DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 3     <-- 3 -->        PDF

tiasf sM Ilit


Br. 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1901. God. XXV.


Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´A stranice 8 K.; za Vs stranice
5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina.


Što je šuma (šumsko tlo).


Svaki od čitalaca ovoga lista doŠao je sjegurno ved često
puta u priliku, da si je, ugledav koju drvljem obraslu površinu,
stavio pitanje, »je li ta površina šuma ili nije« ?


Naročito imali su šumarski tehničari političke uprave prigode,
da se tim pitanjem pozabave, kada su u smislu §. 20.
odnosno §. 35. provedbene naredbe Bana kraljevinah Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije od 15. srpnja 1895. br. 35633. k zakonu
od 22. siečnja 1894., kojim se uredjuje šumarsko-tebnička
služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji,
imali sastavljati popis svijuh šuma i drvljem obraslih
pašnjaka u zemlji.


Buduć smo imali prilike osvjedočiti se, da o tom, što se
ima smatrati šumom — bolje šumskim tlom — različita mnienja
vladaju, kako medju praktičnim šumarima, tako i u šumarskoj
judikaturi, to demd pokušati, da u ovoj razpravici k bistrenju
toga pitanja nješto pridonesemo.


Napose moramo iztadi, da nekanimo to pitanje posmatrati
sa gledišta šumarske znanosti, već sa stanovišta postojećih
zakona.


Pri tom ćemo se redomice osvrnuti na postojeće šumske
zakone u Njemačkoj, zatim u Cislitavi, pak u Ugarskoj, a konačno,
na šumsko zakonarstvo u Hrvatskoj i Slavoniji.




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 330 I.
Njemačko carstvo.
Biti će dovoljno, da od njemačkih šumskih zakona spomenemo
samo dva, na ime wurttemberžki i badenski.


A) Zakon o šumskom redarstvu za kraljevinu
"VViirttem beržku* od 8. rujna 1879. definira pojam šume
ovako:


»Članak 1. Šuma (šumsko tlo) u smislu ovoga zakona jesu
sva zemljišta, koja su trajno namienjena proizvodnji drva, kao
i nuzužitakah, spojenih sa uzgojem drva, te su po šumskoredarstvenim
oblastima stavljena pod vrhovni šumski nadzor
države (šumsko redarstvo)«**.


Izdavaoci sbirke zakona primjećuju k tome članku sliedeće :


»Obće je priznato, da je vrlo težko ustanoviti pojam »šume«,
pak je s toga i većina država u Njemačkoj izbjegla, da rieši
tu zadaću. Predležeći pako zakon ne će da oznaci pojam šume
u abstraktno teoretičkom smislu, on ne će da kaže, što se ima
razumjevati pod »šumom« u smislu šumarske nauke, već on
samo odredjuje, što se ima smatrati šumom po \viirttemberškom
zakonarstvu.


Pojam »šume« ovisi u smislu ovoga zakona o tome:


1. da je njeko zemljište trajno opredieljeno za proizvodnju
drva, kao i uzgojem drva spojenih nuzužitakah; i
2. da je isto zemljište po šumsko-redarstvenim oblastima
stavljeno pod vrhovni šumski nadzor države.
Niti točka 1., a niti točka 2., ne mogu svaka za sebe
odlučiti, što se ima šumom smatrati.
Pod vrhovnim šumskim nadzorom (Forsthoheit, Forstpolizeigewalt,
ForstzAvang, Forstbann) razumjevamo pravo države,
da obzirom na važnost i dielomičnu neobhodnu potrebu šuma


* Das wurttembergische
Forstpolizeigesetz von 8. October 1879.
Hanđausgabe mit Anmerkungen von Staatsanwalt Elben und Revierforster
L. Jager (Stuttgart, Druck u. Verlag von AV. Koblhammer 1882.).
** »Artikel 1. Wald (Waldgrund, Forstgrund) im Sinne gegenwartigen Gesetzes
sind alle Grundstiioke, welche als zur Gewinnung -von Holz, sowie der mit der Holzzucbt
verbundenen Nebennutziingen auf die Dauer bestimmt, von den Forstpolizeibehorden
unter die Forshoheit des Staates (Forstpolizei) gestellt sind«.




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 331 —


za obde dobro može izdati zakonske propise za sve šume, na


lazede se u državnom području te da može po redarstvenim
osobama bditi nad tim, da se ovi propisi izvršavaju«.


U provedbenoj naredbi što ju je izdalo šumsko ravnateljstvo
k ovomu zakonu od 24. veljače 1880. br. 1380., kojom
se odredjuje popis svili šuma u zemlji (sastavak šumskog katastra),
navadja se iz vladinog obrazloženja osnove zakona
medju inim u tom pogledu sliedeće:


»Premda šumarska znanost još nije dovoljno utvrdila pojam
šume, to će ipak vladati suglasje u tome, da se šumom
imaju smatrati one površine, kojima je svrha i opredieljenje,
da se na njima goji i proizvadja drvo


Pri tom imati će se dobivanje nuzužitaka, koji nastaju
kod proizvodnje drva, — bilo od šumskog drvlja, kao n. pr.
kora, lišće, iglice, sjeme i plod, smola; bilo od tla, kao trava,
šumski korov, lišaji — smatrati kao pridatak, koji se sam po
sebi razumije, i kao sastavni dio gojenja šume.


Iz potonjega sliedi, da bi se i takovo gojenje drvlja, gdje
bi vlastnik dotičnog zemljišta išao za tim, da poglavito proizvadja
nuzužitke, ipak moralo smatrati kao šuma.


Rieči: »opredieljene za proizvodnju drva« kažu, da gospodarenje
na dotičnom zemljištu mora imati u svojoj bitnosti tu
glavnu svrhu, da se njem drvo goji. Sve pako površine, gdje
drvlje raste ili se goji samo slučajno ili nuzgredice ili iz drugih
razina, nego li je proizvodnja drva, ne imaju se smatrati
kao šuma.


S toga razloga izključeni su od zakonskog pojma šume:
ne samo perivoji i vrtovi, nasadjeni divljim drvljem, kao i
pojedina stabla šumskog drveća, nalazeća se izvan šume; već
i nasadi na obalah, kao i oranice, livade, travnici, pašnici.
(Holzacker, llolz^iesen, Mahder, Egarten, Weiden), koji su
obrasli sa pojedinim stablima šumskog drveća ili grmlja.


Pri tom se mora držati na umu, da bitnost pojma šume
ne sastoji u tome, da li je baš sada površina drvljem obrasla
ili ne, već da leži u o p r e d i e 1 j e n j u tla za uzgoj drva.




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 332 —


Drvo jest doduše poglaviti proizvod šume, ali ipak samo proizvod.
Usljed toga ne mienja se na pojmu šume ništa, da li je
tlo za sada drvljem obraslo ili ne.


Pitanje, da li se unutar ili na rubu njeke šume nalazeće,
dotičnom šumoposjedniku spadajude drvljem neobrasle površine,
koje po njegovoj namjeri sačinjavaju pripadak
šume, kao livade, oranice, travnici, čistine, kamenolomi, imaju
računati pod šumu ili ne, morati de se prosuditi na pose za
svaki slučaj prema postojećim prilikama«.


Šumsko ravnateljstvo nadovezuje zatim dalje:
»U obće uzelo se je, da se imaju staviti pod vrhovni
šumski nadzor države sva ona zemljišta:
a) koja su već sada zaista šumom i bez prigovoi´a stoje pod
šumsko-redarstvenim nadzorom;


b) koja se po njihovom sadašnjem stanju bezdvojbeno
imaju šumom smatrati, pak će se stoga počam odsele podvrći
šumsko-redarstvenom nadzoru, premda to dosele u istinu nije
bio slučaj ili se nije to moglo ustanoviti;


c) koja će biti opredieljena, da se u buduće na njima
goji drvo i dobivaju s tim spojeni nuzužitci, pak koja se upravo
stoga razloga imaju staviti pod šumsko-redarstveni nadzor.


Konačno moći će se ovamo povući dotičnom šumoposjedniku
spada]uće drvljem neobrasle površine, ležeće u šumi samoj ili
na rubu šume, kao livade, oranice, pašnjaci, čistine, kamenolomi,
pješčare i t. d., koje će u buduće prema odluci
šumoposjednika, koji se u slučaju dvojbe glede toga
zapitati ima, spadati k šumi i biti njenim pripadkom, i za
koje prema danim prilikama ne bi shodno bilo, da se od
sume odciepe.


Pri tom se ima uzeti obzir i na to, kako je dotično zemljište
uneseno u gruntovnici! (Giiterbuch); nu u slučajevih,
gdje ova stoji u protuslovjn sa stanjem u naravi ili gdje ova
nejasno glasi, u obće dakle u svih dvojbenih slučajevih, imati
će se pitanje, da li se koje zemljište ima staviti pod šumskoredarstveni
nadzor, riešiti odlukom po šumarsko-redarstvenim
oblastima u molbenom tečaju«.




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 333 B)
Šumski zakon za veliku vojvodinu Badensku
od 16. studenoga 1833. nedefinira nigdje pojam šume, nu za
to je isti pobližje protumačen u naredbi ravnateljstva državnih
dobara od 30. siečnja 1S67., kojom su izdani propisi glede omedjašenja
i izmjere privatnih šuma*.


Ta naredba kaže :
»Kada se prosudjuje pitanje, što se ima šumom smatrati
vriedi načelo, da se imaju šumom smatrati sva zemljišta, koja
su drvljem obrasla ili odredjena, da se na njima drvo proizvodi,
pak da se zemljišta, gdje se izmjenjuje poljsko gospodarenje i
šumska kultura, imaju onda smatrati kao šuma, ako je šumska
kultura dugotrajnija, nego li poljsko gospodarenje. Pri tom je
posve svejedno, kako je zemljište bilo dosele uneseno u kataster,
kao i da li v]astnik želi, da mu se zemljište unese u kataster
kao šuma ili ne, te da li je podvrgnuto šumsko-redarstvenom
nadzoru ili ne.
Od tog obćenitog pravila mogu se izuzeti takova drvljem
obrasla zemljišta, koja stoje osamce te im je površina posve
neznatna ili nedaju baš nikakvoga prihoda, kao i takova, koja
služe drugim svrham više, nego proizvodnji drva, kao n. pr.
za zaštitu mai´ve, za učvršćenje obala riekah i potokah itd.
Ako se glede toga izpostave kakove dvojbe, ima se o tom
izviestiti ravnateljstvu državnih dobara, po mogudnosti uz priklop
nacrta, koje će u svakom pojedinom slučaju nužno odrediti
«. —
Iz toga se vidi, da je wiirttemberški zakon o šumskom
redarstvu mnogo napredniji, što nije ni čudo, jer jeza 12 godina
mladji od ove naredbe. —
Bavarski šumski zakon od 28. ožujka 1852. ne sadržaje
u tom pogledu nikakovih propisa, a niti ne označuje
pojam šume. A isto tako niti revidirani bavarski šumski zakon
od g. 1879. —


Das Badische Forstrecht von Dr. Karl Asal, Karlsi-uhe 1898.




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 334 —


II. FruiiOTine 1 zemlje zastupane u carevinskom Tieću.
A) U krunovinah i zemljah, zastupanih u carevinskom vieću,
vriedi isti šumski zakon od 3. prosinca 1852., koji je i kod
nas u krieposti. —


Taj zakon ne kaže nigdje, što on smatra šumom, ved
ostavlja to pitanje neriešenim.


Nu kada se je g. 1879. radilo na tome, da se u Cislitavi
stvori novi državni šumski zakon, koji bi bio imao obuhvaćati
samo glavna načela šumarskog zakonarstva, te bi bio u svakoj
pokrajini nadopunjen posebnim zemaljskim šumskim zakonom
prema prilikama i potrebama dotične pokrajine, — tada je po
beČKOJ vladi na temelju predloženih joj izvještaja pokrajinskih
vlada i družtava izradjena osnova novoga šumskoga zakona, u
kojoj je pojam šume definiran ovako :


»§. 1. Kao šuma ima se u smislu ovoga zakona smatrati
šumsko tlo zajedno sa na njim nalazećim se sastojinama, kao
šumsko tlo pako niže navedena zemljišta :


1. Ona, koja su kod sastavka novog zemljarinskog katastra
(državni zakon od 24. svibnja 1869. D. Z, L. br. 88) unesena
kao šume;
2. Bez obzira na vrst kulture, unesene u zemljarinski kataster,
ona zemljišta, koja su pošumljena u provedenju odredabah,
izdanih na temelju šumskog zakona od 3. prosinca
1852., ili od slobodne volje. Konačno
3. Isto tako bez spomenutog obzira ona zemljišta, s kojima
se kao šumama postupati mora prema propisima desetog poglavja
prvoga diela ovoga zakona.«*
* »§. 1. Als \Valđer im Sinne diesea Gesetzes sind die Walđgrunde sammt
den darauf stockenden Bestiinden, als Waldgrunđe aber die nachbezeichnelen Grundstiicke
anzusehen :
1. Jene, ivelche bei der Anlegung des neuen Grundsteuerkatasters (Reichsgesetz
vom 24./V. 186i´. E. G. BI. Nro. 88) als Waldungen eingetragen \vurden ;
2. Ohne Eiieksicbt auf die im Grundsteuerkataster verzeichnete Oniturgattnng
jene Grundstucke, welche in Ausfiihrimg einer auf Grund des Forstgesetzes vom 3.
Dezember 1852. ergaDgenen Anordnung odar freiwillig aufgeforstet werđen ; scblieslich
3. Gleicbfalls ohne die ernahnte Eucksicht jene Grundstucke, deren forstmiissige
Behandlung gemiisg den Bestimmungen des Zehnten Abschnittes ersten Theiles
(lif´ses Gesetzes auferlegt wjrd«.
(Vidi državno izdanje osnove novog šumskog zakona zajedno sa obrazloženjem
i sa odnosnim izvještajima pokrajinskih vlada i družtava).




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 335 -^
Vladino obrazloženje osnove zakona navadja u tom pogledu
slieđeće :


»Pak ako je obziruć se na sve te momente i uzeto za
temelj predležeće osnove zakona načelo, da se ima uzdržati
sadanje stanje šuma, to pri tom ipak, kako je jur napomenuto,
ne postoji namjera, da bi primjerice i tamo, gdje je tlo doista
sposobno za unosniju vrst kulture i gdje tomu na putu ne
stoje posebni mjestni ili privatno-pravni obziri, bila izključena
pretvorba šumskog tla u drugu vrst gojitbe. Ova pretvorba
neka bude dozvoljena uz takove predpostave i oprezne mjere,
koje su nuždne, da se takovom odstupu od prihvaćenog načela
udari izraziti biljeg iznimke, pak da se zaprieči, da ono ne
zauzme takovi obseg, koji bi podkopao sam princip zakona.


Što se tiče onih pretvorba vrsti gojitbe, koja su već izvedene,
kada novi šumski zakon stupi u kriepost, to je posve
naravno, da se je morala čini razlika, da li su pretvorbe šumskog
tla uzsliedile u skladu sa postojećim šumskim zakonom
ili mimoilaženjem istoga.


U prvom slučaja postoji zakonito stanje, pak s toga
ne može biti govora o tome, da bi se putem zakona mogle
takove zemljištne čestice za šumsku kulturu obćenito natrag
tražiti.


Nu i u drugom je slučaju svakako umjestno, da se uzme
pravedni obzir na postojeće stanje, pak se s toga niti u
ovom slučaju ne namjerava tražiti slična obćenita revindikacija
šumskog tla.


Sto više, neka bude kod takovih zemljišta, koja su bez
oblastne dozvole izkrčena, prigodom sastavka novog zemljarinskog
katastra priznata im drugovrstna uporabivost u pravilu
mjerodavna za to, da se ove čestice ne uvrste medju ona zemljišta,
koja spadaju pod udar šumskoga zakona.


Od toga pravila, dakle uvrštenja takovih čestica medju
šumska zemljišta, neka se čini iznimka samo u onih slučajeVih,
gdje je već izdan oblastni nalog, da se dotične čestice ponovno
pošumiti imaju; gdje je dakle već izvidjeno i odlučeno, da po




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 336 —


stojeći odnošaji niti ne dopuštaju, da se za takove samovoljne
pretvorbe tla podieli naknadna dozvola.


Neda se poredi, da će se na taj način — jer se predviditi
može, da do krieposti novoga šumskoga zakona neće biti moguće,
da se sva samovoljno izvedena krčenja ustanove i izpitaju
— za šumsko tlo izgubiti moći i takove čestice, za koje
bi bilo željeti, da i nadalje šumom ostanu. — Nu s druge
strane može se ipak očekivati, da će se nastavljanjem jur započetog
iztraživauja i razpravljanja glede krčenja šume sa strane
šumarske još u pravo doba ustanoviti barem najvažnije od ovih.
česticali te revindicirati šumskoj kulturi. — Usljed toga dalo
bi se jedva spojiti sa nuždnim obzirima, što ih zahtijevaju privatni
interesi, a dapače i sa samim narodnogospodarskim zahtjevima,
da se jedino gledom na još preostavše slučajeve i za
budućnost u krieposti uzdrži zakonita obveza, da se imaju pošumiti
sve zemljištne čestice, koje su prije krieposti novoga
šumskoga zakona samovoljno izkrčene.


U koliko bi se pako pri tom baš izpostavile zamašne i
važne manjkavosti, moći će se ove izpraviti, pošto su u osnovi
novog šumskog zakona sadržane i takove ustanove, kojima se
može odrediti pošumljenje i šumsko gospodarenje na takovih
površinah, koje po obćem zakonskom pojmu nisu šumska zemljišta,
pak medju koja će tada spadati i potonje navedene
čestice.


Kako se vidi uzet je novi zemljarinski kataster


— sa nadopunjujućim propisima, koji su nuždni do njegova
sastavka u svim dielovima države — za redoviti temelj prigodom
ustanovljenja šumskog zemljišta, što ima tu veliku
prednost, da su granice za objektivnu uporabu novog šumskog
zakona jasno odredjene i da je pružena sjegurna podloga za
sastavak šumskog katastra«.
Na drugom mjestu vladinog obrazloženja osnove novog
šumskog zakona navadja se nadalje :
»U §§. 1 i 2 sadržane obćenite ustanove, koje su uvrštene
prema predlozima pretežitog diela upitanih zemaljskih povje




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 11     <-- 11 -->        PDF

-- 337


renstvah, idu za tim, da se stvori što točnija osnova za prosudjivanje
pitanja, koje u postojedem šumskom zakonu nije
izrično uredjeno, pak je s toga i dalo povoda mnogim razprama,
da li se na ime stanovito zemljište u smislu zakona ima
smatrati kao šumsko zemljište ili ne, čime se podjedno opredieljuju
gi´anice za uporabu onih ustanovah šumskoga zakona,
koje se baš samo na šumska zemljišta protežu.


Daše pako uporaba šumskoga zakona u obce, t. j . u svih.
njegovih dielovih, stegne samo na zemljišta, navedena u §. 1.,
ne bi, naravno, bilo dopustivo ili bi bilo barem netočno, jer
šumski zakon ne može na ino, ved da, n. pr. kod uredjenja
izvoza šumskih proizvoda, postavi propise, koji se tiču i zemljišta
drugovrstne gojitbe, i pošto poglavje X. osnove zakona
upravo ima pred očima takova zemljišta druge vrsti gojitbe.


Razlozi, koji vojuju za to, da se novi zemljarinski kataster
uzme kao podloga, kada se kojoj čestici podaje svojstvo
šume, već su napred navedeni.«


Prema ovim motivima imao je o pitanju, da li je koje
zemljište šumsko zemljište ili ne, u glavnom odlučiti nov i zem-
Ijarinski kataster.


Za slučaj, da ovaj još ne bi bi bio posvuda uveden,
odredjivao je članak III. zakona za provedbu novog šumskog
zakona sliedeće:


»Ako u doba, kada ovaj šumski zakon stupi u kriepost,
još nije konačno ustanovljena vrst gojitbe njekog zemljišta prema
propisima državnog zakona od 24. svibnja 1869. (D. z, 1. br,


88. 0 sastavku novog zemljarinskog katastra), tad se ima dotično
zemljište do toga vremena onda smatrati kao šumsko
zemljište u smislu if. 1. si. 1. ovoga šumskoga zakona, ako je
1. u operatu izmjere za novi zemljarinski kataster, ili
2. u pomanjkanju takovog operata u stabilnom katastru, ili
3. gdje stabilni kataster nije uveden, u operatu o izmjeri
u svrhu sastavka istoga, označeno kao šumsko zemljište, te nije
sa dozvolom oblasti odtudjeno gojitbi šume«.


ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 338 —


B. Ova osnova novoga šumskoga zakona bila je predložena
na pretres šumarskom kongresu, koji se je g. 1879. obdržavao
u Beču.
ISa kongresu povela se je o >>. 1. osnove zakona, na ime
0 pitanju, što se ima u budude smatrati kao šumsko zemljište
u smislu zakona, vrlo živahna debata, u kojoj je učestvovalo
više govornika, a od strane vlado ministerijalni savjetnik Rinaldini.


Mi ćemo ovdje navesti samo jednoga govornika, i to šumarskoga
savjetnika Fiscali-a , koji je na šumarskom kongresu
zastupao češko šumarsko društvo.


On reče medju inim sliedeće ;


»Ja nekanim staviti pozitivni predlog, da se stari kataster
izrično opredieli kao mjerodavan. Ja sam hotio, da samo upozorim
na prazninu, koja nastaje usljed toga, što se hoće, da
do danas vriedi kao norma stari, a u buduće novi kataster.


Tu manjkaju stanovite prelazne ustanove.


Sto se tiče vriednosti staroga katastra, priznajem, da doduše,
kao što su i gospoda predgovornici napomenuli, sada postojeći
kataster ne ima zvanične vriednosti, kada se ustanovljuje
da li je njeko tlo šuma ili ne. To je upravo najveća pogrieška
šumskoga zakona od godine 1852., da se u njemu nigdje ne
kaže, što se ima smatrati šumskim zemljištem. Nu ipak moram
spomenuti, da je namjestničtvo u Ceskoj uvjek, kada se je o
tom pitanju radilo, konsekventno odgovaralo : pošto je u svim
šumskim pravilnicima počam od Marije Terezije sadržana zabrana
krčenja šume. to je i svagdašnji kataster mjerodavan
glede toga, što je šumsko tlo.


Dopuštam, da se ovom tumačenju može prigovarati, nu
odkada o šumskom zakonu razpravljamo, stojimo mi u Ceskoj
na stanovištu, da sada postojeći kataster sačinjava mjerilo za
sumom obraštenu površinu zemlje.«


Kako se iz napred navedenoga vidi, stavila se je osnova
novoga šumskoga zakona na to stanovište, da je novi zemljarinski
kataster odlučan za to, da li se njeko zemljište ima
smatrati u smislu zakona šumskim tlom ili ne.




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 339 —


Ona je mogla ovo stanovište zauzeti tim prije, što je —
kako je jur napred napomenuto — u X. poglavju osnove zakona,
sadržana ustanova, prema kojoj se svako tlo, ako dosele
i nije bilo šumom, u slučaju neobhodne nužde može pošumiti,
šumskoj kulturi privesti i staviti pod udar šumskoga zakona.


Ako bi se s toga nakon sastavka novog zemljarinskog
katastra i bilo našlo izkrčenih šumskih čestica, koje su prije
sastavka istoga bile šumom, i glede kojih javni obziri zahtjevaju,
da se na njima i dalje suma goji, to bi se bilo moglo
ponovno pošumljenje istih odrediti na temelju X poglavja novog
šumskog zakona.


Primjećujemo, da ova osnova zakona nije još nikada postala
zakonom, nu svakako su vrlo poučne razprave, koje su
se tom prilikom vodile, a osobito su poučna mnienja, što su
bečkoj vladi stigla na stavljeno 31 pitanje sa svih strana države


III. Zakonodavstvo u kraljevini Ugarskoj.
U Ugarskoj vriedi šumski zakon od 11. lipnja 18 9.
(zakonski članak XXXI.: 1879.).
Ugarski šumski zakon ne definira takodjer pojam sume,


t. j . ne kaže nigdje, što on šumom smatra. Nu s druge strane
sadržaje u §. 165. ustanovu, po kojoj se u slučaju potrebe
svako zemljište može pošumiti, odnosno proglasiti šumskim tlom
te podvrći propisima šumskoga zakona.
Osim toga nije ugarski šumski zakon stavio sve šume u
zemlji pod nadzor političkih oblastih, već samo stanovite kategorije
šumovlastnika, pak je s toga tim prije mogao mimoići,
da definira pojam šume.


IV. Hrvatska i Slavonija.
U Hrvatskoj i Slavoniji jest u krieposti isti šumski zakon
od 3. prosinca 1852., koji vriedi i u krunoviuah i zemljah,
zastupanih u carevinskom vieću.
Taj šumski zakon uveden je cesarskim patentom od 24. lipnja
1857. u njekadanjem civilnom dielu kraljevinah Hrvatske i




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 14     <-- 14 -->        PDF

- 340 - -
Slavonije, te je stupio u život 1. siečnja 1858. U bivšoj hrv.slav.
vojnoj Krajini uveden je pako okružnicom vrli. vojn. zapovjedništva
od 7. veljače 1860., pak su mu dodane njeke ustanove,
koje se odnose na uživanje šumskih prihoda po krajišnicima


Kako je ved napred razloženo, ne kaže ovaj šumski zakon
nigdje, što on smatra šumom, a povrh toga ne ima u njemu
nijedne ustanove, po kojoj bi mogla šumsko-redarstvena vlast
odrediti, da se tlo, koje dosele nije bilo šumom, ali bi takovom
s javnih obzirah moralo biti, ima privesti šumskoj kulturi.


Nu s druge strane sadržano je medju glavnim načelima
šumskoga zakona u §. 2. temeljno načelo podržavanja
šumskog tla, iz čega se zaključuje, da
ono šumsko tlo, sto ga je šumski zakon kao
takovo zatekao, ima i nadalje ostati šumskim
tlom , pak da se ne smije pretvoriti u drugu vrst gojitbe
bez dozvole pohtičke oblasti.


Da je odmah g. ] 858. sve šumsko tlo uredovno popisano
i da je taj popis dalje u očevidnosti di-žan, tad ne ima dvojbe
0 tom, da bi taj popis bio i danas mjerodavan za to, da li se
koje tlo ima smatrati šumskim tlom ili ne.


Prvi uredovni popis vrsti kulture tla iza krieposti šumskoga
zakona uzsliedio je tek onda, kada se je sastavljao
zemljarinski kataster sbog odmjerenja poreza (zemljarine).


Obzirom na to, uzeti ćemo prije svega u razmatranje
zemljarinski kataster, te ćemo naročito nastojati, da ustanovimo
koji je bio to kataster, što je iza krieposti šumskoga zakona
prvi sastavljen?


Pri tom čemo se ponajprije osvrnuti na historički razvoj
zemljarinskog katastra, koji evo u kratkim crtama priobćujemo :*


* Vidi: K. R. v. Dombrovskv, Enovklopedie der Forst u. Jagd\vissenschaft,
svezak II str. 29>.
I. Samuel Kocian, zakoni i propisi o izravnih porezih, str. 4.
I. Samuel Kocian, financijalno zakonoslovje, str. 207.
Fr. I. Schopf, Handbucli der Forstverfassung, des Forstrechtes u. der Forstpolizei
fur die Kronlanđer, Ungarn, Croatien u. Slavonien etc. str. 55.


I. Ettinger, zemljarinski kataster, Šumarski list, g. 1892, str. 250.


ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 341 —


Prvi zuatniji korak za uredjenje zemljarinskog poreza na
temelju katastra učinio je Karlo VI., kada je patentima od


7. rujna 1718. i 14. travnja 1719. odredio izmjeru zemljišta
u tadanjoj Austrijskoj pokrajini Lombardiji. Izmjeru obavili
su jedino stručno izobraženi mjernici te ju doja-šili g. 1723.
Posije izmjere započeto je sa procienom poreza, koji je
posao usljed rata g. 1733. prekinut, zatim g. 1750. nastavljen
i g. 1760. dovršen.


Ovaj kataster zove se »Milanski kataster« (censimento
milanese) te je prvi kataster, koji je osnovan na modernim
pricipima; a služio je kao uzorak za sve potonje regulacije
zemljarinskog poreza. Tako je primjerice Francuzka svoje uredjenje
zemljarine neposredno osnovala na Milanski kataster.


Ovaj kataster mnogo je bolji, nego li kataster Marije Terezije
i Josipa II.
Marija T e r e z i j a nastojala je da provede regulaciju
zemljarinskoga poreza, ali nije za to imala nuždne podloge,


t. j . valjane izmjere.
Car Josip II. hotio je tomu da doskoči, ali bez pravoga
uspjeha. Pošto je na ime u ono vrieme bilo premalo stručno
izobraženih mjernikah, to su ovi izmjerili samo takove figure,
koje su imale mnogo čoškova i kutova, doČim je ostalu izmjeru
obavio sam puk sa cimentiranim mjeraČkim lancem ili užem
pod nadzorom i rukovodstvom oblastih i izabranog odbora
od 6 pouzdanih lica.


Najprije su se odbole medje obdina, a zatim se je izmjera
obavljala i po stručnjacima kontrolirala.


Budud je ova izmjera kao i sam princip, na kojem je
počivao Josefinski kataster, nalazila odpora medju pučanstvom,
naročito kod vlastelina, to je ovaj kataster bio u krieposti
počam od 1. studenoga 1789. same pol godine, te je car
Leopold II. odredio novu regulaciju katastra.


Konačno je carskim patentom od 23. prosinca 1817. u
većem dielu carevine uveden novi sustav za oporezanje zemalja,
koji je poznat pod imenom »stalni kataster«, te je u




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 342 —


Cislitavi vriedio sve do zakona od 24. svibnja 1869. kojim
je provedena nova regulacija zemljarine.


U kraljevini Ugarskoj odredjena je potanka katastralna
izmjera carskim patentom od 20. listopada 1849., u Erdelju
carskim patentom od 20. listopada 1849. a u kraljevinah Hrvatskoj,
Slavoniji, Primorju, gradu Rieci i k tome spadajudem
priedjelu carskim patentom od 31. listopada 1849.


Nu pošto se je po svoj prilici predvidjalo, da će ova
točna izmjera zemalja dugo potrajati, to je carskim patentom
od 4. ožujka 1850. u ovih zemljah. uveden t. zv. »zemlja rinski
provizorij«, te za provedbu istoga izdan naputak
od 26. ožujka 1850.


U pogledu šumah obuhvaćao je ovaj operat sliedeće :


a) Kao šuma uvrštena su sva ona zemljišta, gdje se goji
visoka ili nizka šuma, a kao potonja uzeti su i trajno gojenju
šuma namienjeni lugovi sa uizkim drvljem i šikare. Paljevine,
gdje se je šuma nakon stanovitoga niza godina krčila, te nakon
toga zemljište rabilo kroz više godina za oranje, pašu ili košenje,
a nakon toga opet šumom zasadilo, uvrštene su medju oranice.


b) Površina ustanovljena je dielomice na temelju već postojećih
mapah, opisa selištah, zatim za ratne svrhe postojećih
dicalcontributia, prociene od oka ili na temelju ustmenog valovanja.


Ova izmjera izpravljena je posije putem konkretalne izmjere,
koja se je sastojala u tome, da je cieli obćinski hatar bez obzira na
pojedine zemljištne Čestice razdieljen na rudine te onda izmjeren.


Na tom temelju sastavljene su konkretalne mape i novi
porezni operati, koji su popunjivani prigodom segregacije sa
podatcima segregacionalnoga zemljištnika.


Kod prociene šumskih prihoda uzete su ciene drva od
godine 1824.


Radnje oko sastavka zemljarinskog provizorija započele su
u mjesecu kolovozu 1850., a dovršene su u Ugarskoj i Hrvatskoj
g. 1859/60.


Medju to je već g. 1853. zopočeta potanka izmjera zemljišta
piitem trianguliranja, da se tako stvori podloga za sastavak
stalnoga katastra




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 343 —


Ova potanka izmjera dovršena je u Hrvatskoj i Slavoniji


g. 1863., a u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini god. 1876.
Premda su zemlje potanko izmjerene bile, to nisu izradjeni
mjernički operati odmah upotrebljeni sa sastavak stalnog zem-
Ijarinskog katastra, već je privremeni zemljarinski kataster bio
u krieposti sve do uključivo g 1883.


Medju to je pako stupio u život zakonski članak VII.:
1875., 0 uredjenju zemljarine, kojim je odredjeno novo oporezanje
zemljišta.
Taj -zakon odredjivao je:


1. da se postojeći privremeni kataster ima prema faktičnim
okolnostima i stanju izpraviti.
2. čisti prihod temeljem nove prociene ustanoviti i posve
novi stalni kataster sastaviti.
Kada je ovćij zakon stupio u život, tad su izvadjeni do
tada u arkivima pohranjeni operati potanke izmjere zemalja,
dovršene u Hrvatskoj g. 1863. odnosno u Krajini g. 1876.
Ponajprije je u smislu zak. čl. VII.: 1875 proveden izpravak do
tada u krieposti stojećeg privremenog zemljarinskog katastra
tako, da je već g. 1876. odmjerena zemljarina na temelju nove
izmjere a uporabom starih razreda i stavaka zemljarinskog provisorija.
Podjedno je na temelju nove izmjere provedena prociena
zemalja po vrsti gojitbe te izpravak sastavljenih mjerničkih
operata.


Na temelju toga sastavljen je stalni kataster, koji je bio


g. 1883. dogotovljen tako, da je već g. 1884. odmjerena zemljarina
po novosastavljenom stalnom katastru.
Da se ovaj sa znatnim troškom sastavljeni stalni kataster
može uzdržati u točnoj očevidnosti stvoren je zakonski članak
XXII.: 1885., o evidenciji katastra, te izdan naputak o provedbi
toga zakonskoga članka.


Katastralna izmjera za sastavak stalnoga katastra u civilnom
djelu kralj evin ah Hrvatske i Slavonije
provedena je prema propisima: »N aputka o provedbi
temeljem previšnjih patenata od 23. prosinca




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 344 —


1817.120. listopada 1849. odredjene katastralne
1 z m j e r e«*


Ovaj naputak ođredjuje medju Inim slleđece:


»§. 78. Katastralna Izmjera je ekonomična zemaljska Izmjera,
a svrha joj je, da na temelju znanstvenih načela prikaže
pravu površinu oporezovanog i od poreza prostog zemljišta
u obsegu pojedine obćine i u ovih da ustanovi faktični posjed
pojedinca i da to sve u umanjenom mjerilu u mapama prikaže.


§. 79. Ustanovljenje razreda boniteta oporezanog zemljišta,
obsega razreda boniteta i s time u savezu stojeće ustanovljenje
prihoda pojedinog zemljišta, jest predmet katastraln e


procien e te ne spada u ovaj naputak.
§. 162. Ustanovljenje vrst i kultur e kod detailne
izmjere:
1. vrt.


2.
vinograd
3.
oranica.
4.
livada.
5.
pašnjak (medju ovim i pašnjak sa gojenjem drvlja).
6.
su m a i to :
crnogorica (visoka šuma),
bjelogorica (visoka šuma),
mješovita (visoka šuma).
nizka šuma ili:
izbojci iz panjeva (Stocktrieb).
izbojci iz vršike (Kopfholz).
lug (Au),


šume, koje služe za ograde, pletere, fašine«.


U h r v.-s lav. vojnoj Krajini obavljena je katastralna
izmjera prema »Naputku za katastralnu izmjeru
u c k. vojnoj Krajini«**.


* Instruction zur Ausftihrung đer in Folge đer Allerhoclisten Patente vom
23. Dezember 1817. u. vom iO. October 1849. acgeordneten Katastralvermessung.
** Katastral-Vermessungs-lnstruction fiir đie k. k. Militar-Grenze. — (Sanotionirt
vom hochloblichen k. k. Kriegsministerium laut Reseript B. 6280 vom 26. November
1851.).




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 345 —


Glede izmjere šuma sadržavao je krajiški naputak sliedede
ustanove:


»§. 204. Kada se ustanovljuju i mjere šumske cestice,
mora se mjerniku pridati šumarski stručnjak, a gdje je samo
mogude, onaj stručnjak, koji vrši nadzor i vodi upravu u dotičnoj
šumi.


§. 205. Šume se diele po viastnicima i po naravnim medjama
u čestice.


§. 206. Ako se u velikih šumskih parcelah nalaze različite
sastojine, tad se imaju po uputi šumarskog stručnjaka posebice
izmjeriti pak u mapi urisati kao nuzčestice i označiti
malim slovima latinskog alfabeta.


§. 207. U velikih šumah, koje su već stručnjački razdie-
Ijene te se po toj razdiobi uživaju i sistematično gospodare,
daju postojeće sastojine, na kojima se gospodarenje osniva, podlogu
za dalnju razdiobu. Pri tom se vidi, kako je površina
obrasla a) sa prezrelim i sječivim sastojinama; b) srednjodobnim
sastojinama ; c) kolosjecima i d) mladićima.


§. 208. U šumah, gdje se sistematično ne gospodari, moraju
se pododjeli ustanoviti prema faktičnom stanju, pak usljed
toga na pose prikazati površine, koje su obrasle visokom šumom,
nizkom šumom, tvrdom, mehkom ili mješovitom vrsti drva. U
zapisniku ima se napomenuti, da li su razni šumski dielovi
dobroga, srednjega ili lošega obrasta.


§. 209. Svako pojedino zemljište, nalazeće se u obsegu
šume, koje je stalno namienjeno drugoj vrsti težatbe, kao :
oranice, livade, pašnjaci, kućišta i t. d., imaju se izmjeriti kao
posebne čestice.


§. 210. Mrtvo kamenje, pećine i druge u šumi nalazeće
se posve neplodne površine, imaju se smatrati kao posebne
čestice, ako premašuju lOOD".


§. 211. Šumski dielovi, koji spadaju pojedinim viastnicima,
moraju sačinjavati posebne čestice prema različitim viastnicima.
Nu takovi dielovi ne diele se dalje po sastojinama, ako ne sa


26




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 20     <-- 20 -->        PDF

- 34G —
činjavaju barem stoti dio površine ciele šume i ako povrh toga
ne sadržavaju različite sastojine. U pravilu ima se u takovih
slučajevili zabilježiti samo onaj dio, koji odpada na glavnu
sastojinii«.


Iz uapred navedenih naputakah razabire se, da je izmjera
šumah toeno i tehnički provedena tako, da je mogla i u pogledu
šuma u podpunoj mjeri služiti kao temelj za sastavak
stalnog zemljarinskog katastra.


Ovi naputci o provedbi katastralne izmjere ne sadržavaju
doduše posve jasne definicije za pojam šume, nu takovu točniju
definiciju, što stalni zemljarinski kataster šumom smatra,
imademo u zakonskom članku VII.: 1875. ob uredjenju zem-
Ijarine, i u naputku za procienu šumah.


U tom zakonskom članku VII. : 1875. navedeno je na ime
sliedeće:


»§. 10. K šumam spadaju zemljišta od kojih se za stalno
dobiva drvo, i to ne samo šume stare i mlade, nego i luke i
vrbišta, na kojih rastu ouizke vrsti drva, koje se rabi kao
pruće i kide, a isto i bjelogoriee, kojih lišće služi za krmu«.


Ovu ustanovu zakona nadopunjuje: »Naputa k z a
procjenu šumah, koga se treba držati pri provedbi
zak. čl. VII. : 1875. ob uredjenju zemljarine« (izdan g. 1876,
br. 24.163), kako sliedi:


»Pod šumami se razumjevaju sva ona zemljišta,
koja su stalno drvarenju namienjena (zak. čl.


VII. : 1875. §. 10.), dakle ne samo onaj prostor, što no je
doista obrašćen drvećem, nego prema naravi stvari i ona površina,
koja je stalno namienjena gojitbi šumah, po
tom dakle i šume izsječene u obće i onda, ako se u svrhu
njihova iznovičnoga pošumljenja kratko vrieme i samo kroz
nekoliko godinah iz njih druga kakova korist vuče; nadalje,
neobrašćene šumske plešine (čistine, Waldbl6ssen,
zak. čl. VII. §. 6. 1875), koje se ne oru niti ne kose; kao i
one šumske plešine, koje se istina, kratko vrieme oru i kose,


ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 347 —


Du koje će se poradi toga, što sačinjavaju cielost šume i što
su uvrštene u dotičnu upravnu osnovu, tekar onda pošumiti
zajedno sa susjednim šumami, kada ove izsječeue budu«.


Pošto su prema ovom naputku i prema zak. čl. VII.: 1875.
ob uredjenju zemljarine, kao i na temelju izmjera, obavljenih
u starom provincijalu do g. 1863. a u Krajini do g. 1876,
popisane i u stalni kataster uvrštene sve površine, koje su
tada šumom obrasle bile, pak dapače i takove drvljem neobrasle
površine, koje su vlastnici trajno namienili
bili šumskoj kulturi, i pošto je, kako jur naglasismo, taj popis
bio prvi uredovni popis šumskog tla iza krieposti šumskoga
zakona, to držimo, a mislimo podpunim pravom, da se i sve
ono tlo, koje je u stalni zemlja rinski kataster,
prigodom njegovoga prvoga sastavka kao
šuma uneseno, ima i u smislu postojećeg šumskoga
zakona šumom smatrati.


Ovo stanovište ne smijemo mi na nikoji način napustiti,
jer — kako jur spomenusmo — naš šumski zakon ne sadržaje
takove ustanove, po kojoj bi se moglo tlo, koje dosele nije
bilo šumom, silom privesti šumskoj kulturi i podvrdi propisima
šumskoga zakona. A stojeći na stanovištu, da je stalni kataster
mjerodavan za vrst težatbe pojedinih zemljištnih čestica, kadri
smo još uvjek i danas po šumskom zakonu zahtjevati pošum-
Ijenje onih zemljištnih česticah, koje su u stalno m zemljarinskom
katastru kod njegovoga sastavka unesene kao šume,
ali su bez privole nadležne oblasti pretvorene u drugu vrst
gojitbe.


Ako bi glede toga zauzeli drugo načelno stanovište, kao


primjei´ice, da se smatra za buduće šumskim tlom samo ono,


koje je kod sastavljanja novih gruntovnih uložakah upisano


kao šuma, ili koje je možda samo danas šumom obraslo, tad


bi mi mogli eventualno nanieti veliku štetu obćem dobru, jer


stojeći na tom stanovištu ne bi mogli tražiti, da se moraju


ponovno pošumiti i šumskoj kulturi privesti one površine, koje


su za vrieme, kad je šumski zakon u kriepost stupio, odnosno




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 348 —


za vrieme sastavka stalnog zemljarinskog katastra, doista bile
sumom i spadale pod udar šumskog zakona, ali su posije samovoljno
izkrČene, dočim javni obziri nuždno zahtjevaju, da te
površine i nadalje šumom obrasle budu.


Ovo vriedi naročito za šume zaštitne (§§. 6. i 7. šumskog
zakona), koje su takodjer mjestimice samovoljno izkrčene, a
koje u tom slučaju ne bi mogli silom zakona natrag privesti šumskoj
kulturi, premda to javni obziri i obća korist zahtjevaju.


U tom, da se stalni kataster ima smatrati mjerodavnim
za vrst težatbe, utvrdjuje nas i riešitba bečkog upravnog su^
iišta (Verwaltung8 Gerichtshof) od 18. listopada 1881. br.
1636 (Budwinski svezak V. str. 1182), u kojoj je načelno izrečeno
(nije se doduše radilo o šumskom tlu, već o gradilištu),
->da se za vrst kulture ono stanje mora smatrati mjerosiavnim,
koje je uneseno u stalni kataster, kada je istl


uveden.


U slučaju, da su odtada nastale promjene u osobi posjednika
ili u objektu, tad se može uvažiti samo ona promjena,
koja je za to propisanim postupkom po oblasti ustanovljena i
zabilježbom u katastru priznata.«*


Nu pošto je šumski zakon od 3. prosinca 1852, nadopunjen
zakonom od 26. ožujka 1894 , kojim se uredjuje stručna
uprava i šumsko gospodarenje u sumali. stojećih pod osobitim.
javnim nadzorom, te su ovim potonjim zakonom privedena šum.
.culturi njeka nova zemljišta, na ime stanoviti pašnjaci, koji do
10 doba nisu spadali pod udar šumskoga zakona; i buduć povrh
toga još i zakon od 22. listopada 1895., o uredjenju bujicah
(vododerinah), privadja šumskoj kulturi nove površine, ta
držimo, da bi se i u smislu navedenih zakona imale smatrati


´ * „Đass fiir die Culturgattung, đerjenige Bestand als massgebend angesehe»
"verden milsse, welcher im stabilen Cataster bei dessen Einfuhrung eingetrageo


vordea ist. Im Falle seither eingetretener Anderungen in dei´ Person des Besitzers.


,>der im Objekte, kann nnr diejenige Anderung berflcksichtigt werdeii, welclie mit


.elst des hiefiir vorgescliriebenen \erfahrens behorđlich constatiert und durch Evi


ileuzierung im Kataster anerkant worden ist.«




ŠUMARSKI LIST 7/1901 str. 23     <-- 23 -->        PDF

_ 349 —


šumom odnosno šumskim tlom te staviti pod udar šumskoga
zakona sliedede površine:


1. One, koje su u stalni zemljarinski katastar kod prvog
sastavka istoga kao šume unesene, u koliko nisu dozvolom
nadležne oblasti pretvorene u drugu vrst gojitbe;
2. Oni pašnjaci odnosno dielovi istih, koji su j)0 oblastima
izlučeni i opredieljeni za šumsko gospodarenje u smislu §. 3.
zakona od 26, ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava
i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim
nadzorom;
3. One površine, ležede u bujičnom području, koje su temeljem
§. 2. zakona od 22. listopada 1895.., o uredjenju bujicah
(vododerinah), pošumljene.
4. One površine, koje kod sastavka stalnoga zemljarinskoga
katastra nisu upisane kao šume, ali su ih posjednici naknadno
od slobodne volje pošumili i tako dragovoljno podvrgli
propisima šumskoga zakona bez obzira na to, da li je ta promjena
težatbe u katastru evidentirana ili ne. * Nu držimo da
će takovih površinah biti vrlo malo (enclave), jer se je ponajTećma
išlo za tim, da se šumskoj kulturi što više tla oduzme,
a ne da joj se novog šumišta pripoji.
Ne mislimo, da smo ovom razpravom predmet posve izcrpili,
a biti će nam drago, ako vriedni čitaoci ovoga lista i
sa svoje strane štogod doprinesu k tomu, da se ovo zanimivo
a i dosta važno pitanje potanje pretrese i razbistri.


A. U.
* u smislu §. 2. toć. 3. naputka o provedbi zakonskog člauka XXII. od g.
18bo. ob ooevidnosti zemljarinskog katastra, nije promjena vrati težatl^e predmetom
očevidnosti, jer se usljed promjene, nastale u vrsti težitbe zemljištnih čestica, i e
može iza takovih česticah ustanovljeni porezni temelj sve dotle promieniti, dok ´se
usljed komasacije oboinskog hatara ili tomu slične operacije ne napravi novi zemljarinski
kataster.
Od toga su medju inima izuzeti slučajevi ua temelju toć. c) §a C. z.nk. ćl.


VII. : 1875. dozvoljenoga oprosta od šumskog poreza, na ime : šumski nasadi na zemljištih
za drugu vrst težanja trajno neprikladnih, navlastito na pjeskovitih, kamenih
ili od vode izlizanih jalovih oranica, pašnjacih ili golih šumskih čistina.
Pošumljenje takovog zemljišta, t. j . promjena dosadanje vrsti težatbe u šumsku
težatbu, ima se s toga evindetirati u zemljarinskom katastru
Pripominjemo, da su takovi novi nasadi prosti od poreza 20—40 god´ii.".