DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 303 — lenje istoga, na neki način baš i odšteduje za sve ono, što mu se sada oduzimlje ograničenjem slobodnoga uživanja posjeda — u korist potomstva i u interesu obcega blagostanja. Liepi uspjesi napokon, koji su već i dosadašnjimi radnjama na tom polju postigouti, naročito po branjevinama na vrbovima oko Divače, Sv. Petra i Postojne u Kranjskoj, koje ne samo da proredjivanjem već i prihode na drvu odbacuju, nu koje uz to i znatno k umanjenu toli štetnih upliva bore u dotičnih krajevih doprinašaju, najbolji su nam dokaz, od kolike će biti neprocjenive vriednosti već i u najbližje doba po buduće obće blagostanje tih krajeva, baš takove šumsko-kulturne radnje. Sve nam ovo pokazuje podjedno i veliku »obću važuost šuma«, po svaku zemlju i svaki narod. F. Ž. K. Putne pristojbe činovnika imovnih obćina XI. dnevnog razreda, služfaujućih na šumarijama. Na temelju radostne pojave što su sretniji dani za činovnike imovnih obćina posliednjeg decenija nastupili, te obzirom na mnoge hvale vriedne postojeće visoke naredbe, koje jasno i točno odredjuju, koje putne pristojbe činovnikom imovnih obćina pripadaju, ne bi se ni u uživanju gornjih pristojaba trebalo sumnjati, jer bi to točno odmjereno moralo biti. No držim, da nisam sam, već da više štovanih mladjih kolega ima, koje gornje pitanje zanima, a rekao bih da ima opravdane sumnje, da smo u uživanju naslovnih pristojaba donekle prikraćeni. O tom me uvjerava i okolnost, što se je nedavno jedan mladji kolega gradiške imovne obćine na mene obratio, da ga 0 gornjim pristojbama kod petrovaradinske imovne obćine izviestim. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 304 — Pa i samom mi je poznata nejednakost uživanja gornjih pristojba, izmedju nekih i nekih imovnih obdina. [Nejednakost u tohko, što kod nekih imovnih obćina šumarski pristavi {Xr. dnevnog razreda) i šumarski vježbenici uživaju paušalnu odštetu za podvoz (t. ZV. putni paušal), a kod drugih si zaračunavaju tu odštetu prema normativnj)j naredbi zem. vlade br. 10075/1892., računajuć si mjesto paušala kilometrinu. — To izlazi skoro na isto. Opazka računarskog šumarskog stručnjaka]. Držim, da uzroci toj nejednakosti mogu biti samo mjestni odnošaji, koji su još prije u pojedinoj imovnoj obćini obstojali nego li su odnosne naredbe — koje gornje pristojbe jasno odredjuju — išašle. (Paušal su uvele neke imovne obćine na temelju zaključaka njihovih zastupstva i odobrenih proračuna koje su taj paušal uvrstile. Kod onih imovnih obdina pako, koje nisu taj paušal za rečene činovnike ustanovile, vriedi naravno naredba br. 10.075, koja propisuje pristojbe šumarskih pristava i vježbenika, koji neuživaju paušal, a vrše vanjsku službu u z dotičnog šumara . Op. str.) Bez sumnje je visoka naredba od 28. srpnja 1885. god. broj 28.993. temeljna naredba, koja jasno odredjuje, koje putne pristojbe činovnikom imovnih obdina pripadaju. Prema istoj pripada činovnicima imovnih obdina za redovita službena putovanja, obavljena u granicama njihovog službenog kotara ili: " 1) stalni putni paušal ili; 2) paušal za uzdržavanje službenih konja i za zaračunavanje sisterainiranih dnevnica. U kojem pak iznosu i koliku dnevnicu šumarski činovnici namješteni na šumarijama zaračunati mogu, odredjuje jasno naredba od 14. rujna 1891. broj 12.19. Da ova naredba vriedi i za činovnike XI. dnevnog razreda, dodjeljen e na šumarije, držim, dane može biti bili sumnje (Nije, ved samo za one koji su namješteni kao upravitelji ili zamjenici upravitelja, a ne samo d 0 d i e 1 j e n i upraviteljem. O. s.) ; pak bi takovi daklem |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 305 — morali uživati: ili stalni putni paušal, ili paušal za uzdržavanja konja uz sistemizirane dnevnice. (To uživaju, ako samostaln o upravljaju šumarijom. O. s.) Ovo odredjuje pobliže takodjer i visoka naredba od 16. srpnja 1892. broj 10.075. koja ujedno odredjuje putne pristojbe i u ovom slučaju, ako dotičnik ne uživa nikakov putni paušal. (Ta naredba odredjuje putne pristojbe dodieljeni h šumarskih pristava i vježbenika. O. s.) A kako faktično uživaju pristavi i vježbenici imovnih obcina, namješteni na šumarija, gornje pristojbe? I. Poznato mi je, da kod nekih imovnih obćina nemaju nikakovog paušala, te usljed toga uživaj u on e pristoje, koje točno naredba od 16. rrpnja 1892. broj 10075. pod a. b, i c. propisuje. (Kod većin e nemaju paušala. O. 8.) II. Kod većin e (Baš obratno. O. s.) imovnih obćina. a naročito kod petrovaradinske imovne obćine, odredjen je pristavima i vježbenicima za obavljanje vanjske službe u vlastitom službenom kotaru stalni putni paušal i to od 400 kruna. (To je paušal odgovarajući kilometrini ustanovljenoj gornjom naredbom br. 10075 , a izmjera je povoljna, jer ni gornjim zaračunavanjem ne može si činovnik XI. dnevnog razreda ili vježbenik više uračunati. O. s.) Osim toga slobodno im je prema udaljenosti zaračunavanje četvrt ili pol podpunih dnevnica, već kako to visoka naredba od 15. rujna 1891. br. 21.219. propisuje. Glede pristojba navedenih pod toč. I. ne mislim govoriti, pošto nema sumnje, da je zaračunavanje takovih pristojba, kakove spomenuta naredba broj 10075 u svojim točkama a, b i c predvidja, podpuno opravdano. Bilo da šumarski pristav ili vježbenik samostalno, bilo u zastupanju upravitelja šumarije, vanjska službovanja obavljati ima, u svakom slučaju mu se trošak i trud pravedn o odšteti. Pa s toga i držim, da bi najpravednije bilo, kada bi se u svim imovnim obćinama putne pristojbe činovnika |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 306 XI. dnevnog razreda, prema pomenutoj naredbi broj 10075 odmjerile. (To ovisi o zastupstvu imovne obdine, koje može paušal ukinuti, a onda bi ti činovnici imali pravo na pristojbe ustanovljene gornjom naredbom br. 10075. O. s.) Glede uživanja putnih pristojaba pod toČ. II. istaknutih, namjera mi je ovde govoriti, a sa razloga, što držim, da je takovo uživanje prvo neopravdano, a zatim takodjer po dotičnog Činovnika i nepravedno. Koliko su mi zakonske ustanove i postojeće naredbe poznate, ne mogu naći nigdje zakonske podloge, na temelju koje bi mogao činovnik, uživajuć stalni putni paušal, za obavljena vanjska službovanja zaračunati bilo ma kakove dnevnice [Ako činovnik uživa putni paušal, odgovarajući dnevnicami i odšteti podvoza (u pravom smislu rieči putni paušal) naravno da nema pravo na još i druge dnevnice. Paušal ali što uživaju činovnici XI. dnevneg razreda petrovaradinske imovne obćine nije takav vec samo neka paušalna odšteta za podvoz (kilometrina), zato imadu pravo i na dnevnice u smislu naredbe 1219/1891. O. s.] Naprotiv pak može se iz odnosnih naredaba, koje uživanje naslovnih pristojba točno odredjuju, jasno uviditi, da činovnikom, koji stalni putni paušal za obavljanje vanjskog službovanja uživaju, nikakove druge pristojbe ne pripadaju — razumievajuć službovanja u vlastitom službenom kotaru. Prema navedenom držim dakle, da je način uživanja putnih pristojba kod onih imovnih o b ć i n a, gdje je uz stalni putn i pauša l i zaračunavanje podpunih dnevnica (prema naredbi od S4. rujna 1891. godine broj 12.219.) dozvoljeno, posve neopravdano; ~ a naročito što citirana naredba za takovo zaračunavanje izrično za uvjet: »uživanj e p a ušalaza uzdržava konja« propisuje. (Da, ali ne kod činovnika XI. dnevnog razreda i šumarskih vježbenika, već kod ostalih šumarskih činovnika, upravljajućih šumarijamislužbujućih kod gospodarskih ureda. O. s.) Da mi se pak ne bi sa koje strane kazalo, da se paušal, koji pristavi i vježbenici uživaju, ima takodjer za uzdržavanje |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 307 — * konja, a ne kao stalni putni paušal smatrati, neka mi je dodozvoljeno sliedeće navesti: Upravitelj šumarije obvezan je u smislu naredbe od 28. srpnja 1895. god. broj 28.983. za službovnu porabu jednog konja uzdržavati, a zato uživa paušal od 800 kruna i zem- Ijištni relutum od 240 kruna (kod petrovaradinske imovne obćine.). Da se pak od pristava ili vježbenika ta ista obveza uz paušal od samo 400 kruna tražiti ne može, držim da tome komentara ne treba (Pa se i ne traži. O. s.) Da se taj paušal ne može za uzdržavanje konja smatrati, potvrdjuje i okolnost, što uz isti nije odredjeno i uživanje zem- Ijištnog relutuma, odnosno deputatnog zemljišta, kao kod drugih činovnika, koji paušal za uzdržavanje konja uživaju. Prema dosada istaknutom držim, da ne može sumnje biti, da je opisano uživanje putnih pristojba neopravdano ; kao ni da je paušal, koga pristavi i vježbenici uživaju, staln i putn i paušal, a ne za uzdržavanje konja. (Nije ni jedno ni drugo, već samo paušalna odšteta troška bez dnevnice. O. s.) Pa recimo, da se taj paušal imade smatrati kao paušal za uzdržavan je konja [Ne ima, već kao kilometrina (podvoz) O. s.], bez obveze držanja istih; to ni tom slučaju nema nikakovog razmera sa paušalom upravitelja šumarije, koji istu pogodnost recimo uživa, jer i tada njegov paušal po odbitku od SO^/o (naredba 28983) iznaša dvostruki paušal pristava ili vježbenika. Možda da je razmjer vanjskog službovanja izmedju upravitelja i pristava, služio mjerilom kod odmjerenja odnosnih paušala? (Dakako, jer dodieljeni pristav ili vježbenik imade obavljati samo manje važna vanjska službovanja, koja su riedja od onih i ne mora držati konja kao ovaj. O. s.) Na ovo pitanje biti ću slobodan niže odgovora dati. Namjera mi je daljnjim razlaganjem u kratko dokazati, kako je uživanjem napred istaknutih pristojaba, dotični činovnik za naporno i tegotno vanjsko službovanje u mjesto na |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 308 — gradjen, upravo oštećen, naime, da je takovo uživanje putnih pristojba nepravedno. Poznavajuć dobro gospodarstvene, upravne i redarstvene odnošaje imovnili obdina, smijem uztvrditi: da šumarska služba sve intenzivnija biva, da se kako administrativni poslovi, tako i vanjska službovanja upravo podvostručila. Izkustvom uvjeren tvrdim, da su na šumarijama imovnili obdina, p r eč e s t 0 dvie stručne sile preslabe, (Zar ?! O. s.) da razgranate poslove pravovremeno i propisno obaviti mogu. A da dva činovnika na šumarijama imadu počam sa procjenom trgovačkih i pravoužitničkih sječina, izpitivanjem potrebe za dieljenje šumovne gradje za kude i ostale, izvadjanjem ogromnih ogojnih radnja, te konačno vise mjesečnom doznakom, tako redi dosta dnevnog vanjskog službovanja,-»jriislim da de se rado vjerovati. Pa gdje su nebrojene dražbe što ih prestare sastojine daju? Pa gdje je istom šumsko redarstvena služba, koja u veliko brige zadaje ^ Jednom rieČju službena knjiga, koju činovnik zbog podnašanja putijjg partikulara voditi mora, najbolji je pregled njegovog vanjskog službovanja; pa zato i mogu uztvrditi, da je malo radnih dana u godini, koje sam izvan šume sproveo. Pa kaka»v razmjer može u takovim prilikama izmed službovanja upravitelja šumarije i zamjenika mu biti? Kad obadv a tako redi svakog dana imadu samostalno vanjsku službu obavljati. (? 0. s.) Sam djelokrug na šumariju dodieljenog činovnika nije u naputku c. zakona od 1881. god. odredjen, a n epozna m takodjer nikakove naredbe, koja bi to pobliže odredjivala. Pod tim okolnostima u p u d e n je zamjenik na naloge i odredb e upravitelja šumarije; pa onda obično biva da vanjsku službu upravo diele. Poznam mnogo slučajeva, gdje zbog raznih okolnosti, čakpretežniji dio vanjskog službovanja zamjenik upravi |
| ŠUMARSKI LIST 6/1901 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 309 — telja šumarije vršiti mora (Ako je bolestan ili na dopustu pa ga zamjenjuje, ali onda uživa njegov paušal, odnosno dužan mu je isti podvoz ili konja dati na razpolaganje. O. s.) Službeni rešpekt, ambicija^ pa i kolegijalno poštovanje prema starijem činovniku, nukaju mladjeg šumara na vršenje svih službenih poslova, a rezultat toga jeste materijalna šteta. (To nije dužan ; dapače ne bi se smjelo ni tako raditi. Zašto je onda upravitelj tuj ? O. s.) Jer da se sa svotom od 32 krune mjesečno u jednom šumskom kotaru gdje su lugovi (gospodarstvene jedinice) i do 20 klmt. od sjedišta udaljeni, mnogo dana u mjesecu putovati ne može, držim, da je vjerovatno; pak onda čak i pojmljivo, da u napred razloženim slučajevima mora pristav ih vježbenik od svoje kukavne plaće jedan deo i na podvoz žrtvovati. Kecimo da upravitelj šumarije obzirom na premaleni paušal zamjenika mu, istomu poslove u obližnjim šumama dođi elj uje, kako bi naime manje za podvoz izdati morao, to to onda biva po dotičnog pristava ili vježbenika još crnije, jer i do luga izpod 8 kilometara udaljenog, mora dotičnik podvoz najmiti; a za takovo službovanje nepripada mu baš nikakova dnevica (naredba broj 12.219 ex 1891.) Hrdjavi putevi, nepogoda vremena, službeni predmeti za posao nuždni, pa i hodanje preko cielogdanapo šumi , sile činovnika da podvoz i do najbližeg luga najmiti mora. Da kirijaši baš mnogo obzira na udaljenost šume ne uzimaju, vjerovatno je, jer takovi obično traže dnevnu zaradu, koja njihovoj dangubi i odšteti za podvoz pripada. Vjerujem da imade šumarija, gdje poslovi radi položaja iste a i gospodarstvenih odnošaja dotičnih šuma, nisu tako razgranati, pa prama tome i zamjenici dotični h upravitelja sa napred iztaknutim pristojbama mogu zadovoljn i biti , no za to zbog njihove eventualne koristi nije pravo, da ostale kolege pod drugim okolnostima, štetu trpe. |