DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 3 <-- 3 --> PDF |
timmtiM liai Br, 5. u ZAGREBU. 1. svibnja 1901. Gocl.XXV. u vrst bina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a straniee 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. V. Zemljištne zajednice, njihov postanak, razvoj i uredjenje. Piše Oašo Vac, kr. kot. šumar. IX. Zakon o uredjeiijii zemljištriih zajednica od g. 1894. Mi smo u našim pr. g. prvobitnim razpravama, predočili historički postanak i razvoj naših zemljištnih zajedaicah, i to kako onih u bivšem provincijalu, tako i onih u bivšoj Vojnoj Krajini. Po našim slabim silama, predočili smo evo razvoj važne narodno-gospodarstvene stvari, do u najnovije doba. Došli smo ali i do najvažnije točke naše razprave, a to je, do jezgre same razprave. Ta jezgra jeste: A) Uredjenje zemlj. zajednici. Mi smo g. 1895. 18:)7. 1898. i 1900. dovoljno pisali u našem dičnom »Šum. listu« o uredjenju zemlj. zajednica; ali razvojem same stvari, imađe joate dosta toga za predočiti i na javu iznieti; naročito i obzirom na oto, sto želimo, da našu razpravLi upodpunimo i dokrajčimo. S toga prelazimo na .1. Ob će ni ti dio. Ta toli očekivana i važna zak. osnova po hrvat, narod, razpravljana je prvi puta u LXX. sjednici od 6. ožujka 1894. sabora kraljevinali Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 4 <-- 4 --> PDF |
´- 234 — Samo obrazloženje zakonske osnove po sabor, izvjestitelju, velemož. gosp. Dru. Franji Spevcu, jeste krasno i poučno pak ćemo donieti njekoje izvadke, u koliko se odnose na našu razpravu. I u drugim naprednim zemljama, bilo je »zajedničkih ze maljah«, koja su zemljišta pripadala raznim obćinama, selima i mjestima. Tamo je tal^odjer zakonodavstvo nastojalo urediti ovakova zemljišta. U Englezkoj radilo se je o tome već u 17. stoljeću, a u Pruskoj u 18. stoljeću. Glavna svrha svih tih zakona u naprednim zemljama bila e: »razdioba zajedničkih zemaljah«. U ono doba vladalo je mnienje, da je samo u razdiobi zajedničkih zemaljah narodno-gospodarstveni spas. »I Prusko zemalj. pravo od god. 1794. imade propisali o tom. A epokalni upravo je zakon od 2. lipnja 1821. koji je zadao smrtni udarac mnogim zajednicam i koji J6 uzrokovao muogO štete, što ih je nastojalo kasnije zakonodavstvo popraviti« I ! ! »U Švicarskoj se već u 18. stoljeću nastojalo, da se zem- Ijištne zajednice podiele , ali ih se ipak još mnogo očuvalo, imenito u gorskim kantonima«. »U Francezkoj uredjeno je ovo stanje zajedničke zemlje, zakonom od 10. lipnja 1798«. (Sto godinah prije, nego li kod nas). Tek u novije doba, sve više iztiče se težnja protivn a onoj staroj struji, koja je išla za tim, da se zajedničke zemlje razdiele, pa se imenito uvidja neshodnost diobe šuma. Ali niti glede ostalih zemaljah ne drži se, da je zajedničko uživanje onako štetno, kao što se prije mislilo S ovoga stanovišta polazi i naša zak. osnova. Olia lie ide ni iz daleka za tim, da se pospješi dioba zajedničkih zemalja, već ide za tim, da se zajednice, dok postoje, urede; da se vi r e d i njihov pravni o d n o š a j, a onda i dioba za slučaj, kad do diobe do d je. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 235 - Tendencija jeste fca, da se U što većoj mjeri uzčuvaju zemljištne zajednice, jer je držala osnova, da je to u interesu ne samo obćem — javnom, nego i u interesu samih zajednica. — Nu nije našoj osnovi samo do eksistencije tih zajednicah, t. j , do toga, da zajednice u istinu eksistiraju, nego njoj je do toga, da zajednice budu uredjene, i da eksistiraju kao uredjene! »Tendencija je dakle glavna ta, da se zajednice — koliko je moguće — konserviraju, i da se neda pojedincu, da na laku ruku protepe svoj zemljišlni posjed!!! U tome leži spas našega seljaka-ratara Evo i u visokom saboru izraženo je načelo »da se u što većoj mjeri uzčuvaju zemljištne zajednice; da iste budu uredjene i da eksistiraju kao uredjene«! — Mnijemo da je to želja svih čestitih domoljuba, koji poznavaju našega seljaka, njegove gospodarske potrebe, prilike, život i t. d. S toga je od neizmjerne koristi, što se ne dozvoljava dioba, kada tko hoće. Eno vidimo udes naših zadruga. Gdje su?.., A ako i postoje — to jedva životare ; dočim su prije zadruge cvale i napredovale. Naš je seljak odan svakoj diobi, samo da on momentanu korist crpiti može! Tako je i u ovom slučaju. Koliko i koliko špekulantah — razne vrsti, nastoje da seljaka-ratara upute o koristi diobe pašnjakah i šumah. Znadu oni jako dobro zašto! Tu bi bilo raznog »gšefta« ! Jedni bi mjerili, drugi bi ugovore pisali, treći bi uz bezcienje kupovali, arondirali, a jedni opet zaduživali; četvrti bi naseljivali i t. d. Tako bi za desetak godinah nestalo krasnih pašnjakah i šumah. A onda? Naš seljak-ratar, naučen od vajkada na pašarinsko gospodarstvo i na takovi način uzgoja blaga propao bi, pored svojega i onako slaboga i razcjepkanoga posjeda! Jest, to su stvari o kojima treba razmišljati, pak s toga trebaju svi zvani faktori nastojati, da se do skrajnosti preprieči dioba |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 236 — zemljišta zemljlštiiih zajednica, — Treba ih ali valjano urediti! Valjano uredjene i upravljane zemlj. zajednice, biti će u Hrvatskoj čvrst temelj dalnjem našem narodno gospodarstvenom razvitku; a unapriediti će u prvom redu našega seljaka-ratara! Da će tomu biti tako — nadajmo se. S toga prelazimo na ´ 2. Prvo uredjenje. Xaredba kr. hrv.-slav -dalm. zemalj. vlade odjela za unutarnje poslove i odjela za pravosudje od 19. rujna 18;I7. br. 54510., kojem se izdaje naputak za uredjenje zemljištnib zajednicah po zakonu od 25. travnja 18´J4. o uredjenju zem. zajednicali, odredjuje sva shodna za prvo iiredjenje zemlj. zajednica. Osim ove naredbe, imade i drugih, koji prvu nadopunjuju ; uredovni posao ne ćemo ovdje navadjati i raspravljati, već samo stvarno, što se odnosi na našu raspravu. Uredjenje zemlj, zajednicah provadjaju, kako nam je znano, sa izabranim odborom posebno imenovani urednici ili same kr. kot. oblasti (sam predstojnik kr. kot. obuisti). U gradovima provadja magistrat. U njihovim rukama, leži uredjenje toli važnog i cienjenog narodnog dobra! Daj Bože proveli uredjenje onamo, da će isto što bolje koristiti narodu, našemu seljaku — rataru! Glavno je kod prvoga uredjenja da se saberu što bolji i točniji podatci o zajedničkoj imovini, o posjedu i vlastnosti, a ivonačno i o pravu suvlastnosti. O posjedu i vlastnosti, bilo je toga 1-cod nas mnogo prepornoga, pošto su na mnogim mjestima upravne obćine svojatale zajedničko dobro mjesta, sela, naselja i t. d., te kao svoju vlnstnost uživale i od tuda korist crpile! Nu ovim zakonom odstranjeno je to. Kod prvoga uredjenja — kako rekosmo — valja ustanoviti posjed zem. zajednice, suovlaštenike, i treba sastaviti valjani pravilnik. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 237 § . 4. z. z. z. propisuje: »Svaka zernljištna zajednica mora pravilnikom (statutom) unutar propisali ovoga zakona pobliže urediti pravne odnošaje svojih ovlaštenikah medju sobom i prema zajednici, kao i upravu zemljištnoga posjeda«. Evo, zakon sam na najliberalniji način dozvoljava, da se svaka zem. zajednica samostalno uredi i da se u smislu i^. 22. z. z. z. udare temelji trajnomu obstanku zemljištnih z a j e dn ic a h. To je dovoljno zakonito jamstvo, da se sve zem. zajednice, prema okolnostima trajno urediti mogu i da ne treba ni misliti na diobu. Ako se prvo uredjenje točno i obzirno provede, to je dalnji rad lagan. Najglavniji posao jeste — urediti. 3. Suvlastnicko pravo. U uvodu naše rasprave spomenuli smo, da je historički i politički razvitak u Hrvatskoj djelovao, da su kod nas nastale: a) plemićke imovne obeine; b) zemljištne zajednice bivših podanikah, kojim su u ime drvarije i paše pripala zemljišta putem segregacije; c) zemljištne zajednice bivših Krajišnika. Za bolje razumijevanje same stvari, idemo vidjeti suvlastnicko pravo pojedinih zem zajednicah. a). Plemićk e imovn e obćine . Po §. 5. zakona spo j eno j e ovlašteničtv o s vlast - nosti dvor noga mjesta, te se pod tim razumijeva prvobitno svako dvorno mjesto, dotično usljed diobe na plemićkom zemljištu novo nastavše dvorno mjesto. Od uživanja ovakovoga prava, izključen je neki ovlaštenik predbježno, bud usljed toga, što nije platio pristupninu — ako je takova postojala — bud usljed toga, što nije plemić. Nu ovaj potonji razlog valja samo onda, »gdje nije prekinut običaj , da je samo plemić mogao biti uživatelj ovlašteničtva«. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 238 — S toga §. 19. zakona propisuje: »zemljistne zajednice, što ih tvore plemići (§. 5. o. z.) ter u kojih se je po postojećem neprekinutom pravnom običaju za ovlašteničtvo zahtjevala posebna stahška pripadnost vlastnika ovlaštenoga zemljišta, vlastne su pravilnikom odrediti, da se i u buduće ima podati dokaz o takovoj staliskoj osobnoj sposobnosti, ako se želi vršiti ovlašteničtvo«. Mnijem, da je malo takovih čistih plem obćinah«, gdje ne bi bilo pomješano i ine neplemićke krvi. Pak stoga valja i na ovu obćinu protegnuti §. 17, 18. §, 20 o. z. koji potonji glasi: »U slučajevih predidućih §§. 18. i 19. negub i se ipak pravo ovlašteničtva, već ono počiva , dok ne bude uvjetom pravilnika udovoljeno«. U glavnome možemo reći, da se i ovdje uredjuje suvJastničko pravo — pravilnikom; i da se isto temelji na raznim poveljama, povlasticama i t. d., te do sada uzdržanom načinu i razmjeru uživanja »zajedničke imovine«. b). Urbari jalne zem. zajednice. Kako nam je u obće znano, a uvjerili smo se i tečajem ove razprave, proiztiču sva urbar, prava iz predjašnih urbarijalnih odnošaja izmedju vlastelina i kmeta. — To je pravo uredjeno provedenom segregacijom. §. 6. zakona propisuje: »U zemljištnih zajednicah, što ih tvoi´e bivši podanici, kojim su u ime prava drvarije i paše zapale putem segregacije šume i pašnjaci, spojeno je ovlašteničtvo u pravilu sa selištnim posjedom, odnosno za plemićke učestnike sMvornim mjestom. Razmjer suvlastnosti, temelji se po selištih, kako su bila prigodom pravomoćne provedbe segregacije ustanovljena. Ako je .selištni posjed poslije razdjeljen, dieli se pravo prema provedenom razmjeru diobe. Ziljersko pravo proteže se samo na jednu osminu selišta Osim toga dužne su zemlj. zajednice (§. 92.) s v a k o m u, koj i senadjeuvrieme prvoga uredjenjauneprepornom |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 239 — faktičnom uživanju skupnih užitaka, bud kakove vrsti, dozvoljavat u dosadaujem razmjeru i na dalje izvršivanje tih užitnih prava, ali samo za osobu toga uživatelja. Ako je komu u vrieme provedene segregacije pripadalo pravo (§. 93,), dužna je dotična zemlj. zajednica dozvoliti, ako je vlastnik nastanjene kuće na bud kakove vrsti zemljišta , da mu bude ovlašteničtvo spojeno s rečenim nepokretninami. Ako je prvobitno ovlašteničtvo u cielosti odtudjeno, a takav ovlaštenik ipak bez prigovora ostalih ovlaštenikah učestvuje u zajednici, pripada mu najmanji alikvotni dio, s´kojim u zajednici učestvuje koji redoviti ovlaštenik«. Ove potonje dvie zak. ustanove od velike su važnosti po suovlaštenike »starosjedioce«. Znamo, da imademo raznih naseljenika. pak da je posjed »starosjedioca — Hrvata« na žalost prodan, recimo krivnjom starijih. Pravo je vezano o zemljište; pak bi tako »starosjedioci«, koji su tlaku i batine trpili, — da ovih zakon, ustanovah nije — bili lišeni svih svojih starodrevnih prava Mudro oko ali zakonodavca predvidjelo je to! Evo i takovim elementima osigurano je suvlastničko pra.vo, pa ma i u najmanjoj izmjeri. Kako znamo — uredjuje se suvl. pravo pravilnikom. »Osim toga ima se obstanak i razmjerje suvlastničkog prava prosudjivati; u) po pravomoćnih odredba i riešitba nadležnih oblasti; b) po pravnih običajih; c) po faktičnom posjedu ovlašteničtva za po sljednih pet godinah«. I na temelju ove zakonske ustanove doći će mnogi do suvlastničkog prava, kojega ali prije imao nije! »Ako postoji podpun sporazumak (§. 13.) svih ovlaštenika u pojedinoj zem. zajednici, tad se ima razmjerje ovlašteničtva prema njihovom sporazumu odmjeriti«. Ovo je najvažnija ustanova. Jer naša nar. poslovica veli: »Gdje sloga vlada, ne može pravo da strada«! |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 240 — Tako je i u našem slučaju, c) Zemljištne zajednice bivših krajišnika. Tečajem ove razprave dokazali smo, da je njihov postanak osnovan na §. 17. novog temeljnog krajiškog zakona, a glasi :* »Do sada po občinama uživani pašnjaci, jesa vlastnost istih«. Tu je njihov postanak! Pak s toga propisuje §. 7. o. z.: »U zemljištnih zajednicah, što ih tvore bivši krajišnici (krajiške mjestne imovne obćine) spojeno je ovlašteničtvo s vlastnosti nastanjene kuće, ležede u obsegu dotične katastralne obćine. Ovlaštenicima valja smatrati sliedeće; a) Ako spadaju medju one krajiške obitelji, koje su do 8. lipnja 1871. u zadružnoj svezi živjeli, sa nastanom kuće i pravom vlastnosti na jedno cielo selište, ili jedan dio istoga, b) Ako i nisu sačinjavali krajišku zadrugu, ali je obitelj vršila krajiške dužnosti i obveze. Ovakovi članovi moraju biti članovi nastanjene kuće, bez obzira na zemljište. c) I one, koji su došli u posjed takovih kuća, označenih pod toč. a) i b)«. Sliedi iz prednavedenog, da samo »bivši Graničari« im adu suovlašteničko pravo u ovakovih zemlj. z a j e d i c a. To je i pravo! Jedini »Graničar« podnosio je sve terete i dužnosti! Tim je doseljenicima, ako nisu Graničari, u veliko otežćano, da steknu na »jeftini i lagani« način suvlastniČko pravo!!! Kaže zakon: »Ini stanovnici i posjednici u obćinah bivšeg krajiškoga područja, ako su oni ili njihovi prednici i primljeni nakon 8. lipnja 1871. u obć. svezu, ne mogu biti smatrani ovlaštenicima, u koliko ne spadaju u koju od kategorijah pod a) b) c). Ako pako postoji n ep repo m o uživanje skupnih užitaka, ima se upotriebiti §. 92. o. z. glasom kojega paragrafa su zemlj. zajednice dužn e priznati suvlastničko pravo. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 11 <-- 11 --> PDF |
I — 241 — Kojemu stanovniku priznaju svi suvlastničko pravo, ima se uporabiti §. 12. i 13. o. z.« .. Tako smo evo u glavnim crtama predočili suvlastničko pravo svili kategorija — gore spomenutih zemljištnih zajednica. Jedino što iz toga nauku crpiti možemo — jeste ta — da naše zemlj. zajednice proizlaze i imaju svoj temelj iz * plemićkog prava; urbarnog prava i dužnostih; te krajiških dužnosti i prava! Postak je suvlastničkog prava naših zemlj. zajednica raznolik, nu samo uredjenje jeste jednolično. Nakon pedeset i više godinah mnijem da će izčeznuti ta razlika izmedju plemića, bivših kmetova i graničara. »Samo će se spominjati, da je njekada bilo« ! Za očuvati trajno i bistro suvlastničko pravo zemlj. zajednica, od neprocienjive je važnosti, da je uvedena. 4. Pristupnina i priekup. Ovo je od velike važnosti, i zaprieka bezrazložnomu razprodavanju zemljišta i naseljivanju! Kako nas izkustvo uči, dostali su se prije mnogi nase- Ijenici — naročito u provincijalu — suvlastničkog prava takorekući uz bezcienu. Da je tomu tako, sliedi iz naredbe visoke kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove od 17. srpnja 1886. broj 3.5973. koja glasi: »Pravo ovlaštenja u zajedničkih šumah, bivših urbarskih obćina, vezano je nerazdruživo o posjed nekretnin e i to zato, jer je odnosno pravo u smislu urbar zakonskih propisa prije segregacije vezano bilo o urbar selište, segregacijom pako, nastalo je samo gospodarstveno razdieljenje, ni malo pako kvalitativna promjena prava. Prema tomu može se upitno pravo prodati i kupiti samo skupa s odnosnim posjedom, nipošto pako za sebe«. Znano nam je iz izkustva, da su mnogi naseljenici na jeftin način došli do urbar, suvlastničkog prava na šume i pašnjake! |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 242 — Takov kupac, većinom bi platio samo kupljeno gospodarsko zemljište, dočim n, pr. Moravac, Švabo i t. d. za urbar, prava ni znao nije. Nu gospoda koja ugovor pišu znadu, da sa kupljenim zemljištem prelazi i urbar, suvlastničko pravo, pak tako je evo prijašnjih godina na štetu »starosjedioca« prešlo i mnogo urb. suvlastničko pravo na tog kupca zemljišta, A starosjedioc? . . Ostav bez kuće i zemljišta, ostao je i bez urbarskoga prava! Zalostna je to istinal Zaoto je ali sada zakonom, §. 18., odredjeno: »Svaka zemljištna zajednica vlastna je ipak pravilnikom svojim odrediti, da je svaki onaj, na koga ovlaštenićtvo prelazi inim načinom, nego li putem baštinstva ili diobe ovlaštenoga zadružnoga´ odnosno plemićkoga zemljišta, dužail zemljištnoj zajednici j) latiti posebnu primjerenu pristupninu (statutovinu). To je pravedno i koristno za zajednicu, tim više, što provedbena naredba naročito iztiče, da pristupnina ne bud e pre malena! Dok ne biide pristupnina plaćena, počiva takovo pravo, ter sve tekuće koristi iz zajednice, pripadaju bez naknad e zemlj. zajednici. Nakon uplate pristupnine, stiče ovlaštenik pravo na uživanje zajed. imovine« Ovdje ali nastaje vrlo važno pitanje: Ne bi li se mogli pritegnuti na uplatu pristupnin e i oni suovlaštenici (naseljenici), koji su takovu zemlju kupili prije god. 1894., kao i oni, koji su zemljište kupili poslije g. 1894., ali još zajednica do danas uredjena nije?! Ja mnijem da bi! Kada je stranac prije kupovao zemljište, nije većinom ni znao, da je s tim zemljištem skopčanu kakovo urb. pravo. — On je platio samo vriednost zemlje ili je takovu putem javne dražbe dostao. Usljed gorespomenutih gruntovnih prenosa, postali su mnogi stranci suovlaštenicima. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 243 — Po našem nemjerodavnom mnienju bilo bi shodno, da se svagdje kod novih naseljenikah iztraži postanak njihovog urbar, prava, pak da se obzirom na pravednost pritegnu svi, da bar jedan dio pravilnikom opredjeljene pristupnine uplate. Ako ne za sve, a ono neka se uvede pristupnina bar za sve prodaje od onog dana, kada je zakon zem. zajednicah u kriepost stupio! ? Znano nam je n. pr. da stranac ne može biti obćinarom, pripadnikom i zavičaj nikom! A evo usljed kupa kuće i zemljišta, postaje na jedanput urbarijalistom. A ako dublje stvar proučimo, dodjemo do zaključka, da urbarijalista može biti samo starosjedioc t. j . koji je svojedobno »tlaku« i sve dužnosti vršio. Ako sve prednavedeno proučimo dodjemo do zaključka, da bi valjalo glede pristupnine naprama novijim doseljenicima, svagdje u pravilnik posebnu ustanovu uvrstiti. To bi pravedno bilo. Stoga bi u interesu zem. zajednica bilo, da naoto zvani visoki faktori, o tome shodna odrede Nadajmo se. P r i e k u p jeste takodjer vrlo važna zakonska ustanova, kojim se preprodaja nekretninah, a time i suvlastničkog prava regulira i steže Ovlašteničtvo može se otudjiti i samo za sebe, dočim prodajom nekretninah i onako suvlastničko pravo prelazi na kupca. »Ovlaštenik koji kani prodati svoje ovlašteničtvo samo za sebe ima to ponuditi: 1. zemljištnoj zajednici, 2. putem iste svim suovlaštenicima. Zemljištna zajednica ima prvenstvo priek u p a, tada od suovlaštenikah najbliži rodjaci, medjaši, i napokon suseljani i t. d, Ako se za 30 dana nitko od napred imenovanih ne javi, tad se može ovlašteničtvo prodati svakomu i t. d«. Krasnih li zakon, ustanova! Nu samo neka se iste i savjestno vršile budu. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 2U — Konačno moramo istaknuti i onu ustanovu §. 23. o. z. »Ovla. šteuičtvo samo za sebe ne može biti predmetom ovrhe, ter se ne može niti privolom ovlaštenikovom gruntovno obterećivati. To je i zbilja krasna zak. ustanova! Prodaja suvlastničkog prava i obteredenje istoga, stegnuto je, a time je osiguran stalni temelj svih naših zemlj. zajeđnicah. Sto bi ali bilo, da se posjed istih razdieli ? Žalost i propast našega hrv. seljaka ratara; kako smo to i u uvodu ove rasprave iztaknuli. Nedajmo stoga da u obće do diobe dodje ! Nadamo se da se naša bojazan ne će ispuniti. Suovlaštenicima prepušteno je ovim zakonom, da sa pravilnikom slobodn o urede svoj posjed, pravo, gospodarstvo i t. d. što sve sadrži i njihov 5. Pravilnik. Napred smo spomenuli, da zem. zajednica m o r a u smislu §. 4. z. o uredjenju z. z. pravilnikom (statutom) urediti pravne odnošaje svojih suovlaštenikah i upravu zemljištnog posjeda. Od kolike je koristi i ustanova §. 51. o. z. koji glasi: »Nadzorna upravna oblast, ima biti na ruku zemljištnim zajednicam, ter sudjelovati kod sastavka pravilnika i popisa ovlaštenikah, kao i u obće kod prvoga uredjenja njihova (§§ 57.-66)«. Sastavak pravilnika potreban je za veći posjed zemljištnih zajednica, naročito koje su vlastnice šumah i pašnjakah. Za maleni posjed nije nuždan pravilnik. Zaoto je i odredjeno u §. 94. o. z. sliedeće.- »Ako je zemljište zajednice tako maleno , ili su prilike gospodarenja, odnosno zajedničkog uživanja tako jednostavne , da bi suvišno bilo urediti upravu posve prema ustanovam ovoga zakona, slobodno je s pri volom kr. zem. vlade prema shodnosti odustati od provadjanja ovih ustanovah zakona. Svakako ima biti zajamčeno redovito namirivanje poreza i inih javnih teretah zemljištne zajednice«. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 245 — Kako vidimo, skrbljeno je za veliki i mali posjed zem- Ijištnih zajednicah. Pravilnik možemo smatrati »zakon u zakonu«, osnovan prema prilikama i lokalnim odnošajima pojedinih zemljištnih zajednica. Ako su svi interesi dobro shvaćeni, biti će i pravilnik dobro sastavljen. U zbirci zakona od g. 1898. od g. Franje Haladi^a, imade dvije veoma prikladne osnove pravilnika. Mi smo takodjer god. 1898*. donieli u S. L. osnovu pravilnika, — sastavljenu za veći urbarski posjed. Isti smo razvrstali u XII. poglavja, a ta jesu; I. Naslov. II Imovina. III. Suovlastničko pravo. IV. Pristupnina. V. Prekup — pristupnina. VI. Alikvotni dio suvlaštenictva. VII. Temeljna knjiga. VIII. Uprava zemljištne zajednice. A). Glavna skupština B). Zastupstvo zemljištne zajednice. C). Glavar zemljištne zajednice. IX. Administrativno i blagajničko poslovanje. X. Šumsko gospodarstvo. XI Kazne i ovrhe. XII. Zaglavne ustanove. Kako vidimo, skrbljeno je u ovom pravilniku, za sve pravne i gospodarske odnošaje zem. zajednice. Naročito za šum. gospodarstvo, propisano je u ovom pravilniku sliedeee: §. 42. U pogledu gospodarstva sa šumama i drvom obraslim pašnjacima, valjaju svi propisi zakona od 26. ožujka 1894. * Vidi ;>Suin. list« str. 425.—437. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 246 — kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumali stojećih pod osobitim javnim nadzorom (§. 25. z. o z. z. i §. 3. i 4. zakona od 26. ožujka 1894.). § 43. Cielokupne nekretnine zem. zajednice — naročit o šum a — nisu dieljive. §. 44, Sa redovitim i izvanrednim prihodima iz šuma, ima se postupati po propisu §. 27. i 28. z. o z. z. Kamati šumskih glavnica dolaze kao redoviti godišnji prihod u proračun. Glede eventualnog viška, ima odlučiti glavna skupština. §. 45. Na temelju §. 7. odnosno §. 10. zakona od 26. ožujka 1894. rukovodi šum. gospodarstvo i poslove, za to osposobljeni šum. tehničar. §. 46. Glede gospodarenja sa šumom neobraslih pašnjaka, odlučuje zastupstvo zem. zajednice na temelju §. 33. pravilnika. Ako se glede šumah i šumom obraslih pašnjaka, ovi propisi pravilnika vršili budu, to ne ima dvojbe, da je »potrajno uživanje« šuma osigurano! Kako je spomenuto, ovaj pravilnik prikladan je za urb. obćine. Mi imademo ali i krajiških zemlj. zajednicah. koje su nastale temeljem §. 17. temeljnog krajiškog zakona´od g. 1850 Glavni posjed istih jesu »pašnjaci« obrasli šumom i neobrasli drvom! Svrha zakonodavca jeste ovdje druga. Urediti u prvom redu uživanje paše; pošto je drvarenje osigurano u imovno-obeinskih šumah. Donašamo takovi jedan primjer pravilnika za zemlj. zajednice na bivšem krajiškom području. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 247 - Pravilnik I. 0 ovlaštenicih. § 1Ovlaštenici „zemljištne zajednice ´ ubilježeni su u temeljnoj knjizi po §. 24. zakona. Oni svi zajedno tvore, i to svaki od njih u razmjerju onomu, kako je u temeljnoj knjizi ubilježeno, u pogledu zajedničke imovine, u uvodu napomenute, zemljištna zajednicu po načelih zakona od 25. travnja 1894., koja se imade zvati: „Zemljištna zajednica " § 2. Ovlašteničtvo spojeno je s onimi zemljišti i u onom razmjeru, kako je to u temeljnoj knjizi ubilježeno. Ova se zemljišta nazivlju ,ovlaštena zemljišta". Obzirom na to, da na području bivše Vojne Krajine glede načina i obsega uživanja zajedničkih nekretninah nije bilo nikakove razlike, već je svakoj faktično obstojećoj kući sa samostalnim gospodarstvom, pripadalo jednako pravo, dakle je uviek bilo toliko cielih ovlašteničtva, koliko je u istinu takovih faktično postojećih kuća odnosno gospodarstva bilo, te obzirom na to, da je prigodom prvoga uredjenja ove zemljištne zajednice ustanovljeno, da imade faktično — bez obzira dakle na to, da li su temeljni posjedi i gruntovno razpisani ili ne takovih kuća odnosno samostalnih gospodarstva, sačinjava ciela zajednička imovina dielova. Po ovom razmjerju prosudjivati će se prava i dužnosti pojedinaca prema zemljištnoj zajednici. Nu ako je tko vršio ovlašteničtvo do sada, prem ne ima nikakove nekretnine, ili ne ima takove, s kojom je skopčano ovlašteničtvo (§. 6. i 93. zakona), to se takovu, koji se sada prigodom prvog uredjenja nalazi u neprepornom uživanju skupnih užitaka, dozvoljava u dosadanjem razmjeru i nadalje izvršivanje užitnih prava i dužnosti, nu samo za njegovu osobu (§ 92. zakona). §. 3. Ovlašteničtvo prelazi na pravnoga slieđnika u vlastničtvu ovlaštena zemljišta, ako ovaj udovolji dužnosti, propisanoj u §. 4. i 5. pravilnika i ako steće vlastničtvo i posjed najmanje od ´/s temeljnog ovlašteničkog posjeda, kojim se posjedom smatra onaj, koji je dne 190 . . t. j . prigodom prvog uredjenja odnosno prigodom ustanovljenja odnosno sastava popisa ovlaštenika i gruntovnih stvarnosti ili česticah, sa ´,kojima |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 248 — je spojeno ovlašteničtvo na -ovu zemljištnu zajednicu po §. 15. i 16. zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljištnih zajednicah, kao ovlašten posjed ustanovljen, i na kojem je nakou pravomoćnosti ovoga popisa po §. 16. rečenoga zakona spoj ovlašteničtva doista i u zemljištnim knjigama proveden. § 4. Ako predje ovlašteno zemljište u vlastnictvo i posjed inim načinom, nego li putem baštinstva (zakonitoga ili oporučnoga nasljedstva) ili putem diobe ovlaštenoga zadružnoga ili suvlastničkog posjeda, moći će takav pravni slieđnik istom tada pravo ovlaštničtva izvršivati, kad se prikupi zemljištnoj zajednici, položiv joj u gotovini pristupninu naznačenu u §. 5. § 5. Pristupnina odmjei´uje se za cielo ovlašteničtvo po sliedećera mjerilu : 1. Ako je onaj, koji je dužan platiti pristupninu ovlašteniku zemljištnoj zajednici tad ima platiti slovi 2. Ako nije ovlaštenik u zemljištnoj zajednici sela ali je pripadnik upravne obćine u kojoj leži zemljištna zajednica, tad plaća pristupninu od 3. Ako nije ni jedno ni drugo, tada imade platiti pristupninu od Kad se stiče ovlašteničtvo u manjem ili većem dielu, plaća se razmjerno manja ili veća pristupnina. Neuplatom pristupnine ne gubi se ovlaštenićko pravo, već ono počiva, dok ne bude uvjetom pravilnika udovoljeno. Koristi, odpadajuće na počivajuće ovlaštenićko pravo pripadaju zemljištnoj zajednici (§. 20. zakona). §. 6. Ovlašteničtvo samo za sebe ne može biti predmetom ovrhe, ter se ne može niti privolom ovlaštenikovom gruntovno obterećivati(§. 23. zakona) §. T. Vlastan je ipak ovlaštenik sam dobrovoljno prenieti ovlašteničtvo s ovlaštenoga zemljišta na drugo svoje zemljište, koje leži u području iste upravne obćine, ako na takav prenos pi´istane zastupstvo zemljištne zajednice. Tko takov prenos želi izhođiti, ,mora se pred zastupstvoiu izkazati, da na ovlašteno zemljište nitko nije stekao kakova prava, koja bi bila |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 249 oštećena, kad bi se ovlašteničtvo s njega brisalo, ili pak da su oni, koji sa takova prava stekli na taj prenos privolili. Pod uvjetom, u drugoj alinei predjašnjega paragrafa, može svaki ovlaštenik svoje ovlašteničtvo i samo za sebe bez ovlaštena zemljišta u onom razmjerju odsvojiti (n. pr. prodati) u kojem ono njemu pripada. Ovakovu odsvoju samo jednoga diela ovlašteničtva sama za sebe, ako se isto time ciepa izpod najmanjega diela u §. 3. pravilnika navedena, ne ima mjesta. Zemljištna zajednica pridržaje si za sebe i za sve svoje ovlaštenike pravo priekupa po §. 22 zakona. S toga se kod takove prodaje mora prodavaoc izkazati, da je prama §. 22. zak. ponadio to ovlašteničtvo na prodaju zemlj. zajednici i putem iste svim suovlaštenicima, a oni da se nisu poslužili pravom priekupa u roku od 30 dana, kako je namjeru prijavio (§. 9. pravilnika) glavaru zemlj. zajednice. §9. Kad tko boce svoje ovlašteničtvo samo za sebe odsvojiti, ima to glavaru zastupstva zajednice prijaviti. U toj prijavi ima točno naznačiti 1. obseg ovlašteničkoga svojega prava, koje kani prodati; zatim 2. ime i obitavalište osobe, koja kani steći ovlašteničtvo, 3. zemljište, na koje se ovlašteničtvo ima prenieti, te 4. ostale kupoprodajne uvjete. Glavar ima najduže za petnajst dana sazvati izvanrednu glavnu skupštinu, a ta će imati odlučivati, hoće li zemlj. zajednica sama kupiti to ovlašteničtvo ili ostavlja li ostalim, kojim po zakonu pravo priekupa pripada, da se s prodavaocem narede (§.8. pravih). §. 10. Ako se po §. 8. i 9. odsvoji ovlašteničtvo samo za sebe od ovlaštena zemljišta, tad ono prelazi, u onom razmjeru, kako je odsvojeno, na novo ovlašteno zemljište. Pristupnina odmjerena prema §. 5. ima se i u slučajevih ovakova prenosa ovlašteničtva zemljištnoj zajednici platiti. Ako se posluži zemljištna zajednica svojim pravom priekupa, tad tvori ovakovo priekupljeno ovlašteničtvo zajedničku imovinu zemljištne zajednice, ter se po odredbi uprave zemljištne zajednice ima, s njim razpoložiti bud tako, da se užitci, tomu ovlašteničtva pripadajući, porazdiele medju sve ovlaštenike po razmjerju njihova prava, bud tako, da 20 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 250 — ga zajednica proda ili uz naplatu ustupi na uživanje pojedinomu ovlašteniku, ili inomu vlastniku nekretnina, ležećih u području upravne obćine. §. 11. 0 ovlaštenicih zametnuta je, ter se ima po §. 24. zakona redovito voditi temeljna knjiga po propisnom obrazeu. Svaki ovlaštenik ima u toj knjizi svoj list, ter se na istom pripisivaju sve promjene. Prigovori li interesovana stranka odredbi glede unosa u temeljnu knjigu, tada valja takov upis provesti istom nakon pravomoćnosti odluke, unos odredjujuće: II. 0 gospodarstvu zemljištne zajednice. § 12. Svrha je gospodarstvu zemljištne zajednice. 1. da se razborito i prema trajnoj koristi zemljištne zajednice izcrpljuju razne djelove zajedničke imovine; 2. da se osigura svakomu ovlašteniku u razmjerju njegova ovlašteničtva (§. 1. pravilnika) pripadajući muničke imovine. § 13. dio uživanja prihoda od zajedZemljištni posjed, naročito pašnjačko zemljište ´. ne može se podieliti medju pojedine ovlaštenike tečajem godina. §. 14. Užitci ovlaštenika na zemljištnom posjedu zajednice sastoje se: Pravo paševine pripada svakomu ovlašteniku kao i do sada, za sve njegovo blago bez ograničenja broja, i to bezplatno. Neovlaštenici plaćaju u ime pašarijskih pristojba, ako hoće da svoje blago ne pasu na pašnicima zemljištne zajednice, za komad odraslog rogatog blaga i konja za jedno svinjče od neodraslog blaga, dakle od onog koje još sisa, ne plaća se pašarija. U ostalom, vlastno je zastupstvo u vlastitom svom djelokrugu pašarijske pristojbe ove bud sniziti, bud povisiti u koliko se potreba za to ukaže. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 251 — Da li dotjeSe paše za napasti blago neovlaštenika, odlučuje zastupstvo zemljištne zajednice. Zastupstvo imade takodjer odlučiti, da se po mogućnosti pašnjaci razdiele na rudine tako, da se blago napase na drugoj rudini, dok je jedna popašeaa, te da se na jednoj rudini napase najprije veliko, a onda sitno blago. §. 16. Buduć da je znatan dio nepokretnog posjeda zemljištne zajednice po raznim žiteljima usurpiran, to se ove usurpacije imadu vještački uz intervenciju oblasti (§. 50. zak.) ustanoviti, usurpantom oduzeti, te zem. zajednici na skupno uživanje povratiti. Usurpacije ove, u koliko ne budu od potrebe za ino gospodarstvo, a naročito za pašu blaga ovlaštenika mogu se godimice u zakup davati, koja zakupnina teče u blagajnu zemljištne zajednice. § 17. Prema navedenom sastoje se dakle dohodci zemljištne zajednice: a) iz pristupnina: b) zakupnine za u zakup dana zemljišta; c) pašarije plaćene po neovlaštenicima; d) kamata od sabrane glavnice. Prihod pod toč. a) je izvanredan, a onaj pod b) c) i d) redoviti godišnji prihod zemljištne zajednice. § 18. Od toga prihoda, izuzev onaj pod toč. a) predjašnjeg paragrafa namiruje se porez, namet pokrivaju se upravni troškovi i ine potrebe zemljištne zajednice. Ako pako ti a i ini možebitni dohodci ne dotjeću za pokriće gore nabrojenih dužnostih: tada §. 19. Ako redoviti dohodci zemljištne zajednice preteku izdatke, tad odlučuje glavna skupština o razpoložbi tim viškom. Na ovom višku participiraju ovlaštenici prema razmjerju njihova ovlašteničtva. §. 20. Ovi prinosi, odaosno namet, u koliko ne budu u ođredjeno vrieme dobrovoljno uplaćeni, ubrati će se na zamolku zastupstva ovrhom po obe. poglavarstvu na način izravnih poreza (§. 27. zakona). |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 252 — A.ko zastupstvo ili glavar u tom pogledu zanemare svoju dužnost, to će uz nuždnu odredbu kotarske oblasti prema §. 50. zakona takodjer usliediti i odgovornost krivca prama §. 45. zakona. III. Uprava zemljištne zajednice. §. 21. Upravu zemljištne zajednice vođi, glavna skupština ovlaštenika i zastupstvo, kojemu je na čelu glavar. Glavar sazivlje i predsjeda glavnoj skupštini i zastupstvu. A. Glavna skupština. § 22. Glavna skupština ovlaštenikah sastaje se svake godine dva put i to mjeseca siečnja i rujna. Pred glavnu skupštinu spadaju svi poslovi, nabrojeni u §. 31. zakona. a) utanaSit ili mienjati pravilnik; b) izabrat zastupstvo ; c) obavljat reviziju računali; d) ustanovljivat proračune i odredjivat, kako se ima razpoložit s redovitim i izvanrednim prihodom zajednice ; e) odlučivat glede uzimanja ili podielivanja zajmovah; f) sticat ili odtudjivat imovinu; g) odredjivat, ima li se dioba kojega zajedničkoga zemljišta provesti u koliko joj po zakonu mjesta imade; h) odredjivat, kakovi se prinosi imadu pobirati u ime statutovine (§ 18.) kao i prema potrebi u ime skupnih užitakah u naravi, pripadajućih jedinim ovlaštenikom. Proračun za sliedeeu godinu, koji imade sastaviti zastupstvo, imade se razpraviti u jesenskoj glavnoj skupštini. Račun za prošlu godinu, koji imade pregledati posebni po glavnoj skupštini izabrani odbor od 3. lica, imade se razpraviti u proljetnoj glavnoj skupštini. Ovaj odbor izabire jesenska glavna skupština izmedju izberivih ovlaštenika. §. 23. Pravo glasa u toj skupštini ima svaki ovlaštenik, ubilježen u temeljnoj knjizi i to po slieđećem razmjerju. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 253 — Svakom ovlašteniku, koji imade barem jednu osminu ovlašteničtva, pripada jedan eieli glas. Buduć da se ovlašteničtvo dalje od ´/s ciepati ne može, pa ako bi takova ^s pripadala više osobam nerazdielivo, to iste imaju skupa jedan cieli glas, pak u slučaju razciepkavosti glasova važe ustanove pogl. XVI. o g. z. §. 24. Pravo glasa vrši: za diete stojeće pod otčinskom vlasti, njegov otac; za malodobnika, njegov tutor; za obskrbljenika, njegov skrbnik; za pravnu osobu (korporaciju i zakladu) njezin zakoniti zastupnik; a za zadrugu, njezin kuće-gospodar; — doSim za gradjansko pravnu zajednicu važe ustanove XVI. poglavlja o. g. z. Ako u tom nastanu takove okolnosti koje izključuju to zakonito opunomoćenje, to se imađu uporaviti ostali, za takove slučajeve postojeći zakoniti propisi. §. 25. Izvanrednu glavnu skupštinu ima glavar sazvati, čim bude nuždno da se rieši koj prešni posao, spadajući u djelokrug glavne skupštine, kao i tad, kad to zatraži najmanje jedna četvrtina ovlašteničtva ili kad to odredi kr. kotarska oblast. §. 26. Da je glavna skupština sposobna obvezatan zaključak stvoriti, zahtjeva se prisutnost od najmanje ´/s svih ovlašteničkih glasova. Ako ih u prvoj glavnoj skupštini ne ima tolik broj, to će sliedeću izvanrednu skupštinu, imati sazvati glavar na najdulji rok od 8 dana, a ta će biti sposobna obvezatan zaključak stvoriti bez obzira na broj prisutnih. Za izbor zastupstva, za promjenu pravilnika, te odsvojenje i nabavu nekretnina potrebno je, da bude u glavnoj skupštini prisutna najmanje polovica ovlašteničkih glasova, nu ako ih u toj ne bi toliko bilo, to će sliedeću, izvanrednu skupštinu, imati sazvati glavar na najdulji rok od 8 dana, a ta će biti sposobna izbor obaviti, oduosno promjeniti pravilnik bez obzira na broj prisutnih. Za diobu posjeda, glede kojeg nije izključena dioba, potrebna je u glavnoj skupštini prisutnost od najmanje dvie trećine svih ovlašteničkih glasova. §. 27. Zaključak glavne skupštine valjan je, ako je stvoren većinom prisutnih ovlašteničkih glasova, a jedino za diobu posjeda, glede kojeg |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 254 — nije izkljuČena dioba, potrebne su đvie trećine svib ovlašteniSkih glasova (§. 42. zakona). U slučaju jednakosti glasova odlučuje ona strana, s kojom je glasovao glavar. § 28. Zaključci glavne skupštine, koji su podvrženi odobrenju upravnib oblasti, imadu se u najduljem roku od 8 dana podnieti kr. kotarskoj oblasti (§. 43. zakona). § 29. Protiv zaključku glavne skupštine, koji se tiče pojedinca, dozvoljen je prigovor u roku od 14 dana od dana obavjesti na kr. kotarsku oblast (§. 50. zakona). §. 30. Zaključci glavne skupštine imadu se izvršiti u vrieme, odredjeno po skupštini. U koliko ti spadaju pod §. 31. i 32. prav. ili u koliko su po kr. kotarskoj oblasti pravom §. 50. zak. obustavljeni, to u tim slučajevima odlučuje dotično riešenje upravne oblasti. (Glava V. zak. od 5/2. 188G. ob ustr. i uredjenju uprav, u žup. i kot., te §. 29.-32. zak. od 5/2. 1886. ob uprav, odborib). B. Zastupstvo. § 31. Zastupstva je dužnost, da konačno obavlja sve poslove zemlj. zajednice, u koliko nisu po zakonu ili ovim pravilnikom pridržani glavnoj skupštini, te da priprema predloga za glavnu skupštinu. Naročito imade zastupstvo: a) obaviti izbor glavara izmedju sebe; b) obaviti izbor dviju zastupnika, koji imadu uz glavara u raznim zgodama zastupati zemlj. zajednicu pred oblastima i drugim osobama, te c/ilredjivati, kako će ovi zastupati zemlj. zajednicu; e) obaviti izbor užeg odbora izmedju zastupnika u svrbu pribiranja podataka za sastavak godišnjeg proračuna; d) nadzirati provedbu vlastitih zaključaka i zaključaka glavne skupštine, te provedbu odredaba oblasti; e) sudjelovati kod sastavka gospodarstvene osnove ili programa; f) provadjati razdielbu užitaka medju ovlaštenike (§. 16.—21. prav.); |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 255 — g) odluSivati o prenosu ovlašteničtva sa jednog posjeda na drugi (§. 3., 7., 8., i 9. pravilnika); h) brinuti se za ukoriSćenje užitaka od onih ovlašteniStva, koja pripadaju samoj zemljištnoj zajednici (§. 5. i 9. prav.); i) nadzirati vodjenje računa; k) odredjivati, da se utjeruju zaostali prinosi od ovlaštenika; 1) doznačivati uplate i izplate; m) nadzirati vodjenje temeljnih knjiga i provadjanja promjena u istima; n) voditi strukovno gospodarstvo nad zajedničkim nepokretninama (§. 15. prav.). o) Sniziti ili povisiti — prema potrebi i okolnostima — pašarijske pristojbe neovlaštenika (§.). Razpravu u sjedaici rukovodi glavar, perovođja te dvojica zastupnika, izabrana po samoj sjednici. §. 32. U jesenskoj glavnoj skupštini imade se izabrati zastupstvo. § 33. Izberiv je svaki samostalni i punoljetni ovlaštenik, koji imade prama §. 26. prav. pravo sam sebe u skupštini zastupati, uključiv medju izberive i zastupnika pravne osobe, te kuće gospodara zadruge. Onaj samostalni ovlaštenik, koji je pravomoćno osudjen sbog kažnjiva čina, počinjena s koristoljublja, izključen je od izberivosti (§. 38). Izabrani dužan je primiti i zadržati izbor pod prietnjom globe navedeiie u §. 45. zakona. Imena izabranih imadu se u najduljem roku od 8 dana izvjestiti kr. kot. oblasti. § 34. Broj zastupnika opredieljuje se sa . . . članova, a služba im traje tri godine. Nakon izminuća ovoga trogodišta, imade se u prvoj idućoj redovitoj glavnoj skupštini izabrati novo zastupstvo. Do novog izbora vrše predjašnji zastupnici sveudilj svoju službu. Ako se tečajem tog doba koje mjesto izprazni (uslied smrti, gubitka svojstva, izberivosti, i t. d.) to se imade u sliedećoj glavnoj skupštini novim izborom popuniti, nu takovu novo izabranom iztiče rok u vrieme, kad i njegovu predniku. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 256 — Isto tako imade se popuniti novim izborom u sliedećoj glavnoj skupštini mjesto onog zaztupnika, od kojeg je izbor po kr. kot. oblasti pravom §. 37. zak. radi neizberivosti ukinut; zatim onog, proti kojemu izreče glavna skupština gubitak časti zastupnika radi toga, što nije unatoč dvokratnim opomenama sa strane zastupstva ili unatoč kažnjenja po upravnoj oblasti (§. 45. zak.) vršio svoje dužnosti, napokon u slučaju razpusta zastupstva (§. 45 , 46. i 47. zakona). § 35. Sjednica zastupstva imade se obdržavati barem svaka 3 mjeseca. Sjednicu zastupstva sazivlje glavar redovitim pozivom na sve zastupnike, po mogućnosti najmanje 3 dana prije odredjenog roka. U slučaja potrebe imade se sjednica obdržavati ili uslied odredbe kr. kotar, oblasti ili uslied zahtjeva zastupnika. §. ae. Da je zastupstvo sposobno obvezatan zaključak stvoriti, zahtjeva se prisutnost od najmanje 6. zastupnika. U sjednici imade svaki zastupnik samo jedan glas bez obzira na obseg njegovog ovlašteničtva. Zaključak je valjan, ako je stvoren većinom prisutnih zastupnika, a u slučaju jednakosti glasova odlučuje ona strana, na kojoj je glasovao glavar. §. 37. Proti zaključku zastupstva, koji se tiče pojedinca, dozvoljen je prigovor u roku od 14 dana od dana obavjesti na kr. kot. oblast (§. 50. z.}. §. 38. Zaključci sjednice zastupstva imadu se izvršiti u vrieme, odredjeno po samoj sjednici. U koliko ti spadaju pod §. 41. pravilnika ili u koliko su po kr kotarskoj oblasti pravom §. 50. zak. obustavljeni, to u tim slučajevima odlučuje dotično riešenje upravne oblasti. (Glava V. zak. od 5. veljače 1886. ob ustr. i uredj. uprav, u žup. i kot. te §. 29—32. zak. od 5. veljače 1886. ob uprav, odborih). § 39. Zastupnici, zajedno sa glavarom, zajednički su odgovorni za svaka štetu, nastalu uslied toga, što su zanemarili ili propustili vršiti svoje dužnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 257 C) Glavar zajednice. §. 49. Glavaru zajednice naslov je §. 41. Glavar kao takav jest izvršujući organ za zaključke glavne skupštine i zastupstva: Glavar uz dva zastupnika zastupa zemljištnu zajednicu prama oblastima i drugim osobama. Za zemljištnu zajednicu je njegovo zastupanje samo onda obvezatno, ako odnosnu izpravu supodpišu ta dva zastupnika te ako se izkažu izvadkom iz sjedničkog zapisnika, ovjerovljenim po obć. poglavarstvu, da su u tu svrhu po sjednici zastupstva izabrani. Uz to se imade brinuti u obće za obavu posala u korist zemlj. zajednice, naroSito: da se točno vode računi i temeljne knjige, te da čuvarsko osoblje vrši točno svoju službu. Kao članu glavne skupštine i sjednice zastupstva pripadaju mu sva prava kao svakomu inomu ovlašteniku odnosno zastupniku, nu time, da kod glasovanja za slučaj jednakosti glasova u predmetima, kod kojih Ilije neposredno zaniman, odlučuje ona strana, na kojoj je on glasovao. § 42. Zastupstvo bira i iz svoje sredine glavara na tri godine. Ako se prije izmaka tog roka izprazni mjesto glavara (uslied smrti, gubitka svojstva, izberivosti i t. d.), to se imade u sliedećoj sjednici zastupstva novi izbor preduzeti, nu samo sa valjanošću do izmaka tog roka. Ime izabranoga imade se izvjestiti kr. kotarskoj oblasti najdulje u roku od 8 dana. Ako glavar unatoč dvokratnim opomenama sa strane zastupstva ili unatoč kažnjenju po upravnoj oblasti (§. 45. zak ) ne vrši svoje dužnosti, to je nadležna sliedeća glavna skupština izreći proti njemu gubitak časti glavara i zastupnika, te pozvati zastupstvo, da novi izbor preduzme. Uslied takovog zaključka izpražnjeno mjesto zastupnika popunjuje glavna skupština izborom. §. 43. Glavar, zajedno sa zastupnicima, odgovoran je solidarno za svaku štetu, nastalu uslied toga, što je zanemario ili propustio vršiti s\oje dužnosti. § 44. Dok je mjesto glavara nepopunjeno ili dok je on zapriečen, to zastupa mjesto glavara sa svim njegovim pravima i dužnostima najstariji po dobi zastupnik. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 258^ — § 45. Ako koji ovlaštenik ne će da posluSa odredbe zastupstva ili glavne skupštine, izdane u korist zajednice (§. 24. pravil.), ili se krati izvesti koj pravomoćno izdani nalog nadzorne oblasti u pogledu gospodarstva zajednice, može zastupstvo odrediti, da netko drugi uz naplatu troška obavi posao, tomu ovlašteniku naložen. Takov trošak predujmljuje zajednica, ter ga je vlastna utjerati isto kao i prinose u § 24. pravilnika navedene medju inim od nemarnoga ovlaštenika i tim načinom, da mu bez dalnjega postupka oduzme njegov dio skupnih užitaka, ter ga unovči do pokrića učinjena troška (§. 41. pravilnika). IV. Temeljna zaklada. §. 46. U temeljna zakladu teku pristojbe u §. 5. ovoga pravilnika naznačene i onaj novac, što ga glavna skupština od dohodka zemlj. zajednice u nju doznači. §. 47. Ova temeljna zaklada imade se posebno rukovati od redovitoga godišnjega dohodka i sačinjava poseban suovlaštenički imetak, o kojem zastupstvo koncem svake godine glavnoj skupštini ovlaštenika polaže poseban račun. §. 48. Glavna pako svrha ovoj zakladi jest, da se u pomanjkanju redovitoga godišnjega dohodka njezinim prihodom podmirem potrebe i troškovi zemljištne zajednice. V. Zaglavne ustanove §. 49. Pošto zemlj. zajednica nema za sada dovoljno sredstava, da namjesti vlastito osoblje za samostalno blagajničko rukovanje i za obavljanje upravnih posala, to se povjerava uredu upravne obćine to poslovanje. Medju tim poslovima povjerava se naročito: primanjeizdavanje gotovine i vriednostnih papira, vodjenje raznih zapisnika i podnesaka u upravnim i blagajničkim poslovima zemlj zajednice. Kod ovog poslovanja imadu se obdržavati propisi, postojeći za takovo poslovanje kod upravnih obćina. U to ime sliediti će sporazumak izmedju zastapstva zemljištne zajednice, te izmedju zastupstva upravne obćine u pogledu možebitne nagrade. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 259 — !^- 50Ovaj pravilaik moći je promjeniti zaključkom glavne skapštine uz odobrenje visoke kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove. U dne 19 . . Kako se iz odsjeka II. spomenutog pravilnika vidi (o gospodarstvu zemljištnih zajednica) jeste glavna svrha ovdje izražena urediti pašarinsko pravo uživanja i gospodarstvena pašnjacima bez obzira iia uređjenje šumskoga gospodarstva! Znano nam je, da naš »Graničar« zazire od uredjenja šum. gospodarstva — na pašnjacima, koji su vedinom drvom obrasli; akoprem bi to od neizmjerne koristi bilo. Nu glavna svrha ovog pravilnika jeste prvo »urediti zemljištnu zajednicu«, i stvoriti »moralnu osobu«. Kada je to postignuto, dade se i sve ostalo polučiti, — mniju upravnici! I ovo je mnienje izpravno, ali sa pravničke strane! Mi demo ali o tome, sa obćega šum. gospodarstvenog stanovišta u Hrvatskoj naše mnienje u nastavku razprave izraziti, uvaživ pri tomu sve okolnosti, koje govore za uređjenje šum. gospodarstva, u šumah i na drvom obraslim pašnjacima. Cielo do sada predočeno uređjenje, temelji se na sporazumku i »dobroj volji« suovlaštenikah. B) Razgodba i dioba. a) Razgodba. Pod pojmom »razgodba«, ima se razumjevati uređjenj e zemljištne zajednice eventualno i bez sporazumka stranaka h! »Pravdaška narav« našega seljaka daje prilike, da i »razgodbena povjerenstva« uredovati moraju. To uredovanje osniva se na §. 66. o. z. a glasi; »Ako se podigne prigovor s toga, što se zemljištna zajednica stvara iz skupine, koja ju po na |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 260 — čelih ovoga zakona ne može tvoriti, ili ako su odnošaji glede posjeda zemljištne zajednice i skupnih užitaka tako z am r 8 e n i, da ih upravna oblast, koja prvo uredjenje nadzire, ne može sporazumkom stranakah, bez posebnih izviđah na licu mjesta razmrsiti, tad prestaje djelovanje upravne oblasti, ter se ureda radi ima pristupiti k razgodbi«. Mi ne ćemo obširno o radu razgodbenog povjerenstva govoriti, već u kratkim crtama predočiti ćemo, što se odnosi na nasu razpravu mi imademo županijsko u I. i zemaljsko razgobeno povjerenstvo u II. molbi. Postupak istih osniva se na zakonu od 26. svibnja 1891. o komasaciji. Po §. 75. 0. z. valja nastojati, da se razgodba provede na temelju sporazumka ovlaštenikah; što je svakako i u interesu same stvari, jer silni troškovi nastaju. Razgodbeno povjerenstvo ima provesti cielo uredjenje zem. zajednice, kako smo to u ovoj razpravi predočili. To sliedi iz §. 79. 0. z. a glasi: »E, azgodbom ima se utanačiti pravilnik, koji ima sadržati unutar propisa ovoga zakona točne ustanove ob uredjenju skupnih užitakah i o načinu uprave i o gospodarstvenih m jer ah, nuždnih za ´trajno gospodarenje sa zajedničkimi zemljišti«. Evo i ovim zakonom ide se za tim, da se posjed zemlj. zajednicah — kao jedinstven očuva i uredi, ide se »ureda radi« za tim, da se što više zemlj. zajednicah uredi i oživotvori. Djelokrug razgodbenih povjerenstvah jeste obsiran, a obsiže i razpravu i odlučivanje o svih stvarnih pravnih odnošajih u koliko je to nuždno u svrhu razgodbe, napose i o medjah skupnoga zemljišta, o postojanju i obstojanju pravah ovlašteiiičkih, o nuždnih učestnikom služnostih i gospodar, uredbah (polj. putevih, naplavnih jarcih, potočnih koritah, mostovih i t. d. Dužnost razgodbenih povjerenstvah jeste u glavnome »uredjenje skupnih užitaka, način uprave i gospodarstvenih nijerah nuždnih za trajno gospodarenje sa zajedničkimi zemljišti«. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 261 — Ovo se u prvom redu proteže na šume i pašnjake. Oni nam u prvom redu predstavljaju ogroman narodni imetak, koji valja što bolje i svrsi shodnije urediti. Do sada smo govorili samo o uredjenju, a sada nam je konačno promotriti i postupak: b) Dioba posjeda zemljištnih zajednicab. Mi smo tečajem ove razprave izrazili načelo, da je dioba zajedničke imovine pogubna po naš narod i narodno gospodarstvo ; a naročito da se dioba šumah i šumom obraslih pašnjaka u obće treba da brani i ne dozvoljava. Ovo je osnovano i u §. 41. o. z,, gdje se kaže, da je dioba šumah dopustiva samo uz privolu zem. vlade . Da je tomu tako, proizlazi iz samoga obrazloženja k zakonu — a glasi: Vlada u samoj stvari pako scieni, da je dieljenje »občinskih« zemljištah (šume su načelno odatle izuzete) poželjno jedino ondje, gdje su gospodarstveni odnošaji veliku većinu ovlaštenikah doveli do osvjedočenja o pretežitoj koristi takove diobe. Osim toga misli vis. vlada, da je prije svega nuždno osigurat zajednicu od »naprasnoga prelaza« od zajedničkoga, na individualno gospodarstvo. A to je istina! Najbolji primjer imađemo kod naših razdieljenih zadrugah ! Kako se danas živi, a kako se je nekad živilo, znamo svi dobro. §. 42. 0. z. glasi: »Dioba posjeda, glede kojega nije izključena dioba (§§, 40. i 41.) ima se provesti, ako ju iz obzira »narodno-gospodarstvenih« zaključi glavna skupština većinom oddvi e trećin e glasovali svih ovlaštenikah. Narodno gospodarstveni obziri jesu raznolični, pak se ovi trebaju točno i savjestno po upravnicih i strukovnjacih izpitati i iztražiti, prvo nego li se i zamisli o diobi. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 262 — Ako bi dioba odvisila samo od »dvie trećine glasovah«, to bi brzo nestalo naših zem. zajednicah ! Naš narod naginje na diobu. Po §. 31. si. g. z. 0 z. z. imaju glavne skupštine odredjivati, ima li se dioba kojega zajedničkoga zemljišta provesti, u koliko joj po zakonu mjesta imade. Glede diobe šumah, mjerodavan je >;. 21. obdeg šum. zakona, koji glasi: »Obdinskih šuma nije u pravilu slobodno dieliti«. O pojmu »obdinskih šuma« ima raznih nazorah, naročito, u bivšoj Vojnoj Krajini, koje smo tečajem ove rasprave dovoljno razložili. Sve šume, šumice, lugovi i t. d. koje imadu svoj izvor u §. 17. temeljnog krajiškog zakoua smatraju se pašnjacima (t. z. šikare) pak se kao sa takovima i postupa. Mislimo ali, da ovo mnienje nije izpravno, jer po §. 1. toč. b) spadaju na »obdinske šume« takovi lugovi i nasad i od drva, koji su vlastničtvo obdina gradskih i seoskih. Ovi tobožnji pašnjaci svi su vedim djelom obrašteni šumom (nasadi od drva) naročito svi oni u brdskim i gorskim predjelima bivše Krajine. Zar da ovo niesu šume? Ta vedina ih je na »absolutnom šum. tlu« ! Nu i da niesu, imaju naši t. z. pašnjaci svake godine namaknuti suovlaštenicima gorivno drvo, pošto godišnji etat iz imovinskih šuma, ne može pokriti potrebe svojih pravoužitnikah, odnosno suovlaštenikah zem. zajednica. Manjak — i to veliki pokriva se iz šumah i pašnjakah zem. zajednice. Da je to manje — više svagdje slučaj, dokazati demo u drugom djelu rasprave. Naše je skromno mnienje, da se dioba drvom neobraslih pašnjaka dopusti samo i zbilja »iz vrlo važnih narodno-gospodarstvenih obzira«; a da se dioba svih drvom obraslih pašnjaka u obde ne dozvoli, već i ove stave pod ustanove §. 41. z. o z. z. i §. 21. š. z., jer su pašnjaci uvršteni u §. 1. toč. b) šum. zak. i kao takovi podpadaju pod stege šum. zakona! |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 263 — Kod diobe valja u podpunoj mjeri uvažiti načela, sadržana u zakonu o komasaciji zemljišta, kao i u provedbenoj naredbi k istomu od 8/X. 1892. br. 37850.* Sam oblastni postupak kod diobe, ne ćemo razglabati, jer to i nije svrha ove rasprave; već jedino što smo promotrili diobu zajedničkog zemljišta sa »šumarskoga stanovišta«. To nam je svrha bila! Da li imamo pravo, i da li smo na pravom putu u obćem interesu i u interesu racionalnog šumarskog i narodnog gospodarstva pisali, — pokazati će budućnost! U tom uvjerenju, podkriepljuje nas i rasprava sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, u gjednici LXX. od 6./III. 1894., odnosno govor velemožnog gosp. izvjestitelja, koji je medju inim rekao: »Što se tiče šumah, nema sumnje, da je kod njih obći javni interes, koji nedopušta, da se prepuste one podpunom slobodnom razpolaganju i diobi. Danas se obćenito uvidja, koliko je štete uzrokovala ona sloboda razpolaganja, kojoj su šume bile prepusćene pod konac 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća, pod uplivom idejah fiziokratskih i idejah francezke revolucije«. Nedavno preminuli ravnatelj Dr. Danckelmann vrstan poznalac prilika šumskoga posjeda u Pruskoj veli o toj slobodi ovo: »Neograničena sloboda šumskoga vlastničtva zadala je narodnomu gospodarstnu i narodnom blagostanju mnoge težke i djelomice neizlječive rane. Ona je šume čitavih predjelah pretvorila u pustare, pogoršala klimu, uništila plodovitost tla, osušila vrela, uzrokovala silne poplave, smanjila brodovitost riekah, uzrokovala skupe regulacije riekah, u obće težko oštetila poljodjelstvo, obrt i trgovinu«. Te štetne posljedice prinukale su napokon države, da su se zauzele za šume i zabranile slobodnu razpoložbu, imenitO slobodnu diobu šumah! Nadalje veli: »Sama ne razdjeljivost šumah, nije dovoljna za prosperiranje šume, dapače ´ Vidi §. L. od god. 1893. str. 365.—370. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1901 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 264 — može imati i mnogo manah, šuma se može zanemariti. Ali ovakovo zajedničko gospodarstvo treba urediti, ato je intencija naše osnove« (pruske osnove). Mnijem, da je ovo i ino obrazloženje glede nedjeljivosti šumah i šumskoga tla dovoljno dokazalo, da su tvrdnje izražene u našoj raspravi temeljite i istinite ! Idemo vidjeti, što kaže obrazloženje glede pašnjakah. Prvo je pitanje za nas, da li naše gospodarstvo, napose naše stočarstvo treba pašnjakah? Držim, da po mišljenju većine gospodarah naših i po načinu kako timare stoku treb a pašnjakah , jer su riedki koji hrane stoku na jaslama, nego je većina hrani na paši. Ako dakle stoji, da naše gospodarstvo treba pašnjakah, onda držim, da će potrebu bolje zadovoljiti zajednički pašnjaci, liego razkomađani. Ne treba ih dieliti, već treba.mane odstraniti na drugi način, naime kultiviranjem pašnjakali, dobrom upravom i t. d. To je evo intecija zakonodavca; to su misli obrazloženja zak. osnove. To su mnijem ali i misli svih Hrvatah, koji žele narodu napredak i blagostanje. Samo treba tako provadjati i sam zakon ! Uzance drvotržtva na c. i kr. burzi u Beču. Već dulje vremena, na dnevnom redu stojeće pitanje — u zaintresovanim krugovima — o reformi uzanca za trgovinu svakovrstnoga drveta na bečkoj burzi, privedeno je kraju. Ova obnova potaknuta je u svoje vrijeme od strane Austrougarskoga družtva šumovlastnika, šumskih trgovaca i preradjivača drva, te je sa 1. siečnjem 1901. kao dogotovljena stupila u kriepost. Spomenuto družtvo pribavilo je sebi podatke od strane najpriznatijih tvrdaka ove struke, kao i od svih veleposjednika šuma iz monarhije, te mu je tako bilo omogućeno uzeti u |