojim se činovniku daje prilika, da osim svoje plače nešto i nuzgredno zasluži »koraissioniranjem«. Ovo je podpuno opravdano, obzirom na place, koje su kod Činovnikali u našoj domovini, razmjerno prema ostalim zemljama, dosta malene. Samo smo mi šumari imovnih občina od ove, ako smijem reći — blagodati, izključeni; jer mi, kako rekoh, našim putnim poušalom ne možemo pokriti niti faktičnog troška, a kamo li, da nam od putnih pristojbah što ostaje. Uzmimo n. pr. kot. pristava ili drugog kojeg zemaljskog činovnika X. dnevnog razreda, koji putuje u službenom poslu do jedne občine, 20 kilometara daleko. On de dobiti za to svoje putovanje, tamo i natrag i za službovanje, koje je eventualno obavio za jednu uru, u toploj sobi, ove putne pristojbe: 40 kilometara a 40 filira 16 kruna dnevnica a 5 kruna 5 » ukupno .... . 21 krunu Ako je od toga platio za kola 8 kruna potrošio za objed 3 » ukupno 11 kruna Ostaje mu dakle od toga putovanja prištedjeno Čistih 10 kruna. Ako je u jednom mjesecu obavio samo 4 ovakove »komisije«, mogao je od dobivenih putnih pristojbah prištediti do 40 kruna. A možemo li se mi šumari imovnih obćina koncem mjeseca ili godine zapitati, koliko smo prištedili od naših putnih pristojbah? Toga si pitanja ja mislim nitko ne stavlja; naprotiv ja mislim, da se svatko pita: »Koliko sam nadoplatio?«. A sada du nastojati sravniti putni paušal činovnika, gospodarstvenih ureda, sa onim upravitelja šumarija. Upravitelji gospodarstvenih ureda, dužni su polag postojedih propisih držati: dva »odnosno jednog« za službenu porabu dovoljno krepkoga konja. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 214 — Naredba dakle ovdje neodredjuje »imperativno« da upravitelj gospodar, ureda »mora« držati baš dva konja, kad veli: »odnosno jednoga«. Po tom je, po mojemu mnienju, prepušteno na volju dotičnom upravitelju gospodar, ureda, hode li držati dva ili jednoga konja. Naravno, da svi upravitelji gospodar, ureda drže dva konja, a to s toga, jer je jedan konj preslab, da bi s njim potrebna službena putovanja obavljati mogli, te se stoga i nemogu poslužiti pogodnošću toga propisa, koji im dozvoljava »odnosno« i jednoga konja držati. Kada bi ali koji upravitelj gospodar, ureda baš htio, da drži samo jednoga konja, on bi time ipak udovoljio propisu, a dobivao svakako paušal od godišnjih 1200—1400 kruna. Ja nikako nemogu pojmiti, čime je onda opravdano, da šumar upravitelj šumarije dobiva kao paušal samo polovic u te svote t. j . 700 kruna? To je doista nerazmjerno malo. Možda ee mi se reći: Upravitelj gospodar, ureda mora dalje putovati nego upravitelj šumarije, pak zato, hoćeš-nedeš, mora držati dva konja. Ja bih bio slobodan odgovoriti: da to ne stoji! Evo da vidimo! Upravitelj gospodar, ureda ima po ustanovah naputka dva put u godini pregledati sve šume svoga područja. A koliko šumar? Dvauajst puta, jer je prema ustanovam naputka dužan svaki mjesec jedan put pregledati šume svoga kotara. A gdje su doznake premjerbe, razni izvidi, kulturne radnje obilježeuje i prociena stabala i t. d. ? Da li je to sve mogude obaviti, to je drugo pitanje, nu svakako stoji činjenica, da upravitelj šumarije bare m i najmanje dva put više putovati mora, nego upravitelj gosp ureda. Ako dakle ved upravitelj gospodar, ureda mora da drži dva konja, to tim više treba da drži dva konja upravitelj šu |
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 215 — marije, koji mora sigurno barem dvaput više putovati; a tko više putuje, treba i jaču predpregu. Nadšumari taksatori uživaju paušal od godišnjih 1000 i 1200 kruna. (Oni u slavonskih ravnicah dakako vedi, nego oni u kapelskih brdinah !) Nerazumijem zašto bi oni, koji su u istom sjedištu i na iste daljine putovati moraju kao i upravitelji gospodar, ureda, uživali manji paušal od potonjih? Možda će mi se reći: »Oni su po propisu dužni držati samo jednoga konja«. Ako ali upravitelj gospodar, ureda ne može obavljati službenih putovanja sa jednim konjem, tada ga isto tako ne može obavljati sa jednim konjem niti taksator. Treba dakle i taksatoru dva konja a dosliedno i toliki paušal, kolik je i upravitelja gospodar, ureda. Moglo bi mi se opet redi: »Upravitelj gospodar, ureda je ali viši u činu«. Zato ima ali i veću dnevnicu! A pravo su dnevnice za oto mjerodavne a kilometrina je jednaka, kako za XI. tako i za VIII. činovni razred. Držanje dakle »dvajuh« konja potrebno je koli u interesu vlastuika svoj trojici: i upravitelju gospodar, ureda, i taksatoru i upravitelju šumarije, a kada je to doista potrebno, tad je potrebno da im se dade ili odmjeri onoliki paušal, kolik de sbilja biti dosta, da se njim pokriju faktični troškovi uzdržavanja konjah. Taj paušal dakako treba da je vedi za upravitelja gosp. ureda i taksatora nego onaj za šumara upravitelja šumarije, nu ne stoga, što su oni po svom službenom čiau višji — jer zato imadu i veće dnevnice — nego zato, što je njihovo sjedište u gradovih i većih mjestih, gdje je uzdržavanje konja«i sluge svakako skuplje nego u manjih mjestih i selih u kojima su obično upravitelji šumarijah. Pošto pako neki upravitelji gospodar, ureda uživaju paušal od godišnjih 1400 K a to mislim baš oni, koji službuju u slavonskili ravnicah, to ja ne |
| ŠUMARSKI LIST 4/1901 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 216 — mogu naći razloga, zašto da se s njima ne bi izjednačili i oni upravitelji gospodar, ureda, koji službuju u kapelskom velegorju i brdinama a uživaju paušal od samo 1200 kruna godišnjih. Ako treba jednomu za uzdržavanje konjah 1400 K., tada to treba i drugi i tredi i svi. Po mom nazoru, i jednoličnosti i pravednosti radi, valjalo bi svim upraviteljem gospodar, uredah, bili oni šumarnici ili nadšumari, opredieliti jednaki paušal od 1400 kruna. Da kod toga ne bi smio odlučan biti visji čin, ili višji plačevni razred upravitelja gospodar, ureda, to sam ved razložio navedši, da u tom slučaju imaju vede dnevnice odnosno veće plaće. Taksatori bili oni nadšumari ili šumari, trebalo bi da uživaju isto toliki paušal kao i upravitelji gospodar, ureda 8 razloga napred navedenih. Jedino onda, ako taksatori doista ne moraju putovati. toliko koliko upravitelji gospodar, ureda, mogao bi im se sniziti paušal na 1200 kruna, ali i to opet svima jednako. Šumari pako, kao upravitelji šumarijah, trebalo bi da uživaju paušal od 1000 kruna. Svi ali navedeni činovnici uz obvezu držanja dvajuh konja. Držanje bo dvajuh konja jednako je potrebno kako prvomu, tako drugomu i trećemu. Time mislim, da sam barem u glavnih crtah izcrpio ono, što sam mislio reći o putnim paušalima, pak bi mi još prestalo, da rečem koju o »dnevnicama« i o t. z. »paušalnim dnevnicama«. O dnevnicama činovnika gospodarstvenih ureda ne imam što, da rečem. One su opredieljene u onom iznosu kao i kr. zemaljskim činovnikom, pak im stoga ne može biti prigovora. A što da kažem o t. z. paušalnim dnevnicama kotar, šumara i upravitelja šumarija? Ja mislim, da je o tom suvišno obširnije govoriti. Ta dosta je, da samo napišem: »1 K 75 f«? ! Bez zamjere! Vjerujte mi, da ja još nikomu nisam kazao, koliku dnevnicu dobivam, kad službeno putujem. Ja ne tražim, da se i nama plaća dnevnica sa 5 kruna, kao činovnikom gospodar, ureda istog dnevnog razreda, akoprem |