DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 416 su za ovaj ariš mladice jer su bielo-vunaste, pak priperci, koji su tamno-ljubičasti. Ljuske su češerike široke, mekane, na rvibu trepavaste, 4 cm duge, 2 cm. široke. Eod Tsuga zastupa Tsuga Pattoniana (Alpine Tsuga ili Hemlock). Raste na Cascada-gorju i na Sierra Nevadi, gdje poraste riedko na 30 m. visoko. Mlade su češerike crvenomodre, kad su zrele 6—8 cm. drge, 3—4 cm. (otvorene) široke, po tome najveće od svih nam poznatih vrsta iz toga roda. Odgovor na „Obzorov" članak: „0 našoj šumarskoj akademiji´". u tri broja zagrebačkog dnevnika »Obzora« izišao je mjeseca lipnja 0. g. odulji članak pod gornjim naslovom, u kojem se nepoznati nam pisac g. S. potanko bavi prilikami zagrebačke kr. šumarske akademije, te naše mlade šumarske visoke škole, koja je istom prije tri godine osnovana. G. pisac bavi se u uvodu svojega članka ponajprije historijom osnutka ove visoke škole, a tad prelazi na samo ustrojstvo iste, te naročito obširno iztiče ono što mu se ne svidja, nu tim je škrtiji riečima, kojim bi mogao istaknuti ono, što je bez sumnje valjano i shodno udešeno i uredjeno. G. pisac pokazao doduše volje i nastojao je da se prilično uputi u uredjenje i odnosaje akademije kad je počeo o tom pisati, nu ipak ima u njegovom pisanju mnogo toga što je več prije toga usliedivšima odredbami i uredbami bezpredmetnim postalo, dakle zastarjelo; ujedno ima mnogo toga što nije izpravno, što pisac valjda nije pravo dočuo, pa po tim i krivo shvatio. To nas je i ponukalo da mu odgovorimo, pa da tim svojim odgovorom — kao što je i g. pisac kanio svojim člankom — prinedosemo i s naše strane svoju k usavršenju ove naše mlade i doista potrebne kreacije. Prelazimo sad k tomu da o pojedinim navodima g. pisca svoju rečemo. — G. pisac iztiče, da se je očekivalo, da će domaći |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 417 — stručnjaci načiniti osnovu za ustrojstvo akademije. Doista mislili su to i ti stručnjaci sami, da će se to od njih tražiti i da de pozvani biti da takovu sastave. Žalibože takvog poziva nigda primili nisu, prem su ga upravo očekivali više nego itko. Guli su medjutim, da su se mjerodavni faktori potrebitom osnovom obskrbili, uvaživ mnienje stranog kapaciteta na tom polju. Domaći pako znali su, da baš kod nas mnogo vriedi ona uzvišenoga spasitelja »da ne ima proroka na domu svomu« i da nije ne moguće, da se je kod nas baš obzirom na ovu našu narodnu slabost ovako postupalo. Da se pako Čovjek od obraza težko može odvažiti na to »da niče gdje ga ne siju« uvidit de i g. pisac »Obzorovog« članka. Pisanje dakle u tom smjeru, kojim je odmah u početku svojeg članka pisac posao, ne samo da nije opravdano ved je i zlobno, škodi reputaciji čitave naše šumarske struke, ponajpače onih kojih se je to po njihovom položaju najviše ticati moglo. Ovako pisati, kako g. pisac piše, opravdano bi bilo samo onda, kad se ne bi domadi stručnjaci bili htjeli ili mogli ovakovoj zadadi podvrdi. Prvo smo gornjim našim navodima oprovrgli, a o drugom moramo samo to redi, da bi bilo upravo žalostno, kad bi se to u obde moglo vjerojatnim držati. Misli li g. pisac, da je to doista tako teška zadada za onoga, koji se ved toliko godina sličnimi poslovi bavi a do- made prilike pozna ? Nije. Kad ju može prilično riešiti onaj koji te odnošaje ne pozna ili bar samo slabo pozna, tim laglje ju je riešiti onima, koji su si dali truda, da se za to što bolje priprave, koji naše prilike dobro poznaju pa su o tom već i prije više godina pisali — dakako samo obćenito. Što se pako tiče tvrdnje g. pisca, da je odmah kod ustrojstva akademije bilo »dosta« volje i novaca, to moramo tu tvrdnju izpraviti tako, da novaca niti je odmah u početku bilo »dosta«, niti kasnije, a niti ih sada dosta ima. Svjedoče to odmah u početku tiesne prostorije, male dotacije naučnih sila, zbirka itd. i opetovano naglašivanje te činjenice s najkompetentnije strane. — Obširno govori g. pisac o cieloj zgradi »Šumarskoga doma" koju, veli, pozna, ali da ne odgovara. Prigovara gotovo svemu 31 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 418 — od prizemlja do drugoga kata. Ponajpace spominje pretiesne prostorije akademije. Mi smo tomu odmah u početku prigovorili i dok su se planovi izradjivali o tom svoju rekli. Bili smo nadglasani. Zgrada se je po odobrenih nacrtih sagradila, a mi nismo propustili i dalje upućivati na nedostatnost prostorija namienjenih lih za svi-lie akademije. Konačno ipak se je uvidilO; da su prostorije pretiesne i one su koncem prvoga semestra ove godine znatno proširene. Tada je i nestalo onih silnih škrinja sa hodnika, koje je g. pisac vidjevao i tomu prigovorio. U tim su škrinjami bili razni predmeti dopremljeni iz Križevaca i sa izložbe iz Pariza. Kako nije bilo dosta nuždnih prostorija, nisu se imali kuda ti predmeti spremiti, a da budu pod krovom, morali su biti u škrinjama po hodnicima. Toga više ne ima, jer su 2 velika privatna stana od ukupno 7 soba sa nuzgrednim prostorijama u I. katu istočne i zapadne fronte priredjena \i svrhe akademije i proširen kabinet geodetski, stvoren posebni šumarski kabinet za šumsku proizvodnju i t. d. predmeti iz škrinja izvadjeni i po sobama namješteni, dakle sve što g. pisac u svojem članku niiždnim drži. Nu spomenuti nam je, da je to već davno prije udešeno nego je njegov članak ne samo objelodanjen već i napisan . To dakle znači pisati o »lanjskom sniegu« a tim samo pokazuje gospodin pisac, da si nije dao truda da se o stanju o kojem pisati hoće informira kako treba. 0 tim povećanim prostorijami bilo je već prije njegovog dopisa pisano u »Šumarskom Listu«, preštampao je to i sam »Obzor«, nu to sve nezna ili kao da ne će da zna pisac članka. G. pisac ne prigovara samo akademičkim prostorijam u »Šumarskom domu«, veleć dalje, da se i proširenjem prostorija ne će dobiti tako shodno udešene prostorije, kakove bi se dobile bile, da se je odmah kod gradnje uzeo na sve to obzir — Čim se i mi slažemo — nu on prigovara i šumarskom muzeju i prostorijama istoga. Veli, da bi se muzej iz II. kata morao prenesti u prizemlje. To ne bi podnipošto odgovaralo. Prostorije su u II. katu naročito tako gradjene, da se mogu kao |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 419 — muzej urediti, dočim prostorije u prizemlju absolutno za to nisu, jer sastoje od 3 mauje i jedne velike sobe, koje su vestibulom odieljene. U tih se prostorijah ne bi ništa liepo složiti moglo, a niti bi se mogao apotriebiti u muzealne svrhe hodnik. Nasuprot u II. katu, gdje se šumarski muzej nalazi, tri su ogromne sobe u fronti, jedna mala sobica i prostran hodnik a sve se to jednim ključem zatvoriti može; zgodniji se razpored prostorija u muzealne svrhe jedva i zamisliti može. Bili dakle bilo shodno, da se muzej u prizemlje prenese, koji za to nije ni najmanje prikladan, niti bi se uz velike troškove mogao prikladnim učiniti, kako to g. pisac misli? On naime medju ostalim u velike prigovara vestibulu, držeći ga skroz suvišnim. Mi se s tim nikako sporazumit ne možemo, jer s jedne strane držimo, da bi kukavno izgledala javna zgrada, gotovo palača, bez vestibula, a s druge strane opet za javnu zgradu, u koju zalazi mnogo ljudi, vestibul je potreban. Kao daljni razlog, da bi valjalo muzej iz II kata prenesti u prizemlje navadja g. pisac još i to, što će posjetnici muzeja, dok dodju u II. kat. zgradu zablatiti i što će hodanjem smetati predavanjima, koja se drže u akademijskim prostorijama smještenim u I. katu. Hodajuć u II. kat imat će polaznici muzeja u prizemlju, I. i II. katu prije ulaza u muzealne prostorije više prilike otrti si obuću, pa će i podove muzealnih prostorija daleko manje zablatiti, nego da je muzej u prizemlju, gdje bi posjetnik, došav iz vana, već nakon nekoliko koraka stupio u prostorije muzeja. Sto se pako smetanja predavanja tiče, to je svaka takova bojazan pođpunoma izkljuČena. Muzej bio je i može biti za šire obćinstvo otvoren samo svake nedjelje, a tad predavanja i onako ne ima. Kad su ostali muzeji, koji šire obćinstvo daleko vise zanimati mogu, otvoreni samo po dva dana preko nedjelje (četvrtak i nedelju), sasvim je dovoljno, da je šumarski muzej otvoren svakog tjedna po jedan put i to u nedelju prije podne. Dosadanje izkustvo u tom pogledu, to pođpunoma potvrdjuje. Prvo vrieme kad se je taj muzej otvorio, bio je otvoren svake nedelje od sati 9 — 1. Prvih nedelja bilo je doista vrlo mnogo |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 420 posjetitelja, gotovo na stotine, nu nakon nekoliko nedelja, popustio je posjet tako, da je samo po nekoliko osoba došlo, a te su doista pojedine izložbe pregledavale, dočim su oni mnonogobrojni prijašnji posjetnici samo dvoranami prošli. Dakle, kako rekosmo, sasvim je dovoljno, da bude muzej svake nedjelje za p. n. publiku pristupan, nu glavno je, da on bude pristupačniji samim slušačima akademije! Cim se rieši pitanje 0 namještenju posebnog poslušnika, moči ee slušači ako ne svakog a ono bar svakog drugog dana po podne po volji muzej poliadjati i u njem studirati. A ima u njem vrlo liepih predmeta ,a ne samo većinom izradjenih od diletanske ruke i prilično slabih, koji ne mogu dati ni pravu sjenu onoga što se hoće da vidi" kako to g. pisac spominje. Na protiv može se reci, da je većina izložaka vanreduo liepo izradjenih, kakovim mnoge zbirke i muzeji ne razpolažu, tako n pr. razni nacrti i karte, fotografije, preparirane životinje i ptice i t. d. nu da ima i nešto slabijih predmeta nije ni čudo jer to nije nabavljeno, već su to sami pokloni Ovo se posliednje ne bi smjelo nigda s uma svrči, kad se o tom sudi, kao i o pomanjkanju jedinstvenosti medju pojedinim predmetima. — Da pako ima medju služačima možda i takovih, koji muzeja pohadjali nisu valja uvažiti, da u I. godini ni jedan šumarski stručnjak ništa ne predaje, te da se glasom naučne osnove predavaju same temeljne i pomoćne discipline kao: matematika, fizika, kemija, destriptiva i tom slično, kao gotovo i svagdje drugdje. Za to i nisu slušači I. godine za pravo još nikakovi slušači šumarstva; neparticipiraju niti na kakovim šumarskim ekskurzijam ili vježbam. Nije to doduše dobro, ali kad se te discipline, kod nas, a i drugdje, u tolikom obsegu traže, nije ni moguće koji baš šumarsko-stručni predmet u naučnu osnovu za I. godinu uvrstiti. Spomenut mi je konačno, krivi nazor g. pisca, kojim prigovara trošku izdanom na zooložko-entomotožki kabinet, „jer sve zbirke preparate i uzorke imamo u prirodopisnom muzeju, pa i na našem sveučilištu nalazi se krasno uredjen |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 421 — kabinet te ruke". Potonje ne stoji, već samo prvo, a kako je prirodoslovni muzej u gornjem gradu, a ne predaje te predmete profesor, koji predaje iste discipline u vedoj mjeri filozofima, nuždno je bilo ustrojiti sustavnu priručnu zbirku, tim više, što je većina tih predmeta sastavljena od duplikata izlučenili iz narodnog prirodoslovnog muzeja badava dobivenih. U daljnim svojim nazorima i navodima g. je pisac mnogo sretniji. Odobrava što akademija nija samostalan zavod, ved samo ogranak filozofskoga fakulteta. Velike prednosti toga da se šumarska nastava prenese na universu sve više se uvidjaju. Spomenuti nam je da je u tom prednjačio Giessen. G. 1825. ustrojilo se je tamo uz universu, ali kao samostalan zavod, šumarsku akademiju. Izkustvo od nekoliko godina dokazalo je, da to ne odgovara, kojekakovih anomalija bilo sijaset, stoga je već nakon šest godina dokinuta ta, rek bi donekle na universu prislonjena, akademija i šumarska nastava sasvim prešla na universu kao ogranak filozofskoga fakulteta. Od toga vremena sve do danas nije se ništa mienjalo. dapače Giessen postao je uzorom gotovo za sve druge, naročito manje zemlje. Šumarska se nastava prenosi na sveučilište, a isolovane se šumarske akademije sve više napuštaju. Tako je već na više mjesta učinjeno. Dapače sa gospodarsko-šumarske akademije u Hohenheinui preneseno je ved prije 20 godina šumarstvo na sveučilište u Tiibingen. U Japanu je bila šumarska akademija, nu kasnije prenesoše šumarsku nastavu na sveučilište u Tokio. U Americi prije tri god´ne organizovaše prvu šumarsku nastavu, i opet na univerzi, dapače ne samo kao ogranak kojeg fakulteta, ved upravo kao posebni fakultet. I sami Prusi, koji se najviše još drže samostalnih akademija, naukovanje na akademiji stegnuše na dvie godine, dočim je jedna godina naukovanja na univerzi propisana. Dapače i u samoj Finskoj misle sada da napuste svoju isolovanu šumarsku akademiju i prenesu šumarsku nastavu na sveučilište u Helsingfors. U obde ide se za tim, da se šumarska nastava sasvim utjelovi sveučilištnoj nastavi po uzoru giessenskom. Uz neke mane te nastave ipak daleko prevladjuju mnogobrojne prednosti, a krug prijatelja sveučilištne šumarske |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 422 — nastave biva sve veći i veći. Nove samostalne visoke šumarske škole više se nigdje ne osnivaju, već se ta nastava utjelovljuje ili univerzi ili politehnici. Da se tom prilikom nastoji, da temeljne discipline predavaju samo sveučilištni profesori, jasno je i ne može drugačije ni biti. Pošlo se je i kod nas istim putem, nu u koliko se to nije provesti moglo, morale su sedruge sile naći. Da bi prvo bolje i shodnije bilo, ne ima nikako ve sumnje. Nu ne dielimo nazor g. pisca, da bi temeljne discipline morali predavati šumari. Ne ima toga ni drugdje a gdje i jest, više se napušta nego li goji. Sam pako univerzitetski profesor lahko se uz malo volje uputiti može što slušačem šumarstva najviše treba i tad na to kod predavanja obzir uzeti. Glede same naučne osnove sporazumni smo većinom sa navodima g. pisca. I mi vidimo, da ima tehničkih predmeta previše, a još se i više traži, tako da doista do III. godine slušač prije misliti može, da je tehničar, nego šumar. Pisac kaže, da je naučna osnova udešena po uzoru drugih akademija naročito akademije ščavničke. Pa kako i jest doista tako, ne bi bilo oportuno nikakovih načelnih promjena u osnovi provesti, dok se to i drugdje ne učini Pošto se kani naročito preuđesiti osnovu kr.-ug. šumarske akademije u Ščavnici, o čem se je već potanko razpravljalo u skupštini magjarskog šumarskog družtva g. 1896., to ne ima sumnje, da će se i kod nas odmah istim putem poći. Za sada još bilo bi to preuranjeno, jer nam je mnogo do toga stalo, da absolventi naše akademije mogu u službu uprave državnih šuma bez ikakovih potežkoća. Glede navodah g. pisca tiČućih se deskriptive, i mi smo u glavnom njegvoga mnienja, jer doista čemu da taj predmet jednako uče oni, koji ga nikada čuli nisu, i oni, koji su ga više godina učili. Nu glede prostoručnog risanja ne držimo nazor g. pisca izpravnim, da je naime to risanje u obče skroz suvišno. Za abiturijenta realke da, nu za abiturijenta gimnazije ne. Ima ipak kod skiciranja zgode da se prostom rukom što risati mora, a onaj, koji to baš nigda radio nije, treba ipak neke upute i neke vježbe, a polag naučne osnove dobivaju u »prostoručnom crtanju«. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 423 — U trećem nastavku svojega članka bavi se g. pisac potanko naučnom osnovom obzirom na pomoćne tehničke predmete i predmete čistoga´^ šumarstva. Iztiče da je previše tili tehničkih predmeta, naročito da se previše sjedi riše i riše. Doista su, kako već prije spomenusmo, ti predmeti naročito u II. godini dominirajući, jer zapremaju sve iole razpoloživo vriame konstruktivnimi vježbami i risanjem, pa za što bolju pripravu u predmetima čistoga šumarstva vremena pravo ne dostaje. I mi smo tog nazora, da ne bude konstruktivnih radnja i risanja više, nego što se u propisane ure doista radeć dogotoviti može. U koliko pojedinac još i posebno mora od razpoloživog vremena — a tog je redovno dosta malo — na to trošiti, samo mu škodi u glavnoj struci. Glede samih šumarskih disciplina prigovara g. pisac tomu, da se »uzgoj šuma« predaje u zimskom, a ne u ljetnom semestru. Lani bilo je još tako, ali je ove godine na naročitu želju nastavnika prenesen «uzgoj šuma« kao mnogo važniji i obsežniji predmet u zimski, a „uporaba šuma" iz zimskoga u ljetni semestar. Daljni su razlozi, koji su za tu izmjenu govorili: što se u kratkom ljetnom semestru — koji počinje iza Uzkrsa, a traje do konca srpnja — ne može taj predmet kako valja svršiti; što mnogo veću vriednost imaju naučna putovanja koje se ljeti poduzimlju, ako su slušači taj predmet već slušali, nego dok su ga istom počeli slušati; što se je dobio gotovo dvostruki broj faktičnih sati za predavanja ,tog toli važnog predmeta prenosom iz ljetnoga u zimski semestar; konačno normalnije je u obće početi predavanjem predmeta čistoga šumarstva ako se počne »uzgojem šuma« a ne »uporabom šuma«, kako je to još lane bilo. Baš svi ti razlozi učinili su nuždnim prenos ovoga predmeta iz IV. (ljetnoga) u III. (zimski) semestar. Sasvim je dakle ne shodno što g. pisac u tom pogledu zahtieva, a vrlo se čudimo, da on u obće ne zna, da se je prije taj predmet u ljetnom semestru predavao! Što se ostahh prigovora glede prakse u ovom predmetu tiče, ne ima im više mjesta od kako je kabinet za šumarsku proizvodnju stvoren, koji ima i radionicu za slušače; a da se |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 424 — je osnovalo šumsko biljevište u Božjakovini, nije to tako nezgodno kako to g. pisac misli. Na svakom drugom mjestu stajao bi takav šumski vrt mnogo novaca. U Božjakovini pako, gdje je zemljište ved tu, vrtljar i sve drugo, taj vrt najmanje stoji. O tom pisano je već »Šumarskom listu«, nu za te argumente g. pisac kao da ne zna. Da se pohadjanjem Božjakovine mora izgubiti čitav dan, to podnipošto ne stoji, jer pet vlakova polazi dnevno iz Zagreba put Gjekeneša a isto ih toliko obdi izmedju Gjekeneša i Zagreba, a uz pogodnost koju uživaju slušači na željeznicami kad putuju s profesori, iznosi trošak za put u Božjakovinu i natrag samo 30 novčića. G. pisac prigovara i tome, sto su vježbe iz šumarskih disciplina označene u naučnoj osnovi brojem sati, jer »što se mogu slušatelji izvježbati u dvosatuoj vježbi iz »lova« što li iz »čuvanja šuma« »deudrometrije« »računanja vriednosti šuma« i t. d.« Jedva može biti inače kad se i vježbe unašaju u index. Ta i drugdje je većinom tako. Kad se pako ide u prirodu, tad se i onako ne će te vježbe držati recimo dvie ure već se čitavi po podne ili eventualno cieli dan za to upotriebi. Za to se i većina vježba iz tih predmeta u razredjene sati stavi na jedan dan — subotu — pa se tad ako vrieme dozvoli polazi u okolicu zagrebačku ili Božjakovinu na pol dana ili na cieli dan. Ako je vrieme nepovoljno tad se opredieljeni sati upotriebe za vježbanje u samim akademijskim prostorijami, zbirkama, muzeju i t. d. Mnogi od spomenutih predmeta zahtievaju vježbe baš pod krovom tako primjerice kod »računanja vriednosti šuma« »uredjenja šuma«, šum. uprave, stilistike i t. d. Još govori g. pisac o potrebi akademijske strukovne knjižnice, čemu posebna knjižnica kad je sveučilištna tu? U sveučilištnoj knjižnici ima valjda dosta mjesta, i za šumarska djela! Većina šumarskih stručnih djela, koja su nabavljena za 38 godišnjeg obstanka križevačkog šumarskog zavoda još su g. 1899. prenesena ovamo i u sveučilištnoj knjižnici pohranjena, a slušači šumarstva te knjige u knjižnici čitaju; a da ih na ograničeno vrieme dobivaju i za porabu kod kuće, možemo i mi posvjedočiti, jer smo im i sami u tu svrhu više preporuka izdali. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 425 — Da se jo odmah posvetilo knjižničkim potrebam pažnje, najbolje svjedoči okolnost, što se je već lane upravi sveučilištne knjižare dala dotacija od tisuću kruna, za koju su svotu razna novo izašla šumarska djela i časopisi nabavljeni, a bit će tako i u buduće. Da pako imamo i na hrvatskom jeziku izdanih nekih šumarskih naučnih knjiga, o tom g. pisac kao da ništa ne zna. Gosp. pisac naglasuje potrebu, da se za porabu slušača šumarstva što prije izdaju domaća stručna djela ili bar prevedu valjana djela iz strane literature, a to držimo i mi nuždnim ; sve ovisi samo o vis. kr. zeraalj. vladi. Bude li se ona mogla odlučiti na novčane žrtve u tom pogledu, izpunit će se postojeće praznine doskora. Za jedan od najobsežnijih i najvažnijih predmeta — uredjenje šuma — rukopis je već prije tri godine za štampu priredjen, nu rečeno nam je, da se vis. kr. zemalj. pravo vlada ne može odlučiti, da to djelo o svom trošku izda s toga, što je već kod do sele izdanih šumarskih naučnih knjiga veliki deficit imala. Ovo potanje nije ni čudo kraj maloga broja onih, koji kao kupci takovih knjiga u obće u obzir doći mogu. Ipak je nuždno, da se što prije još neka djela izdaju, pa makar to i znatnijimi materijalnimi žrtvama skopčano bilo. Sto se tiče porabe djela njemačke stručne literature, to nam je samo što više zagovarati čitanje takovih djela, pa makar i pojedinac jeziku sasvim vješt i ne bio. Na čitanje tih djela uzimlje se obzir već i kod samih predavanja, jer se kod zgode svagda i njemačka stručna terminologija spomene, da baš proučavanje tih djela olahkoćeno bude. Zaključujuć svoj članak g. pisac izrazuje nadu, da će svi oni, koji su zvani da unapriede ovu našu mladu akademiju u to ime svoju učiniti i nastojati, da slušači naročito sa što većom šumarsko m spremom ostave akademiju. I mi to želimo, pa ne ima sumnje da se i tim putem, kojim pisac članka pošao, može nešto polučiti. Nu kad se već u javnim glasilima piše i obširno piše, neobhodno je nuždno i o svem se što točnije informirati, da ne bude nuždno toliko toga izpravljati i vriedni se cilj ne promaši; a neka se vojuje otvorenim visirom. Uemu šifre? Osobito |
| ŠUMARSKI LIST 8/1901 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 426 — to vrieđi za ovaj slučaj, gdje se radi o pitanju šumarske na stave, koja je široj publici dosta slabo poznata i o kojoj više puta i ne zvani svoja, na slabom temelju počivajuća, mnienja izridu, kako smo to i nedavno u jednom od zagrebačkih dnev nika čitali, i na što demo se u budućem broju osvrnuti. Malo više opreza, kad se piše o narodnim prosvjetnim zavodima, ne bi škodilo ni našim člankopiscima, ni našim uredničtvima. Prof. / . Partaš. Osobne viesti. Podielenje naslova. Njegovo carsko i kraljevsko apostol. Veličanstvo obnašlo je milostivo podieliti kr. nađšumaru kod kr. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu Augustu Ružičk i naslov kr. šumarnika. Imenovanja i promaknuDalmacije obnašao je imenovati šumarskog vježbenika imov. ol)ćine otočke Ivana Je r bić a šumsko-blagajničkim pristavom kod gospodarstvenoga ureda iste imovne obćine; nadalje šum. tehn. dnevničara Ivana Majstorović a šum. vježbenikom iste imovne obćine. Kr. ug. ministar za poljodjelstvo obnašao je u statusu činovnika uprave državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji imenovati, i to u području kr. šumarskoga ravnateljstva u Zagrebu, kr. šumare Emila Kundrata . i Gjuru Ma r ton a kr. nadšumarima; nadalje u području kr. šumarskoga ureda u Otočcu: kr. nadšumara Nikolu Mihalčića kr. šumarnikom; kr. šumare: Ruđolfa Reschnera, Franju Paszthj´a, Juliusa Soska i Petra Vuković a kr. nadšumarima; konačno promaknuti: u 2. stepen VIII. činov. razreda kr. šumarnika Vilima Tolga ; u 1. stepen IX. činov. razreda kr. nadšumare Ernesta Czeisbergera, Milu Drenovca i Miladina pl. Štrigu ; u 2. stepen X. činov. razreda, kr. nadšumare Emila Tvrdonj´a, Ivana Mariauj´a, Julia U lire i eh a, Sandora K a y s e r a, Dragutina Paločeka i Ivana Jerbića a u 1. stupanj XI. činoynog razreda kr. Šumar, kandidata Josipa Janothjka . Zakoni i normativne naredbe. Okružnica kr. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove od 38. lipnja 1901. br. 18 550 upravljena na sve zamjenike vladinih povjerenika za krajiške imovne obćine u pogledu ustrojstva uzgojne zaklade za djecu šumarskih činovnika namještenih u službi zemaljskoj, imovno-obćinskoj i obćinskoj. |